ForumIslamBosnaTražiKontaktŠuraLoginRegistruj se

Privatni kutak

IB - Dućan:

Zadnji tekstovi:

Podrži IB:

Zadnji postovi:

Poruke dana


Statistika
Poruka: 616561
Tema: 65130
Članova: 56863
Najnoviji član: C11K


Popularno

+  IslamBosna Forum
|-+  Forum na bosanskom jeziku
| |-+  Pomoć, da'va, aktivnosti
| | |-+  Bosnjaci sa Kosova
0 Članova i 1 Gost citaju ovu temu. « prethodno sljedeće »
Stranica: 1 [2] 3 4 ... 11 Idi dolje Printaj
Tema: Bosnjaci sa Kosova  (Čitanja 39282 puta)
ljatif
Oflajn
3684
Vidi Profil
« Odgovori #15 u: April 25, 2012, 20:38:13 »


Radio Astra - Gornje Ljubinje




Radio Astra je muzički radio, prvi na Kosovu, na bosanskome jeziku.  Počeo je sa radom 24 Aprila 2001 godine. Od samog osnivanja radio se samofinansira od reklama i želja slušalaca.
Ima 4 zaposlena radnika i desetak saradnika.

U programskoj šemi osim programa na bosanskome jeziku ima i program na turskom svakog dana, na albanskom jednom sedmično i na srpskom takođe jednom sedmično. To su pretežno emisije koje rade Turski i Njemački vojnici KFOR.-a.

Svakog petka prije džume namaza emituje se i vjerska emisija sa jednom hutbom, ostalo u vjerskom programu idu odabrane ilahije i kaside.

Radio Astra sarađuje sa radio stanicama "radio Prizreni" i radio "Yeni Donem" iz Prizrena a zajednički se rade aktuelne emisije sa određenom temom iz regiona.
Nije izostavna i dobra saranja sa radio "OMEGA 3" iz Prizrena i radio "HAYAT" iz Vitomirice (Peć).

Od svog osnivanja,pošto je ovo muzicki radio, urađeni su intervjui sa poznatim estradnim zvijezdama, a kroz studio su slusaoci imali prliku da cuju razgovore sa Kemalom Malovčićem, Halidom Muslimovićem, Šemsom Suljaković, Šerifom Konjevićem, Hankom Paldum, Elmom Sinanović, Selmom Bajrami, Asimom Bajrićem, Šakom Polumentom, Fazlijom i još puno estradnih zvijezda i zvijezdica Ex Yu estrade.

Radio Astra slušaju svi u razdoblju od 5 do 95 godina na čitavoj teritoriji Župe, Prizrena, Đakovice, Peći a čuje se i do graničnog prelaza sa Crnom Gorom.


 

Raif Ademi
Prizren-veb.com
 
*
1
*
0
Logged

Kad komuniciras sa ljudima uvek bud blag i prijatan i ako oni nisu takvi ,to je u zivotu da jedni uvek idu korak napred od drugih ,pa zato se samo zahvali Dragom Allahu sto si jedan od njih  a uspijeh i korist od toga je ogroman.
ljatif
Oflajn
3684
Vidi Profil
« Odgovori #16 u: April 26, 2012, 17:06:09 »


U strategiji za povratak obuhvaćeni i Bošnjaci



Po prvi put ove godine u Opštinskoj kancelariji za zajednice i povratak u Prizrenu izrađena je Strategija za povratak svih raseljenih, računajući i Bošnjake.
Očekuju se, stoga, veći efekti a to će u mnogome zavisiti od donacija.

Ajradin Alija, šef ove kancelarije, je optimista i vjeruje da će biti više povratnika jer se u pripremi strategije detaljno radilo na održivom povratku, kako da ljudi opstanu i ostanu na svojim imanjima.

