IslamBosna.ba- Prije nekoliko sedmica napisao sam članak pod naslovom “Svako vrijeme ima svoju državu i ljude vanjske politike”, a sada, nakon početka “Oluje odlučnosti” ovo vrijeme će biti oplemenjeno nečim većim od toga, to je “Selmanov princip.” Istina je da riječ “princip” ne može u potpunosti pojasniti ideju. Suština ove ideje je termin koji potiče iz engleskog jezika, a to je termin doktrina. Značenje ovog termina jeste politika koja opstoji na principima i moralnim načelima. Najpoznatija doktrina poznata u savremenom svijetu je Ajzenhauerova doktrina, jedinog američkog predsjednika koji se “smilovao” Arapima i  “naredio” Izraelcima, Britancima i Francuzima da se nakon trojnog napada povuku iz Egipta 1956. godine, s tim da je njegova doktrina izložena ranije, a sastojala se u tome da će SAD pružiti moralnu i vojnu pomoć svakoj državi koja je ugrožena prijetnjama druge države.

Koja je to Selmanova doktrina? Saopćenje pet zaljevskih zemalja koje su oformile vojnu alijansu “Oluja odlučnosti” nam može pojasniti ovu doktrinu.  To je odaziv na poziv za pomoć jemenskog predsjednika koji je pozvao vođe zemalja Zaljeva da preduprede situaciju u Jemenu u suprotstave se milicijama Husa koje su se pobunile protiv institucija države i običnih ljudi uz stranu pomoć. Pokušali su nametnuti jemenskom narodu svoj stav uz upotrebu sile i zastrašivanjem. Ovo je bio odziv Vijeća zaljevske saradnje na njegov poziv da se zaustavi neprijateljstvo i vrati sigurnost političkim putem. Puno je danas, arapskih zemalja koje su izložene neprijateljstvu. Neke su žrtva diktatora, neki žrtva sekti koje su se osilile ili stranih grupacija koje nastoje podriti njihov legitimitet i koje pokušavaju nametnuti svoje ideje terorizmom i zastrašivanjem. Ali, da li regionalne države, koliko god bile moćne, mogu sprovesti ovu doktrinu izolovane od velikih svjetskih sila, u konkretnom slučaju SAD-a. To je upravo uradio kralj Selman b. Abdulaziz i postavio novo pravilo u međunarodnim odnosima. Na ovo je ukazao i američki senator John McCain, koji je u četvrtak, nekoliko sati nakon početka “Oluje odlučnosti” kazao da “arapske zemlje nemaju povjerenja u SAD i zbog toga su ovaj savez osnovale izolovano od Amerike.” On je još dodao da ovakav savez nije osnovan već decenijama.

Ovaj postupak je početka kreiranja nove realnosti čiji je kreator kralj Selman, ali kako se ovo dogodilo i koliko može potrajati? Smatram da je prvi korak ove doktrine bio onda kada je saudijski kralj donio odluku da njegova zemlja ne može više tolerisati iransku ekspanziju u regionu niti američku indiferentnost prema njoj. Saudijsku Arabiju ne zanima to da li je to slabost predsjednika Amerike koji svoj mandat okončava za dvije godine, ili se radi o zavjeri, ili pak o velikom ugovoru gdje Barack Obama Iranu “gleda kroz prste” zbog trenutnih pregovora oko iranskog nuklearnog programa. Izgleda da je saudijski kralj odlučio da je saudijski interes primarni i trajni interes. U slučaju da je Saudija bila primorana sama reagirati u ovom slučaju, to bi i uradila. Svakako da je Saudija preferirala pokretanje ove aktivnosti u koordinaciji sa starim saveznicima, ali nije mogla vezati sudbinu zemlje sa tim savezom. Razumljivo je da je Saudijska Arabija oformila svoj savez sa bratskim i prijateljskim arapskim i islamskim državama, ali mora biti da je neko i rekao američkom predsjedniki (špekuliše se da mu je to rekao zamjenik prijestolonasljednika, ministar unutrašnjih poslova princ Muhammed b. Naif) da će Saudijska Arabija početi vojnu akciju u Jemenu “sa vama ili bez vas.”  A onda mu je izložio imena zemalja koje će uzeti učešće u ovoj akciji.

Izgleda da su Amerikanci odlagali početak ove akcije i tražili produženje roka. Očekivali su da Saudijci samo ispituju njihovu odlučnost i vrše pritisak na njih, ali kada su vidjeli da je akcija počela prihvatili su da će je pomoći iako neće učestvovati u njoj. Obama je obećao davanje obavještajne i logističke podrške. Kako će nam to koristiti u narednim danima?

Prva korist jeste što će regionalne sile, poput Saudijske Arabije moći da predvode i mijenjaju historiju, u najmanjoj mjeri svoju ličnu historiju. Druga korist jeste ta što su Sjedinjene Države, nakon što su vidjele da akcija počinje, odazvale su se i prihvatile regionalnog vođu sve dok on ima neovisnu vlast, uživa podršku svoga naroda i legitimitet uz ustrajnost u ispunjenju svojih ciljeva. Posebno još ukoliko se s time slaže i moralno. Treća korist i prednost ovoga leži u tome što su arapski saveznici zapali u kolebanje i neodlučnost. Čak su imali i drugačije ciljeve i želje vodeći svoju neovisnu politiku.  Nastojali su odložiti takvo nešto, ali kada su vidjeli odlučnost Saudijskog kralja, pomirili su se s odlukom, stavili po strani svoje lične želje i, nekom milom a neko i nevoljno, priključili se operaciji.

Operacija je već u svome trećem danu i zasigurno postoje oni koji je posmatraju i analiziraju. Ovo je “nova baza” u rješavanju kriza i ukoliko ona uspije, onda će ohrabriti druge regionalne sile da je primjene i na drugim mjestima.

Sirijci su to odmah primijetili i usporedili stanje u Jemenu sa njihovom situacijom. Izrazili su želju da se “oluja odlučnosti” spusti i na njihovog predsjednika koji je izgubio svaki legitimitet. Istog mišljenja su i Turci, budući saveznik Saudijske Arabije koji će zamijeniti SAD. Savjetnik turskog predsjednika Ibrahim Kulin mi je pri našem susretu u Ankari prošlog četvrtka rekao: “Da, postoje sličnosti i razlike između Sirije i Jemena, ali u osnovi radi se o istom problemu, o istim okolnostima, o istom neprijatelju. Saudijska akcija se može sprovesti i tu i trebamo o tome razmišljati.”

Turski predsjednik Redžep Tajip Erdoan često je isticao nužnost uvođenja zone zabranjenog letenja iznad Sirije a također i formiranje slobodne zone na sjeveru zemlje. Taj prijedlog je iznio i saudijskom kralju pri zadnjem susretu njih dvojice i dobio punu podršku za to. Ali postoji želja da se ovo realizira bez saglasnosti SAD-a i ukoliko ova operacija u Jemenu uspije, može se sprovesti i u Siriji i isključiti američko uvjetovanje, te Erdoan može kazati: “Ako su to uradili i Saudijci, zašto ne bih mogao i ja.”

Ostaje nam da čekamo i vidimo šta će se dešavati. Ukoliko se Erdoan odluči za ovakav korak dobit će, također, podršku Saudijske Arabije kao što je i on pružio Saudijskoj Arabiji podršku u “Oluji odlučnosti.”

Napisao: Džemal Hašugdži