IslamBosna.ba- Kada sam prvi put počela učiti Kur’an napamet, moj glas, moj ton, zvuk mog učenja je bio stravičan. Mrzila sam da slušam sebe.

Moja učiteljica je učila melodičnim glasom i riječi Kur’ana su ulazile u moje srce. A onda bih ja počela učiti i zvučalo je kao grebanje noktima po tabli.Jednog dana sam je upitala kada ću doseći taj nivo. Kada ću učiti i zapravo uživati u onome što čujem? Kada neće zvučati toliko stravično? Ona se nasmijala i odgovorila: “Ti si tek počela. Ja ovo radim godinama. Kako se bude povećavao broj ajeta koje naučiš, dobit ćeš svoj tok i tvoj glas će biti ispunjeniji. Ne brini, samo je potrebno vrijeme i praksa”.

I tako je bilo.

Nakon puno vremena (godina), i puno vježbanja (svakodnevnog) primijetila sam napredak koji je bio direktno povezan sa količinom truda kojeg sam bila spremna da uložim u njega, Allahovom voljom. Mnogo je osoba koje su mi se požalile na svoju nesposobnost da uče lijepo, da brzo pamte ili da zaboravljaju što su naučili. Također veliki je broj onih koji su mi rekli: “Ne znam šta nije u redu sa mnom”. Pravo pitanje, međutim, ima jako malo veze s onim što je pogrešno, a sve je povezano sa tim koliko se trudimo ili koliko smo dosljedni. Bilo da se radi o načinu učenja, brzini pamćenja ili snazi stvarnog pamćenja i obnavljanja, sve ovo počiva na jednoj stvari nakon Allahove, s.v.t., pomoći, a to je- vježbanje. Mi svi možemo doseći nivo koji vidimo u drugima i želimo za sebe, bi’iznillah.

Pravo pitanje je zašto ga ne možemo doseći? Pitanje je: Da li smo spremni da uložimo napor i odvojimo vrijeme i postanemo osobe kakve želimo biti?”

Nemoj zaboraviti da podijeliš hair!

Napisala: Merjem Amirebrahimi

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba