Bitno je, dakle, naglasiti banalnu, ekonomsku, finansijsku, računovodstvenu – kako god – dimenziju jednog problema koji nam se nastoji nametnuti kao ideološki, metafizički i humanistički, jer teolozi i pobornici vjeronauke kao glavni argument ističu – apsurdno, ako se proanaliziraju programi – odgoj djece putem vjeronauke.

Međutim, nastava vjeronauke višestruko je ideološko pitanje. Isto kao što sadašnji obrazovni sistem kvantitativno forsira studije književnost i historije, recimo, tako i preko Islamske zajednice i drugih vjerskih zajednica forsira obrazovanje religijsko-pedagoškog kadra. Nastavnici književnosti i historije zasigurno su puno bolji u širenju ideologije nego li nastavnici informatike. Zanimljivo bi bilo pratiti reakcije javnosti kada bi, recimo, vlast odlučila znatno smanjiti broj studenata književnosti ili historije. Ali, to nikako nije u interesu vlasti!

Religijsko-politički moćnici od takve dobro smišljene prakse imaju višestruke i dugoročne koristi.

Prije svega, student historije ili student islamske pedagoške akademije sam je istovremeno i ideološki proizvod, ideološki podanik, ali i ideološki proizvođač i službenik nakon završetka svog obrazovanja i ulaska u učionicu. Kako rekosmo, vladajuća ideologija ne poznaje volonterstvo i humanitarstvo: proizvod-podanik-proizvođač-službenik za svoj rad i djelovanja traži naknadu. Sistem koji je njega proizveo spreman je davati mu naknadu jer obavlja posao, a obje strane u dogovoru prešutno se sporazumijevaju oko tumačenja vlastitog angažmana metafizičkim i humanističkim kategorijama.

Službenik tako zarađuje i živi od onog u šta (navodno) vjeruje i u šta se (navodno) ideološki zalaže. Svoj angažman, ma kako bio nekvalitetan, uvijek će opravdati emotivnim i metafizičkim argumentima, isto kao što i Islamska zajednica svoju hiperprodukciju vjeroučiteljskog kadra pravda misijom širenja vjere i dobrote, premda se radi o širenju ideološke, političke i finansijske mreže.

Štrajk pred Gadhafijevom zgradom
Pitanje vjeronauke u osnovnim i srednjim školama ponajmanje je metafizičko, pedagoško, (a)teističko ili humanističko. Reis Cerić i njegova svita opravdano se plaše i tvrde da je ministrova intervencija prvi korak ka ukidanju vjeronauke. Međutim, Reis Cerić i njegova svita ne plaše se društva bez etike koje će, tobože, nastupiti kada se ukine vjeronauka, u narednih, recimo, dvadeset godina.

Reis Cerić i njegova svita plaše se, više figurativno rečeno, štrajka svojih podanika i službenika kada vjeroučiteljstvo država prestane plaćati u ovolikoj mjeri. Plaše se štrajka pred ogavno skupom zgradom izgrađenom novcem Muammara Al-Gadhafija.

Svaku svoju reakciju na tekst možete poslati autoru na e-mail adresu: kenan@radiosarajevo.ba

Leave a Reply

*

captcha *