IslamBosna.ba – Prve generacije ovoga ummeta prednjačile su u skromnosti, bogobojaznosti i zahvalnosti Uzvišenom Allahu na svim onim blagodatima koje im je On darivao. Bili su zahvalni na blagodati islama i imana. Zbog toga im je Uzvišeni Allah dao vlast nad zemljom, dao im opskrbu i imetak, nakon što su oni pomogli Allahovu vjeru. Njihova nagrada je bila to što im je Allah dao dobra ovoga svijeta i otvorio im riznice nakon što su bili beduini, neznalice i siromasi. Oni su spoznali razliku između ta dva stanja i živjeli su u zahvalnosti Uzvišenom Allahu, slijedeći stazu zahvalnosti koju je trasirao prvak svih vjerovjesnika i vođa zahvalnih, Muhammed, s.a.v.s.

Ebu Bekr es-Siddik, r.a., najiskreniji iz ovog ummeta je dovio Allahu: „Gospodaru moj, molim te za upotpunjenje blagodati u svemu i molim Te da Ti budem zahvalan sve dok ne budeš zadovoljan, a i nakon što budeš zadovoljan. Molim te za dobro u svemu što mi je olakšano, a ne onome što je otežano, o Ti Plemeniti.

Omer b. el-Hattab, r.a., drugi halifa, je usporedio stanje u kojem se nalazio prije nego što je primio islam, stanje u kojem je živio u džahilijetu sa stanjem nakon što je primio islam. Vidio je veliku razliku. Zato je u kontekstu zahvalnosti i priznavanja Allahove dobrote i blagodati, nakon što je prošao pored mjesta Dedžnan, rekao: „Gospodaru, Ti znaš da sam na ovom mjestu čuvao za Hattaba, a on je bio jako osor i grub, da bih danas postao vođa muslimana.“

Zatim je kazao:

Sve što vidiš, sve to brzo nestaje

Samo je Allah vječan, a imetak i djeca prolaze.

On, r.a., je također kazao: „Kada biste mi doveli dvije jahalice; jahalicu zahvalnosti i jahalicu strpljivosti ne bih mario koju od njih dvije bih zajahao.“ On, r.a., je strpljivost i zahvalnost smatrao nužnim i neodvojivim od vjernikovog puta prema Allahovom zadovoljstvu.

Prenosi se u jednom predanju da je Omer, r.a., prošao pored čovjeka koji je bio u iskušenju, bio je slijep i gluhonijem, te se obratio svojim prijateljima: „Da li vidite kod ovog čovjeka neku od Allahovih blagodati?“

Ne vidimo,“ rekli su ljudi.

Omer reče: „Kako? Pa zar ne vidite da bez poteškoće može mokriti! To je jedna od Allahovih blagodati.“

Ovim primjerom Omer, r.a., je želio podučiti svoje prijatelje da budu zadovoljni Allahovom odredbom i da se podsjete na brojne blagodati koje okružuju čovjeka, a kojih čovjek, nerijetko, nije ni svjestan, navikao je na njih i ne sjeća ih se.

Enes, r.a., prenosi da je neki čovjek poselamio Omera, r.a., i on mu je odgovorio na selam, a onda ga je upitao: „Kako si?“ Čovjek odgovori: „Zahvaljujem Allahu pred tobom.“ Omer mu kaza: „To sam želio od tebe čuti.“

Omer, r.a., je pohvalio čovjeka koji se zahvalio Allahu na svome stanju nakon što je za njega bio upitan. Mnogo je, nažalost, ljudi koji na pitanje o zdravlju i stanju počnu žaliti i zapomagati, zaboravljajući na taj način brojne Allahove blagodati koje su mu darivane zbog nekih poteškoća i nedaća koje osjećaju u tom trenutku.

