˝Đaci pješaci˝, kako su do skoro nazivali učenike nižih razreda Osnovne škole ˝Liplje˝ kod Zvornika, konačno su postali ˝đaci putnici˝. Nakon pregaženih ko zna koliko kilometara, ova djeca odnedavno na nastavu putuju malim, zelenim kamionom.

Gazeći po snijegom zametenom i neosvijetljenom putu, uglavnom kroz nenaseljena mjesta, svaki dan je grupa đaka pješaka, uzrasta do 11 godina,  pješačila i do 20 kilometara kako bi prisustvovali nastavi. Kažu da ih je nekada bilo strah proći dužim dijelom puta, koji vodi kroz šumu. Ipak, najveći su im problem bile čizme, u kojima su njihove, dječije noge, nerijetko bile mokre.

Učiteljica Elvisa Perhatović, uposlenica OŠ ˝Liplje˝ potvrdila nam je da se dešavalo da učenici kasne ili, zbog vremenskih neprilika, uopće ne dođu na nastavu.

Mejra Brkić školuje dvojicu sinova, Mahira i Irfana.phpThumb_generated_thumbnailjpg

-Mahir je ove godine krenuo u školu u Zvornik i sada putuje autobusom. Ali, dok je pohađao OŠ ˝Liplje˝, imali smo mnogo problema. Pješačio je i po kiši. Dođe kući mokar i smrznut. Kada sam imala vremena, ja sam išla po njega i nosila ga do kuće. Sada mlađi, Irfan, ima sreće jer do škole ne pješači nego ide kamionom-kaže Mejra Brkić.

Za neke roditelje je nezamislivo da za prijevoz djeteta do škole izdvoje 20 KM mjesečno. Oni tih novaca nemaju jer se uglavnom bave poljoprivredom i stočarstvom, a jedina redovna novčana primanja svedena su na dječiji dodatak koji iznosi 35 KM.

S obzirom na to da država nema program pomoći djeci u povratničkim područjima, ni općinske vlasti nisu bile u mogućnosti subvencionirati prijevoz učenika.

Međutim kada država i općinske vlasti zakažu, tu su dobri ljudi. Svjestan da će na ovaj način učiniti dobro i humano djelo, Samed Halilović, čovjek koji živi i radi u inostranstvu na, sebe je preuzeo obavezu plaćanja prijevoza djece do škole.

-Žalili smo se svima i kada smo vidjeli da nema fajde i polako počeli gubiti nadu, pojavio se donator koji je rekao da će izdvajati po 500 KM za troškove goriva. Mi smo onda uzeli ovaj kamiončić. I sami vidite u kakvom je stanju, ali djeca su u njemu bezbjedna. Mi odrađujemo kad niko ne može da putuje. Naš kamiončić, taj bajni kamiončić, on putuje…-kazao nam je Muharem Sinanović, koji prevozi đake do škole.

Iz kabine kamiona, predviđene za tri do četiri osobe, posmatraju nas vesela lica desetero učenika. Osmijeh na njihovim licima govori i više od riječi. Godine pješačenja su iza njih. Sada su, umjesto tragova malih stopa, u snijegu vidljivi jedino tragovi guma ‘bajnog’, zelenog kamiona.

E. ALIĆ-HALILOVIĆ / bportal.ba

 

 

(bportalba)

Leave a Reply

*

captcha *