ForumIslamBosnaTražiKontaktŠuraLoginRegistruj se

Privatni kutak

IB - Dućan:

Zadnji tekstovi:

Podrži IB:

Zadnji postovi:

Poruke dana
Aferim dana:
Bezze dana:


Statistika
Poruka: 615044
Tema: 65064
Članova: 56416
Najnoviji član: viuxojhrsf


Popularno

+  IslamBosna Forum
|-+  Forum na bosanskom jeziku
| |-+  Zanimljivosti i ostalo (Moderator: eko87)
| | |-+  Price - poucne, saljive, tugaljive
0 Članova i 1 Gost citaju ovu temu. « prethodno sljedeće »
Stranica: 1 2 [3] 4 5 Idi dolje Printaj
Tema: Price - poucne, saljive, tugaljive  (Čitanja 32408 puta)
Muhtar

« Odgovori #30 u: Novembar 19, 2006, 20:57:16 »


Plaho

Vahid zavrsio skole i zaposlio se u velikoj firmi koja ga je stipendirala kao odlicnog studenta. Kako je ucio, tako je i radio, pa ga ubrzo poslase na malo duzi sluzbeni put u inozemstvo.

Dan uoci polaska sjede svi ukucani i tabire sta ce kome Vaha donijeti. Otac prepustio da se izredaju ostali, pa ce na kraju kazati svoje potrebe. Sestra hoce mirise i prsten, zadjevojcila se i vidjela u skoli kod drugarica.

- Ne preceruj, veli otac kceri. Donesi joj, sine, malo surme i kapak ....
Mati hoce svile za haljine i da obavezno kupi nani povezacu.
Tu narudzbu Avdaga presuti ....
Na kraju su svi uperili oci u oca, sta li ce on traziti, a Avdaga naredi sinu da zapise :
- Prvo, javi se s puta mome i tvome brici Semsiji, i to sa najljepsom razglednicom koju nadjes; drugo, meni donesi cibuk od cehrubara .... Nemam ti vise nista reci, kaza Avdaga i prileze na seciju.
- Dobro, babo, zasto izdvajas bas bricu Semsiju ? - Vaha ce.
- Plaho je dobro javiti se brici lijepom razglednicom, kaza Avdaga i prevrnu se na drugu stranu.

Otputova Vahid sa mladim kolegom. Drugi dan po dolasku, nakon sto su obavili prve poslove, iduci na poslovni rucak, Vaha zastade kod jednog ducana.
- Neces, valjda, odmah kupovati drangulije, ima dana za kupovinu, kaze mu drugar.
- Da izaberemo samo jednu razglednicu, to mi je prva obaveza sa spiska, rece mi otac da se odmah javim Semsiji brici ....
Kupise, dio drevnog grada nocu, sav u svjetlosti visebojnih sijalica, bajkovit, i Vaha napisa uz rucak:
Tebi i tvojoj obitelji, svojim musterijama i komsiluku srdacni selami i najljepse zelje iz dalekog i prelijepog Bagdada ... Vahid Avdagin.

Domalo stize Bagdad Semsiji, kad vidje razgednicu, brico zaustavi postara, poruci kahvu i dade baksis, procita sta je napisano i s velikim merakom zadjenu na srednje ogledalo u ravni sa stolicom za kojom je on radio.
Ulaze musterije i nakon pozdrava, svaki pridje ogledalu, niko nije mogao promasiti ljepotu s Istoka.
- Plaho lijepa razglednica, Bagdad, eh, 1001 noc ... Ko ti, bogati, posla ?
- Vahid Avdagin.
- Ma, hajde, cak do Bagdada stigao, mogu li, Ssemsija, procitati sta pise..
- Mozes, uzmi pazljivo, da se ne prlja i vrati na isto mjesto.
- Vidi, vidi ... i nas, sve tvoje musterije selami, sjeca nas se iz daleka... bas je Vahid plah momak ...
- I Avdaga je plah covjek.
- Ne velim da nije .. Vidis, bogati, mlad Vahid, skoro zavrsio, a daleko doguro ...

Vaha se nakon mjesec dana vrati kuci, donese sto je naruceno, svi se ukucani radovase i zahvaljivase, pa kad se mladji razidjose, a Avdaga i Vahid ostadose sami, otac rece :
- Otidji Semsiji daljim putem u tom novom odijelu, cijela carsija zna da si bio u Bagdadu i plaho si lijepo napisao ono na Semsijinoj razglednici ...