On je također poslao pismo Ebu Musa’u el-Eš’ariju u kojem mu poručuje: „Budi zadovoljan sa svojom nafakom na ovome svijetu, jer je Milostivi dao prednost nekim Svojim robovima nad drugima u nafaci kako bi ih sve iskušao. One kojima je dao nafaku hoće iskušati jesu li zahvalni, pa ko Allahu bude zahvalan ispunio je dužnost koja mu je nametnuta time što mu je darivana opskrba.“

Ovo je značenje na koje ukazuje i plemeniti ajet, koji prenosi Sulejmanove, a..s., riječi, gdje stoji: Ovo su blagodati Gospodara moga da me iskuša hoću li biti zahvalan ili nezahvalan. Ko je zahvalan, u svoju korist je zahvalan, a ko je nezahvalan, pa Gospodar je neovistan i plemenit.

On, r.a., je također rekao: „Zahvalnici su u stalnom povećanju kod Gospodara, pa držite se povećanja.“

Uzvišeni Allah je kazao: Ako budete zahvalni, zasigurno ću vam uvećati. Povećanje od Uzvišenog Allaha se neće prekidati sve dok se ne prekine zahvalnost i to je slučaj s vjernikom. Što se nevjernika i licemjera tiče, njima Uzvišeni Allah povećava dunjalučka uživanja i bez toga, odlažući im kaznu do određenog vremena, ali kada ih kazni, onda se ne mogu spasiti.

Govoreći o kur’anskom ajetu: I mi ćemo im odlagati kaznu odakle se i ne nadaju kaže da to znači da će im Uzvišeni Allah dati brojne blagodati, ali će im uskratiti sposobnost zahvalnosti. Neki su kazali: „Kada god urade kakav novi grijeh, Allah će im dati novu blagodat.“

Kada bi oblačio košulju, on, r.a., bi govorio: „Hvala Allahu koji je me odjeo odjećom kojom ću prekriti svoje stidno mjesto i njome se uljepšati.“

Jednom se napio vode i zaplakao, pa su ga upitali: „Zašto plačeš?“ On odgovori: „Popio sam ovu hladnu vodu i sjetio se trenutaka kada ožednim, pa sam se prisjetio Sudnjeg dana i pobojao da mi ne bude uskraćena tada, kao što Uzvišeni kaže: I odvojte ih od onoga što žele.

Bejheki prenosi da je Alija, r.a., rekao: „Blagodat je vezana za zahvalnost, a zahvalnost je vezana za povećanje. To dvoje su međusobno povezani i spojeni i neće Uzvišeni Allah prestati povećavati robu sve dok on ne prestane zahvaljivati.“

Ibn Madže i el-Askeri prenose od Muhammeda b. Ka’ba el-Karazija, da je Alija b. Ebi Talib, r.a., rekao: „Allah nikada nije otvorio čovjeku vrata zahvalnosti, a da mu je zatvorio vrata povećanja, niti je otvorio čovjeku vrata dove, a da mu je zatvorio vrata uslišanja dove. Allah nije otvorio čovjeku vrata pokajanja, a da mu je zatvorio vrata oprosta. Učite sljedeće Allahove ajete: Molite Me, Ja ću vam se odazvati, zatim: Ako budete zahvalni, Ja ću vam zasigurno uvećati, i: Spominjite me, Ja ću vas spomenuti, i: Ko bude činio loše, ili prema sebi nepravedan bio, zatim od Allaha zatraži oprost, vidjet će da Allah prašta i da je milostiv.

Vladar pravovjernih, Alija, r.a., u ovom slučaju podstiče sve vjernike da blagodati nastoje zadržati zahvalnošću, jer je Uzvišeni zahvalnima obećao povećanje. Nema sumnje da svaki čovjek koji ima neku blagodat se plaši njenog nestanka i nastoji zadržati je. To mu može garantirati samo ustrajnost u zahvalnosti na tim blagodatima Uzvišenom Allahu.

On je također rekao: „Ko bude smatrao da je blagodat samo u onome što se pojede i popije, njegovo shvatanje je usko i njegova kazna je već nastupila.“

Iz ovog zaključujemo da blagodati nisu ograničene samo na jelo i piće, već se te blagodati odnose na sve aspekte čovjekovog života, koje čovjek često ne može ni uočiti i definirati. Među tim blagodatima jeste i blagodat zdravlja i oprosta, koje nisu svjesni mnogi ljudi.

