“U zemlji u kojoj se djeca ranjavaju i ubijaju svakoga dana na ulicima gradova u međusobnim obračunima, u zemlji gdje ceste nemaju niti banikina, pa ljudi ginu čak i zbog najmanjih grešaka u vožnji, u zemlji u kojoj u srednjim škola osamdeset posto vokabulara učenika je sačinjeno isključivo iz najstrašnijih psovki, u zemlji u kojoj djeca maštaju da postanu kriminalci, u zemlji u kojoj studenti univerziteta ne znaju ko se protiv koga borio u Drugom svjetskom ratu, smatraju da u Argentini ljudi govore argentinski jezik, a da je Manhattan jednake veličine kao Sarajevo, a da su djeca druge nacije neprijatelji, u takvoj zemlji bez hljeba potpuno je svejedno da li će vjeronake biti u školama, da li će se vjeronaku ocjenjivati i da li će ta ocjena ulaziti u prosjek ocjena”, naveo je Pašović u komentaru na svom Facebook profilu, objasnivši nam da je upravo tu sažeo svoju misao o ovoj problematici.

“Prijetiti vjerskim revolucijama ili slaviti to kao pobjedu sekularne države je tragikomično. Bogu Božije, caru carevo, a nama: bijeda i depresija, krediti i kladionice, i obećanje boljeg života – u EU ili na ‘onom’ svijetu. Do tada, laku noć Bosno i Hercegovino, ma gdje bila”, napisao je režiser Pašović.

Leave a Reply

*

captcha *