Adil Hajric
________________________________________

Ehh sto ti je otac Smiley
*
0
*
0
Logged
Semsa_

« Odgovori #31 u: Novembar 20, 2006, 08:09:16 »


esselamu alejkum wr wb

jah suze samo sto mi ne granu....ako odem daleko napisacu vam razglednicu  hahahaha
i poselamiti sve vase clanove...nek svi znaju gdje sam LOOOOL

selam
*
0
*
0
Logged
bosanka_

« Odgovori #32 u: Novembar 27, 2006, 00:45:19 »


Zahvalnica mome Stvoritelju


Dragi Allahu, sve sto mi dolazi od tebe milo mi je i drago, dobre stvari milije od onih losijih. Pa i kada mi dadnes nesto lose, Tebi se obracam, jer si Ti jedini koji mi pokazes na iskru svjetlosti i u nekoj nevolji i pomognes mi da je lakse prebrodim ulijevajuci mi sabur i strpljenje. Bojim Te se, dragi moj Boze i kad spavam. Ti si Taj koji mi i snove daje, pa se I njih bojim. Dao si mi dragi Allahu jednu noc da usnim :
K'o ja u udjoh u kucu moga rahmetli dede, a na vratima me doceka mlad covjek koji mi rece :
" Sine, to sam ja, tvoj dedo ".
"Nisi ti moj dedo", rekoh, "on je bio stariji I nosio je francuzicu".
"Jesam, jesam, to sam ja, samo sam se podmladio", nastavi covjek.
Izadjoh na verandu, koja je bila ogradjena zuto-smedjom drvenom ogradom I imala izrezbarena srca na sebi kroz koje sam ja kao mala virila krijuci se od svojih. Prodjoh pored cesme, I u snu mi je moj Toplik zuborio a dodje mi I miris jorgovana. Izadjoh na bascu, a, subhanallah, na njoj se okupili svi moji dragi koji su davno preselili na Ahiret: rahmetli nana Fadila-hanuma, rahmetli dedo Hasan-efendija, moje rahmetli amidze Resad I Muhamed I moj dajdza rahmetli Hasan Hodzic. Okupili se oni tako I klanjaju dzenazu nekome. Svi uce, samo moja nana oborila glavu, Boze, sto mi je nesto tuzna"¦..
Probudi me otvaranje vrata na dnevnom, pogledah na digitronski sahat, bilo je oko pola cetiri. Opet sam zaspala u dnevnom gledajuci tv.
"Opet ce me mama ruziti ujutro", pomislih.
Tata polahko predje preko dnevnog u mraku, bojeci se da me ne probudi I cuh ga kako sidje niz stepenice I ode u kuhinju. Cuh dizanje poklopca na serpi; nasmijah se u sebi, jede makarone. Nije mogao odoliti da prodje pored njih, a da ih ne okusi. Iako je dobro vecerao, za makarone sa sosom bolonjez je uvijek imao mjesta.
Domalo se vrati I udje u sobu. Nekoliko minuta poslije, cula se hrka,
"Pila li Svabo, pila ", nasmijah se.
" Hvala ti, Boze, samo mi ih pozivi ", pomislih, sjecajuci se sna kojeg upravo sanjah.
Ujutro se probudih, tata je vec bio otisao na posao, a mama se bila spremila. Ispricah joj za makarone i tatu, nasmija se i rece mi da mu je stavila i jednu bananu, kaze, da unese koji vitamin u sebe.
Cijelo jutro sam bila nikakva, samo mi se spavalo i cesto bi mi san preletio kroz misli.
Negdje oko pola jedan cuh kako se otvorise ulazna vrata, strcah niz stepenice I ugledah mamu I najmladjeg mi dajdzu kako ulaze u kucu, glava oborenih.
"Otkud oni, pa zar ne rade, petak je, jos je rano", pomislih dok ih istovremeno obasuh rafalom pitanja. Mama me samo pogleda i srusi se na fotelju. Ja za njom"¦"¦..
Ne sjecam se vise nicega, ni rodbine i komsija koji su se odmah sjatili kod nas, ni doktora koji nam je ubrizgavao injekcije za smirenje, ama bas nicega. Samo se sjecam da su nam donijeli njegov plavi dzemper i ruksak : nije stigao ni bananu pojesti....
Tih nekoliko dana je prolazilo kao u bunilu, ne znam da li sam sanjala sve to ili je bila stvarnost. Isto kao da nam ga je neko ukrao, pa smo se sve nadali da ce se pojaviti, kao i uvijek, nasmijan i uvijek sa nekom provalom.
Boze, sto mi ne dade pamet pa da tu noc ustanem, da ga zagrlim, poljubim i da mu jos jednom kazem koliko ga volim ? Sto nam ga otkide tako rano ? Kao cvijet koji je mirisao, ali koji jos nije bio potpuno spreman da se ubere"¦"¦
I svjedok, si mi, o moj Boze, da sam se bojala kasnije zaspati, da nesto slicno ne usnim. Pobojah se, Boze, i za sebe i za mamu i za sestru. Uvidjeh, Boze moj blagi, kako si nam blizu, kako je silna Tvoja moc i tvoje odredjenje. Znas, Boze moj, da sam se pitala gdje si "odveo" dusu moga oca. I znas, Boze, da sam te molila, plakala i klanjala ti samo da mi dadnes neki znak da smirim svoje srce, koje je od tuge htjelo da pukne. I dao si mi ga , presvijetli moj Boze, samo li Tebe obozavam. Dao si mi opet da usnim :
Nadjoh se najednom u bijeloj sobi, svijetloj. Nigdje nikoga, samo mi jedan glas dodje :
"Sine, to sam ja", zadrhtah u snu, "nemoj se brinuti, ja sam sretan, evo me sa Munibom I Salihom", probudih se"¦.
Plakala sam sve do jutra cini mi se i sucurala svome Allahu koji mi dade u snu da mu glas cujem. Ne znam ko su Salih i Munib, samo znam da mi je dragi Allah uslisio molbu i rasteretio me, pokazavsi mi samo dio onog sto mu je On pripremio. I dalje te molim, moj Boze, da mi ga sacuvas i da mu dadnes sve najbolje na Ahiretu, a nama koji smo ostali, da nas obasipas saburom kao i dosad.
I sada znam zasto je moja nana rahmetli bila tuzna ; cekala je svoga sina da joj dodje, od tuge me nije mogla ni pogledati. Molim te, Boze, i za njihove duse. Molim te, Boze i za nas, da nas, na dan, koji nam je svima neizbjezan, sve zajedno sastavis I pripremis sve ono najbolje cemu se nadamo. A na nama je, blagi moj Boze, da to I zaradimo na ovom Dunjaluku. Pomozi nam da Te umilostivimo I da kod Tebe Tvoje simpatije I ljubav izazovemo.
Daj nam Boze snage da naucimo zivjeti sa boli i patnjom, zaboraviti se ne moze...