Čovjek muslima mora uvijek biti svjetan tih blagodati, imati ih na umu, razmišljati o njima i nastojati da izvrši obavezu zahvalnosti, kako bi Uzvišeni Allah bio njime zadovoljan i kako te blagodati ne bi propale zbog čovjekove nezahvalnosti.

Aiša, r.a., je kazala: „Nema nijednog čovjeka koji može popiti čašu vode, pa ona uđe u njegovo tijelo i izađe iz njega bez ikakvih problema i poteškoća, da nije dužan zahvaliti Uzvišenom Allahu.“

Čovjek je dužan zahvaliti Allahu i zato što mu je omogućio izvršenje fizioloških potreba bez bola. Neke ljude je iskušao tako što ne mogu izvršiti niti jednu fiziološku potrebu a da pritom ne trpe poteškoće i osjećaju boli. Zbog toga čovjek treba biti zahvalan Allahu što ga je sačuvao tih iskušenja.

Od Aiše, r.a., se također prenosi da je rekla: „Allahov Poslanik, s.a.v.s., mi je često govorio: ‘Šta su uradili tvoji stihovi?’ ‘Na koje stihove misliš?’rekla sam mu: ‘Ima ih puno.’ On reče: ‘O zahvalnosti.’

‘Za tebe bih dala i oca i majku, Allahov Poslaniče, pjesnik je kazao:

On reče: ‘Da, Aiša. Džibril me je obavijestio: ‘Uzvišeni Allah će na Sudnjem danu okupiti ljude, pa će pozvati jednog od robova i kazati mu: ‘Jedan od mojih robova ti je učinio dobro, jesi li mu zahvalio?’ Čovjek će kazati: ‘Gospodaru, znao sam da je to od Tebe, pa sam Tebi zahvalio.’ Uzvišeni će mu kazati: ‘Nisi mi zahvalio ako se nisi zahvalio onome posredstvom koga sam ti to poslao.’“

Ovaj hadis ukazuje na značaj zahvalnosti ljudima koji nam učine dobro, jer Uzvišeni Allah je plemenit i voli plemenite ljude, On je, također, zahvalan i voli zahvalne ljude. Zahvalnost čovjeku dobročinitelju je vid zahvalnosti Uzvišenom Allahu, jer je Uzvišeni Allah to naredio i na to podstakao posredstvom Svoga Vjerovjesnika, s.a.v.s.: „Kada vam neko učini dobro, uzvratite mu istom mjerom. Ako mu ne budete mogli uzvratiti istom mjerom, činite dovu za njega dok ne budete mislili da ste mu uzvratili istom mjerom.“

Et-Taberani u svome djelu El-Kebir bilježi predanje da je Esma b. Ebi Bekr, r.a., nakon ubistva njenog sina Zubejra izgubila neku stvar koju je njemu dao Allahov Poslanik, s.a.v.s., a koja je kod nje bila nakon njegove smrti. Ona je tražila tu stvar i kada je našla pala je na sedždu iz zahvalnosti.

Na osnovu ovih predanja zaključujemo da je sunnet učiniti sedždu zahvalnosti iz zahvalnosti prema Allahu nakon što postignemo željeno, očekivano ili se spasimo neke prijetnje. Sve su to blagodati Uzvišenog Allaha koje zaslužuju čovjekovu zahvalnost za njihovo postizanje i dobijanje.

Omer b. Abdulaziz je kazao: „Privežite blagodati zahvalnošću.“

Hasan el-Basri je rekao: „Uzvišeni Allah daje kao blagodat ono što On hoće, a kada se na to čovjek ne zahvali, onda ta blagodat postane kazna.“

Zbog toga su prve generacije muslimana zahvalnost zvali i imenom čuvar jer zahvalnost čuva postojeće blagodati i pribavljač jer zahvalnost pribavlja blagodati koje čovjek ne posjeduje.

Sve ovo ti, dragi brate, govori o značaju i mjestu zahvalnosti kod Uzvišenog Allaha. Uzvišeni neće prestati povećavati Svoje blagodati sve dok ti ne prestaneš zahvaljivati Mu, jer time se blagodati „vežu“ i spriječava se njihovo nestajanje i gubljenje.