Strategija treba da prođe skupštinsku proceduru tokom maja i onda stupi na snagu.

info.ks.net
*
1
*
0
Logged

Kad komuniciras sa ljudima uvek bud blag i prijatan i ako oni nisu takvi ,to je u zivotu da jedni uvek idu korak napred od drugih ,pa zato se samo zahvali Dragom Allahu sto si jedan od njih  a uspijeh i korist od toga je ogroman.
ljatif
Oflajn
3684
Vidi Profil
« Odgovori #17 u: April 26, 2012, 17:23:33 »


I ove godine više festivala u Prizrenu



U Prizrenu će i ove godine biti organizovan veći broj festivala. Oni će kao i do sada biti održani uglavnom tokom ljetnjih mjeseci. Prizren će tako, i ove godine biti stecište kulturnih poslenika iz cijelog svijeta, iz regiona ili sa cijelog Kosova.
“Predsjednik opštine na sastanku sa direktorima direktorijata donio je odluku da mi u našem direktorijatu raspišemo konkurs za organiziaciju festivala kao što su “Leptirići” dakle festival za djecu, Zambak 2012. i festival za mlade ”Rock Live”. Pravo na to imaju sve nevladine organiziacije registrovane u nadlježnom ministarstvu i koje se bave kulturnim aktivnostima”,  kaže Kujtim Gashi, kcoordinator za omladinu u direktorijatu za kulturu, omladinu i sport i dodaje.
“Mislim da organiziacije koje organizuju ove festivale, koji su već tradicionalni, imaju veliko iskustvo. Prizrenska opština će ih finansijski pomoći i ove kao i predhodnih godina jer će oni  dodatno obogatiti naš grad. Osim pomenutih biće i drugih festivala. Kao sto su ‘Yuth fest’,
‘Dokufest’ i mnogi drugi festivali koje sa nestrpljenjem očekuju ne samo građani Prizrena.
Koliko pozitivnih efekata imaju neki od festivala, konkretno ‘Dokufest’, međunarodni festival dokumentarnog i kratkometražnog filma koji je prošle godine održan po 10 jubilarni put, svjedoči i nedavno održana press konferencija u Prištini  na kojoj je rečeno da je za “sedam dana dok je održavana ova kulturna manifetscija u 2011. ostvarena dobit od 3,8 miliona eura”.
Tokom ove godine, kako se čulo na ovoj konferenciji,  očekuje se povećanje posjetilaca između 20 i 30 odsto i ostvarenje  ekonomske dobiti od oko 4,6 miliona eura. Narednih godina ta suma će, prema procjeni GAP instituuta, dostići skoro 22 miliona eura.
Riječ je, naime, o dobiti vlasnika ugostiteljskih objekata, kafića, restorana, hotela, motela. Razmišlja se i o smještaju gostiju po seoskim sredinama.
 
info.ks.net
*
0
*
0
Logged

Kad komuniciras sa ljudima uvek bud blag i prijatan i ako oni nisu takvi ,to je u zivotu da jedni uvek idu korak napred od drugih ,pa zato se samo zahvali Dragom Allahu sto si jedan od njih  a uspijeh i korist od toga je ogroman.
ljatif
Oflajn
3684
Vidi Profil
« Odgovori #18 u: April 26, 2012, 19:27:23 »


Kratak pregled dijalekata bosanskog jezika na Kosovu



Na Kosovu živi znatan broj Bošnjaka, u kulturološkoj i jezičko koegzistenciji sa ostalim narodima, u gradovima i u selima skoro svih krajeva ove multietničke zajednice. Gustina naseljenosti Bošnjaka je različita i uglavnom ekonomske i etničke motivisanosti. Bošnjaci se na Kosovu mogu, prema porijeklu i jezičkim specifičnostima, tretirati kao dvije grupe jednog nacionalnog korpusa.


Prizren

Prvu grupu čine Bošnjaci autohtonog porijekla i uglavnom su naseljeni u južnom dijelu Kosova, po šarplaninskoj geografskoj distinaciji formiranoj kao regije Gora, Župa i Prizrenski Podgor, te u Prizrenu, ali i po drugim kosovskim gradovima i većim seoskim naseljima gdje su dolazili motivisani ekonomskim razlozima. Oni se međusobno, a i od susjeda, oslovljavaju imenom lokalne geografske pojmovnosti kao Gorani//Goranci, Župljani, Podgorci//Podgorani, kao i sličnim derivetivnim formama od ovih standardnih etnonima.

