Travnik

Travnik se nalazi u samom centru Bosne i Hercegovine,  u kotlini okruženoj planinama među kojima je i jedna od najvećih planina u BiH - Vlašić (1933 m.), i u dolini rijeke Lašve (pritoka rijeke Bosne). Sveukupna okolina Travnika naziva se još i travnički ili lašvanski kraj koji pokriva površinu od 928 km2.  Nadmorska visina Travnika iznosi 514 m, a prema geografskim koordinatama nalazi se na 44° 14' s.g.š. i 17° 40' i.g.d. S obzirom da se nalazi u samom centru BiH, Travnik je veoma važna raskrsnica saobraćajnih puteva, a u davnoj prošlosti i željezničkih pruga. Međutim širenje grada je suočeno sa problemom uske kotline, što otežava njegovu inače povoljnu regionalno - geografsku poziciju. Kako je Federacija Bosne i Hercegovine trenutno podijeljena na kantone, Travnik je smješten u Srednjobosanskom kantonu i njegovo je sjedište sa svim pripadajućim kantonalnim ustanovama.



Klima

Kad je riječ o klimi Travnika i unatoč tome što je okružen planinama, njegova klima je povoljna. Velika udaljenost od Jadranskog mora i Panonske ravnice stavljaju ga pod uticaj  umjerene kontinentalne klime. Prosječna temperatura u Travniku iznosi 9.2°C, a godisnja temperaturna amplituda 21.3°C. Ljeta su umjereno topla (18.2°C), proljeće i jesen ravnomjerne temperature (9.2°C), a zima umjereno hladna (0.5°C). Padavine su dobro raspoređene tokom cijele godine. Ta okolnost  pruža uvjete za dobru vegetaciju i razvoj poljoprivrede Travnika. Posebno je značajno istaknuti planinu Vlašić koja zbog svoje tipične hladne planinske i snjegovite klime omogućava Travniku veliki razvoj zimskog turizma.

Pocitelj

Ovaj nekada privlačni srednjovjekovni grad smješten je u dolini rijeke Neretve, dvadesetak kilometara južno od Mostara, uz magistralni put koji vodi prema Jadranskom moru. Ne postoje tačni podaci o nastanku naselja, ali se pouzdano zna da je na ovom mjestu 1444. godine postojala tvrđava koju su držali Mađari. Turci je zauzimaju 147l. i Počitelj postaje dio Otomanskog carstva. Prva džamija sagrađena je 1563. Početkom 18. vijeka Počitelj postaje sjedište kapetanije a 1782. i sjedište kadiluka. Zidine koje datiraju iz 17. vijeka svjedoče o vremenu uspona ovoga grada. U to vrijeme u Počitelju je bila osnovna škola (mekteb), srednja vjerska škola (medresa) i javno kupatilo (hamam) kao i prenoćište za putnike (han).



Počitelj je izgrađen na obronku brda koje dominira nad krivudavim koritom rijeke Neretve. Samo naselje izgleda kao neki prirodni amfiteatar i predstavlja pravi praznik za oči, posebno za arhitekte koji imaju osjećaj za ljepotu prirodnog okruženja.
Kuće od kamena do kojih vode kamenom popločane ulice zanimljive su svaka za sebe, a sakrivene su iza visokih zidova koji čuvaju intimu i mir u dvorištima. To svjedoči o kulturi koja polaže više na unutrašnje uređenje nego na vanjske efekte.