I ne pitajte me zasto sam tuzna, zasto placem kad pravim makarone sa sosom bolonjez"¦"¦

Nisam mogla sprijeciti suze citajuci ovo Cry
*
0
*
0
Logged
Muhtar

« Odgovori #33 u: Decembar 08, 2006, 21:11:35 »


Dječak sa praznom saksijom

Veoma davno živio je u nekoj zemlji mudar i srećan viadar. Jedno mu je samo nedostajalo - nije imao djece. Zato pomisli: "Izabraću najpoštenije dijete u čitavoj zemlji, pa ću ga posiniti. "Onda naredi da se svoj djeci razdijeli sjeme cvijeća koje je pripremio i oglasi:

- Onaj ko od ovoga sjemena odgoji najljepši cvijet, bit će mi "sin, ili kći".
Sva djeca u zemlji posadiše sjeme. Zalivala su ga od jutra do mraka i čuvala na toplom i sunčanom mjestu.
Jedan dječak je također pazio, i čuvao sjeme. Ali prođe deset dana, prođe pola mjeseca, a sjeme iz saksije još ne proklija i ne niče.
"Kako je to čudno", pomisli dječak, na najzad upita majku: "Majko, zašto ne iznikne moje cvijeće?" Majka, također zabrinuta, odgovotri: "Posadi ga u drugu zemlju."
Dječak posluša majčin savjet, pa presadi sjeme, ali ono opet ne niče.
Osvanu i dan kada je vladar trebao da pregleda cvijeće. Sva djeca u lijepim haljinama iziđoše na ulice držeći ispred sebe saksije sa cvijećem. Svako je želio da ga vladar posini. Ali šta je to? Zašto je vladar, razgledajući cvijeće, prošao kraj sve djece bez trunke radosti na licu?
Odjednom, kraj jedne kuće on primijeti dječaka kako plače i stoji držeći u rukama praznu saksiju. Vladar naredi da mu dovedu tog dječaka.

