Islambosna.ba – Lijepa prilika da s malo muke, kao doktor društvenih nauka, obogatite fond svojih publikacija nudi vam se u pisanju "nečega o islamizmu". Vođeni valjda parolom – "malo znoja, puno slave’, dvojica Slovenaca, dr. Uroš Svete i mr. Erik Kopač s univerziteta u Ljubljani objavili su rad pod nazivom "Islamic radicalisation and the role of the Internet: the case of Bosnia-Herzegovina" (Islamska radikalizacija i uloga interneta na slučaju Bosne i Hercegovine).

Ako se po jutru dan poznaje, onda mi je prilikom čitanja ove "naučne analize" pao mrak na oči prije nego što je zora počela da rudi. U prve tri rečenice napravljene su tri greške, koje su se dale izbjeći da se zavirilo u slobodno dostupne baze podataka. Tako slovenački stručnjaci za bosanski online radikalizam svoju analizu počinju tvrdnjama da je "muslimansko stanovništvo u Bosni nakon rata dostiglo apsolutnu većinu", da su bosanski muslimani "jedini Južni Slaveni s islamskom vjeroispoviješću" i da imaju "snažnu povezanost s Turskom".

Od popisa stanovništva iz 1991. godine Bošnjaci su predstavljali relativnu većinu stanovništva (44%). Ova brojka je nakon rata ostala ispod 50%, koliko bi bilo potrebno za "apsolutnu većinu’. Zanimljivo je da u fusnoti druge stranice autori upućuju na UN-ov "Human Development Report 2002", gdje se navodno kaže da su Bošnjaci zastupljeni s 58% u Bosni i Hercegovini. Ali kad otvorite ovaj izvještaj, tu stoji da Bošnjaci čine 48.3% stanovništva (tabela na strani 112). Znači, tvrdnja da su "apsolutna većina’ je obična laž, koju autori ne pokušavaju ni sakriti. I ne samo to, autori navode tobožnje izvore koji trebaju potkrijepiti njihove tvrdnje, a isti ti izvori govore nešto sasvim drugo. Š ta se čitaocu želi sugerirati pomoću laži da su muslimani postali apsolutna većina nakon rata? Da su poubijali toliko kršćana za vrijeme rata? Da se "kote k’o pacovi" i da za projekt balkanskog "muslimistana" upotrebljavaju materice svojih žena?

Drugu tvrdnju, da su bosanski muslimani jedini Južni Slaveni islamske vjeroispovijesti, suvišno je komentarisati. Goranci na Kosovu, Torbeši u Makedoniji, Pomaci u Bugarskoj također su Južni Slaveni i muslimani.

I treće, da postoji neka posebna veza bosanskih muslimana s Turskom. Ako se ogleda u šoping putovanjima i švercu po Istanbulu, onda je autor u pravu. Da postoji još neka druga "“ meni nije poznato.

Š ta je uzrok ovakve aljkavosti u ophođenju s činjenicama? Ispodprosječan IQ auditorija kojem se autori obraćaju? Nedostatak ozbiljnosti u pristupu materiji?
Š ta očekivati od teksta koji laže kod najbanalnijih tvrdnji, kako tek onda trebaju izgledati "analize’ koje se nude, kad su zasnovane na lažima koje se daju spriječiti običnim "googlanjem"?
 
Kao pokazatelj fundamentalizma mlade muslimanske populacije Bosne i Hercegovine autori navode činjenicu da koriste "arapske i turske riječi u bosanskom, južnoslavenskom jeziku’. Da li je korištenje stranih riječi za pojmove koji nemaju zamjenske riječi u maternjem jeziku odraz bilo čega? Da li me korištenje riječi "internet" ili "medij" čini "američkim fundamentalistom"˜?
Možda bi bilo zanimljivo napraviti politički korektan "“ deislamizirani riječnik za bosanskog muslimana. Evo počinjem s prvim prijedlogom:
"Pripadnicima islamske vjerospovijesti prije jutarnje molitve dužnost je obaviti malo pranje tijela, a ukoliko su imali odnos s bračnim partnerom, onda su dužni obaviti veliko pranje." (ispravno)
"Muslimanu i muslimanki vadžib je uzeti abdest prije sabah-namaza, odnosno gusul ukoliko su imali spolni odnos." (pogrešno)

Još jedan pokazatelj islamske radikalizacije (jer autori koriste upravo ovu riječ) bosanskih muslimana jeste "solidarnost s muslimanima Čečenije, Iraka i Afganistana…" Ako je suosjećanje s ljudima kojima je načinjena nepravda i koji se bore za goli opstanak pokazatelj islamske radikalizacije, onda su ljevičarska i antiglobalizacijska udruženja svijeta, počev od ATTAC-a, kao i stanovnici zemalja "osovine dobra’ koji traže povlačenje svojih vojnika iz gore spomenutih zemalja (osim Čečenije) islamisti. O gluposti ove tvrdnje je suvišno govoriti, ne samo s moralne nego i sa svake druge strane.

Amaterizam autora svoju kulminaciju doseže onda kad se posvete suštini svoga rada –  "aktivnostima islamističkih internet stranica’.

Pazi sada ovo i probaj da se ne nasmiješ. Prijevod s originala:
"Islamističke web stranice mogu se podijeliti u tri grupe, prve su islamske novine s online verzijom kao što je www.preporod.com. Druga grupa su zvanične web stranice radikalnih organizacija kao što su udruženje mladih muslimana www.mm.co.ba, www.mladibosnjaci.ba i www.rijaset.ba Treća grupa predstavlja najradikalnije muslimane, koji manje ili više vješto prikrivaju pripadnost panislamističkom džihadskom pokretu. To su: islambosna.ba, dzemat.org i islam.co.ba."

Samo da se osvrnem na zadnju spomenutu stranicu (islam.co.ba). Njen uređivač je osoba koja se na ovom forumu vrzmala pod nickom "antiw" (ovo "w" je za "vehabije") i koji je svojim predpubertetskim ponašanjem pridobio fan klub curica čiji je prosjek godina bio negdje između 12 i 13. Ostat će upamćen po izjavi da je "Guantanamo rahmet za ummet" (opet ja s islamskim fundamentalizmom i korištenjem arapskih riječi "“ htjedoh reći "milost za muslimane’) i ako se urednik te stranice (na kojoj se mogu naći "antivehabijski’ pamfleti drugih osoba koji su opsjednuti "vehabijama’) računa u najradikalnije muslimane, onda je ovo uistinu pokazatelj ozbiljnog poremećaja kod analizatora ove materije.

Riječi "islamist’, "vehabija’ "islamski radikalizam’ danas su postale sinonimi za muslimane. One služe samo kao pomagalo u profiliranju ljudi koji ih koriste. Postale su obični klišei u pravom smislu te riječi "“ fraze koje nemaju nikakvog informativnog sadržaja. Sličnu metamorfozu u značenju prošla je i riječ "antisemit’. Zbog svog ekscesivnog korištenja izgubila je svaki smisao. Ako su svi islamisti, onda to, ustvari, niko nije.

Problem "islamizma" ne diskutuje se s ljudima koji ga koriste kao katalizator za lično profiliranje i koji o materiji nemaju pojma, odnosno koji čak nisu ni u stanju razlikovati "58" od "48". Ako je istinska namjera analizirati problematiku, onda je za očekivati da se objektu analize prilazi s malo više ozbiljnosti. Pa makar i ljudi zbog kojih se ovakve i slične analize pišu očekivali sasvim drugačije rezultate.

Leave a Reply

*

captcha *