Turski putopisac Evlija Čelebija prošao je kroz Počitelj 1664. a u svojim spisima zabilježio je: "U avliji (džamije) raste visoki čempres. Ovu prelijepu džamiju sagradio je predak našeg plemenitog Ibrahim Age. U blizini rijeke, uz gradske zidine njegov plemeniti brat sagradio je narodnu kuhinju (imaret) u kojoj danju i noću siromašni ljudi mogu dobiti jelo. Četvrtkom uveče služI se biber meso i veoma ukusan sutlijaš.
Kuće u ovom gradiću sagrađene su jedna iznad druge, okrenute su prema zapadu i gledaju na rijeku. Orasi ovdje rastu u izobilju a zbog blage klime voće uspijeva bolje nego u drugim mjestima".
Evlija Čelebija takođe pominje sahat-kulu čije zvono je teže i zvoni jasnije nego ijedno drugo u Bosni i Hercegovini, a koje je prema legendi doneseno sa Krita. Godinama je ovaj sahat pokazivao tačno vrijeme u Počitelju. Njegov zvuk je odzvanjao daleko odbijajući se od kamen, tako da se za tiha vremena mogao čuti u Čapljini i u Gabeli. Zvono sa sahat-kule čulo se sve do 1917, kada su ga Auastrijanci, koji su okupirali Počitelj 1878, istopili za municiju - samo godinu dana prije potpisivanja primirja, koje je značilo završetak Prvog svjetskog rata i raspad Austro-ugarskog carstva. Za vrijeme Austro-ugarske vladavine, Počitelj gubi svoj strateški značaj i stagnira. Tek šezdesetih godina prošlog vijeka ovaj
gradić se ponovo razvija i postaje turistički centar.



U Gavrankapetanovića kući osnovana je 1964. godine umjetnička kolonija. Više od 2.000 umjetnika, ne samo slikara već i pisaca i pjesnika iz bivše Jugoslavije i cijelog svijeta posjetilo je ovu koloniju od njenog osnivanja do rata 1992-1995. Počitelj je svojim srednjovjekovnim kamenim građevinama, starom kulom koja dominira nad rijekom i blizinom Jadranske obale, pružao umjetnicima miran i slikovit kutak za rad.
Ali rat koji je bjesnio na ovim prostorima od 1992. do 1995. doveo je do razaranja i devastiranja Počitelja i lijepih primjeraka građevina izgrađenih u mješovitom tursko-mediteranskom stilu koji su bili dio svjetske graditeljske baštine.
Veoma bitna za oživljavanje Počitelja, slikarska kolonija je ponovo počela sa radom 1999. godine. Njenim otvaranjem ovaj srednjovjekovni gradić počinje svoj novi život. Devet kuća, Hadži-Alijina džamija i zgrada umjetničke kolonije već su obnovljene u prvoj fazi projekta Federacije BiH vrijednog 93.750 dolara. Zvanično otvaranje kolonije 8. juna ove godine privuklo je brojne umjetnike i zvaničnike (njih više stotina) u Počitelj, u kojem je prije rata živjelo oko 300 stanovnika. Novi projekat koji će biti realizovan u sljedećoj fazi obnove obuhvatit će izgradnju kuća i turskog kupatila, kao i obnovu infrastrukture. Tako Počitelj počinje svoj novi život i polako vraća svoj nekadašnji sjaj.

Aferim Muhtare..lijepo zaista.
Jel' i sad stari grad izgleda nocu ovako lijepo.. jel' ima nekih lokala na starom gradu,kahva,ili neki restoran itd.
Nisam nikad bio u Travniku.

Da, sad je po noci isto lijep a po dani jos ljepsi jer su ga nedavno renovirali, postavili novi krov itd. Imaju gore neki lokali gdje se moze sjediti, piti kahvica (naravno samo ljeti) a u tople proljetne/ljetne veceri mogu se gledati i filmovi. Ne znam ti puno "potankosti" o tome jer ne idem tamo nikako.

Zele, krajem mjeseca cu aBd donijeti friske slike vezirskog

A sad idemo dalje:

Jajce

Jajce je jedan mali srednjobosanski grad koji lezi na obalama dvije prelijepe rijeke Plive i Vrbasa. To je jedan od rijetkih gradova ne samo u Bosni nego i svjetu, koji ima tako bogatu istoriju. Pretpostavlja se da je dobio ime po jajolikom brdu na kojem se nalazi stara srednjovjekovna tvrdava koju je sagradio Hrvoje Vukcic Hrvatinic. Bio je prestolnica srednjovjekovne Bosanske drzave i njenih krajeva, Tvrtka II Tvrtkovica, Stjepana Tomasa i Stjepana Tomasevica, od 1423 - 1463 iz tog doba postoje mnogi spomenici, kao sto su Stari grad, Medvjed kula, crkva sv. Luke, Katakombe, Hram boga Mitrasa i mnogi drugi. 1464 godine Jajce je okupirano od turskih osvajaca, koji su za sobom ostavili svjedoke svoje kulture: Sahat kula, Musafirhana kao i damija Esme-sultanije sagradene 1753 godine. Tursko doba naslijedila je Austro-Ugarska koja je u Jajce usla 7 augusta 1878 godine. Njihova okupacija, teror i iskoristavanje trajalo je do 1918 godine.



