SAFF – 211 izdanje
Piše: Gary Younge

Prije godinu i nešto ruralna italijanska idila Colle di Val d’Elsa bila je svjedok gorke bitke za vrijednosti prosvjete. Naime, mala muslimanska zajednica skupila je veliki iznos novca za izgradnju džamije. Nakon što su dobili odobrenje gradonačelnika, muslimani su potpisali deklaraciju o saradnji sa upravom grada i čak su zasadili praznično drvo kao znak dobre volje. Kao odgovor, mještani su ih gađali viršlama i istovarili su svinjsku glavu ispred gradilišta . Na obližnjem zidu vandali su napisali: "Nećemo džamiju", "Kršćansko brdo" i "Hvala komunistima za Arape u našoj kući"!!!

Međ. Fašizam opet maršira

Ovo je trenutačno stanje razvoja u odnosima evropske rase. Ovo sigurno nije razvoj o kojem je većina vas slušala. Najpoznatiji koji kolaju ovom (američkom, op.p.) stranom Atlantika govore o hordama muslimana, koji divljaju imajući antisemitske i antifeminističke poglede. Pri tome bacaju bombe i razmnožavaju se više nego njihovi zbunjeni liberalni domaćini, s ciljem da izgrade halifat. "Imate li djece u Engleskoj?",  upitala je starija gospođa iz Los Angelesa jednog britanskog reportera za vrijeme krstarenja. "Nemam", reče. "Bolje je da krenete s tim", odgovori ona. "Muslimani se kote. Uskoro će posjedovati cijelu Evropu." Ali ovo nije jedini razvoj. Postoji šaka mladih muslimana koji odbacuju sve vrijednosti i koji žele bacati bombe i mnogo veći broj onih koji su dovoljno deziluzionirani da su spremni na nerede. Također, postoji mnogo Evropljana koji žele jednakost i integraciju na obostrano zadovoljstvo, braneći ljudska prava, i koji se protive ratovima protiv pretežno muslimanskih zemalja. Ali primarna prijetnja demokratiji u Evropi nije "islamofašizam" "“ ta napuhana, agresivna fraza koja se često koristi u nadi da će vremenom zamijeniti stari fašizam. Ovim pretežno bijeli Evropljani izlaze na ulice i teroriziraju manjine u ime rasne, kulturne ili vjerske nadmoćnosti. Fašizam "“ a mržnja prema stranom, rasni i nacionalistički elementi su njegove najopakije manifestacije "“ vratio se na političku scenu "umjerenih" stranaka. On čak dobija izbore. On kontroliše lokalna vijeća i sjedi u parlamentima. U Austriji, Belgiji, Danskoj, Francuskoj i Italiji desničarski nacionalisti i antiimigrantske stranke redovno dobivaju više od 10% glasova, u Norveškoj 22%, Š vajcarskoj 29%, u Italiji i Austriji bili su dio vlade, u Š vajcarskoj gdje je antiimigracijska narodna stranka najveća politička partija, još uvijek jesu.

Muslimani su meta rasizma

Sve ovo nije novo. Od Austrije do Antverpena, Italije i Francuske fašisti se više od decenije u anketama drže dobro. Svoju intoleranciju i ne skrivaju. Francuz Jean Marie Le Pen je nacističke gasne komore opisao kao "historijski detalj"; austrijski Jörg Haider se zahvalio grupi austrijskih veterana Drugog svjetskog rata, među kojima je bilo i SS oficira, jer su "dosljedni svojim ubjeđenjima uprkos velikim protivljenjima". Ali tek napadi 11. 9., bombaški napadi u Š paniji i Engleskoj su krajnjoj desnici dali novi elan. Polarizirajući efekat terorizma olakšao je put programa krajnje desnice sa margina političkog života u sredinu. Islamofobija je u modi. Nedavno je njemačka kancelarka Angela Merkel na kongresu kršćanskih demokrata izjavila da "moramo paziti da džamijska kubeta ne budu viša od crkvenih tornjeva". Septembra 2006. godine, engleski pisac Martin Amis izjavio je za Times: "Skrećem pažnju na to da će muslimani patiti ukoliko ne srede "˜stanje u svojoj avliji"˜. O kakvoj patnji se radi? Ne dopustiti im da putuju. Deportacije "“ i to nekada. Uskraćivanje sloboda. Potraga za ljudima koji izgledaju kao da su sa Bliskog istoka ili Pakistana… Diskriminatorske mjere do boli, sve dok cijela zajednica (muslimana) ne imadne svoju djecu pod kontrolom." Muslimani su daleko od toga da budu izvor rasne mržnje, ali su njegova prva meta. Između 2000. i 2005. godine u Danskoj je rasno nasilje naraslo za 71%, za 34% u Francuskoj i za 21% u Irskoj. Samo mali broj vlada skuplja podatke o rasno motiviranom nasilju, te je ostalo na nevladinim organizacijama da prikupljaju podatke o povećanom napadu na muslimane, na one koji se smatraju muslimanima i na muslimanske objekte.

Evropa pati od domorodačkog virusa

Ovo ne znači da antisemitizam i vojna opcija ne postoji među muslimanima Evrope. Muslimani predstavljaju relativno mali procenat evropskih građana "“ ima više Azijata u Utahu nego muslimana u Italiji "“ i koji su velikim dijelom siromašni. Više od 40% bengalskih muškaraca u Engleskoj ispod 25 godina su nezaposleni. Sve ovo ništa ne opravdava, ali mnogo objašnjava. Po podacima ankete, sprovedene od strane Pew Research Centera, glavna briga muslimana Francuske, Njemačke i Š panije su nezaposlenost i ekstremizam. Nije se lahko integrisati u društvo koje ti ne da posao, obrazovanje, ili te nikako ne želi. Učestvovanje u političkom životu kada te istovremeno uzimaju za dežurnog krivca također je teško. Kada ih kod kuće i u inostranstvu napadaju kao muslimane, onda se oni brane kao muslimani. Svako ozbiljnije istraživanje u Engleskoj pokazalo je direktnu vezu između rata u Iraku i regrutovanja za islamističke pokrete. Ovdje se zatvara krug simbioze između islamista i islamofoba. Svaki od njih uspijeva na polarizaciji i predrasudama: grebući po krastama koje su zarasle sve dok krv ne poteče. Najopasniji antisemiti i intoleranti ne žive u propalim socijalnim zgradama, nego pune hodnike zgrada moći. Oni nisu muslimani, oni su kršćani. Stari kontinent ne pati od nekog novog vala mržnje uvezenog iz arapskog svijeta "“ on jednostavno pati od najstarijeg virusa koji se ugnijezdio među većinskim stanovništvom.

Leave a Reply

*

captcha *