ForumIslamBosnaTražiKontaktŠuraLoginRegistruj se

Privatni kutak

IB - Dućan:

Zadnji tekstovi:

Podrži IB:

Zadnji postovi:

Poruke dana


Statistika
Poruka: 616458
Tema: 65128
Članova: 56858
Najnoviji član: Richardnstevenson


Popularno

+  IslamBosna Forum
|-+  Forum na bosanskom jeziku
| |-+  Ahlak
| | |-+  Porodica (Moderatori: Endelus, temrah)
| | | |-+  Odgoj djece
0 Članova i 1 Gost citaju ovu temu. « prethodno sljedeće »
Stranica: 1 2 [3] 4 5 ... 13 Idi dolje Printaj
Tema: Odgoj djece  (Čitanja 69069 puta)
eko87
*
Oflajn
Muško
6264
Vidi Profil
« Odgovori #30 u: Novembar 24, 2008, 22:58:22 »


Vrijeme s ocem

Procjenjuje se da zaposleni otac danas sa svojom djecom provodi oko 3 minute dnevno. Danas cesto srecemo oceve koji napuštaju svoje porodice, oceve koji rijetko viđaju svoju djecu zbog razvoda, te oceve koji su prezauzeti i koji veoma malo, ako ikako, ucestvuju u podizanju svoje djece...

Ocevi se bude rano, dugo voze do posla i kasno se vraćaju kuci umorni. U tim momentima oni samo žele da veceraju, da se malo odmore i da legnu u krevet kako bi sljedeci dan opet mogli ponoviti tu rutinu. I svako malo, oni sebi govore da ce sljedeći dan provesti više vremena sa svojom djecom.

Reci cete da muslimani nisu takvi. Pa, možda. Ali, koliko vremena vi provedete sa svojom djecom tokom dana? Pod tim ne racunajte to što boravite u istoj kuci s njima, vec to koliko se, zaista, družite.

Poznata americka pjesma Harryja Chapina prica tužnu pricu o djecaku koji stalno pokušava da se druži sa svojim ocem, ali je on uvijek prezauzet. Kad djecak odraste i otac ostari, otac je taj koji uporno pokušava da bude sa svojim sinom, ali sada on uvijek ima nešto prece da radi.

Kvalitetno vrijeme koje otac provede sa svojom djecom od kljucnog je znacaja i za roditelja i za djecu. Djeca trebaju znati da ih njihov otac voli i da se brine za njih, a otac treba paziti da ne prekine ovu vezu sa svojom djecom tako što ih zanemaruje.

Savjeti o tome kako poboljšati odnos otac-dijete

Postoji mnogo nacina na koje otac može kvalitetno provesti vrijeme sa svojom djecom i izgraditi vezu s njima. Cak i ako je veoma zauzet, on može izdvojiti dovoljno vremena za neke od ovih aktivnosti.

Pokažite svojoj djeci na jednostavne nacine da ih volite

Neki ocevi pokušavaju kupiti naklonost svoje djece tako što im daju poklone umjesto sebe. To može uzrokovati više štete nego koristi. Jednostavni primjer poslanika Muhameda, a.s., mnogo je bolji. Kad bi njegova kcerka Fatima, neka je Allah s njom zadovoljan, došla do Poslanika, a.s., on bi ustao, poljubio je, uzeo je za ruku i dao joj da sjedne na njegovo mjesto. Kasnije u životu, djeca ce mnogo duže pamtiti ovu vrstu licnog izaza ljubavi nego li poklon koji im je bilo ko mogao dati.

Pricajte i citajte price svojoj djeci prije spavanja

Postoji mnoštvo odlicnih islamskih prica i knjiga koje pritom možete koristiti ili cak možete izmisliti neke svoje price. Na taj nacin istovremeno pomažete djetetu da razvije svoju islamsku licnost. Osim toga, možete motivirati djecu da izmisle price koje ce oni vama ispricati.

Igrajte se ponekad sa svojom djecom

Možete se igrati loptom, bojiti slike ili graditi kuce od kockica ili bilo šta drugo.

Dopustite da vam djeca pomognu oko jednostavnih zadataka

Dopustite im da vam pomognu prilikom nošenja namirnica, pravljenja vecere ili košenja bašte. Djeca se, obicno, veoma zabavljaju radeci stvari koje odrasli smatraju obavezama.

Izvedite porodicu na piknik

Družite se s djecom igrajuci frizbija i fudbala ili ljuljajuci se na ljuljaškama. Vašoj djeci ce u sjecanju ostati ovo posebno vrijeme koje ste proveli zajedno kao porodica.

Pomozite djeci oko zadace

Pokažite im da ste istinski zainteresirani za njihovo obrazovanje i život tako što cete ih pitati o tome šta su radili u školi, te zajedno s njima citati knjige i raditi projekte i zadatke.

Najmanje dva obroka sedmicno pojedite zajedno, kao porodica

Iskoristite vrijeme koje provedete u vožnji
Nemojte samo slušati vijesti i zaboraviti da su vaša djeca u autu s vama. Pricajte i šalite se s njima ili zajedno ucite ilahije.

Ponekad okupajte svoje najmladje

Obicno su majke te koje kupaju djecu, međutim, vrijeme kupanja je odlicna prilika za oceve da se druže sa svojom djecom. Pustite ih da pljuskaju po vodi i igraju se više nego što to uobicavaju s majkom.

Naucite svoju djecu kako da uzmu abdest i klanjaju s vama

Ako ste kod kuce, bolje je da citava porodica klanja u džematu nego svako zasebno. Djeca veoma vole uciti ezan. Odredite da najmlađe dijete bude menadžer za namaz, da brine o sedžadama, vremenu klanjanja i pozivanju ostalih na namaz.

Vodite djecu sa sobom u džamiju

To je odlican nacin da s djecom izgradite vezu i kao otac i kao musliman.

Budite na raspolaganju svojoj djeci i dajte im do znanja da uvijek mogu racunati na vas ako žele o necemu popricati

Ako vi ne razgovarate sa svojom djecom, ona ce razgovarati s nekim drugim, a to može biti neko neodgovarajuci. Dobar nacin da svoju djecu upoznate kao osobe jeste da ih jedno po jedno izvodite na rucak, razgovor ili neki drugi događaj.

Razgovarajte s djetetom, nemojte mu držati pridike

Pošto otac cesto preuzima zadatak disciplinovanja djece on lahko može postati samo osoba koja izdaje naređenja, a prestati biti roditelj i prijatelj svog djeteta. Slušajte pažljivo ono što vam djeca pricaju, radije nego da vi samo pricate njima.

Imamo samo jednu priliku da budemo sa svojom djecom prije nego što odrastu. Ako želimo da nas vole i poštuju kad ostarimo, takav odnos trebamo izgraditi dok su oni još mali.

Ocevi obicno nemaju dovoljno vremena da se posvete svojoj djeci kao majke. Ali ako kvalitetno iskoristimo i ono malo vremena što nam je na raspolaganju, onda postoji šansa da izgradimo cvrstu vezu s našom djecom prije nego što bude prekasno.

NUM
« Last Edit: Novembar 24, 2008, 23:04:55 od eko87 »
*
0
*
0
Logged



http://www.assabile.com/
eko87
*
Oflajn
Muško
6264
Vidi Profil
« Odgovori #31 u: Novembar 27, 2008, 22:34:38 »


Pet jezika ljubavi


Osjećate li se koji puta u razgovoru s djetetom kao da govorite različitim jezicima? Jeste li razmišljali angažirati prevoditelja?
Takva situacija može biti izuzetno frustrirajuća i obeshrabrujuća kako za roditelje tako i za djecu.

Želite li uspješno komunicirati sa svojom djecom, trebate naučiti njihov emocionalni jezik.
Zamislimo da dijete u sebi nosi spremnik emocija. Kao što automobil pokreće gorivo, tako i djeca trebaju gorivo iz svojih emocionalnih spremnika.

Za sadržaj spremnika su odgovorni roditelji. Dakle, roditelji pune i prazne spremnik, svjesno ili nesvjesno, a pune ga bezuvjetnom ljubavlju. Bezuvjetna ljubav je potpuna ljubav kojom dijete prihvaćamo i potvrđujemo onakvim kakvo jest, a ne zbog onoga što radi.

Ukoliko je djetetov spremnik pun, dijete se osjeća voljeno i zadovoljno, ali u slučaju da je spremnik prazan, dijete će to pokazati svojim neprimjerenim ponašanjem. Glavnina lošeg ponašanja u djece potaknuta je čežnjom za ispunjenjem emocionalnog spremnika.
Ako djeca osjećaju da ih roditelji iskreno i bezuvjetno vole, lakše ih je odgajati i usmjeravati na svim područjima života.

Emocionalni spremnik djeteta je potrebno održavati stalno punim kako bi se dijete razvilo u odgovornu i zrelu odraslu osobu.

Svako dijete ima jedan glavni, odnosno, primarni jezik ljubavi, način na koji najbolje razumije ljubav roditelja.

Malo djece osjeća da ih roditelji bezuvjetno vole i da im je stalo do njih bez obzira na sve. Glavni je razlog u tome što malo roditelja zna kako svoju ljubav prenijeti do srca svoje djece (napuniti emocionalni spremnik).

Neki roditelji pretpostavljaju da ako vole svoju djecu, djeca će to osjetiti, dok drugi smatraju da je dovoljno reći 'volim te'. Nažalost, to nije istina.

Dr. Gary Chapman i dr. Ross Campbell u svojoj knjizi 'Pet jezika ljubavi djece' napominju da roditelji mogu zadovoljiti najdublju emocionalnu potrebu djeteta za ljubavlju ukoliko nauče govoriti pet jezika ljubavi.

Većina djece ima jedan primarni jezik ljubavi koji govori 'glasnije' od ostalih. Na vama je samo da otkrijete koji je primarni jezik vašeg djeteta.

Da bismo vam pomogli u otkrivanju navodimo vam jezike ljubavi navedene u knjizi 'Pet jezika ljubavi':

    * Tjelesni dodir – sva djeca imaju potrebu za fizičkim dodirom. Djeca koja govore jezik ljubavi tjelesnog dodira trebaju zagrljaje i poljupce odraslih kako bi osjetila istinu u riječima 'volim te'.
    * Izražavanje priznanja – riječi pohvale i  ohrabrivanja imaju izrazito pozitivan učinak na djecu.
    * Kvalitetno vrijeme – najvažniji faktor kod kvalitetnog vremena nije to što radite nego činjenica da to radite zajedno.
    * Darovi – darove treba davati kao izraz ljubavi kako ih djeca ne bi primala kao 'nešto što se očekuje', već da u njima pročita izraze vaše ljubavi.
    * Djela služenja – krajnji cilj koji djela služenja imaju za djecu je da im pomognu izrasti u zrele odrasle osobe koje će biti u stanju drugima izraziti ljubav čineći djela služenja.

http://new.skole.hr/roditelji/odgoj?news_hk=5290&news_id=430&mshow=356

*
0
*
0
Logged



http://www.assabile.com/
H@ris
Oflajn
Muško
5081
Vidi Profil WWW
« Odgovori #32 u: Decembar 01, 2008, 14:30:59 »


Bilal Bosnić - Odgoj djece: http://num.n-um.com/?q=node/1138

Semir Imamović - Greške u odgoju djece: http://www.hajrat.com/download/Predavanja/Semir_imamovic/Mr.%20Semir%20Imamovic%20-%20Greske%20u%20odgoju%20djece.mp3
*
0
*
0
Logged

“Milost koju Allah podari ljudima niko je ne može spriječiti, a ako je On uskrati niko je ne može dati.” (Fatir, 2)

eko87
*
Oflajn
Muško
6264
Vidi Profil
« Odgovori #33 u: Januar 01, 2009, 17:09:08 »


DJEČIJI MEMORANDUM UPUĆEN RODITELJIMA     

Nemojte me razmaziti. Vrlo dobro znam da ne mogu imati sve što poželim. Ja vas samo iskušavam.
Nemojte u mom odgoju koristiti silu. To me uči da se sila jedino uvažava. Radije ću reagirati na uputu.

Nemojte biti nedosljedni. To me zbunjuje i tjera me na to da pobjegnem od svake obaveze.

Nemojte obećavati. Možda nećete moći održati obećanje, pa ću izgubiti vjeru u vas.

Nemojte vjerovati mojim provokacijama kad govorim i činim stvari samo da vas rastužim. Mogao bih pokušati doći do još koje ''pobjede''.

Nemojte se previše žalostiti kad kažem da vas mrzim. Ne mislim ozbiljno, ali bih htio da vam bude žao zbog onoga što ste mi učinili.

Nemojte da se osjećam manjim nego što jesam. Zbog toga ću glumiti ''velikog lafa''.

Nemojte umjesto mene činiti stvari koje mogu učiniti sam. Zbog toga se osjećam kao beba, a mogao bih vas početi doživljavati kao sluge.

Nemojte da moje loše navike oduzmu svu vašu pažnju. To me samo ohrabruje da nastavim.

Nemojte me ispravljati pred drugima. Bit ću mnogo pažljiviji ako sa mnom razgovarate tiho i nasamo.

Nemojte o mom ponašanju diskutirati za vrijeme svađe. Ne znam zašto onda slabo čujem, a i nisam sklon suradnji. U redu je da se poduzmu potrebne mjere, ali diskusiju odložite za kasnije.

Nemojte mi držati pridike. Iznenadili biste se kako dobro znam što je pravo, a što krivo.

Nemojte da imam osjećaj kako su moje pogreške zapravo grijesi. Moram naučiti griješiti a da se ipak ne osjećam zlim.

Nemojte stalno prigovarati. Ako to budete radili, morat ću se početi praviti gluh.

Nemojte zahtijevati objašnjenja za moje ponašanje. Ponekad zbilja ne znam zašto sam nešto učinio.

Ne precjenjujte moje poštenje. Lahko me je zastrašiti, pa počnem lagati.

Nemojte zaboraviti da volim eksperimentirati. Ja iz toga učim, pa vas molim da budete strpljivi.

Nemojte me štititi od posljedica. Moram učiti na iskustvu.

Ne obraćajte previše pažnje kad sam lakše bolestan. Mogao bih početi uživati u lošem zdravlju, ako mi to bude donosilo veliku pažnju.

Ne odbijajte me kad tražim odgovore na normalna pitanja. Ako me odbijete, vidjet ćete da ću prestati ispitivati, a informacije ću tražiti negdje drugdje.

Nemojte odgovarati na smiješna ili besmislena pitanja. Ako budete odgovarali, uvjerit ćete se da samo želim da se bavite sa mnom.

Nemojte mi govoriti da ste idealni i nepogrešivi. Sa takvim je teško živjeti.

Ne brinite zbog toga što smo malo zajedno. Važno je kako smo zajedno.

Nemojte da moja strahovanja postanu vaša tjeskoba. Tad ću se još više uplašiti. Pokažite da ste hrabri.

Nemojte zaboraviti da ne mogu odrasti bez mnogo razumijevanja i podrške, zaslužena pohvala ponekad izostane, ali prijekor nikada.

     Tretiraje me kao svoje prijatelje. Upamtite – više učim od primjera nego od kritike. 

I PORED SVEGA, MNOGO VAS VOLIM, VOLITE I VI MENE

minber.ba
*
0
*
0
Logged



http://www.assabile.com/
eko87
*
Oflajn
Muško
6264
Vidi Profil
« Odgovori #34 u: Januar 07, 2009, 23:42:03 »


DRUGA STRANA DJEČIJE IGRE I ZABAVE     

Piše: Halid Rušeh - Prijevod: Damir Muratović

Često vidimo našu djecu u igri i ne obraćamo pažnju na njihovu vrisku i galamu, postupke koji mogu dovesti do tjelesnih povreda i materijalne štete, kao i neprihvatljive stvari u pogledu morala i odgoja. Ovim tekstom želimo ukazati na jednu drugu stranu dječije igre koju zanemarujemo i ne obraćamo pažnju na nju, ne ubirući tako plodove onog pozitivnog i korisnog u njoj, niti pak otklanjamo negativnosti i moguće štete.

Dozvoli mi, cijenjeni čitaoče, da ti pojam dječije igre i zabave predstavim u jednom drugom svjetlu, kroz njen dvostruki utjecaj na djecu:

·        pozitivni, koji koristi našoj djeci u pogledu njihovog ponašanja i jačanja ličnosti, stjecanja znanja i odgoja,

·        i negativni, koji u njima ostavlja bolan trag i prati ih tokom cijelog života. Njegov utjecaj može dovesti do poremećaja ličnosti kod djece i kao takav, ne smije se potcijeniti.


Zbog toga sam želio da današnji očevi i majke zajedno sa mnom razmisle o dječijoj igri i zabavi na jedan drugi način, kroz  naučni i praktični pristup, koji će nam ukazati na jednu drugu, nama nevidljivu stranu dječije igre.

Igra i zabava ima direktan utjecaj na tjelesni, umni, emotivni i, također, sociološki razvoj djece. Ona  jača njihovu tjelesnu građu  i doprinosi njihovom prirodnom razvoju i rastu. Pomaže im da iskristališu, razviju i shvate bitne pojmove i predodžbe o sebi i drugima, o onome što ih čini zadovoljnim i što je neprihvatljivo za njih, te formiraju poglede na druge kroz svakodnevne društvene aktivnosti.

Također, i sama ličnost djeteta, kroz kontakt sa drugom djecom i druženje, stječe svoje osobenosti i manire, a igra je, svakako, jedno od prvih dječijih iskustava i dodira sa okolinom.

Igra pruža djetetu mogućnost da samo vrednuje i procijeni utjecaj nekih svojih djela, određenog ponašanja i postupaka kao i njihove eventualne kontraefekte, odnosno posljedice, i olakšava mu da razvija maštu i inovativne sposobnosti, što će mu, kasnije, pomoći da bude pronicljiva i oštroumna osoba.

Činjenica je da mala djeca nisu u stanju napraviti preciznu razliku između igre i stvarnog života.

Predškolski period dijete uglavnom provede u igri. Početkom škole, ono počinje praviti razliku između ozbiljnog rada i učenja sa jedne, i igre i zabave sa druge strane, što kasnije može imati i pozitivan i negativan utjecaj na nastavak školovanja. Stoga, neki pedagozi smatraju da u prvim godinama školovanja djetetu treba dati širinu i prostor za igru, te njegovu obavezu učenja, koja mu je tada strana i nepoznata, što više povezati i prožeti igrom, kako se kod njega ne bi pojavio osjećaj averzije prema tome.

Međutim, drugi smatraju da je potrebno odrediti nekoliko sati dnevno, u kojima će dijete prestati sa igrom i ozbiljno se posvetiti svojim obavezama, bilo da se radi o učenju, obavljanju namaza, jelu i sl. Na taj način, u njegovoj svijesti će se formirati jasna granica kojom će ono moći da razlikuje ozbiljnost i rad sa jedne i igru i zabavu sa druge strane. To je ono što mi preferiramo, ali pod uvjetom da se to ostvari postepeno, u prve dvije godine školovanja, i to na način da se školske obaveze nametnu kroz igru, kao podsticaj i podstrek, kako bi dijete prihvatilo i zavolilo i jedno i drugo.

Gledajući na igru kao na jedan vid aktivnosti, slobodno možemo govoriti o potrebi ''usmjeravanja i kanalisanja'' iste. Iako neki pedagozi poput Šableena, Lejnora i drugih, smatraju da je jedini smisao i cilj igre uživanje i postizanje zadovoljstva kod djeteta, i ne savjetuju da se ona na bilo koji način usmjerava i kanališe ka nekom drugom cilju. U stanju smo da između ova dva stava zauzmemo jedan srednji, dozvolivši jedan pozitivan vid ''usmjeravanja i kanalisanja igre'' ubacivanjem u nju određenih stvari koje će imati svoj smisao i utjecaj, bez mijenjanja same suštine igre koju dijete prakticira.

Kao npr. da izmijenimo oblik, mogućnosti i efekte igre, odaberemo joj mjesto, učesnike, na svoj način iskoristimo sve dostupne mogućnosti i različite okolnosti koje okružuju dijete u toku same igre.

Također, vrlo je bitno ovdje spomenuti da za djecu, prilikom odabira igre, zaobiđemo one koje su veoma privlačne, atraktivne i komplikovane, već da uvijek nastojimo odabrati onu sa kojom dijete, u toku igranja, ostvaruje interakciju, razumije je, samo je završi i upotpuni i tako ostvari njen cilj. Ovim želimo savjetovati odgajatelje koji, u radu sa djecom, koriste samo određene igre i odabiru samo posebne vrste igračaka.

Isto tako, smatramo pogrešnim, kao što je to slučaj u nekim obdaništima i dječijim igraonicama, izdvajanje posebne prostorije u kojoj dijete praktikuje samo određene igre, svakodnevno i na isti način. Ovdje savjetujemo jedan širi pristup, a to je da se djeci omogući igranje sa stvarima kao što su plastelin, pijesak i tome slično, pogodnim za njihov uzrast, što će dovesti do toga da djeca primijene u praksi ono što su odabrali i zamislili sami i na svoj način. Nesumnjivo je da pitanje odabira ostaje otvoreno, i da ono ne podliježe određenim strogim pravilima i normama, već se odabire ono što je prikladnije.

Činjenica je da, kada bismo shvatili praktičan utjecaj igre na djecu, mogli bismo jasnije sagledati sve faze kroz koje dijete prolazi tokom igranja.

Tako npr. ako na igru gledamo kao na sredstvo pomoću kojeg dijete ostvaruje kontakt (interakciju) sa svojom okolinom, vidjet ćemo da ono, kroz samu igru, ponavlja neke stvari, isprobava, pokušava i nastoji uraditi nešto, otkriva i istražuje, mijenja izgled i oblik raznih stvari i pokušava utjecati na date okolnosti i situaciju. Na ovaj način, ono je u stanju da u sebi izgradi određenu zamisao i formira predodžbu o nečemu i kasnije je primijeni u stvarnom životu.

Također, igra utječe na svijest i moć rasuđivanja, tako da vidimo dijete, kako, miješajući između živih i neživih bića, ne razlikujući ih, nastoji ostvari kontakt i komunikaciju sa stvarima oko sebe.

Primijetit ćemo, također, da se kroz igru kod djeteta razvija senzibilitet i emotivan stav prema značenju i poimanju nekih stvari koje oni vide, dodiruju, čuju ili pak osjete nekim od svojih čula, što razvija i jača njihove umne sposobnosti i omogućava im novi i obnovljeni pogled na sredinu koja ih okružuje.

Druga, vrlo važna uloga i funkcija igre na koju moramo obratiti pažnju jeste da dijete kroz nju usvaja određene forme i oblike ponašanja, tako da ga možemo vidjeti kako traga za onim što mu je skriveno i nedostupno, ostvaruje društvene veze, nastoji upravljati situacijom i okolnostima koje ga okružuju, i kroz samu igru preuzima ulogu nekad oca ili majke, djeteta, vojnika i tome slično.
 
U prvim godinama života, igra djetetu pruža mogućnost da kroz nju uživa i bude zadovoljno i veselo, kasnije, kako raste, omogućava mu da se oslobodi i pobjegne od stvarnosti koja je puna kojekakvih pravila i zabrana, te da ostvari svoje ciljeve, proširi svoja saznanja i produbi osjećaje, što nas navodi da vjerujemo u važnost održavanja kontinuiranih izučavanja i ozbiljnih studija o igri i o tome kako se okoristiti njome.   
minber.ba
*
0
*
0
Logged



http://www.assabile.com/
Mejrema
Oflajn
5
Vidi Profil
« Odgovori #35 u: Januar 20, 2009, 20:31:02 »


Dijete koje dozivljava neprijateljsko ponasanje - UCI SE SVADJATI -

 Dijete koje dozivljava ravnodusnost - UCI SE BITI OSAMLJENO

- Dijete koje dozivljava kritikovanje - UCI OSUDJIVATI

- Dijete kojem se cesto prigovara - NE PRIMJECUJE DA GA OKOLINA VOLI

- Dijete koje se ismijava - ONO UCI BITI POVUCENO

- Dijete koje dozivljava osramocenje - UCI SE STIDJETI SAMOG SEBE

- Dijete koje dozivljava toleranciju - UCI BITI STRPLJIVO

- Dijete koje se ohrabruje - UCI SE SAMOPOUZDANJU I SIGURNOSTI

- Dijete koje se pohvaljuje - UCI PRIMJECIVATI I CIJENITI DOBRO

- Dijete koje se uci postenju - UCI SE BITI PRAVEDNO

- Ako dijete zivi u sigurnoj porodici - ONO SE UCI POVJERENJU

- Ako dijete dozivljava odobrenje i podrsku za svoje postupke - UCI BITI ZADOVOLJNO SOBOM

- Dijete sa kojim se razgovara - UCI SE RAZMISLJATI

- Dijete koje dozivljava da se roditelji vole - -UCI DA JE OBITELJ ZAJEDNICA LJUBAVI

- Ako dijete zivi s prihvacenjem i prijateljstvom - ONO UCI PRONALAZITI DRUSTVO I LJUBAV U
*
0
*
0
Logged
eko87
*
Oflajn
Muško
6264
Vidi Profil
« Odgovori #36 u: Maj 17, 2009, 10:30:05 »


Gdje je istina?
   
Preveo i prilagodio: Haris Hećimović , ASUQ (Asocijacija studenata Ummul-Qura, Mekka).   

 
Na predavanje kod poznatog šejha, Hassan je ovaj put donio neki časopis. Šejh uze časopis, a Hassan mu reče: “Pogledaj, o šejh, prelijepu vijest!” Šejh otvori časopis i poče čitati vijest: “Mali dječak kršćanin, ima samo šest godina i primio je islam i pametno raspravlja sa svojim roditeljima, te ih je učinio zadovoljnim svojom novom vjerom...”
Šejh klimnu glavom i reče: “Subhanallah,   isto ovako se desilo nekad u davna vremena.”
Hemmam: “Kako se to desilo u davna vremena, o šejh?”
Šejh: “To je, zaista, čudna priča..”
Sultan: “Hoćeš li nam ispričati priču o dječaku koji je prihvatio islam?”
Šejh: “Da, djeco moja...

U davna vremena, negdje je živio mali dječak. Zvao se Ma’ruf. Živio je sa roditeljima u jednom malom selu. Roditelji su mu bili kršćani. A, kao što znate, kršćani lažu na Allaha i govore da Allah ima ženu i dijete, estagfirullah!’’
S’ad: “Euzubillahi!”
Vail: “Uzvišen je Allah od onoga što oni govore!”Šejh nastavi: “Ma’ruf je išao kod monaha koji ga je podučavao  njihovoj vjeri.”
Ahmed: “A šta znači monah?”
Šejh: “Monah je kod kršćana čovjek koji se osamljuje radi ibadeta i služi crkvi, a crkva je mjesto ibadeta kod kršćana. Monasi se nikad ne žene i misle da je to potpuna čistoća...”
Sultan: “Čudni su njihovi zakoni... ne žene se, a kažu da Allah ima suprugu?!”
Nasmija se poznati šejh i reče: “Bravo Sultan... Monah je govorio dječaku Ma’rufu: ‘Reci da je Allah troje, tj. otac, sin i duh.’ Kad je to čuo, dječak se začudio i rekao: ‘Allah je jedan! Allah je jedan!’ Čuvši to, monah udari dječaka i obavijesti njegove roditelje o tome što se dogodilo. Roditelji se naljutiše na Ma’rufa i kazniše ga...
Jednog dana, Ma’ruf upita svoje roditelje: ‘Kako robujete pored Allaha nekom drugom?! Kako možete reći da je Isa, alejhis-selam, Allahov sin? Pored svega toga kažete i da je umro i da je razapet?! Da li je Allahu, Stvoritelju svega, potrebno da ima dijete, kao što je to potrebno ljudima, koji su Allahova stvorenja?! Kako to?! Kako?!’ Kada su sve to čuli od svog sina, žestoko su se naljutili. Potom, njegova majka reče njegovom ocu: ‘Naš sin je još dijete i ne zna šta priča. Sigurno je sreo nekog od muslimana koji ga je pokvario.’
Otac reče: ‘Odvest ću ga velikom monahu i reći ću mu šta se dogodilo.’ Uhvati Ma’rufa za ruku i povede ga kod velikog monaha.
Kada su stigli, monah ga upita: ‘Sinčiću, ko te naučio da tako govoriš?’
Ma’ruf: ‘Moje srce! Nije prestalo misliti o Onome koji je stvorio nebesa i Zemlju, sve dok nije shvatilo da ih je stvorio Jedini Bog, kojem ništa nije slično, niti Mu je potrebna ičija pomoć...’”
S’ad: “Kako to da insan uči od svog srca?”
Šejh: “Čisto srce, sinčiću moj, Allah upućuje i ono spoznaje svoga Gospodara i istinu. A, srce dječaka Ma’rufa bilo je blistavo čisto, inšallah.”
Hemmam: “I šta je rekao monah na Ma’rufove riječi?”
Šejh: “Monah reče: ‘I šta još imaš reći, dječače?’  Ma’ruf reče: ‘Zaista, Allah nema suprugu niti dijete. Zaista je on jedini Bog. Stvorio je nebesa i Zemlju bez ičije pomoći. Nisu Mu potrebni ni žena ni dijete. Allahu nema niko sličan!’
Začudi se monah čuvši ove riječi, te šapnu na uho dječakovom ocu: ‘Da mi nisi rekao da je ovo tvoj sin, rekao bih ti da je on učenik samih meleka.’”
Sultan: “Pa, je li to monah prihvatio islam?”
Šejh: “Mnogi monasi, sinčiću moj, znaju da je islam jedina prava vjera, ali se boje ako ga prihvate da će ih njihov narod ubiti, ili se boje da će izgubiti bogatstvo koje im ljudi donose u crkvu.”
Ahmed: “Šta je uradio dječakov otac?”
Šejh: “Vratio se sa dječakom kući i naredio mu da se vrati onom prvom monahu koji ga je udarao. I, jednog dana, istukao je monah dječaka mnogo i još ga strogo kaznio.”
S’ad: “Šta je to? Monah je toliko strog?!”
Hassan: “Ja volim milostivog učitelja.”
Šejh: “Ma’ruf nije mogao podnijeti to kažnjavanje, pa je pobjegao od monaha.”
Vail: “Je li pobjegao svojoj kući?”
Šejh: “Nije, sinčiću. Pobjegao je u neko mjesto daleko od svog sela.”
Sultan: “A gdje je otišao? On je tako mali...”
Hassan: “A šta je uradio njegov babo?”
Šejh: “Tugovao je njegov babo mnogo kada je čuo da mu je sin pobjegao. Majka mu je, isto tako, mnogo tugovala i plakala. Govorila je: ‘Kamo sreće da smo ga pustili da priča šta želi... kamo sreće da ga nismo kaznili i prisilili da uči kod monaha...’ 
Dječakov babo na to reče: “Ako ga nađem, neću mu halaliti što nas je napustio, ali ću slijediti njegovu vjeru kakva god da je...’”
S’ad: “Subhanallah, oni ga mnogo vole.”
Šejh: “Zaista je Allah Uzvišeni u srca majke i oca ulio veliku samilost prema njihovoj djeci.”
Hassan: “Časni šejhu, jesu li ga našli roditelji?”Šejh: “Kada je Ma’ruf pobjegao, mnogo se umorio tragajući za čovjekom muslimanom koji bi ga podučio vjeri islamu. Tako umoran išao je putem, kada je ugledao čovjeka. Shvatio je da je taj čovjek musliman. Zamolio ga je da mu dadne nešto hrane i vode, pa ga je ovaj čovjek nahranio i napojio. Poslije toga, upita ga čovjek o njegovom stanju, pa mu je dječak ispričao šta mu se dogodilo...
Kada je čuo šta se dogodilo, obradova se čovjek mnogo i reče: ‘Ja ću te podučiti islamu. Zovem se Alij ibn Musa i imam ders u velikom mesdžidu u gradu. Ići ćeš sa mnom svaki dan da učiš islam.’
Obradova se Ma’ruf ovome, i zahvali se čovjeku na njegovom dobročinstvu i hrani i piću kojim ga je počastio, te mu se pridruži na putu prema gradu.”
S’ad: “Je li ga naučio šta je namaz, zekat i druge propise vjere?”
Šejh: “Naravno, sinčiću... počeo je Ma’ruf da ide sa šejhom Alijem ibn Musaom u mesdžid da uči propise islama, sve dok nije postao veliki i poznati učenjak. A, s druge strane, njegov otac i majka su mnogo tugovali za njim i žudjeli da ga ponovo vide.”
Vail: “Je li im se vratio?”
Šejh: “Da, sinčiću... Kada je Ma’ruf sakupio dosta znanja kod mnogih učenjaka, odlučio je da se vrati roditeljima da ih vidi, jer je i on njih mnogo poželio. Posebno je zanimljivo to što ih nije vidio mnogo godina. Uzjahao je Ma’ruf svoga konja i zaputio se svojim roditeljima...
Kad je stigao, pokucao je na vrata roditeljske kuće, strahujući da ih neće naći. U tom trenutku, čuo je glas svoga oca kako govori: ‘Ko to kuca?’ Mnogo se obradova Ma’ruf i reče: ‘Ja sam, Ma’ruf...’
Htjedoše roditelji da polete od sreće. Otvoriše mu vrata i uzbuđeno rekoše: ‘Ma’ruf... Nemoguće!!!’  Nisu mogli da vjeruju...
Zagrliše ga, a suze su im se slijevale niz lice.
Majka ga upita: ‘Koje si vjere sada, sine moj?’
Sa strahom je posmatrao majku, zatim, oca, i reče: ‘Moja vjera je islam. Vjera u jednog Allaha, majko.’
Plakala je majka... plakao je i otac govoreći: ‘I naša vjera je islam, sine moj. I mi smo muslimani. Naša vjera je i tvoja vjera. Naša vjera je vjera tevhida. Allah je jedan! Allah je jedan! Ma’ruf je bio presretan zbog svojih roditelja...
Hvaljen neka je Allah! Neizmjerno Mu hvala na ovoj ogromnoj blagodati islama...”
Sultan: “Je li Ma’ruf ostao sa roditeljima u kršćanskoj zemlji?”
Šejh: “Nije, odselili su zajedno u muslimansku zemlju, i tamo su življeli lijepo i u blagostanju.”
S’ad: “Je li se Ma’ruf vratio svom šejhu, alimu Aliju ibn Musau?”
Šejh: “Jeste. I ne samo to, Ma’ruf je nastavio tražiti znanje u mnogim muslimanskim zemljama, sve dok nije postao veliki alim kod muslimana. On je alim Ma’ruf el-Kerhij.”
Hassan: “Prelijepa priča... Šta ima ljepše od znanja!!!”
Hemmam: “A šta je ljepše od života alima...”
Šejh: “Molim Allaha da i vi svoje živote provedete u znanju.’’
Ustadoše dječaci izgovarajući dovu za šejha: “Allah te nagradio svakim dobrom, zaista smo se mnogo okoristili ovom pričom...”


Preporuka roditeljima: Svaku riječ, rečenicu ili dio teksta, koji je obilježen na bilo koji način (podebljan, podvučen ili ukošen), pojasnite svojoj djeci! U svakom označenom dijelu krije se neka mudrost koja će, objasnite li je svome djetetu, umnogome utjecati na lijep odgoj, ahlak, pa i znanje vašeg djeteta, inšallah!

minber.ba
« Last Edit: Maj 17, 2009, 10:40:15 od eko87 »
*
0
*
0
Logged



http://www.assabile.com/
eko87
*
Oflajn
Muško
6264
Vidi Profil
« Odgovori #37 u: Juni 06, 2009, 15:18:18 »


Allah sve zna

Hasan je imao tri sina: Faruka, Abdulaha i Kasima. Mnogo ih je volio. Zelio je da postanu dobri muslimani. Hasan je i sam bio dobar musliman. Koliko god je mogao, pokoravao se svim Bozijim naredbama.

Jednoga dana htio je provjeriti svoje sinove. Svakom od njih dao je nekoliko slatkisa i rekao: "Pojedite ih na takvom mjestu gdje ste sigurnida vas niko ne moze vidjeti. Kad to ucinite dodjite kod mene."

Faruk uze slatkise i ode u svoju sobu. Za sobom zatvori vrata i pojede slatkise misleci da ga tamo niko nije mogao vidjeti.
Abdulah ode u podrum. Bio je siguran da tamo nema nikoga. Pojeo je slatkise u mracnom podrumu.

Kasim je razmisljao gdje bi mogao pojesti slatkise, a da ga niko ne vidi. Nije mu padalo na pamet ni jedno takvo mjesto. Svaki put kad bi pomislio na neko mjesto sjetio bi se da ga Allah vidi, i zato nije pojeo slatkise.

Faruk i Abdulah vratili su se ocu i ispricali mu kako su postupili. Potom je dosao Kasim i vratio slatkise svome ocu govoreci:
"Ne postoji mjesto koje je skriveno od allaha, tako da ja nisam pojeo slatkise."
Hasan je bio odusevljen Kasimom. Rekao je Faruku i Abdulahu da nauce lekciju od svoga brata Kasima i dodao:
"Moji dragi sinovi, nikad ne zaboravite da Allah zna sve, i da vidi sve. On je uvijek s nama. Stoga mi ne bismo trebali ciniti nista ruzno, cak ni u tajnosti."
*
0
*
0
Logged



http://www.assabile.com/
L_
*
Oflajn
Žensko
7203
Vidi Profil
« Odgovori #38 u: Juni 06, 2009, 18:54:41 »


Kako naučiti djecu da vole Poslanika, a.s?

IslamBosna.ba - Evo nekih interesantnih aktivnosti koje možete raditi sa svojom djecom.

Svi volimo našeg Poslanika (neka je mir i salavat na njega). Jednostavno zato što nam je dostavio Božiju uputu i pomogao nam da nađemo put do Istine. On je nazvan 'svjetlom', kao što Svemogući Allah kaže: (...) A od Allaha vam dolazi svjetlost i Knjiga jasna. (El-Ma'ida, 15). Zbog toga je prirodno da našoj djeci usadimo ljubav prema Poslaniku. Također trebamo nastojati da naša ljubav prema Poslaniku, a.s., raste iz dana u dan.

Želim naglasiti da nam ljubav prema Poslaniku, a.s., treba biti motivacija u slijeđenju plemenitih principa koje je postavio da upravljaju našim životima. Nezamislivo je tvrditi da volimo plemenitog Poslanika, a.s., i u isto vrijeme raditi sve što je u suprotnosti s njegovim učenjem. To nije ljubav. To je samozavaravanje!

Muslimani širom svijeta nikad ne prestaju spominjati Poslanika, a.s., i donositi salavate na njega. Ali zašto ne organizovati sedmodnevnu porodičnu aktivnost o životu Poslanika, a.s? Zbog čega ne bismo svaki dan posvetili novoj aktivnosti? Ili možemo svaki dan uključiti različite aspekte svake aktivnosti. Kojugod metodu odaberemo, ovim odajemo prizanje velikoj ulozi koju Poslanik (neka je na njega mir i salavat) ima u našim životima.

Kako bismo izazvali takve plemenite emocije u porodici, neka svako sjedne sa olovkom i papirom, i razmisli o idejama za aktivnosti u vezi Poslanikovog, a.s., života, a zajedno odlučite o njima.

Neki savjeti za te aktivnosti:

1. Putujte s Poslanikom a.s.


Nabavite kartu Arabije, ili još bolje, neka je djeca precrtaju iz atlasa. Zatim označite različita mjesta kojima je on putovao iz Mekke u Medinu. Svako bi trebao istražiti neko od putovanja i prezentovati ga cijeloj porodici za vrijeme porodičnog razgovora ili sastanka.

2. Budite se sa Poslanikom, a.s.

Poslanik, a.s., bi se svaki dan budio prije zore (fedžr) da obožava Allaha i čini zikr (sjećanje na Allaha). Dok je gledao u nebo, čitao bi zadnji dio sure El-Imran i razmišljao o svemiru i njegovom Stvoritelju. Ovo je odličan način da se približite Allahu dok imate najbolju koncentraciju, jer je tada um bezbrižan od svakodnevnih briga, a Allah nam je jako blizu. Nakon što bi zora nastupila, Poslanik (neka je na njega mir i salavat) bio klanjao, a onda razgovarao sa ljudima koji bi ostali poslije namaza. Neka se cijela porodica budi na ovaj namaz. Podstičite ih da se na najljepši način bude radi obožavanja Allaha onako kako je Poslanik radio.

3. Organizujte večer priča


Ovo se može raditi pred spavanje, nakon što djeca dođu iz škole, ili bilo koje drugo vrijeme pogodno za učenje. Prvi korak ka ljubavi prema Poslaniku te učenju od njega je poznavanje njegovog života i onoga zbog čega je bio veliki čovjek. Možete kupiti dječije knjige o njegovom životu, ili ih čak slušati na kaseti dok se vozite autom na putu do ili od škole. Možda svako u porodici može odabrati jednu priču koju će ispričati drugima. Ovo će uključiti istraživanje i čitanje.

4. Spavajte kao on

Poslanik (neka je na njega mir i salavat) je spavao na poseban način. Prije spavanja bi činio dovu. Kao izraz vaše ljubavi mogli biste jednu noć spavati kako je Poslanik spavao. Neki muslimani uvijek tako spavaju, iako nas vjera na to ne obavezuje. Poslanik je spavao na desnoj strani sa desnom rukom ispod desnog obraza. Prije odlaska u krevet bi uzimao abdest . Učio bi jedni ili dvije dove i nekoliko kratkih dijelova Kur'ana. Možete naučiti napamet i njegove dove sa razumijevanjem značenja i kopirati ih za ostale u porodici.

5. Jedite kao on

Postoje predaje o vrsti hrane koju je Poslanik, a.s., jeo i najviše volio. Napravite spisak te hrane. Kada je cijela porodica na okupu, neka jedna osoba priča o Poslanikovom ponašanju za vrijeme jela. Najbolji za to je mlađi član porodice. Naprimjer, Poslanik je savjetovao muslimane da jedu tako da im bude puna samo jedna trećina stomaka. Prije jela također treba oprati ruke, reći „bismillah" (u ime Allaha) i druge dove prije početka. Treba jesti desnom rukom.

6. Klanjajte kao Poslanik, a.s.

U Poslanikovo vrijeme, kada bi imam za vrijeme namaza pogriješio u učenju Kur'ana, drugi bi ga ispravili. U sedmici učenja vaše djece da žive kao Poslanik, neka svaki dan neko drugi predvodi namaz, a ostali neka ispravljaju greške, ako ih ima. To neće samo biti navikavanje na sunnet, već će podučiti i poniznosti.

7. Igrajte se kao Poslanik, a.s.

Poslanik je shvatao važnost zabave i igre. On bi se trkao sa svojom ženom Aišom, r.a. (neka je Allah zadovoljan njome), a ona bi ga uglavnom pobjeđivala. S ashabima je plivao i hrvao se. Sa njima bi se i šalio. Volio je djecu i igrao se sa njima. Muslimani ne smiju zaboraviti ovaj dio njegovog života. Trkajte se sa supružnikom u dvorištu; namjestite bazen za djecu; uključite djecu u neku sportsku aktivnost.

http://islambosna.ba/index.php/component/content/3472?task=view

*
0
*
0
Logged
eko87
*
Oflajn
Muško
6264
Vidi Profil
« Odgovori #39 u: Juni 13, 2009, 23:18:06 »


 Dužnosti roditelja prema djeci (1 dio)

Hatib: Nezim Halilović Muderris   

Danas 19. džumade-l-uhra 1430.h., što odgovara 12, junu 2009. godine, hutbu sam naslovio sa „Dužnosti roditelja prema djeci“. Za pomenutu temu sam se opredijelio u vrijeme neispunjavanja roditeljskih obaveza prema djeci, što neminovno rezultira neposlušnošću djece prema roditeljima.

Djeca su braćo i sestre naši dunjalučki ukrasi, koji ispunjavaju naše duše i prema njima po islamskim propisima imamo velike obaveze. Djeca su emanet na našim plećima, koji moramo u potpunosti ispuniti ako želimo da živimo u sreći na ovom i budućem svijetu i ako želimo da naća djeca budu korisni članovi šire i uže društvene zajednice.

Kaže Allah, subhanehu we teala., u 46. ajetu Sure El-Kehf:
''Imetak i sinovi su ukras u životu na ovom svijetu, a dobra djela, koja vječno ostaju, biće od Gospodara tvoga bolje nagrađena i u njih se čovjek može bolje pouzdati.“ (Suretu El-Kehf, 46)
Prema citiranom ajetu, imeci i djeca su dunjalučki ukrasi, a dobra djela su trajna. Na nama je braćo i sestre da te dunjalučke ukrase uz Allahovu, subhanehu we teala, pomoć učinimo ukrasima na obadva svijeta, a to možemo učiniti na način što ćemo imetke sticati na dozvoljen način i trošiti ih na Allahovu, subhanehu we teala, putu, a djecu odgajati da budu iskreni vjernici, koji će se natjecati u dobru i koji će dobro koje prema njima činimo znati cijeniti i uzvratiti na najbolji način.
 
Kaže Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, u hadisu koji bilježi imam Ebu Davud:
Prenosi Abdullah ibn Amr ibn El-As, r.a., da je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: „Vaša djeca su vaša najbolja opskrba!“ (Ebu Davud)
A u drugoj predaji stoji: Prenosi Aiša, r.a., da je Poslanik, sallallahu alejhi we selleme, rekao: „Vaša djeca su Allahov poklon vama!“ (Hakim)
Kada su nam naša djeca najbolja ospkrba i poklon, od Allaha, subhanehu we teala, dobro ih čuvajmo i budimo zahvalni našem Gospodaru!
Muhammed, sallallahu alejhi we sellem, nas podučava da sa puno ozbiljnosti pazimo na ono što nam je povjereno na čuvanje, pa u predaji koju bilježi imam Buharija stoji:
 
Prenosi Ibn Omer, r.a.,: "Čuo sam Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, kada je rekao: "Svi ste vi čuvari i svi ćete biti pitani za ono što čuvate; vođa (imam) je čuvar i biće pitan za ono što čuva, muž je čuvar svoje porodice i biće odgovoran za nju, žena je čuvarica u kući svoga muža i odgovorna je za ono što joj je povjereno na čuvanje i sluga je čuvar imetka svoga pretpostavljenog i odgovoran je za njegovo čuvanje." (Buharija)

Da li i mi ispunjavamo preuzete obaveze i čuvamo li ono za što ćemo biti pitani? Da li naši vladari i imami ispunjavaju svoje obaveze ili vode računa samo o svojim pravima i privilegijama? Da li čuvamo svoje porodice ili smo brigu o njihovu čuvanju predali ulici i medijima? Da li su naše žene čobanice u našim kućama ili iste više znaju šta se dešava u Španiji i Meksiku, nego u vlastitim domovima? Da li pretpostavljeni vode računa da ne opterećuju potčinjene više nego što mogu podnijeti i da li potčinjeni ispunjavaju svoje obaveze?
Svako se dijete rodi u fitri (čistoj vjeri), kao što stoji u slijedećem hadisu:
 
Prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: "Svako dijete se rodi u fitri (čistoj vjeri), pa ga njegovi roditelji učine jevrejom, kršćaninom ili vatropoklonikom." (Muttefek alejh)

Rođenje djeteta predstavlja istinsku radost za svakog roditelja. Ta radost se odmah po rođenju u skladu sa sunnetom Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, manifestuje kroz učenju ezana na desno i ikameta na lijevo uho, a potom nadijevanjem lijepog imena.
Ime ima veoma veliki značaj, jer ono označava ličnost i pripadnost vjerskoj i kulturnoj skupini. Vjernik zbog toga mora voditi računa o svom imenu i imenu svoga djeteta. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, preporučuje da se izabere lijepo ime novorođenčetu, pa kaže:

Prenosi Ebu Ed-Derda', r.a., da je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: "Vi ćete, na Sudnjem danu, biti prozivani po vašim imenima i po imenima vaših očeva, pa nadijevajte vašoj djeci lijepa imena!" (Ebu Davud)

Mislili smo da da je vrijeme u kojem su se Bošnjaci stidili svojih muslimanskih imena, pa zbog toga svojoj djeci nadijevali neislamska ili međunarodna imena, davno prošlo vrijeme, ali nije tako. I u ovom našem vremenu ima onih koji svojoj djeci nadijevaju nemuslimanska imena, po pjevačima, glumcima, fudbalerima, kriminalcima i slično, u nadi da će na taj način biti u trendu i da će njihova djeca imati bolju perspektivu. Kakva li ružna kompleksa i sramote?!
Sunnet je sedmi dan nakon rođenja djeteta klanje kurbana; dva za muško dijete, a jedan za žensko dijete, kada se novorođenčetu brije glava i dijeli sadaka u težini kose u srebru. Sunećenje muškog djeteta je po mišljenju većine uleme sunnet, dok ga neka ulema čak smatra vadžibom.

Kaže Poslanik, sallallahu alejhi we sellem:
Prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: „Odgajajte svoju djecu u znaku tri svojstva: da vole vašeg Poslanika (sallallahu alejhi we sellem), da vole njegovu porodicu i da vole učiti Kur'an!" (Ed-Dejlemi)
Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, naređuje svome ummetu, da svoju djecu odgajaju na tri principa, koji su temelj zdrave ličnosti, pa budimo od onih koji se odazivaju na naredbe njihova Poslanika, sallallahu alejhi we sellem!
Braćo i sestre, budimo pravi roditelji, koji prema svojoj djeci ispunjavaju sve svoje obaveze i nakon toga se nadajmo njihovoj poslušnosti i sreći na obadva svijeta!

Gospodaru, učvrsti nas na Tvome putu, sačuvaj nas iskušenja koja nećemo moći podnijeti, učini nas od onih koji odgajaju svoju djecu u skladu sa Tvojim propisima, očisti naša srca i jezike od ružnih misli i govora, uputi našu djecu i potomke i učini ih radostima naših očiju i srca, oprosti nam grijehe i počasti nas u džennetima, društvom sa poslanicima, šehidima i dobrim ljudima!

Sarajevo: 19. džumade-l-uhra 1430.h.  / 12. juni 2009. godine                     
Hutba: Džamija "Kralj Fahd"
Nezim Halilović Muderris
*
0
*
0
Logged



http://www.assabile.com/
eko87
*
Oflajn
Muško
6264
Vidi Profil
« Odgovori #40 u: Juli 02, 2009, 23:34:05 »


Blagodat trudnoce i radjanja


Ukoliko bi sestre muslimanke znale velike blagodati koje sa sobom nosi trudnoća i rađanje, tada bi im iskušenja koja sa njima dolaze, postala puno lakša i draža. Obavjestio nas je donosioc radosnih vijesti, Poslank, s.a.w.s, "da je žena u trudnoći, sve do poroda, poput onoga koji bdije na Allahovom putu", a znamo koliko je stražarenje na Allahovom putu težak i zahtjevan zadatak, ali i koliko veliku nagradu sa sobom nosi.

Svaka mlada djevojka sanja o tome kako će jednoga dana imati svoju porodicu i dom. Mašta ona kako ce biti brižna majka i zamišlja svoje djevojčice sa dugom kosom ukrašenom raznobojnim mašnicama i šnalicama, u prelijepim haljinicama i o malenim sinčićima u bajramskim odjelima i kravaticama ... Međutim ,kada sazna da je trudna odmah počne da strahuje od problematične trudnoće, teškog poroda i bolesnog djeteta. Takvo psihičko stanje joj još više otežava trunoću, pa joj noći postanu besane, a ukoliko i zaspi tada sanja ružne snove koji se ustvari ne tumače jer su plod njenog opterećenja i razmišljanja, ali nerijetko ti snovi je opterete do te mjere da postane ubijeđena da će njeno dijete biti bolesno a porod težak.

Kako ne bi dolazile u ovako teška stanja, mlade djevojke trebaju da se upoznaju sa ljepotama majčinstva i rađanja i da budu čvrsto ubijeđenje da će njihova trudnoća biti prilika za velikom nagradom i blagodatima koje imaju samo trudnice. Da se vidi ženom koja će rađati buduće majke muslimanke i buduće mudžahide, čuvare islama te time ispunit svoju zadaću majčinstva

Najbolje je to opisao Poslanik, s.a.w.s, Sellemi, dadilji Poslanikovog, a.s, sina Ibrahima kada ga je upitala: „O, Allahov Poslaniče, obradovao si muškarce svakim hajrom, a nisi žene? “ Poslanik s.a.w.s. reče: „ Jesu li te tvoje prijateljice na to nagovorile? “ Ona odgovori: „ Jesu, one su me nagovorile. “ Poslanik s.a.w.s reče: „ Zar nije zadovoljna jedna od vas da kada je trudna od svog muža, a on je njom zadovoljan, da ima nagradu poput postača, klanjača na Allahovom putu? Pa ako je zadese porođajni bolovi, ne znaju stanovnici nebesa ni Zemlje, kakve je skrivene radosti čekaju. Pa kada rodi, ne izađe iz nje kap njenog mlijeka, niti će (dijete) posisati gutljaj, a da neće imati za svaki gutljaj i usisaj dobro djelo, pa ako noć probdije zbog njega, imaće nagradu kao da je oslobodila sedamdeset robova na Allahovom putu.“

SubhAnallah, koja muslimanka nakon ove radosne vijesti ne bi poželila da ostane trudna što duže ili da bude stalno u stanju trudnoće???

Jutarnje mučnine su sasvim normalne za svaku trudnoću i one obično prestaju od onoga trenutka kada majka osjeti pomjeranje svoje bebe. Ponekad se uz mučnine javlja i žgaravica, ali uz grickanje badema i lješnjaka, ona će se, uz Allahovu pomoć, smanjiti. Danas postoje i veoma djelotvorni lijekovi za rješavanje ovih tegoba.

Ono što veoma zbunjuje mladu ženu, a posebnu onu koja je prvi put trudna, jeste njene stalne promjene raspoloženja: pretjerana osjetljivost i bezrazložno prolijevanje suza što ponekad zna iznervirat neupućenog muža i ostele ukućane. Međutim i to je sasvim normalno, prolazno stanje zbog činjenice velikih promjena koje se dašavaju u organizmu trudnice. Tu je i nervoza zbog stalnog osjećaja gladi i strah od gojaznosti i mogućnosti da zauvijek izgubi oblik svog tijela na koji se navikla.

Muslimanka koja se pridržava Kur'ana i suneta nema razloga da se plaši jer ona ima uputstvo i odgovor na svako pitanje pa tako i recept za stanja trudnoće i lakšeg poroda, a to je blagodat koju sa sobom nosi hurma (datule). Prisjetimo se da je Allah, s.w.t, rekao Merjemi: “Zatresi palmino stablo, posut ce po tebi svježe datule (hurme).“ Dakle, ona je imala jedinu pomoć svoga Gospodara i blagodat hurmi, o kojoj je njen Pomagac, s.w.t, obavjestio.

Doista, nauka tek danas dokazuje blagodarenost ovog višenamjenskog voća, a kada je trudnoća i porod u pitanju tada je korist konzumiranja hurme višestruka:

- Ona pomaže i prije same trudnoće kao laksativ da se redovno ciste crijeva što je poreduslov za brži i lakši porod

- Takodjer pomaže da se buduća majka opskrbi sa potrebnom količinom šećera i svoju maternicu kao jedan veliki mišić pripremi na regulisanje i potspješivanje kontrakcija.

- Obzirom da sadrži prirodni šećer, tada je jako korisna i lako probavljiva za dječiji stomak pa se iz tog razloga i dojenčetu masiraju desni kako bi ga okrijepili i ojačali, a još i olakšali iznicanje prvih zubića.

- Od hurmi se ne deblja već naprotiv one zbog svog laksativskog djelovanja podspješuju rad crijeva i pražnjenje te samim tim spriječavaju gojaznost.

- Datule su nakon poroda veoma djelotvorne za oporavljanje maternice i povećanje količine veoma kvalitetnog mlijeka za novorođenče.

Pred sami porod lijepo i veoma korisno je da trudnica pije po kasiku cistog maslinogo ulja, a posebno pred sami odlazak na porod, kako bi uz Allahovu pomoć bilo olaksano rađanje i ojacana snaga uplašene buduće majke. Obavezno je da makar jedan puta dnevno pije mlijeko, jogurt ili jede sir kako bi se beba opskrbila sa kalcijom i vitaminom D koji su neophodni za razvoj skeleta bebe.

Rekao je Allahov Poslanik, s.a.w.s: "Allah je za maternicu zadužio meleka koji kaže: “Gospodaru ,kap tekućine.", “Gospodaru, zakvačak.“, "Gospodaru, komad mesa“. Pa kada bude trebao da završi stvaranje, kaze: “Gospodaru, hoce li biti muško ili žensko? Sretan ili nesretan? Kolika mu je opskrba? Koliko će živjeti? Pa se sve to upiše dijetetu u majčinom stomaku."

O ovoj poruci treba dobro da razmisli svaka buduća majka muslimanka, jer sebi ne smije dozvoliti da je takva pitanja meleka, koji upisuje sudbinu njenog milog, nedužnog djeteta, zateknu u stanju harama, nezahvalnosti ili neposlušnosti njenom Sveznajućem Gospodaru.

Ona će blagodati trudnoće iskoristiti maksimalno za sticanje nagrade mudžahida, za postizanje oprosta grijeha i otežavanje vage dobrih dijela. Muslimanska trudnica će puno doviti za sebe i svoju porodicu, za svoje nerođeno dijete, jer jedino što može promjeniti ljudsku sudbinu jeste dova, a tu blagodat veoma malo koristimo, kao što bespovratno propuštamo prilike i određena vremena u kojima se ona posebno prima.

http://www.n-um.com/?q=node/2487
*
0
*
0
Logged



http://www.assabile.com/
eko87
*
Oflajn
Muško
6264
Vidi Profil
« Odgovori #41 u: Juli 06, 2009, 22:27:30 »


Namaz i djeca

Pred vama je nekoliko važnih savjeta koji se odnose na namaz, a koji će vam poslužiti u odgoju djece kako bi ih vaspitali kao prave Allahove robove.

1. Djeca smatraju da je ispravno sve ono što rade stariji i da su njihovi roditelji najbolji i iznad svih drugih ljudi. Zbog toga oni svaki njihov pokret pomno prate i uzimaju ih kao svoga uzora. Međutim, na djecu u ranim njihovim godinama nema uticaja stalno opominjanje ukoliko pred sobom nemaju uzor na koga će se ugledati i ko će im u praksi pokazati ono što im se govori. Zato kada dijete vidi da njegov roditelj obavlja namaz, to najviše ima djelovanja na njega.

2. Roditelj je dužan da čini dovu Allahu, subhanehu ve te'ala za svoje dijete i da se njome potpomogne kao što je to činio Ibrahim, alejhisselam: "Gospodaru naš, oprosti meni, i roditeljima mojim, i svim vjernicima - na Dan kada se bude polagao račun!" Ibrahim 41

3. Roditelj treba da zna da je upotreba sile, odnosno tjelesno kažnjavanje, zadnje sredstvo koje treba upotrijebiti i to pod uslovima. Inače, dijete bi se naviklo na batine što ne bi imalo nikakve koristi.

4. Roditelj je dužan da pouči dijete abdestu i taharetu (čistoći), a zatim da mu praktično pokaže dok ne nauči. Dijete će uzimati abdest pred roditeljem, a ukoliko bi pogriješilo neće ga ukorit zbog toga, već će mu na lijep način i bez srdžbe ponovo pokazati, a kada nauči abdest, pohvaliće ga i poljubiti pokazujući zadovoljstvo sa njim.

5. Poučiće ga značaju abdesta za njegov život kako bi ga podstrekao na sticanje sevaba.

6. Još iz malehna treba djecu poučiti namazu i to kroz direktni uticaj na njih. Tako će roditelj pred njima obavljati nafile, jer na njih najviše djeluje kada vide svoga roditelja kako pada licem na sedždu svome Gospodaru, kako skrušeno stoji u namazu, potpuno predan Allahu i odvojen od svega onoga što je oko njega. Na taj način dječije duše spoznaju veličinu Allaha, subhanehu ve te’ala, kao što ovakvim odgojem saznaju i način obavljanja namaza, što oni i zavole.

7. Roditelj ne smije biti grub sa djetetom po pitanju tahareta za namaz i pokrivanja stidnih dijelova tijela dok ono samo ne dostigne godine (otprilike sedam godina) u kojima će to samo shvatiti.

8. Kada dijete imadne sedam godina, roditelj je dužan da mu naredi obavljanje namaza što je u skladu sa riječima Resulullaha, sallallahu ‘alejhi we sellem: "Naređujte svojoj djeci namaz kada navrše sedam godina!" Također će mu naređivati i ono što prethodi namazu: taharet i pokrivanje stidnih dijelova tijela.

9. Ne smije dijete da napuni sedam godina i da mu taj period prođe, a da mu se ne ukaže na veliku važnost u tom periodu da se pred njim nalazi veliki događaj, a to je da mu se bliži vrijeme izvršavanja obaveze namaza. Kada dijete napuni sedam godina i kada obavi prvi farz namaz, roditelj treba da tom prigodom pozove prijatelje i rodbinu na malu svečanost povodom tog lijepog događaja na kome će dati djetetu hediju kako bi ga podstrekao na obavljanje namaza u njegovo vrijeme.

10. Neophodno je pratiti koliko dijete polaze važnost namazu i opominjati ga, te neumorno mu ponavljati tu naredbu. Ukoliko je jedan roditelj odsutan, drugi je dužan da preuzme tu obavezu na sebe. Prenosi se od Ibn ‘Abbasa, radijallahu ‘anhu, da je rekao: "Pazite na namaz svojih sinova, uobičajite kod njih da čine dobro, jer je dobro običaj!"

11. Nema ništa loše u tome da roditelj ponekad nagradi dijete zbog redovnog obavljanja namaza, ali to ne treba stalno činiti, a hedije koje daje biće raznolike.

12. Roditelj je dužan da omiljene stvari kod djece poveže sa namazom, tako da će vrijeme izleta odrediti u određenom namaskom vremenu, kako bi očuvali namaz i pripremili se za njega u njegovo vrijeme, jer je to njima veoma drago vrijeme.

13. Također, roditelj će planirati sve termine sa djecom u određeno namasko vrijeme kako bi naučili da rasporede vrijeme i svoje obaveze na osnovu namaskih vremena.

14. Povremeno će im ukazati na vrijednost namaza navodeći dokaze iz Kur’ana i sunneta kako bi se kod njih formirala predstava o važnosti namaza.

15. Nakon desete godine dijete treba navikavati da pored farzova obavlja i propisane sunnete, da teži ka obavljanju noćnog namaza, makar on bio i kratak. Tako će roditelj obavijestiti djecu da će ustati na noćni namaz u određeno vrijeme i na taj način će ih ostaviti da se natječu ko će se prije probuditi u zakazanom vremenu, a da ih otac ne budi. Tako se jača njihova želja za namazom i djeca se počinju na sebe oslanjati. Otac će na tom noćnom namazu sa njima kratko učiti kako bi im olakšao, a one koji budu pospani iz milosti će osloboditi namaza.

16. Ukoliko dijete nakon desete godine propušta namaze, roditelj je dužan da ga opomene, posavjetuje i da mu navede šerijatske dokaze o namazu. Ako i nakon toga dijete ustraje u tome, tada će roditelj biti strožiji prema djetetu, ukoriće ga i neće govoriti sa njim, neće sjediti sa njim, niti se šaliti, a zabraniće mu neke omiljene stvari. Ukoliko takva kazna ne urodi plodom, tada će roditelj upotrijebiti tjelesnu kaznu pod sljedećim uslovom kao što je rekao Resulullah, sallallahu ‘alejhi ve sellem: "I udarite ih kada imaju deset godina! (radi neposlušnosti)" Roditelj će postupiti sa djetetom na način kako bi ga privolio i ohrabrio u obavljanju namaza. Ukoliko bi nekada dijete propustilo namaz, progledaće mu kroz prste i na lijep način će mu ukazati na greške. Ukoliko dijete ustraje u tim greškama, roditelj će ga tajno ukoriti, pokazujući nezadovoljstvo na svom licu. Ako ni to ne bude koristilo, tada će roditelj pribjeći novoj kaznenoj mjeri i ukoriti dijete pred ostalim članovima porodice i njegovim drugovima, ali ne ponižavati ga i ne vrijeđati ga. Kad ni to ne urodi plodom, roditelj tek tada može upotrijebiti udarac. Donijeće prut i staviti ga na vidljivo mjesto. Ako nijedna od ovih metoda ne bude koristila, samo tada će odgajatelj upotrijebiti batinanje i to pod sljedećim uslovima: - da ne udare dijete zbog svega i svačega prije desete godine; - da odgajatelj zna da su batine sredstvo kojim se želi poboljšati stanje djeteta, a ne sredstvo za ponižavanje, omaložavanje, duševno izobličavanje i osvetu kojom roditelj želi isprazniti iz sebe srdžbu i na taj način se duševno rasteretiti. Batine su samo nužnost u odgoju čime se želi dobro djetetu, a roditelj je dužan da ne pribjegava toj vrsti kazne dok je u stanju srdžbe; - udarac ne smije biti jak i da ostavlja posljedice. Zbog toga će se upotrebljavati štap i slično. Broj udaraca će iznositi tri, dok ne smije preći više od deset udaraca s tim što će se izbjegavati udarci u lice i osjetljiva mjesta na tijelu, kao i udarci na jedno mjesno ostavljajući vremenski razmak između dva udarca kako bi prošao bol od prvog udarca; - potrebno je da kazna odgovara veličini grijeha i njegove vrste; - u slučaju da dijete zatraži pomoć od Allaha i zaštitu od Njega, subhanehu ve te’ala, odgajatelj je dužan prekinuti kažnjavanje i; - da se ne ponovi kazna kako ne bi izgubila svoju vrijednost i prestala da ima ikakva uticaja na dijete.

17. U slučaju da roditelj ne počne da navikava dijete na namaz od njegove sedme godine, neće ga udarati nakon njegove desete godine zbog propuštanja namaza, već će prvo početi da ga uči namazu i da ga iznova navikava.

18. Roditelj je dužan navikavati dijete na namaz u džematu još iz malehna kako bi se njegovo srce vezalo za mesdžid u kojem će upoznati učene i biti u prisustvu onih koji praktično primjenjuju propise sticanja znanja. Pored toga, želja za učestvovanjem sa starijima u njihovim djelima je prirodna težnja kod djeteta što u ovom slučaju urađa plodom.

19. Odgajatelj će pripremiti dijete za susret sa mesdžidom, opisaće mu ga kako ga ne bi ništa iznenadilo, te će mu mnogo pred njim pominjati mesdžid, kao na primjer da mu je kupio čokoladu u blizini mesdžida, zatim će mu opisati njegovu ljepotu i obećati mu da će ga posjećivati i tako dalje.

20. Prije nego što odgajatelj povede dijete u mesdžid, obavijestiće imama i ostale u njemu da će doći sa djetetom kako bi ga lijepo dočekali i poklonili mu veliku pažnju. Tako će dijete osjećati sigurnost i smiraj sa onima koji su u mesdžidu, a cilj svega toga jeste da se iskoristi ta prilika da dijete osjeti veličinu namaza.

21. Ukoliko bi imam tom prilikom oduljio namaz toliko da je u suprotnosti sa sunnetom, ukazaće mu se na to.

22. Dijete ce pohađati školu učenja Kur’ana napamet i učenja tedžvida kod dotičnog imama.

23. Odgajatelj će voditi brigu da dijete zavoli mesdžid i one koji ga posjećuju i to uključujući ga u razne korisne aktivnosti i dječije zabave.

24. Djetetu će ukazati na veliku važnost džume-namaza i govoriće mu o njenim propisima i nužnosti poštovanja istih.

25. Moguće je da dijete neće biti u stanju da izdrži dužinu namaza i hutbe zbog nemogućnosti da očuva abdest. Prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, da je jednog petka ušao u mesdžid i vidio dječaka, te mu rekao: "O dječače, idi i igraj se!" rekao je dječak: "Došao sam samo da klanjam." Ebu Hurejre radijallahu ‘anhu ponovi: "O dječače, idi i igraj se!" I dodade: "Onda ćeš sjediti dok imam ne iziđe?" Dječak reče: "Da." Zato je otac dužan da ne obavezuje dijete da klanja džumu-namaz, a neće mu prijetiti. U slučaju da dijete ne bude obavljalo džumu-namaz, odgajatelj ga neće tjerati na to sve dok ne napuni deset godina kada dijete postaje obavezno da klanja.

26. Roditelj će odabrati u koji će mesdžid otići sa djetetom na džumu-namaz, jer hutba ima velikog uticaja na slušaoca, a posebno dijete ukoliko dijete razumije i shvata hutbu. Lijepo je da odgajatelj nakon džume-namaza pita dijete o sadržaju hutbe i koje se njegove koristi, a prije hutbe će ukazati na nužnost slušanja i šutnje za vrijeme hutbe, kao što će dijete obavijestiti da će ga nakon namaza pitati o onome što je čuo na hutbi kako bi s paznjom slušao predavanje.
Ovo su samo neke koristi na koje sam ukratko ukazao, a što je vrijedno svakom roditelju da ih izučava ukoliko teži da budučnost našeg ummeta bude bolja, a čiji će nosioci biti naši potomci.

http://studiodin.blogger.ba/arhiva/2007/11/%3C/a%3E%3Cbr%3E%3Cbr/%3E%3Cdiv%20align=
*
0
*
0
Logged



http://www.assabile.com/
eko87
*
Oflajn
Muško
6264
Vidi Profil
« Odgovori #42 u: Juli 08, 2009, 12:36:45 »


Čeljad naša – plodovi srca naših

Piše: Amir Durmić 

Rekao je Uzvišeni Allah, u prijevodu značenja Kur'ana: ''Bogatstvo i sinovi su ukras u životu na ovom svijetu, a dobra djela, koja vječno ostaju, bit će od Gospodara tvoga bolje nagrađena i ono u što se čovjek može pouzdati.'' (El-Kehf, 46.) Da su djeca ukras na ovom svijetu kao i predmet velike ljudske ljubavi i pažnje, ne dvoji niko od onih koji su imali čast i obavezu postati roditelji.

 Šta se to na dunjaluku može mjeriti sa srećom, ushićenjem i suptilnim emocijama koje osjećaju roditelji nakon što se poslije dugih mjeseci strepnje i iščekivanja, na ovaj svijet pojavi njihovo čedo, živo i zdravo, koje su toliko dugo očekivali. Sva majčina bol i tegobe koje je osjećala prilikom trudnoće i samog poroda, nestaju u onom trenutku kada neko od medicinskog osoblja zadovoljno mahne glavom i već formalno kaže: ''Čestitamo! Rodili ste zdravu bebu!'' A i brižnom ocu, koji je čitavu noć kao mahnit nervozno šetao bolničkim hodnicima brojeći podne pločice, sada je pao kamen sa srca. Prsa su prostrana, a ruke široke. Muštuluk i riječi iskrene zahvale daruju se prvoj osobi koja radosnom viješću prekine očevu neizvjesnost i pomalo djetinjasto ponašanje.

Nakon izlaska iz bolnice i povratka kući, sve se odvija nekako spontano, a prvi mjeseci života sa prinovom u kući prava su avantura. Kroz smijeh i suze roditelji uče kako postupati sa djetetom te postaju svjesni veličine svoje odgovornosti i obaveze. Njihovo neiskustvo i prvotna nespretnost nadomješćuje se silnom ljubavlju i brigom koju ukazuju novorođenčetu, a tu je i rodbina koja svojim iskustvom i savjetima nesebično pomaže da sve bude kako treba. Kako vrijeme prolazi, ljubav prema djetetu je sve jača i jača. Roditelji se silno vežu za ''plod svojih srca'', kako je djecu nazvao Uzvišeni Allah, u vjerodostojnom hadisi-kudsijju. Međutim, pored velike sreće koje je dijete svojim dolaskom na ovaj svijet unijelo u kuću roditelja, isto tako ono je sa sobom donijelo mnoga iskušenja i probleme, čega roditelji vrlo brzo postaju svjesni. Polahko ali sigurno, i otac i majka u pravom smislu počinju shvatati istinsko značenje riječi Uzvišenog Allaha, koji je, u prijevodu značenja, rekao: ''...i neka znate da su bogatstva vaša i djeca vaša samo iskušenje, i da je samo u Allaha nagrada velika'' (El-Anfal, 28.).
 
Djeca su iskušenje veliko

Djeca su za roditelje iskušenje u svakom pogledu. Njihova bol je i bol roditelja, a njihovi problemi i životne nedaće često su veća patnja za roditelje nego za samu djecu. Koliko su samo puta majke i očevi budni zore dočekivali bdijući pored bolesnog djeteta, ili se na razne načine ponižavali pristajući da rade i najmizernije poslove samo kako bi svojoj djeci obezbijedili osnovne životne potrebe, čega mnoga djeca, barem u prvim godinama života, uopće nisu ni svjesna. Nažalost, veoma je mali broje one djece koja roditeljima makar djelimično uzvrate na svu ukazanu ljubav i žrtvovanje. Iz svoje silne ljubavi koju gaje prema djeci, roditelji se ponekad znaju zamjeriti Onome čije bi im zadovoljstvo i naklonost trebali biti daleko preči od naklonosti njihove djece. Mnogo je onih roditelja koji su inače čestite i plemenite osobe, ali su u cilju pružanja podrške ili zaštite problematičnog djeteta spremni da lažu, varaju, a ponekad i da učine neke od teških zločina robujući tako šejtanu i prohtjevima svoje djece, a ne Svemogućem Stvoritelju.

Svakodnevni događaji u našoj bližoj ili daljoj okolini to najbolje potvrđuju. Ako i ne budu svoju djecu pomagali u zlu i onome što je loše, malo je roditelja koje ljubav i briga za vlastitu djecu neće odvratiti od činjenja mnogih dobrih i bogougodnih djela. Prenosi se od Muhammeda ibnul-Esveda ibn Halfa, od njegovog oca, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., jedne prilike uzeo Husejna, r.a., i poljubio ga, a zatim rekao:
''Uistinu dijete čovjeka navodi na škrtost i kukavičluk, te biva razlogom njegove tuge i neznanja.'' (Hakim, 3/623, br. 5351. Vidjeti Sahihul-Džami'a, br. 1990) Bojeći se za opskrbu svoje djece, mnogi će škrtariti te malo udjeljivati na Allahovom putu iako su svjesni da im je opskrba određena dok su još bili u utrobama majki svojih i da se imetak muslimana udjeljivanjem ne umanjuje, kako je to u vjerodostojnom hadisu potvrdio Muhammed, s.a.v.s. Izbjegavat će borbu na Allahovom putu bojeći se da će poginuti te da će im djeca ostati siročad, iako vrlo dobro znaju da im je smrtni čas određen davno prije nego su vidjeli svjetlost dunjaluka. Zbog djece tuguju i žaloste se, te zanemaruju učenje ispravnog šerijatskog znanja koje je ključno za postizanje Allahovog zadovoljstva na dunjaluku i ahiretu. Sve ove, ali i druge slične činjenice pomažu vjernicima da shvate suštinu kur'anske poruke: ''O vjernici, i među ženama vašim i djecom vašom, doista, imate neprijatelja, pa ih se pričuvajte!'' (Tegabun, 14.)

 Šta je gore od smrti djeteta?

Jedno od najvećih dunjalučkih iskušenja koje može doživjeti čovjek jeste gubitak vlastitog djeteta. Tu duševnu bol mogu razumjeti samo oni koji su je doživjeli. Svi drugi, koje ovo iskušenje nije pogodilo, mogu samo nijemo posmatrati bolom skrhane roditelje i učtivo se praviti da razumiju. Strpljenje koje čovjek radi Allaha pokaže u tim trenucima, može mu uz Allahovu milost biti garancija ulaska u Džennet. Rekao je Muhammed, s.a.v.s., prenoseći od svoga Gospodara da je rekao:
''Kada Svome robu uzmem njegovo čedo pa se on pri tome strpi želeći od Mene nagradu, za takvoga osim Dženneta nema druge nagrade.'' (Buharija, br. 6424, od Ebu Hurejre, r.a.)

Međutim, da li je smrt djeteta za roditelje baš najveće iskušenje? Iako mnogi smatraju da jeste, u stvarnosti je situacija ipak drugačija. Nakon što im dijete umre (pogotovo prije punoljetnosti), roditeljima na njega zauvijek ostaju lijepe uspomene. Po sjećanjima će prebirati te uvijek nanovo prepričavati svaku sitnicu iz perioda kada je njihovo mezimče veselo trčkaralo po kući, unoseći radost i veselje u njihove živote. Bit će strpljivi, očekivati nagradu od Allaha i radovati se ponovnom susretu u Kući vječnosti, u kojoj nema ni bolesti ni tuge, ni nesreće ni bola, ni bolnice ni hemoterapije, niti bilo čega od svih onih silnih belaja i iskušenja koja su na dunjaluku bivala uzrokom smrti voljenih.

Za roditelja vjernika gore od fizičke smrti djeteta jeste njegovo skretanje sa Pravoga puta i ustrajavanje u nekoj od zabluda. Kakvu duševnu bol može osjećati otac koji je dojučer na svaki namaz sa sobom u džamiju vodio sina držeći ga za ručicu i, na njegovo veliko zadovoljstvo, pričao mu priče o poslanicima i dobrim Allahovim robovima, dok danas isti taj sin za vrijeme ezana nonšalantno prolazi pored džamije izbušenog nosa, istetoviranog tijela i u zagrljaju djevojke kratke suknje i još kraće pameti, a problemi koje svakodnevno stvara u kući su jednostavno nepodnošljivi? Kakav je osjećaj majke koja je do prije samo nekoliko godina svoju djevojčicu s nestrpljenjem čekala da se vrati iz mekteba ili sa halke Kur'ana kako bi čula šta je to novo naučila, dok istu tu kćerku danas, tužna i nemoćna da bilo šta promijeni, uplakana očekuje da se u sitne sate polupijana pojavi na vratima porodične kuće?  Mnogo je onih roditelja koji nakon svih velikih problema, sramote i neugodnosti koje im prirede njihova djeca, iskreno požele da ih nikada nisu ni dobili.
 
 
Odgoj (ni)je presudan

Kućni odgoj je uvijek bio vrlo značajan faktor koji je u velikoj mjeri utjecao na moral i ponašanje svakog pojedinca. Roditelji su se trudili da u krugu porodice, shodno svojim uvjerenjima i svjetonazoru, djeci pruže smjernice koje bi im trebale trasirati životni put za koji smatraju da je po njih najbolji i najispravniji. Kuće u kojima se držalo do islama i njegovih propisa oduvijek su bile prve škole bogobojaznosti, morala i plemenitih osobina iz kojih su izlazile generacije odgojene i pristojne djece koja su se znala nositi sa životnim izazovima i odolijevati iskušenjima poroka i grijeha. Dugo vremena je upravo taj  kućni odgoj najčešće bio presudan u djetetovom odabiru životnog puta kao i njegovom ophođenju prema drugima. Iako se ni danas nikako ne može niti smije zanemariti bitnost kućnog odgoja, njegov značaj je kudikamo manji i marginalniji nego je bio nekada. Vrijeme globalnog pokvarenjaštva nikoga nije poštedjelo, a ni najčistija društva i sredine nisu ostale netaknute. Zlo, nemoral i poganluk zakucali sa na vrata svake kuće na dunjaluku. Elektronski mas-mediji, a pogotovo televizija i internet, učinili su svoje. Obistinile su se riječi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji je rekao: ''Šest događaja će prethoditi Sudnjem danu: '…i fitna (iskušenje) čija će žestina ući u kuću svakog muslimana…'' (Ahmed, 5/228, od Muaza b. Džebela, r.a. Vidjeti: Es-Sahiha, br. 1883)
 
Gledanjem i najbezazlenijeg televizijskog programa djeca će doći u priliku da vide  scene bezobrazluka i nasilja svih vrsta koje se sasvim normalno prikazuju u reklamama, dječijim filmovima pa čak i ''kulturno'' obrazovnim emisijama, a sve to sa sobom nosi dugoročne negativne posljedice, o čemu redovno razglabaju psiholozi. Oni koji iz predostrožnosti i ne drže televizor u kući niti posjeduju internet, ni oni u potpunosti ne mogu sačuvati svoju djecu od mnogih opasnosti koje vrebaju u svakodnevnom životu i koje se praktički ne mogu izbjeći. Dijete izlaskom na ulicu, ili odlaskom u školu, htjelo to ono ili ne, jednostavno u sebe usisava mnogo ružnih riječi, manira i navika, a da toga uopće i nije svjesno. Vjerovatno su mnogi roditelji koji su se maksimalno trudili da u uši njihove djece nikada ne dopre ružna i nepristojna riječ, bili u prilici od strane istog tog djeteta biti pitani o značenju neke izrazito ružne i vulgarne riječi koju je dijete pokupilo u školi ili na ulici te iz čiste radoznalosti pitalo o njoj. Pored toga, roditelji u odgoj svoje djece moraju uložiti maksimum, a nakon toga pred Uzvišenim Allahom neće snositi odgovornost ukoliko dijete ipak krene putem grijeha i zablude jer samo je Allah Taj koji na Pravi put upućuje.

Poznat je slučaj sina poslanika Nuha, a.s., koji je, i pored svog očevog napora i truda koji je uložio u nastojanju da mu ukaže na Pravi put, ostao dosljedan u svojoj zabludi te je u velikom potopu uništen sa ostalim nevjernicima. Iako često znaju biti razočarani i duboko uvrijeđeni zbog ponašanja i neposlušnosti djece, roditelji ne smiju klevetati niti proklinjati djecu jer je to Poslanik, s.a.v.s., zabranio u hadisu, koji se prenosi od Džabira, r.a., rekavši:
''Ne dovite protiv sebe samih niti protiv svoje djece niti protiv svojih sluga! Nemojte da se desi pa da potrefite onaj trenutak u kojem ako Allaha budete za nešto molili, On će vam traženo u datom momentu i ispuniti.'' (Muslim, br. 3009) Ako roditelji djecu već spominju u svojim dovama i skrušenim molitvama, neka to budu dove u kojima će za njih tražiti uputu, Allahovu milost i sve ono što je za njih dobro i korisno. Kada to Allah hoće, tevba će pokucati na vrata i najgrješnijeg i najneposlušnijeg djeteta, pa će od njega postati iskreni Allahov rob koji će Gospodaru svome biti pokoran, a samim tim i roditeljima poslušan. Možda baš iskrena roditeljska dova za svoje dijete tome bude uzrok. Zbog toga kažemo onako kako govore robovi Milostivog: "Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti na nas ugledaju!'' (El-Furkan, 74.)

minber.ba
*
0
*
0
Logged



http://www.assabile.com/
ahmedbeg
Oflajn
1065
Vidi Profil
« Odgovori #43 u: Juli 08, 2009, 12:58:36 »


Ima jedno FENOMENALNO predavanje an temu "Izgradnja licnosti kod djece"
ko je voljan, bujrum neka prslusa, stvarno je jako jako dobro

http://www.vedran.ba/downloads/nevena/Izgradnja%20licnosti%20kod%20djece%20.mp3
*
0
*
0
Logged
tahir85
Oflajn
919
Vidi Profil
« Odgovori #44 u: Juli 15, 2009, 10:47:11 »


Prevela: Ehlimana Hardauš

Kao što roditelji imaju prava kod svoje djece, isto tako i djeca imaju prava kod svojih roditelja. Uzvišeni nam je naredio da činimo dobročinstvo roditeljima, ali je isto tako naredio da činimo dobro svojoj djeci. Vođenje brige o njihovom odgoju je izvršavanje emaneta koji nam je Uzvišeni dao, a zapostavljanje njihovog odgoja jeobmana i varka. Propusti i greške u odgoju djece su sljedeći:

1. Navikavanje djece na kukavičluk i strah
Uočljivo je kod nas da roditelji plaše djecu kada plaču kako bi ušutila, poput plašenja mrakačom, lopovom, čudnim zvukovima itd., a gore od svega toga je plašenje učiteljem, školom, ljekarom, što predstavlja plodno tlo za usađivanje straha i kukavičluka u djeci.

2. Navikavanje djece na izobilje, raskoš i luksuz
Omogućavanje djetetu da odrasta u raskoši dovodi do djetetove sebičnosti i samodovoljnosti, tako da ne brine za druge, niti se raspituje za stanje svoje braće muslimana.

3. Udovoljavanje svim dječijim prohtjevima
Neki roditelji daju djeci sve što zatraže od njih, tako da se djeca uče na rasipanje imetka i njegovo trošenje na pogrešan način, što prouzrokuje da djeca ne znaju cijeniti imetak niti ga trošiti na ispravan način.

4. Ispunjavanje dječijih zahtjeva kada zaplaču, posebno maloj djeciČesto mališani traže od roditelja nešto, pa ukoliko roditelji odbiju da im to ispune, počnu  plakati sve dok im se ne udovolji, što uzrokuje slabost kod djece. Kaže dr. Muhammed es-Sabag: "Čuo sam Malika bin Nebija, Allah mu se smilovao, da mu je došao jedan čovjek kako bi se posavjetovao s njim u vezi sa odgojem svog novorođenog sina ili kćerke, pa ga je upitao: 'Koliko joj je godina?' Čovjek je rekao: 'Mjesec dana.' Na to mu je Malik rekao: 'Prošao ti je voz', a zatim je rekao: 'Mislio sam na početku da sam pretjerao, međutim kada sam sagledao stvari, našao sam da je istina ono što sam rekao, jer dijete zaplače pa mu majka dadne da doji, tako da se u njemu stvara utisak da je plač sredstvo putem kojeg se postiže ono što se želi i odrasta na tome, pa ukoliko jevreji torturu vrše nad njim, plače u Vijeću sigurnosti misleći da će tako postići ono što želi.'''

5. Pretjerana strogost i okrutnost
Ovu grešku u odgoju roditelji čine ako pretjerano fizički kažnjavaju dijete zbog njegove pogreške ili ga pretjerano kritiziraju i za male i velike pogreške.

6. Pretjerana štednja
Neki očevi štede na svojoj djeci više nego je potrebno, što kod njih prouzrokuje  potrebu za imetkom, a što ih može navesti da traže imetak putem krađe ili traženjem od ljudi.

7. Uskraćivanje nježnosti i milosti
Ukoliko djeci bude uskraćena nježnost, oni će je tražiti van kuće ne bi li pronašli nekoga ko će im tu potrebu zadovoljiti.

8. Pretjerano povjerenje u djecu
Neki roditelji imaju pretjerano lijepo mišljenje o svojoj djeci, ne provjeravaju ih, niti znaju s kim se druže, a ukoliko njihova djeca skrenu sa ispravnog puta, traže im izgovore i slijepo staju u njihovu odbranu.

9. Pretjerano loše mišljenje o djeci
Ovakvi roditelji nemaju nikakvog povjerenja u svoju djecu, a što je suprotno prethodno navedenom. Ovakva djeca imaju osjećaj da su njihovi roditelji svugdje za njima.

10. Pravljenje razlike među djecom
Ima roditelja koji prave razliku među svojom djecom u davanju i poklonima, dok drugi tu razliku prave u ophođenju i igranju s djecom, što prouzrokuje ljubomoru jednih prema drugima i pojavu mržnje među njima.

11. Dugo odsustvovanje od kuće
Neki roditelji zapostavljaju svoj dom i puno vremena borave van kuće i time izlažu svoju djecu brojnim nevoljama i smutnjama.

12. Navikavanje djece na loše ponašanje i ružan govor
Poput oponašanja nevjernika, navikavanja djevojčica na oblačenje kratke odjeće, upućivanje djeci pogrdnih riječi i nazivanje djece ružnim nadimcima, što rezultira sa djeca počnu upotrebljavati iste takve riječi.

13. Praktikovanje činjenja loših djela pred djecom
 Poput pušenja, slušanja muzike, brijanja brade, gledanja filmova, zatim razgolišavanje žena pred njihovim kćerkama, često bespotrebno izlaženje iz kuće i sve ono čime roditelji predstavljaju loš uzor kod svoje djece.

14. Ostavljanje nadzora nad upotrebom telefona i mobilnih uređaja
Neki roditelji ne pridaju nikakvu pažnju telefonu i nemaju nikakvog nadzor nad njim, štoviše nabavljaju svojoj djeci  mobilne uređaje ne znajući da ukoliko se takvi uređaji loše koriste, postaju uzrok propasti.

15. Nemar prema literaturi koju čitaju djecaČitanje, nema sumnje, utječe na čitatelja pozitivno i negativno, stoga je neophodno usmjeravati djecu na ono što je u tom pogledu korisno, a odvraćati od onoga u čemu nema koristi ili je štetno.

16. Neshvatanje  prirode djeteta
Mnogi roditelji ne razumiju prirodu svoje djece. Međutim, neophodno je znati da se djeca razlikuju, neki se naljute brzo, a neki su po prirodi hladni, neki su šaljivi, a neki ozbiljni. Stoga ophođenje prema djeci na isti način može uzrokovati njihovu devijaciju.

17. Učenje dove protiv djece
Neki roditelji, a posebno majke, mole protiv svoje djece, ne znajući da se njihova dova može podudariti s vremenom u kojem se dova prima, nakon čega nema koristi kajanje. Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Ne molite protiv sebe, niti protiv svoje djece, niti protiv svih imetaka, jer tako možete potrefiti vrijeme u kojem Allah prima dovu, pa će vam biti uslišano."

18. Kontradiktornost
Poput kada roditelj naređuje svojoj djeci da budu iskreni, a on laže, ili im naređuje da ispunjavaju obećanje, a on ga ne ispunjava, ili im naređuje da čine dobročinstvo roditeljima i čuvaju rodbinske veze, a on je nepokoran roditeljima i kida rodbinske veze i sl. Ovo ne znači da roditelj ostavi savjetovanje djece ukoliko on ima propusta, međutim kontradiktornost slabi korist savjetovanja.

Zahvala pripada Uzvišenom Allahu i neka je salavat i selam na Allahovog poslanika
Muhammeda.

Po knjizi Et-Taksiru fi terbijetil-evlad, autora Muhammeda bin Ibrahim el-Hameda
Minber.ba.
*
1
*
0
Logged

"Ako već ne možeš naći nešto vrijedno življenja, onda bolje nađi nešto za što vrijedi umrijeti!"

"Divna li su oružja vjernika,strpljenje i dova."
Stranica: 1 2 [3] 4 5 ... 13 Idi gore Printaj 
« prethodno sljedeće »
Skoci na:  

Posjetilaca: 69474034
Copyright © IslamBosna.ba
Powered by SMF 1.1.15 | SMF © 2006, Simple Machines