Stoga je skupina palestinskih građanskih udruženja (BNC) nedavno pozvala arapske zemlje da otkažu poslove francuskim kompanijama Veolia i Alstom, angažiranima na gradnji metroa, kako bi se građevinske divove dovelo u škripac da im zbog inženjerskog utjecaja na izraelsko-palestinski sukob propadnu poslovi vrijedni milijarde dolara. U skladu s datumom početka gradnje, 1. aprila 2006., projekt je od početka krenuo naopako. Skandal u kojem su izraelske vlasti razvlastile palestinske vlasnike koji su imali nesreću da im se zemljišta nađu na trasi pruge, bio je kap u moru jer je tada već bilo poznato da će prva linija metroa imati stanice u jevrejskim naseljima French Hill i Pisgat Ze’ev, sagrađenima na teritoriju okupiranom u ratu 1967. French Hill, inače, ima 6600 stanovnika, Pisgat Ze’ev čak 50.000, dok Neve Jaakov, također predviđen za povezivanje metroom, broji 30.000 stanovnika.

EU ne priznaje okupaciju

Prva je dionica trebala biti dovršena u novembru ove godine. No rokovi su probijeni, kao i proračun koji je trebao iznositi manje od 100 milona evra. Sada se kao datum, kada će 750.000 stanovnika Jerusalema predahnuti od prašine, prometnih gužvi i mamutskog građevinskog krkljanca, navodi septembar 2010.. Usput, kod palestinskog izbjegličkog naselja Shuafat otkriveni su ostaci jevrejsko-rimskog naselja, a pritisak su sa svoje strane pravili i Palestinci. Iseljavanja zbog gradnje prijavljena su kao kršenje temeljnih ljudskih prava, a u aprilu je sud u Parizu održao prvo ročište u povodu tužbe palestinskog BNC-a protiv kompanije Veolia. Francuski zakon, naime, kaže da sud ima pravo poništiti poslovni ugovor francuske tvrtke ako se poslom krše međunarodni zakoni. Kako EU nikada nije priznao izraelsku okupaciju iz 1967., tako su jevrejska naselja ilegalna, kao i gradnja njihove infrastrukture. BNC je u kampanju protiv metroa krenuo svom silinom, pa su Veoliji i Alstomu zbog reputacije s jerusalemskim metroom otkazani bajoslovni poslovi u V. Britaniji, Švedskoj, Australiji i Francuskoj. Veolia je prodala pet posto udjela u konzorciju koji bi vodio metro nakon izgradnje, a dojam je da bi najradije sasvim pobjegla iz projekta.

Palestinci žele svoj glavni grad

Alstomu, pak, prijeti potpuni debakl ako se pozivu BNC-a odazove S. Arabija, jer je u njoj dobio posao gradnje željeznice između Meke i Medine, vrijedan 1,18 milijardi dolara. Problem dviju kompanija je to veći što su se u posljednje vrijeme pregovori o bliskoistočnom pitanju zaoštrili upravo zbog jevrejskih naselja. Premijer Izraela Benjamin Netanyahu u Izraelu se opravdava da je zamrzavanje gradnje od 10 mjeseci privremeno te odbija zaustaviti gradnju i u okolici Jerusalema. Istovremeno Palestinska samouprava od UN-a traži priznanje kao države s istočnim dijelom Jeusalema kao glavnim gradom, a u Tel Avivu je zavladala panika otkako je procurilo da je Švedska, kao predsjedateljica EU, sklona tome i udovoljiti. Za Tel Aviv je možda najgore od svega što Barack Obama, za razliku od svojih prethodnika, više ne drži stranu Izraelu te što se u službenim dokumentima na mala vrata počinje pojavljivati izraz “Palestina”.

Francuske bi se kompanijee, dakle, mogle vrlo brzo naći usred velikih svjetskih političkih sukoba, i to na “krivoj” strani, te će zbog pravnih, praktičnih i političkih prepreka biti pravo čudo ako se svih osam linija metroa pusti u promet do 2020., a cijena radova ostane 450 miliona evra, kako je planirano na početku.

Večernji.hr/IslamBosna.ba

Leave a Reply

*

captcha *