U drugom svjetskom ratu Jajce je odigralo veoma vaznu ulogu. U Sokolskom domu sagradenom 1878 godine odrzano je drugo zasjedanje AVNOJ-a na kojem su donesene vazne odluke izmedu ostalih osnivanje FNR Jugoslavije kao i proglasenje J. Broza za marsala(Vrhovnog komandanta orozanih snaga). Jajce je oslobodeno 9 septembra 1944 godine. Iz ovog doba postoji mnogo dokumenata i spomenika, a naj poznatiji su Muzej drugog zasjedanja AVNOJ-a, zgrada staba Prve proleterske brigade, vila na Varosnicama koja je bila sjediste ZAVNOBIH-a od 12.9.44 do 15.3.45, SARENICA-zgrada Tanjuga kao i zgrade gdje je boravio Tito.



Poslije drugog svjetskog rata, Jajce sa ovako bogatim istoriskim spomenicima je proglaseno gradom Muzejom. Pored istoriskog znacenja Jajce je bilo turisticki, privredni i kuturni grad. Ljepote rijeke Plive sa dva prelijepa jezera, bogatom florom i faunom, vodenicama, vodopadem na uscu odavalo je Jajcu romantican ambijent i veoma razvijen turizam. Pored turizma razvijalo se veoma brzo i privreda, a naj razvijenije grane bile su hemiska, drvna, gradevinska i elektro industria. Takav razvoj indostrije pridonio je velikom priljevu stanovnistva iz raznih krajeva, koji je imao i njegovao bogatu narodnu tradiciju vezanu za zivot i obicaje. Ovaj grad je bio specifican ne samo za Bosnu i Hercegovinu nego i za cijeli svijet.

ode i ti muhtare u lokal nacionaliste

....pa travnik na prvo mjesto

 

pa hajde daj mi rekni tvoj seher da ga postavim kao favorit

Gacko, ali sticky molit cu.
I bez sajkaca i opanaka, trazi neke predratne slike 

Gacko



Grad se u historijskim izvorima prvi put pominje u ljetopisu popa Dukljanina oko 1150. godine kao oblast koja je ulazila u sastav župe Podgorje, dok ga dubrovački pisani izvori navode od 1278. godine. Među historičarima vlada podijeljeno mišljenje kako je Gacko dobilo ime: većina njih zastupa stav da naziv potiče od brda Gat koje se nalazi na obodu Gatačkog polja. Ovo mišljenje sačuvano je u narodnom predanju. Akademik Vladimir Ćorović je svojevremeno pisao da je Gacko dobilo ime po Gotima koji su kratkotrajno vladali ovim prostorima.



Prvi tragovi naseljenosti datiraju još od starog paleolita, što svjedoče tragovi nađeni na lokalitetima Ružina pećina. Na tim područjima postoje tragovi naseljenosti od strane Kelta, a kasnije i Rimskog carstva. U svojoj burnoj historiji, ovaj grad je mijenjao gospodare: kod Gacka je, 1276. godine, srpski kralj Dragutin pobijedio svog oca, kralja Uroša I, i nakon toga došao na presto; posle sloma Dušanovog carstva ušlo je u sastav Bosanskog kraljevstva, a 1465. godine pada pod vlast Osmanlija, dok odlukom Berlinskog kongresa, u ovaj kraj ulaze austrijske trupe 1878. godine. Iz ovog vremena datira i prvo vještačko jezero u BiH, Klinje, nazvano po toponimu Klini, mjestu na kome je "uklinjeno". Površina jezera je 26 hektara. Akumulirano je od 1891. do 1896. izgradnjom kamene lučne brane, prve ove vrste na Balkanu.