Drugu etno-jezičku grupu Bošnjaka čine oni koji su se u prošlosti ovamo doseljavali, dominantno kao muhadžiri na putu prema Istoku, ovdje se naseljavali, ostajali i adaptirali se sa sredinama i drugim etničkim i jezičkim zajednicama. Oni su se ovdje doseljavali tokom 18, 19. i 20. vijeka, i uglavnom poslije Berlinskog kongresa 1878. godine, zstim poslije Prvog i Drugog svjetskog rata. Dolazili su iz Sandžaka, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske.. Ovdje su, na nekim regijama, formirali svoja veća naselja, ali su se naseljavali i u drugim krajevima Kosova. Najviše su se naseljavali u Peći i oko ovog gradskog naselja (Vitomirica, Dobruša i druga sela u okolini), u Dečanima i susjednim selima (Rastavica), u Đakovici, Prizrenu, Ferizaju, Mitrovici, Prištini, Istoku... Prema istraživanjima mr Redžepa Škrijelja, naseljavanja je bilo i za vrijeme turske vladavine - po naseljima Kosovskog vilajeta. On je zabilježio da su Ferizaj osnovali, u stvari, doseljeni Bošnjaci. Kasnije su se, kao muhadžiri "sa zapada" naseljavali po Kosovo polju (Mazgit, Obilić), u Vučitrnu, Kosovskoj Mitrovici, Zvečanu, pa i u nekim dreničkim selima. Sudbina ovih Bošnjaka je neizvjesna. Oni su se, uglavnom, nacionalno i jezički utapali u albansku većinsku zajednicu i danas se osjećaju tako. Ipak znaju svoje porijeklo, čuvaju uspomene na tradiciju, jezik i rodbinski veze. Slično je i sa starijim doseljenicima u Peći i okolini, koji su ovdje dolazili uglavnom iz Plava i Gusinja poslije crnogorskog genocida 1912. i 1913. godine, kao i kasnijih srbo-crnogorskih etničkih čišćenja.

I ova, starija, bošnjačka muhadžirska zajednica se nacionalno i jezički utopila u većinsku zajednicu, čuvajući još svoje veze sa starim zavičajem, rodbinske veze, porodičnu kulturu i jezički fond kakav su ponijeli onda kada su se ovamo preseljavali. Ova je skupina sa aspekta jezika vrlo indikativna. Stariji, a mnogi i mladi, još čuvaju osobine ranijeg govora plavsko-gusinjske dijalekatske aree, kao na primjer ikavizam gusinjskog tipa (ikavski refleks dugog jat), poluglasnik u ponekim karakterističnim leksemama, akcenatski sistem, gusinjsko-plavske lokalizme, mnoge idiome lokalne semiotike i postanka, arhaičnu lokalnu leksiku, lokalne fonološke oblike, lokalnu dijalekatsku sintaksu, i sl.
Bošnjaci koji su dolazili iz Bosne i Hercegovine, Sandžaka i Crne Gore još čuvaju svoje dijalekatske resurse, osobito reflekse jata, prozodijski sistem, leksiku (domaću i onu orijentalnog porijekla), čuvaju svoju tradiciju (usmenu i pisanu, folklor), način života, obrede i običaje. Osobito je jezički resurs ove grupe Bošnjaka indikativan, međusobno izmiješan - sa tendencijom izjednačavanja dijalekata iz starog zavičaja. I u ovom etničkom korpusu ima znakova nacionalnog i jezičkog prestrukturiranja u većinskoj etničkoj sredini.

Posebne specifičnosti čine govori stanovništva u oblasti Šer-planine, u užem smislu govori Gore i Župe, i u širem smislu govori cijele šarplaninske regije u izoglosi Prizren - Kuks - Debar - Radika - Mavrovo – Tetovo. Stanovništvo u oblasti Gore i Župe u prošlosti se različito deklarisalo: kao Turci, Srbi, Staro Srbi, Makedonci, čak i kao Bugari; a nazivani su i drugim imenima: Torbeši, "našinci"; tretirani kao "neopredijeljeni", kao Muslimani (ili kao slovenski muslimani), kao Srbi muslimanske vjere. Tako je bilo do kraja osamdesetih godina dvadesetog vijeka, a poslije su se izjasnili, uglavnom, kao Bošnjaci (na popisima i u životnoj komunikaciji), mada ne i jedan manji dio koji se orijentiše prema Srbiji i srpskoj nacionalnoj opciji, neki i prema makedonsoj i bugarskoj, a u zadnje vrijeme i prema turskoj. Ovaj nacionalni fenomen u šarplaninskim oblastima još je diskutabilan i u samom narodnom korpusu i u nauci. Od I. Jasterbova i M. Lutovca mnogo je teorija bilo u opticaju, ali su one sve stavljene u arhiv prošlih političkih programa sa ciljevima asimilacije i konverzije. U novim naučnim istraživanjima sve se više otkriva etnički historijski palimpsest i prepoznaje porijeklo i historija ovoga naroda, i to prvensveno po historijskim argumentima koji su do sada bili u sjenci političkih aspiracija, zatim po toponomastici i toponomastičkim supstratima, po bogatsvu i autentičnosti tradicije i svih oblika folklora, ali i po jezičkim specifičnostima i antropološkoj kulturi.

