nagradno pitanje: O kojem alimu je rijec?
********
Nije mogao odoljeti izazovu te je otišao na predavanje pod naslovom „Bošnjaci i Europa – ususret popisu stanovništva 2011.“. Predavanje je držao znameniti alim i intelektualac iz Sarajeva koji mnogo putuje po svijetu i upija raznorodna iskustva pa se onda vraća u Sarajevo i zatim u gradu, gdje odvajkada ima sijaset crkvi, džamija i sinagog
a, objašnjava zapadne principe multikulturalnosti. - Kako to ne poslušati - mislio je Ibrahim - da napokon sebi razjasnim zašto sam Bošnjak i zašto sam Europljanin i kako sam to sve multikulturalan. Ih, i prije smo znali za suživot, a nismo ga zvali multikulturom – ta multi tutti fruti retorika doći će nas glave. Znači, kada razgovaram s Hrvatima i Srbima na poslu to nije obični razgovor, to je interkulturalni dijalog, ma dajte molim vas, samo se još više otuđujemo. Ako mi je žena Hrvatica, to nije ljubav, to je međunacionalni dijalog, ako se posvadimo to nije svađa, to je pravi građanski rat. – kontao je Ibrahim.
Dakle, nakon proučene Fatihe znameniti alim je započeo svoj ekspoze: „Bošnjaci na jugu Europe predočavaju se kao prekogranični rezonator identiteta u namjeri da svoju identitetarnu formu učine transgraničnom, nažalost, nikada završenom unutar mnogostrukosti identitetarnog poliloga.“ Šta je sad ovo? Ibrahima obuzme bljedilo i neka unutarnja nesigurnost od tih silnih zamršenih riječi. Alim je nastavio: „Bošnjaci su u stalnom procesu evropeizacije svoje muslimanskosti koliko i muslimaniziranja svoje evropskosti. Naša pozicija transgraničnih identiteta, zarobljenih u neoromantičnoj i monocentričnoj kulturi, očituje se u marginalnoj podvojenosti...“ Ke? Koja su to bespuća muslimanske zbiljnosti, same jaruge jednog znanstvenog ćate. To je isto, kontao je Ibro, kao kad mlado djevojče dođe u pohode hećimu koji joj priopći da nije plaho naduta već dvanaest hefti trudna, a ona ga zapita: «Bezbeli, kako se to dogodilo?»
Uskoro se u iz publike moglo čuti prigušeno „vela havle“ i jedna se nena polahko i natanane ustane i krene prema izlazu, i to je učinila ponosno, gordo i pomalo protestno. Poznavao je Ibrahim nenu Đulsu iz Gostovića kraj Zavidovića, hanumu dobrog rahmetlije Sadije Hrustovića. Sjedila je nena neko vrijeme i odlučila da joj je dosta ove zamršene papazijanije. Vela havle i takve Europe! Hajde ti Đulsi objasni evropsku muslimanskost kada ona sanja svoju rodnu baštu, sofru, kapidžik, džezvu stare majke... sanja ona džennetske krajolike i Bosnu, vazda Bosnu. – Je li, pametni moj alimu, topla slika njenog Sadije koji uzima abdest i sprema se otići u džamiju na akšamski namaz, u procesu preispitivanju svoje evropskosti? – zapitao se Ibrahim. Tada mu se rodila revolucionarna ideja. Budući da ovi teoretičari bošnjačke evropskosti zasigurno neće uskoro odstupiti, trebalo bi osnovati neko novo nadnacionalno vijeće. Ako oni neprestano barataju nekim začudnim nazivljem koje bi odoka nazvali značenjski neoenigmatizam, bilo bi sasvim očekivano i prirodno da postoji neki oponentski pravac koji bi mogli nazvati neoibretski velahalvekuvetizam. To je plaho zabavilo Ibrahima dok je u pozadini slušao predavanje uzoritog alima. – He, he! Baš bi dobro bilo. Đulsa i ja sjedimo na sećiji i samo nam donose novoizišle knjige, članke, znanstvene radove, pa što ne i poeziju, romane i sudske akte, presude generalima, osude ratnih zločinaca, a nas dvoje čitamo. Mudra nena Đulsa ništa ne govori, samo išaretom ukazuje, a onda ja presudim: ili kažem mašallah ili vela havle!
Filip Mursel Begović, Begovi su pali na tjeme, KDBH Preporod, 2012
IslamBosna Forum
