IslamBosna.ba– Primam mnogo pisama sa pitanjima o materijalu koji se širi internetom a u vezi sa krajem svijeta. Ljudi hoće da znaju koliko precizan je taj materijal i šta ja mislim o tome.

U sunnetu ćemo naći mnogo hadisa koji govore o iskušenjima i silničkim ratovima koji će se desiti pri kraju svijeta. Međutim, moramo primijetiti slijedeće:

Prije svega, moramo biti svjesni da većina ovih hadisa nije autentična. Knjige napisane na temu posljednjih dana dunjaluka su krcate neautentičnim materijalom. U ovo spadaju i djela koja su napisali Nudžejm ibn Hammad, Ebu Amr ed-Dani i Ibn Kesir. Jedan dio materijala je također autentičan. Na primjer, postoji jedan broj hadisa u Buhariji i Muslimu koji su relevantni za ovu temu.

Za nas je neophodno da utvrdimo autentičnost svakog hadisa prije nego ga prihvatimo. Mada je zasigurno znatno ozbiljnija situacija kada se hadis odnosi na naše vjerovanje ili šerijatsko pravo, to ipak ne znači da možemo biti nemarni kada se hadisi odnose na ponašanje, biografiju ili događaje u budućnosti. Neki ljudi idu toliko daleko da čak donose citate iz Biblije- naročito iz Knjige o Danijelu- i iz astroloških knjiga, i onda ih spominju zajedno sa hadisima Poslanika, s.a.v.s., tvrdeći da ovi izvori potvrđuju ono što je pronađeno u hadisu. Ovo samo pokazuje kako je jadna njihova metodologija i kako su neki ljudi skloni slijeđenju vlastitih ukusa i težnji.

Druga stvar koju trebamo imati na umu jeste da čak i onda kada su hadisi autentični, još uvijek je potrebno da ih ispravno razumijemo i postavimo u odgovarajući kontekst. Ovo je težak zadatak, za koji mnogi ljudi nisu kvalifikovani da bi se mogli uhvatiti u koštac sa njim. Na ovaj način je šejtan mnoge vjernike u odveo zabludu. Mi vidimo kako se često učenjaci razilaze u jasnim, praktičnim šerijatskim propisima. Zar nije još teže razmatrati stvari gajba (neviđenog), nepoznate događaje koji će se desiti u budućnosti?

Prilično je smiješno vidjeti ljude koji izbjegavaju da se bave jasnim stvarima iz islamskog prava tvrdeći da nemaju dovoljno znanja da bi se time bavili, dok im u isto vrijeme ne polazi za rukom da budu jednako oprezni kada se radi o još nejasnijim stvarima.

U prošlosti, neki učenjaci su bili brzopleti u tumačenju nekih događaja kao znakova Posljednjeg Dana. Možda je ovakvo ponašanje bilo rezultat njihova vjerskog ubjeđenja u kombinaciji sa nedostatkom strpljivosti. Međutim, nikada nisu uzimali te stvari u smislu da se pripremaju za kraj svijeta ili da upozore ljude iz svoje generacije. Također, nijedan ugledan učenjak nije nikada bio tako samouvjeren da dadne datum kraja svijeta. Tako nešto bi povrijedilo svetost našeg vjerovanja u gajb (nevidljivo) i uzrokovalo da prosječan musliman posumnja u objavljene tekstove.

Treća važna tačka jeste da hadisi o iskušenjima pred kraj svijeta ne mogu biti korišteni za dokidanje ustanovljenih aspekata islamskog prava. Vjernik mora djelovati u skladu sa propisima onakvim kakvi jesu, osim ukoliko ne postoji nedvosmislen dokaz dokidanja tih propisa Kur’anom ili sunnetom. Prema tome, prestanak miješanja sa ljudima i zanemarivanje svoje dužnosti naređivanja dobra i zabranjivanja zla nije u skladu sa islamskim pravom. Osoba može imati osjećaj da je vrijeme sukoba došlo i izolovati se, oslanjajući se na hadis koji poziva da se tako uradi kada dođu teški dani. Međutim, izolacija može biti pogodna za neku osobu u specifičnim okolnostima, i nije nešto što se može generalno primijeniti.

Prema tome, bila bi jako nesmotreno ako bi čovjek bazirao svoju podršku nekoga ili nečega- ili je uskratio- na običnom osjećaju da taj neko ili nešto obuhvaćen predskazanjem iz nekog hadisa. Također on ne bi trebao nikoga da hvali ili kudi na ovoj sumnjivoj bazi. Ono što mora da uradi jeste da primijeni utvrđene principe šerijata koji se bave stvarima kao što su lojalnost i razlaz, pomaganje i osiguravanje općeg dobra.

Najzad, moramo shvatiti da je tema o dešavanjima u zadnjim danima dunjaluka jedna od onih u kojima mnogi ljudi griješe. Ova tema je po svojoj prirodi nejasna i teška i zbog toga bi je trebali obrađivati samo najstručniji učenjaci hadisa i islamskog prava.

Neki pisci tretiraju hadise o iskušenjima i znakovima posljednjih dana kao da su oni dio neke dječje igračke. Oni se poigravaju sa ovim hadisima tamo-vamo sve dok ne osjete da ih imaju pod kontrolom umjesto da se angažuju u jednom korjenitom istraživanju da bi odredili koji događaji će prethoditi kojima, i koji su veliki znakovi a koji mali. Često uopšte neće da se dosađuju provjerom autentičnosti hadisa na koje se oslanjaju.

Ne mogu naći nikakvu svrhu pokretanja ovakvih pitanja osim radi zadovoljenja ljudi koji žele da ubrzaju gajb, koji su umorni od stvarnog svijeta, koji nisu dovoljno u stanju da se uhvate u koštac sa uzrocima i koji su preslabi u vjeri da bi se oslonili na Allaha dž.š.

Neke vrlo ozbiljne stvari se moraju izbjeći, jer kada se ljudi u njih uvale, one uzrokuju da se ti isti ili neki drugi ljudi zbune u stvarima vjere. Među ovim stvarima jeste i tvrdnja da Kijametski Dan upravo treba da nastupi i pokušaj da se odredi njegov datum.

Mi se ne možemo osloniti na tzv. konsenzus historičara oko vremena postojanja prijašnjih naroda. Ko je utvrdio taj i takav konsenzus? Koliko precizne su njihove tvrdnje? Ovi su se historičari oslonili na zaokružene i približne brojeve. Oni se ne slažu oko određenih datuma i vremena kada su neki poslanici bili poslati. Ali uopšte, otkada je konsenzus historičara postao dokaz u stvarima islamskog vjerovanja i prava?

Situacija se ne poboljšava ni kada neko kaže: Kijametski Dan će se desiti između sutrašnjeg dana i kraja slijedećeg stoljeća. Ovdje će problem nastati kod ljudi koji će pri kraju stolječa živjeti i koji će zbog toga smatrati da Kijametski Dan upravo dolazi.

Kur’an i Sunnet nam ne ostavljaju nimalo prostora za ovakve procjene i tvrdnje. Allah kaže: Pitaju te o Smaku svijeta kada će se zbiti. Reci: To zna jedino Gospodar moj, on će ga u njegovo vrijeme otkriti, a težak će biti nebesima i Zemlji, sasvim neočekivano će vam doći.” Pitaju te kao da ti o njemu nešto znaš. Reci: To samo Allah zna, ali većina ljudi ne zna. [El A`raf: 187]

Slično ovome možemo pronaći i u Suri Jusuf u 107. ajetu, u Suri En-Nahl, u Suri Luqman 34. ajet, u suri El-Ahzab, 63. ajet, u suri Fussilet, 47. ajet, i u suri Zuhruf, 187. ajet. Može li se predočiti ijedan jači dokaz od ovih da se ljudi odvrate od ovakvih špekulacija?

Allah takođe kaže: Čas oživljenja će sigurno doći – od svakog ga tajim. [Ta-ha: 15]

Neki komentatori ovoga ajeta, među njima i Ibn Abbas, Ibn Džubejr i Mudžahid, pojačnjavaju da se ovim ajetom aludira na uobičajenu arapsku frazu skoro da ga od sebe tajim. El-Farra ide i dalje, dodajući: pa kako da ga onda vama otkrijem?

El-Muberred : Uobičajena praksa među Arapima je da kada hoće da naglase kako dobro čuvaju tajnu, oni kažu `zatajio sam to čak i od samog sebe`, htijući reći da nisu rekli duši.

Ima toliko mnogo jasnih citata iz Kur`ana koji naglaćavaju da niko ne zna kada će se Kijametski Dan desiti. Ima ih toliko mnogo koji govore da niko ko vjeruje u Kur’an nema izgovor da bude nehajan u pogledu Kijametskog Dana. Oni koji špekuliraju oko Posljednjeg časa rade to bez ikakvog znanja, upute ili teksta na koji bi se oslonili.

Zar nije čudno kako se neki Muslimani posvećuju ovome pitanju sve dok ne pomisle da su stigli do apsolutnog znanja o njemu? Oni se temeljito ubjeđuju na bazi nekih slabih dokaza i poremećenih rezonovanja. Međutim, takođe vidimo ove iste Muslimane kako sumnjiče oko nekih utvrđenih principa Islama u koje su obavezni vjerovati i na osnovu njih djelovati. Vidiš ih kako su okupirani misterijama gajba, slijedeći osobna otkrovenja, jureći za pretpostavkama i intuicijom i pribadajući svoje nade uz natprirodne pojave.

Zašto oni umjesto toga ne pokušaju da ovladaju naukom i potraže prirodne uzroke koje je Allah dao u Svome stvaranju? Tako bi mogli naučiti kako da iskoriste ove uzroke za službu humanosti i da osiguraju dobrobit čovječanstvu. Tako bi mogli otkriti kako da zaštite svoje zemlje i svoje vlasništvo.

Možemo vidjeti očaj i beznadežnost koja je obuzela ljude, čineći da gube inicijativu u djelovanju ili čak u samoodbrani. Umjesto da djeluju, oni traže utočište u iščekivanju čuda. Oni gube sposobnost da se suoče sa gorkom stvarnošću koju proživljavaju i ne čine ništa da je učine slađom osim što sanjare. Osoba sa čvrstom vjerom, međutim, je nepokolebljiva, odlučna, i sprema da se brani. Vjernikova nada nadjađava njegov očaj. Allah kaže: Samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost. [Jusuf: 87]

Mi bismo trebali pojačati našu vjeru u našeg Gospodara i popraviti naše razumijevanje naše vjere, prihvatajući je istinito i ne tražeći nešto preko toga. A na Allaha se moramo osloniti.

Nemoj zaboraviti da podijeliš hair!

Autor: Selman el-Auda

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba

 

Leave a Reply

*

captcha *