Hasan el-Basri je kazao: „Spominjite stalno blagodati koje vam je Allah dao, jer spominjanje njih je zahvalnost. Uzvišeni Allah je naredio Svome Vjerovjesniku da govori o Allahovim blagodatima: “A o blagodatima Gospodara svoga – govori.

Ukoliko čovjek zanemari Allahove blagodati, pa o njima ne bude govorio i ne bude ih spominjao, na njega će se spustiti Allahova srdžba i kazna. El-Hasan je rekao: „Kada Uzvišeni Allah podari čovjeku blagodati, od njega zatraži da Mu bude zahvalan. Ako mu bude zahvalan, Allah je moćan uvećati mu blagodati. Ukoliko mu bude nezahvalan, Allah je moćan kazniti ga.“ Zatim je proučio kur’anski ajet: “Doista je čovjek prema Gospodaru svome nemaran”.

Kada bi Hasan el-Basri popio vodu, govorio bi: „Hvala Allahu koji je ovu vodu učinio pitkom iz Svoje milosti, a nije je učinio slanom zbog naših grijeha.“

Neki iz prvih generacija je prošao pored grupe ljudi koji su se na dan Ramazanskog bajrama smijali, pa reče: „Ako im je Allah primio post, onda se ovako ne ponašaju zahvalni. A ako im, pak, Allah nije primio post, ovako se ne ponašaju oni koji se boje Allaha.“

Neki učenjaci su smatrali zahvalnost u trenucima ugodnosti i dobra važnijim i boljim od strpljivosti u trenucima nedaća i problema.

Mutarrif b. Abdullah je kazao: „Posmatrao sam stanje ugodnosti i zdravlja i zahvalnost, pa sam shvatio da je u tome dobro i ovog i budućeg svijeta. Da budem dobro i zahvalan Allahu, draže mi je nego da budem iskušan i da se strpim.“

Ukoliko budeš nadahnut zahvalnošću u trenucima blagostanja, znaj da to nije ništa manje vrijedno i beznačajnije od strpljivosti u trenucima iskušenja.

Imam el-Menavi u djelu Fejdu-l-Kadir komentarišući Sevbanov hadis u kojem stoji da je nakon što je objavljen ajet: A oni koji gomilaju zlato i srebro i ne dijele ga na Allahovome putu... da su bili kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pa je grupa ashaba rekla: „O zlatu i srebru je objavljeno što je objavljeno. Kada bismo znali koji imetak je najbolji, njega bismo sakupljali.“ Poslanik, s.a.v.s., reče: „Najbolji imetak jeste jezik koji spominje Allaha, zahvalno srce i supruga vjernica koja pomaže čovjekla u vjerovanju.“

Šejhu-l-islam Ibn Tejmije kaže: “Poslanik, s.a.v.s., je naredio da se čovjek zadovolji zahvalnim srcem i onim što ono donosi umjesto što će se zadovoljavati imetkom.’“

Eš-Ša’bi je kazao: „Zahvalnost je polovica imana, a čvrsto uvjerenje cjelokupan iman.“ To je zato što je čvrsto uvjerenje u Allaha duša vjerovanja i srž tevhida.

Zahvalnost Allahu je ispit i iskušenje za čovjeka hoće li upotpuniti i usavršiti svoje vjerovanje i tevhid.

Avn b. Abdullah je rekao: „Neki pravnik je kazao: ‘Shvatio sam da svako dobro koje čovjek ima sa sobom nosi i po jedno zlo, osim zdravlja i zahvalnosti. Mnogo je zahvalnih koji su u iskušenjima, a mnogo je zdravih koji su nezahvalni. Zato, molite od Allaha i jedno i drugo.“

Zahvalnost Allahu se smatra dobrim u kojem nema nikakvih primjesa lošega. Zahvalnost je dobra u svakoj situaciji, bilo da je čovjek u užitku ili problemu. Zahvalan vjernik je u dobru, bez obzira u kakvoj situaciji se nalazio i kakve se okolnosti oko njega mijenjale. Ukoliko se zahvalnost spoji sa zdravljem i ugodnošću, onda će to biti ispunjenje čovjekovih potreba i vrhunac njegovih ciljeva, kojima teži srce zahvalnog vjernika.