Jugoistočno od Gacka nalazi se i stari grad Ključ.

Općina Gacko zauzima površinu od 736 km2 i ima oko 11.000 stanovnika. Nadmorska visina grada je 940 m što uslovljava umjereno kontinentalnu klimu sa hladnim zimama i toplim ljetima. Smješten je uz gatačko polje ispod visoravni Ponikve. Gacko je jedan od dva grada u RS koji ima svoju termoelektranu i rudnik a uskoro ce početi i gradnja druge termoelktrane.



_______________________

Auh burko ja ti se bas namucih dok nadjoh bilo sta o ovom tvom gackom

Ma ne znaju ljudi sta valja 

Ma kaki Gacko sad, opancarski pashaluk pravi

A nekad je bilo fino mjesto uz kojeg me vezu brojne ljetne uspomene. Prije rata je Gacko imalo najveci standard u Hercegovini, ljudi su imali para ko sodera. Carsija sa selima je imala nekih 6-7000 stanovnika, a grad imao termoelketranu i rudnik uglja. Od 4-ero clanova familije, 5-ero je bilo zaposleno  .
Pluse seoska domacinstva, stoka, poljoprivreda... Ali se narod opio dunjalukom, pa Allah s.w.t poslao rati sad ga ima svud po dunjaluku.
Nazalost, i nakon svih patnji i progona, vrlo malo Gacana se vratilo islamu . To je jedan nevjerovatno snalazljiv narod, licno ne znam nijednog Gacanina da nije uspio u zivotu ( sto se dunjaluka tice ), da ih sa pola metra bacis na glavu, oni bi se na noge docekali. Prilicno su i skolovani. Prije rata Gacani su imali najvise fakultetski obrazovanoih ljudi, e sad ne znam je li samo u BiH, ili cak u cijeloj Jugi, na broj stanovnika. I danas u Sarajevu, Dubrovniku ( manje naravno nakon rata ), Mostaru gdje god da dodjes na nekoj funkciji Gacanin ima..

Ali islam zero points - na Alidjun se okupe kao na nekom mevludu. 20 ih udje u dzamiju, a 300 polijeva janjad pivom.
Da Allah sacuva dalaleta..
Amin

a šta mislite o ovom

[attachment deleted by admin]

Bihać



Bihaćka općina smještena je na sjeverozapadnom djelu Bosne i Hercegovine. Njena površina iznosi 689 kvadratnih kilometara. S bosanske strane graniči sa općinama Cazin, Bosanska Krupa, Bosanski Petrovac i Drvar, a sa hrvatske općinama Donji Lapac, Korenica i Slunj. Reljef bihaćke općine je raznolik. Čine ga najvećim djelom polja, brežuljci i srednjoplaninska zemljišta. Prosječna nadmorska visina je 231 metar. Veći dio bihaćke općine bogat je vodom: izvorima, potocima i rijekama. Ukupna dužina vodotoka rijeke Une na općinskom prostoru iznosi 80 kilometara.



Područje Bihaća ima umjereni planinski tip klime koji je raznovrstan zbog uticaja zračnih masa iz susjednih i daljih oblasti. Ljeta su topla i suha, zime hladne, s mnogo padavina. Godišnji prosjek padavina je 1.245 milimetara, a prosječna mjesečna temperatura iznosi 10,8° C, srednja januarska 0,4° C, prosječna julska 21° C.



U toku kalendarske godine oko 80 dana ima temperaturu nižu od nule. Mrazevi se javljaju od oktobra do aprila, a snijeg od novembra do aprila. Magla je karakteristicna za Bihaćko polje, posebno Gorjevac i Dubovsko. Preovladavaju sjeverozapadni i jugoistocni vejtrovi - bura i jugo.





_________________________________________________

Inace, naziv Bihać potice iz staroosmanskog - bi (rijec koja vodi porijeklo iz perzijskog a oznacava nesto kao u nasem jeziku "bez"), hać (mislim da je to izvorno osmanska rijec koja znaci krst, kriz), odnosno Bihać u prevodu znaci "bez krsta"