"Zašto stojiš s praznom saksijom?" - upita on.
Veoma uplašen, dječak ispriča kako je posijao sjeme, ali ono nije izniklo.
Čuvši to, vladar priđe bliže dječaku i reče: "Evo mog poštenog sina!" Ljudi se uskomešaše.
Zašto je vladar posinio dječaka s praznom saksijom? A on objasni:
"Ljudi, sjeme koje su djeca dobila, bilo je skuhano."
Čuvši to, svi klimnuše glavom u znak odobravanja, a djeca koja su stajala sa divnim cvijećern u saksijama pocrvenješe od stida.

Narodna priča
*
0
*
0
Logged
Endelus
*
Oflajn
2575
Vidi Profil
« Odgovori #34 u: Decembar 09, 2006, 06:43:00 »


PROBUDILA SAM SE RANO

Probudila sam se rano, po običaju... iako mi je danas neradni dan. Moja mala kći Merima također se navikla rano ustajati.

Sjedila sam u svojoj radnoj sobi obuzeta knjigama i papirima.

'Mama, šta pišeš?'

'Pišem pismo Allahu.'

'Da li mi dopuštaš da ga pročitam, mama?'

'Ne, ljubavi moja, ovo je lično pismo koje ne želim da bilo ko čita.'

Merima je izašla tužna iz moje radne sobe, ali je stalno ponavljala to pitanje. Ja sam je redovno odbijala. Proteklo je tako nekoliko sedmica. Pošla sam u njenu sobu, ali mi je prvi put djelovala zbunjeno... Zbog čega je bila zbunjena?

'Merima, šta pišeš?' Još više se zbunila... 'Ništa, mama' "“ odgovorila je, 'ovo su moji lični papiri.' Š ta je to napisala moja devetogodišnja kći i boji se da ja to vidim!!?
'Pišem pisma Allahu, kao i ti...' - odjednom je zastala, a potom me upitala: 'Da li će se sve obistiniti što pišemo, mama?'

'Naravno, kćeri moja, Allah uistinu sve zna...'

Nije mi dopustila da pročitam ono što je napisala. Izašla sam iz njene sobe te se uputila prema Rašidu da mu, po običaju, pročitam novine. čitala sam novine ali mi je misao bila s mojom djevojčicom. Rašid je primijetio moju rastresenost... pomislio je da je on razlog tome... pokušao me nagovoriti da angažujemo medicinsku sestru da se brine o njemu... kako bi mi olakšao. Dragi Allahu, nisam željela da to pomisli... Zagrlila sam ga i poljubila u čelo koje se znojilo zbog mene i moje kćeri, Merime. Objasnila sam mu šta je razlog moje brige i rastresenosti.

Merima je otišla u školu a kada se vratila zatekla je doktora u kući. Požurila je da vidi svoga nepokretnog oca. Sjela je do njega djetinji ga zadirkujući.

Doktor mi je objasnio da je Rašidovo stanje veoma kritično. Zanemarila sam činjenicu da je Merima još uvijek dijete i bez imalo obazrivosti kazala sam joj da je doktor rekao kako srce njenog dragog oca, koji je puno voli, polahko slabi i da neće živjeti duže od tri sedmice.

Merima se zaprepastila. Stalno je plakala govoreći: 'Zašto se sve ovo dešava babi, zašto???'

'Moli se za njegovo izlječenje, Merima! Moramo biti hrabre! Ne zaboravi na Allahovu milost i da je On, sve u stanju učiniti. Ti si babina mala i jedina kći.'

Merima je poslušala svoju majku, prikupila hrabrosti i rekla: 'Moj babo neće umrijeti!'
Merima je svako jutro ljubila svoga babu u obraz. Jednog dana ga je pogledala nježnim i umiljatim pogledom govoreći mu: 'Kako bih voljela da me jednog dana otpratiš do škole.' Njenu veliku tugu pokušao je ublažiti riječima: 'Ako Allah da, doći će dan kada ću te otpratiti, draga moja Merima.' On je bio potpuno svjestan da neće moći priuštit to zadovoljstvo svojoj kćerkici.

Merimu sam otpratila u školu. Kada sam se vratila kući radoznalost me tjerala da pročitam pisma koja je pisala Allahu. Tražila sam ih u njenom stolu ali nisam ništa pronašla. Dugo, dugo sam ih tražila, ali bez rezultata. Gdje ih je ostavila? Da li ih je pocijepala nakon što ih je napisala? Možda su ovdje... Merima je puno voljela tu kutijicu. Tražila ju je od mene dok je nisam ispraznila i dala joj... Allahu dragi, u kutijici je mnogo pisama, i sva su pisana Allahu!

Gospodaru moj... Gospodaru moj... Neka krepa pas našeg komšije Seida, zato što me prepada!!

Gospodaru moj, neka naša maca okoti puno malih mačića... da joj nadomjeste mačiće koji su joj pomrli!!!

Gospodaru moj, neka moj tečić bude uspješan u školi, zato što ga ja puno volim!!!
Gospodaru moj, učini da ruže u našoj kući brzo rastu kako bih svakog dana kidala po jednu ružu za moju učiteljicu!!!

Bilo je mnogo pisama. Između ostalog, pisala je:

Gospodaru moj, povećaj pamet našoj sluškinji zato što sekira moju majku...

Allahu, sve molbe iz pisama su joj bile uslišane: Uginuo je pas našeg komšije prije heftu dana, naša maca se okotila i ima puno mačića, Ahmed je uspješan u školi, ruže su porasle i Merima ih svakodnevno bere za svoju učiteljicu... Allahu, zašto Merima ne moli za izlječenje svoga oca!?? Puno puta sam je poticala na to... Iz misli me prenu zvuk telefonskog zvona. Sluškinja se javila i pozvala me: 'Gospođo, učiteljica.'

Učiteljica! Š ta se desilo sa Merimom? Da li je nešto uradila? Obavijestila me da je Merima pala sa četvrtog sprata kada je išla u stan svoje učiteljice, koja je toga dana bila odsutna, kako bi joj dala ružu. Nagela se na balkon... ruža je pala... pala je i Merima...

Udarac je bio izuzetno snažan. Nismo ga mogli podnijeti ni ja ni Rašid. Od siline tuge njemu se ukočio jezik i od tada on više ne može govoriti.

Zašto je umrla Merima? Ne mogu odagnati misli na smrt svoje voljene kćerkice... Svaki dan sam išla do njene škole, kao da je pratim. Sve sam radila što je moja curica voljela. Svaki kutak u kući podsjećao me na nju. Sjećam se njenog smijeha koji je našu kuću ispunjao životom...

Prošle su godine od njene smrti, a kao da se to juče desilo. U petak ujutru došla mi je sluškinja, sva uplašena. Rekla mi je kako je čula nekakve zvuke iz Merimine sobe. Allahu, da li je moguće da se Merima vratila??? Ovo je ludilo!!!

Ti samo maštaš... Noga nije kročila u tu sobu otkako je umrla Merima. Rašid je bio uporan da trebam ući i vidjeti šta se čulo. Stavila sam ključ u vrata. Moje srce je snažno lupalo... Otvorila sam vrata i, nisam se mogla kontrolisati. Sjela sam i plakala, plakala... Bacila sam se na njen krevet, a on se klimao... Ah, sjetila sam se, stalno mi je govorila da se klima i da škripi kada se pokreće. Zaboravila sam pozvati stolara da ga popravi. Ali, sada nema koristi... Š ta je uzrokovalo zvuk??? Da, to je zbog pada levhe na kojoj je bila napisana Ajetu'l-Kursijja koja je bila okačena da bi je Merima svakodnevno čitala dok je nije naučila napamet. Kada sam podigla levhu kako bih je ponovno postavila na zid pronašla sam papirić koji je Merima okačila na poleđini. Allahu, to je jedno od njenih pisama... Š ta je bilo napisano u tom pismu!?? Zašto ga je Merima stavila iza Ajetu'l-Kursijje??? To je bilo jedno od pisama koje je Merima pisala Allahu...

Bilo je napisano:
Gospodaru moj! Gospodaru moj! Daj da ja umrem a da moj babo živi!

http://www.tewhid.com.ba/joomla/
*
0
*
0
Logged
Muhtar

« Odgovori #35 u: Decembar 09, 2006, 12:57:02 »


Ovu sam pricu davno citao i stvarno je jako jako dirljiva Cry Cry
*
0
*
0
Logged
asdaq
Oflajn
269
Vidi Profil
« Odgovori #36 u: Decembar 09, 2006, 14:00:50 »


Why do we read Quran, even we can't understand Arabic?

This is beautiful story

An old American Muslim lived on a farm in the mountains of eastern
Kentucky with his young grandson. Each morning Grandpa was up early
sitting at the kitchen table reading his Qur'an.

His grandson wanted to be just like him and tried to imitate him in
every way he could.

One day the grandson asked, "Grandpa, I try to read the Qur'an just
like you but I don't understand it, and what I do understand I forget
as soon as I close the book.What good does reading the Qur'an do?"