Muhlid b. Hasan je kazao: „Ranije se govorilo da je zahvalnost ostavljanje grijeha.“

Ukoliko čovjek na blagodati koje mu je Allah dao odgovori grijesima, onda je očito da ne nastoji zadovoljiti Onoga ko mu te blagodati daje. Ako bi težio tome, onda bi nastojao raditi ono što On Uzvišeni voli i biti Mu pokoran kroz dobra djela koja ga Njemu približavaju, na dobro uzvraćajući dobrim. A Uzvišeni Allah kaže: Ima li za dobročinstvo druge nagrade osim dobročinstva.

Pjesnik je kazao:

Griješiš Allahu, a tvrdiš da Ga voliš

A života mi moga, to su onda samo riječi.

Kada bi istinu govorio, ti bi Mu pokoran bio

Jer zaljubljeni je uvijek pokoran onome koga voli.

Ibn Redžeb u djelu Leta’ifu-l-me’arif  je kazao: „Svaka blagodat koju je Allah dao čovjeku, bilo da je u vjeri ili dunjaluku, zahtijeva zahvalnost. Uputa i nadahnuće da čovjek bude zahvalan samo po sebi je blagodat koja, također, zahtjeva još jednu zahvalnost. I ponovno nadahnuće za ovu zahvalnost je blagodat koja zahtjeva novu zahvalnost.“

Ibn Kajjim, u istom značenju, govoreći o riječi el-hamdulillah, kaže da je to također jedna od Allahovih blagodati. Blagodat na kojoj se čovjek zahvali jeste također još jedna blagodat. Neke blagodati su vrijednije od drugih. Tako je blagodat zahvalnosti vrijednija od blagodati imetka, ugleda, djece, supruge i slično, a Allah najbolje zna.

Mahmud el-Verrak je u ovom kontekstu kazao:

Ako je zahvalnost na blagodatima blagodat

Onda sam i na toj blagodati dužan zahvalan biti.

Pa kako ću biti zahvalan bez Allahove dobrote

Kada se produže dani i produži život.

I tako se uvijek dešava, čovjek nikada ne može zahvaliti Allahu i svojom zahvalnošću obuhvatiti sve blagodati koje mu je Uzvišeni dao.

Suština zahvalnosti je priznati nemoć da budemo zahvalni nakon što uložimo sav trud i snagu u tom smjeru.

Kada bi Ebu Mugiri kazali: „Kako si osvanuo, Ebu Muhammede?“ On bi odgovarao: „Osvanuli smo utonuli u Allahove blagodati, nemoćni zahvaliti Allahu kako Mu dolikuje, osvanuli smo u stanju da Uzvišeni Allah, koji je neovistan od nas, nastoji steći našu ljubav, a mi, koji smo ovisni od Njega, svojim postupcima nastojimo steći Njegov prijezir.”

Junus b. Ubejd je ispričao: „Neki čovjek je rekao Ibn Tejmiji: ‘Kako si osvanuo?’ On je odgovorio: ‘Osvanuo sam između dvije blagodati, ne znam koja od njih je vrijednija: između grijeha koje mi je Allah prekrio, pa me niko od ljudi ne može zbog njih osramotiti i između ljubavi koju je prema meni usadio u srca ljudi, koju svojim djelima ne bih nikada mogao postići.’“

Nema sumnje da je jedna od najvećih blagodati prema čovjeku to što mu je Uzvišeni Allah prikrio brojne grijehe. Zbog toga čovjek treba biti zahvalan Allahu što mu je prikrio grijehe i između njega i ljudskih očiju postavio zastor, spriječivši njegovu sramotu. Također, ljubav vjernika prema čovjeku je jedna od velikih blagodati i razlog ulaska u Džennet zbog čega čovjek treba biti zahvalan Allahu.

Allahu, Tebi pripada hvala i zahvala kako dolikuje Tvome plemenitom licu i Tvojoj veličanstvenoj vlasti. Molimo te, o Allahu, o Milostivi, da nas Svojom milošću, blagošću i dobrotom učiniš Tebi zahvalnim robovima.

deco-line-2

Nemoj zaboraviti da podijeliš hair!

Autor: Aid el-Karni

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba