IslamBosna.ba- Odlluka Googlea da se udruži sa National Security Agency (Nacionalna agencija za sigurnost- u daljem tekstu NSA) u borbi protiv cyber napada uzbunila je internet grupe i blogere koji se boje da će korisnički ličnii podaci biti dostupni američkoj vladi.
Washington Post je izvijestio da se internet gigant obratio NSA-i, koja provodi nadgledanje i dekodiranje za federalnu vladu, poslije cyber napada za koji se vjeruje da je pokušan iz Kine.
NSA je odgovorna za sigurnost računarskih mreža američke administracije protiv sličnih napada, i navodno pomaže Googleu da analizira i izvuče zaključke poslije sličnih napada.
Izvori tvrde da sporazum neće uključiti pristup NSA-i korisničkim e-mail računima i pretraživačkim podacima, ali je sporazum svakako naljutio neke članove online zajednice.
Electronic Privacy Information Centre (Centar za privatnost elektronskih informacija), javni istraživački centar baziran u Washingtonu, je podnio zatjev za pristup informacijama tražeći detalje sporazuma izmedju Googla i NSA-e. “Google i NSA su zaključili tajni sporazum koji bi mogao utjecati na privatnost milona korisnika Googleovih proizvoda i usluga širom svijeta”, rekao je izvršni direktor centra Marc Rotenberg.
Sam Diaz, bloger i lektor ZDNET-a, websitea posvećenog tehnologiji, kaže da je zgrožen zbog činjenice da postoji mogućnost pristupa Googleovim bazama podataka od strane vlade, i veoma je skeptičan da NSA može da zaštiti računarsku mrežu Googlea.
“Poštujem moju državu i njenu vladu, ali moram da se zapitam: 'Da li je Washington pravo mjesto da se traži pomoć u tako ozbiljnoj stvari kao što je sigurnost internet operacija?', pita se on.
“U svakom slučaju ne bih smatrao niti jednu agenciju u Washingtonu da je sposobna boriti se protiv najprofinjenijeg cyber napada koji je svijet ikada vidio.”
Andrew Beal, piše u “Market Pilgrimu”: “Veliki brat se upravo udružio sa velikim bratom. Nije vjerovatno da će Google dozvoliti pristup korsničkim informacijama, ali ne znam koliko blizu i koliko brzo Google može da postane blizak jednoj od zastrašujućih vladinih agencija.”
Aludirajući na kontrolu email-a i telefonskih razgovora hiljada Amerikanaca od strane NSA-e poslije terorističkih napada 2001. Beal dalje piše: “To je ista ta agencija koja je neovlašteno nadgledala vaše email-ove i telefonske razgovore poslije 11. 9. Treba da vjerujemo da neće zaviriti u Googleove osjetljive informacije?”
Noah Shachtman, autor Wired Magazine bloga o nacionalnoj sigurnost zvanog “Danger Room” (Opasna soba), opisuje NSA kao partnera kome se naročito ne može vjerovati. “Svi znamo da Google automatski čita Gmail i skanira Google kalendare kao što i registruje naše pretraživačke navike, sve to u pokušaju da nam prezentira najrelevantnije oglase”, kaže on.
“Ali svi smo to tolerisali jer smo vjerovali u Googleov slogan ‘ne čini nikakvo zlo’ “.
Shachtman kaže da Googleovom obećanju da sporazum sa NSA neće ugroziti lične podatke ne može vjerovati imajući u vidu historiju NSA-e u primoravanju privatnih kompanija da sarađuju i Googleovoj želji da napravi prvi korak.
Google je bio cilj veoma sofisticiranog i usmjerenog napada u decembru 2009. koji je pokušan iz Kine. U januaru Google je odlučio da ukine cenzuru rezultata pretraživanja na kineskom servisu, izvještava britanski Guardian.
IslamBosna.ba
| < « | » > |
|---|












Komentari
Selam alejkum braćo
abdussamed brate jedno pitanje za tebe!Ima li neki software dostupan da bi se zaštito win 7 od takvih stvari???
hvala ti unaprijed
Kao sto ime govori DNS je domain name service ... on samo radi resolve hostname-a u ip adresu (i jos neke usluge tipa koja je adresa mail servera vezana za ovaj hostname itd ...)
Root dns serveri "znaju" kako mogu doci do tih informacija o bilo kojem hostname-u, ali daleko bi bil osporo kada bi svaki put svaki kompjuter pitao njih direktno za informacije. Zato ti pitas svoj lokalni dns server (najcesce od svog provajdera) a on kesira informacije ... tj. ako je neko drugi pitao ranije onda ce on imati tu informaciju zapamcenu i nece pitati dns server iznad sebe ... (ili root dns)
Dakle to je rijec SAMO O DNS-u.
Kada paket uputis na oderdjenu IP adresu ... ne postoji "13 servera" kroz koje on mora proci, nego paket se rutira po najboljem mogucem putu od uredjaja sa tvojom ip adresom do uredjaja sa destinacionom ip adresom ... kroz koje ce mrezne uredjaje proci zavisi od linkova izmedju te dvije adrese. To ti moze pokazati komanda traceroute (na unix sistemima) ili tracert ako koristis windows ...
uzmes npr. traceroute www.google.com i on ce ti reci kroz koje sve uredjaje paket prolazi od tebe do googlea ...
kasnije probaj npr. traceroute www.bih.net.ba ... i vidjeces da to nije isti broj niti su uvijek isti uredjaji ...
djelomicno rjesenje lezi u potpunoj lokalizaciji odredjenih online usluga.
RSS feed