Cio dokumentarni film "Mila traži Senidu"
U januaru prošle godine nije bilo doslovno nijednog značajnijeg svjetskog medija koji nije objavio priču o nevjerovatnoj sudbini djevojčice koja je odrasla u Beogradu pod imenom Mila Janković i tek nakon 18 godina saznala da se, ustvari, zove Senida Bećirović i da je iz okoline Kalesije.

Danas, nakon više od godinu i otkako zna svoj pravi identitet, Mila-Senida o svim detaljima vezanim za svoju sudbinu zna tek ponešto. Zahvaljujući autoru dokumentarnog filma "Mila traži Senidu", novinaru HRT-a Robertu Tomiću Zuberu, zna ime srpskog vojnika koji ju je spasio iz zapaljene kuće u Capardama kod Kalesije. Njen spasilac je Milovan Vidaković iz sela Vidakovići kod Šekovića.
 


Zid šutnje

Međutim, ono što Milu-Senidu najviše zanima jeste kakva je sudbina njene majke Senade i dvije godine starije sestre Sande. To je i dalje pitanje na koje nema odgovora.
 
Iako mnogo puta ispričana, priču o Mili-Senidi vrijedi ponoviti. U maju 1992. godine srpske vojne jedinice zauzele su naselje Caparde kod Kalesije. U krvavom pohodu pobijeno je 50-ak mještana. Među njima su bile, vjerovalo se, i Senada Bećirović i njene dvije kćerkice, trogodišnja Sanda i jedanaestomjesečna Senida. Po okončanju rata njihova imena uklesana su i na spomen-obilježje podignuto u znak sjećanja na stradale Bošnjake iz tog naselja. Zvanično su evidentirane kao "nestale osobe" i očekivao se dan kada će njihova tijela biti pronađena u nekoj od masovnih grobnica.

U ljeto 2008. godine Mila Janković, djevojčica koja je odrasla u hraniteljskoj porodici Živke i Živana Janković u Beogradu, kreće u potragu za vlastitim identitetom. Živka i Živana, baba i deda, ranije su joj saopćili da je usvojena. Znala je da Janković nije njeno biološko prezime. Višemjesečna potraga urodila je plodom i šokantnim saznanjem - Mila Janković, koja je odrasla u pravoslavnoj porodici u Srbiji, saznaje da je Senida Bećirović, muslimanka iz Bosne i Hercegovine!

U januaru prošle godine prvi put se susreće s biološkim ocem Muhamedom Bećirovićem.

Priča se počinje odmotavati. Ali, umjesto očekivanja da će brzo saznati istinu o svim detaljima svoje šokantne sudbine, Mila-Senida se suočava sa brojnim preprekama i tajnama od kojih neke vrlo vjerovatno nikada neće biti otkrivene.

Od trenutka kada je saznala svoj novi, pravi identitet, Mila-Senida je znala i da ju je iz zapaljene kuće u Capardama spasio srpski vojnik. Odnesena je u Šekoviće, zatim u Centar za socijalni rad u Vlasenici, a nakon kratkog boravka u jednoj porodici, javljaju se Jankovići iz Beograda koji je usvajaju.

U pokušaju da sazna odgovor na naizgled jednostavno pitanje - ko je čovjek koji ju je spasio - susrela se sa zidom šutnje. Da li i zbog toga što bi njeno sljedeće pitanje, sasvim logično, bilo: Šta je s mojom majkom i sestrom, jesu li i one žive?

I nekolicina novinara koja je pokušala da odgonetne sve detalje ove priče naišla je na slične probleme: šutnja, usmjeravanje na pogrešnu stranu i pogrešne ljude, te u nekim momentima i jasno vidljivi prsti obavještajnih službi.

Nekoliko dana nakon što se priča o Mili-Senidi pojavila u medijima, zvanična verzija je bila da je vojnik spasilac kasnije poginuo u ratu. Međutim, nedugo nakon toga iz arhiva beogradske "Politike" iskopan je tekst iz 1993. godine u kojem ratni reporter ovog lista Radovan Kovačević piše o tome kako su djevojčicu koju su usvojili Jankovići spasili trojica vojnika i jedna žena.

- Svi ih znaju u Vlasenici - ratnici, specijalci, ovim postupkom dokazali su da imaju dušu - pisalo je u patetičnom tekstu u "Politici".

Navedena su i imena navodnih spasilaca. Imena od kojih se svakome ko zna bilo šta o ratnim događanjima u Podrinju ledi krv u žilama. Miloš Mišo Stupar, Miodrag Mišo Pelemiš, Dragana i Zoran Bobar!

Miloš Stupar 2008. godine je pred Sudom BiH bio osuđen na 40 godina zatvora zbog genocida u Srebrenici. Međutim, u maju ove godine je oslobođen krivice. Drugi odred posebne policije RS iz Šekovića, na čijem čelu je bio Stupar, u Kravici 13. jula 1995. godine strijeljao je oko 1.000 zarobljenih Bošnjaka. Sud je, međutim, utvrdio da je Stupar efektivnu komandu nad jedinicom preuzeo dan kasnije (!?).

S druge strane, Miodrag Pelemiš još se nije suočio s pravdom. Bio je, ni manje ni više, nego zapovjednik zloglasnog 10. diverzantskog odreda čiji su pripadnici izvršili brutalne egzekucije hiljada Bošnjaka u julu 1995. godine.

Da li su zaista zločinci ovakvog kalibra bili u stanju da spase dijete iz upravo osvojenog i zapaljenog sela?

Na kraju će se pokazati da nisu i da je cijela priča čista laž.

Bilo je i drugih informacija, o drugim ljudima. Spominjao se i izvjesni Dragan Gvozdenović. Nakon potrage za njim u Pančevu i Istočnom Sarajevu, o čemu je "Avaz", kao i o lažljivom tekstu u "Politici", pisao opširno prošle godine, pokazalo se da je i to jedan od krivih tragova.

Dramu koju je od otkrivanja pravog identiteta preživljavala Mila-Senida, od samog početka pratila je ekipa HRT-a na čelu s novinarom Robertom Tomićem Zuberom. Zahvaljujući njemu, njegovoj ekipi i nekolicini novinara iz BiH i Srbije, Mila-Senida danas pouzdano zna da se njen spasilac zvao Milovan Vidaković. Ovo saznanje, do kojeg nije bilo nimalo jednostavno doći, jedan je od rezultata dokumentarnog filma o Mili-Senidi, čiji je autor Tomić Zuber.

Premijera filma na SFF

Dokumentarni film "Mila traži Senidu" Roberta Tomića Zubera premijerno će biti prikazan 26. jula u "Cinema Cityju", u takmičarskoj konkurenciji Sarajevo Film Festivala. Osim potrage za vojnikom spasiocem, traženja informacija o majci i sestri, film prati i dramu koju preživljava djevojčica, suočena s mnogim šokantnim, nevjerovatnim saznanjima, zbog kojih je, otkriva Tomić Zuber, počesto i kompletna ekipa filma znala plakati.

Detalji iz filma

- Nakon višemjesečnog rada na terenu saznali smo ime vojnika koji je spasio Milu, ali je ostalo još dosta pitanja. Ime tog čovjeka od nas se krilo punih šest mjeseci. Pitanje je zašto? Što je najgore, njegova majka je htjela da upozna Milu, no niko joj iz Šekovića nije pomogao da nas kontaktira - kaže Tomić Zuber.

Želja djevojčice da upozna spasioca neće joj se ostvariti. Vidaković je, navodno, dan nakon što je djevojčicu donio u Šekoviće, poginuo. Nakon svega se logično nameće pitanje pod kakvim se to okolnostima dogodilo.

Film "Mila traži Senidu" otkriva i druge šokantne detalje, koji će malo koga ostaviti ravnodušnim.

Brojna pitanja i dalje lebde u zraku i čekaju odgovore. Da li su Miline-Senidine majka i sestra žive? Da li ima još djece iz Capardi koja su preživjela krvavi pohod srpske vojske i danas pod drugim imenima negdje odrastaju? Zašto se toliko dugo krilo ime vojnika spasioca?

nastup njezinog oca pred kraj filma je oledalo bosanske tragedije i olicenje homo bosniakusa;
kcerku docekuje sa alkoholom na stolu, i emancipovano govori ekavicu, kriveci svoju kcerku za nastalu situaciju a ne cetnike.
Cetnici mu sve pobili a on pricom i pojavom isti oni.

Da.
To me je sokiralo.
Kakav idiot!

Katastrofe... Meni je citav film uzas, blago receno. Tetka joj zivi u srbiji sa srpskim vojnikom, promjenjenog identiteta, isto se sumnja za njenu majku i sestru, muhamed gori od ikakve zivotinje... jadna djevojka.

Najbolje bi joj bilo da ih se svih odrekne i zivi zivot bez ikakvih kontakata sa bilo kim iz proslosti.
Otac je je idiot prve klase.A ni tetka nije bolja.Pih.Da je Allah uputi.

Ne smijem ni da pomislim kroz sta ona sve prolazi/je prolazila u ono vrijeme kad je saznavala ko je i sta je. I to saznanje da ne znas je li ti mati mrtva ili zivi negdje inkognito.
I onda onaj caca kojem javljaju da su mu nasli dijete, a on se brine ko ce mu dati hiljadu eura za puta...

sumejina

 Sve sto zelim reci je ovo !.

Večeras je bio film prikazan na tv obn,ja sam ga inače prije gledao preko net-a i blago rečeno bio sam šokiran jer film u odnosu na štampu je prikazao skroz drugu stranu priče..
Kroz štampu svima nama čitaocima je bilo drago,zbog jednog humanog gesta vojnika,zbog sretnog kraja priče,međutim film je pokazao mračnu stranu rata,ono što se ne može vidjeti golim okom u smislu ruševina,već unutrašnje rušenje univerzalnih vrijednosti..
Film je otkrio moralnu,ljudsku propast Bosanskog čovjeka-u ovom slučaju gastarbajtera..
Fascinirajuće je to koliko su Srbi složni ona baka što je primila kao malu bez obzira koliko je voljela ipak joj istinu nije rekla jer ipak srbstvo je iznad svega i to je urezano u njihov genetički kod,srbuj pa makar jeo slamu,a mi bi se prodali za par dirhema ko što kaže dotični gospodin ti misliš šćeri men je ovo sve palo s neba..

Kako je ona uopste saznala da je muslimanka?Ko joj je prvi to rekao?