The Grandfather quietly turned from putting coal in the stove and
replied, "Take this coal basket down to the river and bring me back a
basket of water."


The boy did as he was told, but all the water leaked out before he
got back to the house. The grandfather laughed and said,
"You'll have to move a little faster next time,"
and sent him back to the river with the basket to try again.

This time the boy ran faster, but again the basket was empty before
he returned home.
Out of breath, he told his grandfather that it was impossible to
carry water in a basket, and he went to get a bucket instead.

The old man said, "I don't want a bucket of water; I want a basket of
water. You're just not trying hard enough," and he went out the door to
watch the boy try again.

At this point, the boy knew it was impossible, but he wanted to show
his grandfather that even if he ran as fast as he could, the water
would leak out before he got back to the house.

The boy again dipped
the basket into river and ran hard, but when he
reached his grandfather the basket was again empty.

Out of breath, he said, "See Grandpa, it's useless!"

"So you think it is useless?" The old man said, "Look at the basket."

The boy looked at the basket and for the first time realized that the
basket was different. It had been transformed from a dirty old coal
basket and was now clean, inside and out.

"Son, that's what happens when you read the Qur'an.
You might not understand or remember everything, but when you read
it, you will be changed, inside and out. That is the work of Allah in
our lives."

*
0
*
0
Logged
Semsa_

« Odgovori #37 u: Decembar 09, 2006, 14:29:19 »


Esselamu alejkum wr wb

Bilo je napisano:
Gospodaru moj! Gospodaru moj! Daj da ja umrem a da moj babo živi!

............................
kad je moj babo imao saobracajni udes zbog kojeg je 40 dana bio u komi i kad su mu svi organi zasebice radili na razne aparate ja sam molila Allaha da mene boli, a da njega ne boli. Sva su djec aista cini mi se....  Cry

moj babo je prohodao nakon godinu dana....koristio je stake negdje oko 4 godine...sad zivi kao svaki zdrav covjek, radi i vozi auto....ja ne bih smjela vise u auto cini mi se....

elhamdulillah....

selam
*
0
*
0
Logged
Muhtar

« Odgovori #38 u: Decembar 11, 2006, 00:20:41 »


Mudri seljak i pametni građanin


Gonio putem seljak konja i na konju dvije vreće. Sustiže ga jedan ugladen građanin te upita:
- A šta ti je to u vrećama?
- U jednoj je žito a u drugoj kamenje - odgovori seljak. - A šta će ti kamenje? - opet će građanin. - Da mi ne kriva tovar! - mudro će seljak.
- Ama, zamila Boga - reče gradanin - kakva ti je ta pamet, pa da zaludu goniš vreću kamenja. Zar ti nije bilo lakše da žito u dvije vreće raspoloviš, pa tako natovariš i opet tovar ne bi vago, a duplo bi bio lakši!
- E, Bogami ima zapravo - reče seljak - ja se nikad ne bi toga sjetio. Vala si ti neka pametna glava. Nego deder mi pomozi pa da tovar pretovarimo.
Pa ti seljak zastavi konja, spusti tovar, istrese kamenje, raspolovi žito u dvijte vreće, opet natovari, pa nastaviše put.
- Sami Bog te meni posl'o, - reče seljak građaninu - vidi se na tebi da si pametan i u svemu zgodan. De mi bogati reci kol'ko ti imaš konja?
- Nijednog? - reče građanin.
- A krava?
- Nijednu!
- Ovaca?
- Ništa!
- Kuću, belćim, imaš?
- Nemam, u jednog sam trgovca pod kiriju! - odgovara građanin.
Kad to ču, seljak zastavi konja, bez riječi raspremi tovar, skide vreće, svo žito sasu u jednu vreću, a u drugu nakupi kamenja te opet natovari konja kako je prije bilo.
- Ama, šta to uradi!? - upita građanin.
- Bježi od mene hiljadu konaka, i ti i ta tvoja pamet - reče seljak - ja vako gonim ima pedeset godina, ko što su mi babo i djed gonili, pa imam i kuću, i konje, i krave i ovce, a ti ni kučeta ni mačeta. Da te posluša, bi i ja, dina mi sve što imam izgubio! - reče mudro seljak.
*
0
*
0
Logged
Muhtar

« Odgovori #39 u: Decembar 11, 2006, 00:22:43 »


Miš i lemeš


Ono bili nekakvi čobani pa čuvali ovce. Svi su čuvali svoje, samo je jedan bio fukara pa čuvo tuđe. Pa kad bi se saberi oko vatre svi su čobani nešto govorili, ko je đe i šta vidio i čuo, pa dođe red i na onog čobana što je tuđe ovce čuvo, pa reče:
- Nećete mi vjerovati šta ću vam ispričati, al', eto da ispričam, pa ko hoće nek' vjeruje, - veli "“ imo sam jedan jandžik(1) od kozije kostrijeti, kad jednu noć, došo miš, pa grickaj, grickaj, ma, voliki je on komad, ko dlan, na njemu progrizo.
- Ma, bježi, šta ti znaš, - vele mu čobani - đe će miš kostrjetni jandžik progrist, daj sjedi i šuti!
Š ta će čoban, hud i jadan, zgrbi se i prišuti.
Zeman po zeman, prođe dosta vremena, čobani se zamomčiše i poženiše, skućiše, pa i ostarješe. Pa i onaj čoban fukara malo po malo postade najbogatiji čovjek u selu pa ga i za muhtara postaviše. Svi su jedva čekali da ih muhtar u svoju kuću na sijelo pozove. Tako jednu noć, dok su prali ruke i brisali brkove i brade od masne muhtarove sofre, neko zavika:
- E, der te ljudi da nam muhtar štogod ispriča!
- Nećete mi vjerovati - veli muhtar - što ću vam ispričati; imo sam jedan gvozdeni lemeš(2) gori na tavanu, kad jednu noć došo miš, pa grickaj, grickaj, ma voliki je on komad, ko dlan, na njemu progrizo...
- Jest vala, hoće to, - povikaše u glas prisutni - hoće miš, bezobrazna je to životinja!
- Ma šta jest, ma šta hoće!? - skoči muhtar - Dok sam bio bijeda i fukara nije mi mogo miš ni kostrijetnog jandžika progrist, a sad kad sam zabogatio i zaimo, sad velite more miš i gvožde jest!

1 JANDŽlK - torba od kozije dlake (kostrijeti)
2 LEMEŠ  - gvozdeni dio ralice, ralo, raonik
*
0
*
0
Logged
sandzakakovo

« Odgovori #40 u: Januar 20, 2007, 02:14:37 »


بسم الله الرحمن الرحيم     
                                             Pouka u navici jednog Jevreja


Bujrum, prijatelju moj, na vrelo milosti Uzvisenog, u hlad predanja jednog sto o dusi zbori. Ako uzmes pogledati ajet iz sure Jusuf (53), naci ces da veli:"Doista je dusa sklona zlu, osim (duse) onog kom se moj Gospodar smiluje".

Predanje kaze da je za vrijeme hilafeta Omera r.a. pocelo se govoriti o jednom Jevreju sto moze vidjeti kroz zidove, i znati ono sto je ljudima skriveno. Kad je vijest doprla do Omera r.a. on u srdzbi zgrabi sablju i podje ubiti Jevreja, o cijim "kerametima" se govori medju muslimanima. Kad je dosao i pokucao na vrata Jevreja , cu kako ga doziva:"O Omere, dosao si da me ubijes, srdzbe si pun a za ledja si isukanu sablju sakrio".

Uvjerivsi se da su govorkanja o Jevrejinovim sposobnostima istinita Omer r.a. mu rece:"Otvori mi, garantujem ti bezbijednost".

Kada je Jevrej otvorio, mjesto Omerove srdzbe je zauzela radoznalost. Stade se raspitivati, kako je dosao do te sposobnosti.

Covjek mu rece - nicim do jednim pravilom koje sam sebi nametnuo i vjerno ga postivao. (Sjetimo se ajeta sa pocetka price) . Kaze:"Kad god bi mi moja dusa nametnula nesto, ucinio bih suprotno onom sto ona zeli" .

Omer r.a. se rastuzi. "Grehota je", veli :"da te Allah daruje takvom pocascu a da opet umres i odes u Vatru. Zasto nebi primio islam"? Covjek mu veli:"Ostavi me malo, daj mi vremena".

Omer r.a. to i ucini. Nakon nekolika dana Jevrej dodje i obznani svoj prelazak na islam pred Omerom r.a. Omer r.a. radostan, upita ga :"Sta te navelo da prihvatis islam"? A on odgovori :

"Ponudio sam islam svojoj dusi (koja na zlo navodi, kako ajet veli), pa je ona odbila da ga primi, a ja shodno svom principu, uradih suprotno dusi i primih islam".

Kada smo u stanju razaznati da nas sopstvena dusa na zlo navodi, uradimo suprotno zelji njenoj. Allah je Jevreju kroz njegovu naviku pokazao da je islam dobro, a Jevrej je svojim principom "inata sa dusom" sebi potvrdio istinu i usao u milost Gospodara svih svjetova!

اللهم افتح لنا فتوح العارفين بك

"Allahu moj, otvori nam staze onih koji su Te istinski spoznali"!

*
0
*
0
Logged
sandzakakovo

« Odgovori #41 u: Januar 21, 2007, 01:09:37 »


Laka zarada
 

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

     

 Mozda je nocas ipak hladno i kasno za setnju, ali toplina medinska ce nas ugrijati, a pouka price osvijetliti put. Krenimo dakle!

 

       Covjek sto ispred nas pricom koraca je Ebu Hurejre. Zaputio se glavnoj trznici. Hodi medju ljudima i vidi koliko ih je dunjaluk okupirao zeljom za zaradom. Stade na mjestu sa kojeg se moze svim trgovcima obratiti pa im saopsti. Znalo se da Ebu Hurejre ne prenosi lazi, pa ga svi pomno saslusase. "Vidim vas ovdje, a nasljedstvo Poslanika s.a.w.s. se dijeli ljudima u dzamiji".

       Pometnja prohuja trznicom, ljudi ostavise trgovinu i pohitase dzamiji nadajuci se dobitku dijela Poslanikovog s.a.w.s. imetka. Kako u dzamiji ne nadjose ono sto su ocekivali vratise se pustoj trznici na kojoj Ebu Hurejre stajse sam. Okupse se oko njega optuzujuci ga:

       "O Ebu Hurejre, ne vidjesmo da se u dzamiji dijeli nikakva zaostavstina". 

      "A sta ste tamo vidjeli?", upita ih on.

      "Vidjeli smo ljude kako spominju Allaha Uzvisenog i uce Kur`an", odgovorise jednim glasom. 

     "To je nasljedje Allahova Poslanika s.a.w.s." , rece im Ebu Hurejre.

      Podsjeticu te prijatelju, dok se vracamo sa trznice, da je Mu`az bin Dzebel r.a. rekao da dzennetlije nece zaliti ni za cim sa dunjaluka, osim za trenutcima koji su im prosli, a u kojima se nijesu sjecali Allaha Uzvisenog". 

     Gazali u "Otkrovenju srca" veli kako je neko od prethodnika, poucen savjetom Ebu Hurejre prenio da:"Svaka dusa koja preseli sa Dunjaluka bice zedna, osim duse zakira - onoga ko je spominjao Allaha".

     "Gospodaru nas,  napoj nas sjecanjem na Tebe, ne uskrati nam Tvoju nagradu!"





Napomjena: tekst preuzet sa    http://fragrant.blogger.ba/



Selam, svako dobro
*
0
*
0
Logged
Koljenovic
*
Oflajn
2607
Vidi Profil
« Odgovori #42 u: Januar 22, 2007, 02:47:53 »


Da vas Akllah swt nagradi. Brate Muhtar odakle nalazis ove tipa "Mis lemis", "Mudri seljak" i "Brico Semsija"?
*
0
*
0
Logged

KRN DSTRN - \"Reci robovima Mojim da govore samo lijepe riječi: -  jer bi šejtan mogao posijati neprijateljstvo među njima, šejtan je, doista, čovjekov otvoreni neprijatelj\" 17:53
Muhtar

« Odgovori #43 u: Januar 22, 2007, 02:55:10 »


Ne znam sad tacno, posto nisam za svojim pc-om, nemam linkove koji su mi u "favorites" ali pogledaj recimo na stranici dzemat-oberhausen.de, rogatica.com, to je sve cega se sjecam. Wink
*
0
*
0
Logged
Koljenovic
*
Oflajn
2607
Vidi Profil
« Odgovori #44 u: Januar 22, 2007, 02:58:08 »


Ok, tnx.
*
0
*
0
Logged

KRN DSTRN - \"Reci robovima Mojim da govore samo lijepe riječi: -  jer bi šejtan mogao posijati neprijateljstvo među njima, šejtan je, doista, čovjekov otvoreni neprijatelj\" 17:53
Stranica: 1 2 [3] 4 5 Idi gore Printaj 
« prethodno sljedeće »
Skoci na:  

Posjetilaca: 67901950
Copyright © IslamBosna.ba
Powered by SMF 1.1.15 | SMF © 2006, Simple Machines