U ovom etničkom kontekstu valja reći da je stanovništvo cijele šarplaninske zone autohtono sa zajedničkim ili vrlo bliskim porijeklom, da je starobalkansko, da je na ovim prostorima moglo biti najbrojnije ono stanovništvo arumunskog (vlaškog) porijekla, a pominju se, pored Vlaha, i Juruci, zatim i Karakači (u oblasti od Janjine u Grčkoj, preko Rodopa i planine Balkan, do Slivena u Bugarskoj). Ova se teza potvrđuje višestruko, i na terenu i u nauci, te bi moglo biti da staro stanovništvo u ovom geografsko-etničkom pojasu ima porijeklo u starotračkom etnosu, starobalkanskom, zatim i u onim grupama koje su još mnogo prije nove ere dolazile sa Istoka, infiltrirale se u sarobalkanske etničke zajednice - i asimiliralo, po modelu Bugara i njihove konverzije. Bilo je tamo Ujgura, Kumana, Pečenjega, Tatara, Mongola, prototuraka, kasnije Slovena. Ova slovenska zajednica etnički je bila imuna i u nju su se utapale male etničke grupe uzimajući slovenske jezičke resurse (dijalekte) i tradiciju.

Popisi koje su Turci obavljali dolaskom na Balkan, početkom 15. vijeka, pokazuju da je antropološki sistem bio dominantno arumunski (vlaški) i da je oponirao vizantijskim i rimskim uticajima - osobito vjerskim (nasilnoj hristijanizaciji i feudalnim odnosima u društvu). Ovo takođe potvrđuje tezu da je u vjerskom smislu cjelokupno stanovništvo nekadašnje Trakije (od Janjine u Grčkoj, do Đerdapa na sjeveru - pojasom rodopskog i dinarskog planinskog sistema, na zapadu sve do iza Bosne, a dijelom i iza Hrvatske) - bilo vlaško, bogumilsko, i da je iza ove civilizacije ostalo puno spomenika, zapisa. makro i mikro toponima (up. Dragovica u Bugarskoj, Dragaš, Dragobija u Albaniji, Dragodan, može biti i Dragačevo, i sl.). Ostalo je još mnogo neistraženih, i zaobilaženih, argumenata u grčkim i rimskim zapisima, zatim u nasilju koje su Vizantija i Nemanjići vršili nad ovim bogumilskim stanovništvom (up. Žitije sv. Save od Monaha Bogumila, kao i stare srpske biografije vladara i sveštenih lica, te osobito stare grčke i vizantijske spise o obračunima i progonima bogumila). Bogumili nikako nisu bili sekta već religija čije se učenje temeljilo ne Manasovom dualizmu. Na bazi ove teze može se pretpostaviti da su se bogumili sklonili u planine Rodopa, Šar-planine, Balkana, Prokletija i Dinare – tamo su dugo odoljevali hristijanizaciji. U tom kontekstu su i bogumili u Sandžaku, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori... (O ovome se još može govoriti).
Što se pak tiče jezika stanovništva šarplaninske geografske regije, ovo bi se pitanje moglo ovako apsolvirati: Cijelokupna šarplaninska jezička area je lingvistički homogena, specifična i koherentna, nezavisna i od srodnih jezičkih sistema: makedonskog i srpskog. Specifična je po kompletnom jezičkom biću: fonološko-fonetskom, morfološkom, sintaksičkom i leksičkom. Te se razlike detaljnom analizom i studioznošću mogu uočiti i potvrditi na govornom materijalu iz historijske dijahronije i sinhronije, a na savremenom jezičkom materijalom još i više. U srpskoj nauci o jeziku, ova govorna zona tretirana je kao jedan od srpskh dijalekata, ili kao najstariji srpski jezik; dok je u makedonskoj dijalektološkoj karti ova govorna oblast tretirana kao sjeverozapadni makedonski govori (dijalekti, poddijalekti). Međutim, situacija u jeziku ove regije u širem smislu pokazuje drugačije standarde (stanje i argumente). Oblast u lingvističkom romboidu Prizren – Kuks – Debar (ili Strumica, Kičevo) – Tetovo je, prvenstveno, historijski cjelovita, ali se u prošlosti ovaj jedinstveni jezički sistem izdiferencirao na četiri dijalekta:

a) župski i podgorski govor (istočno od Prizrena), koji se može smatrati i najprogresivnijim ;
b) goranski govorni tip (sa centrom Dragaš) koji se može podijeliti na dva poddijalekta ili govorna tipa (gornjesevski – oblast Goroišta; i donjosevski – oblast Doloišta). Između ova dva tipa je linija istočno od Dragaša. Razlika između ova dva govorna tipa je uglavnom fonološka (prisustvo diftonga u Brodu, fiziologija vokala i nekih konsonanata, alonžmanska vrijednost nekih vokala, upotreba sekvence vь umjesto u, zatvorenost // otvorenost nekih vokala...);
c) govori u oblasti Kuksa, koji su najarhaičniji, s obzirom na omeđenost albanskim dijalektima, odvojenošću od ranije jezičke mape. Ovi govori (u selima oko Kuksa) su najmanje progresivni, i dobar su materijal za naučna istraživanja u oblasti jezika, usmene narodne tradicije, a po selima su sačuvani i mnogi spomenici bogumilske sakralne kulture;
d) govori u makedonskoj šarplaninskoj oblasti, tzv, sjeverozapadni makedonski govori, koji su ucrtani u makedonsku dijalektološku mapu. U ovom dijalekatskom tipu brojne su i raznovrsne komponente uticaja makedonskog jezičkog standarda.

Napomena:
Stanovništvo Gore i Župe opredjelilo se devedesetih godina za standardni bosanski jezik i za inkorporiranje svoga govora u dijasistem savremenog bosanskog standarda.

Alija Džogović

Prizren-veb.com
*
1
*
0
Logged

Kad komuniciras sa ljudima uvek bud blag i prijatan i ako oni nisu takvi ,to je u zivotu da jedni uvek idu korak napred od drugih ,pa zato se samo zahvali Dragom Allahu sto si jedan od njih  a uspijeh i korist od toga je ogroman.
ljatif
Oflajn
3684
Vidi Profil
« Odgovori #19 u: April 26, 2012, 19:42:38 »


jedna tuzna i istinita prica  Cry

O Jusufu i Džemilji



Poslije rata na Kosovu, kada je granica prema Albaniji postala “meka”, poželio sam da odem do Šišteeca, najvećeg sela u albanskom dijelu Gore. Namjera mi je bila da obiđem pjesmom opjevana “šišteječka grobišta” i pronađem mezar čuvene Džemilje. Čuo sam da je mezar obilježen nišanom i da je na njemu samo godina njenog preseljenja – 1936. Bio sam iznenađen siromaštvom i bijedom koja vlada u tom kraju, ali i brigom koju imaju prema mezarju. Vidio sam pristojno ograđena “grobišta” i dobro očuvane stare nišane (izglavnike, klanike). Jedan od njih je bio Džemiljin.  Jusufovog nišana nisam pronašao ni u Kruševu u kojem je bio rođen, mada sam od starijih ljudi u selu pokušavao da saznam nešto više o njemu. Niko nije znao gdje je Jusuf završio. Mnogi su govorili da je život okončao daleko, u pustarama Anadolije.

Jusuf i Džemilja su rođeni sredinom XIX vijeka u Kruševu. U njihovim životima sve je bilo normalno i sve bi ostalo izvan pjesme da se u njihov brak nije umiješala Jusufova majka. U njeno poimanje života se nikako nije uklapalo ponašanje mlade i prelijepe Džemilje. Džemilja, koja je bila “nišan vo Gora”, je mimo svih običaja u selu prečesto izlazila na kapiju dok je Jusuf odlazio na pazar, u Prizren. Svekrva joj je to uzela za neoprostiv grijeh.
Jednoga dana majka pozva Jusufa u svoju odaju i zamoli ga da ostavi (“turi”) Džemilju :

- Ona neje za tebe. Ti nosiš golemo ime,ti si hadžija.
- Ama, majko, ja ne i viđim mahana.
- Ti ništo i ne viđiš, ti si ćorav. Džemilja nema mesto vo kuća naša.

Jusuf je u životu mogao uraditi sve, ali nije mogao da ne posluša majku. U jednom trenutku krize prihvata majčin savjet i ostavlja Džemilju. Ubrzo uviđa grešku, ali ispravke u ovakvim slučajevima su rijetke i, gotovo, nemoguće.

Da lji ste čulje razbralje
šo bilo čudo goljemo
vo tija selo Kruševo?
Se beret hodže, hadžije
i Demiljina akraba,
Džemilja će ga turaje.

Iz inata ili, možda, iz srdžbe, Džemilja se ubrzo preudaje, sada u susjedni Šišteec. Jusuf, koji se još nije pribrao od posljedica svoga postupka, bio je potpuno izgubljen i slomljen. Prestao je odlaziti “na pazar”, a sa majkom je sve manje razgovarao. U čaršiju nije silazio mjesecima. U džamiju je išao samo za džumu, dok je sve ostale namaze obavljao kod kuće. Mnogo puta bi zastao u namazu i nije znao na kojem je rekjatu. Često se pitao da li mu je namaz valjan, jer dok ga obavlja “otputuje” pa mu treba vremena da se pribere i povrati. Mada je bio iskren vjernik, sve je više dolazio u kušnju i pitao se da li je to što mu se dešava normalno i da li je još u vjeri. Čak je tražio savjete i od čuvenog imama iz Restelice, od kojeg je dobio ohrabrenje, jer mu je ovaj poručio :

- Proći će to, ti si do sada bio primjer ostalima. Allah nas stavlja na iskušenje da bi vidio koliko smo jaki u teškim situacijama.

To mu nije mnogo pomoglo, jer je i dalje ostao u bunilu.
Džemiljina druga svadba bila je mimo svih običaja . To i nije bila obična svadba, nego nešto što se dogodi jednom u sto godina. Do tada su se u Gori raspuštenice uvijek udavale i odlazile u novu kuću oko ponoći, da ih niko ne vidi i ne čuje. Nekoliko žena, mahom tetke, bi je otpratile do novog doma. Selo bi o tome saznalo mnogo kasnije i ta se vijest prenosila šapatom.
U svatove po Džemilju se digao cijeli Šišteec. Svi na konjima i sa puškama. I muzika je bila bučna i neobična – “dve ralje svirlje i tupani” (četiri goča i četiri zurle).
Kruševo, koje je kao u kazanu i gotovo ispod zemlje, ječi od muzike i pucnjave. Beskrajna kolona svatova spušta se preko Mlake i Bele zemne. Preko drvenog mosta ulaze u centar sela. Tu se stvorila gužva kakvu selo do tada nikada nije vidjelo.
U Jusufovoj kući je tiho kao da se čuva dženaza. On se, slomljen od bola, zatvara u svoju odaju da ne čuje svu tu jeku i ne vidi svatove svoje bivše žene. Pokušava da bude jak, da pobijedi samoga sebe, ali nikako ne može da odoli svom nagonu. Na kraju donosi odluku da krene i pridruži se onima koji će ispraćati Džemilju. Sestru zamoli da mu osedla konja Doriju. Sestra Raza prepoznaje njegovu namjeru i moli ga da ne čini ludost i ne bruka sebe i cijelu familiju:

- Brate, nemoj da ni se smije Gora!
- Nemoj ti da se mešaš vo muške rabote,osedlaj konja i ništo ne zbori.

Sestra, na koju Jusuf nikada u životu nije podigao glas, bez riječi posluša brata. Jusuf kreće za svatovima i sustiže ih na izlazu iz sela, više Pirove njive.
Blizu šišteječkog groblja dogodila se velika drama, kada je Jusuf smogao snage da zaustavi Džemiljine svatove. Zatražio je da mu dozvole da još jednom vidi Džemilju, da je daruje i zamoli da mu halali grešku. Od nje je zatražio da podigne duvak, kako bi je darovao dukatima koji su bili njoj kupljeni i koji drugoj ne priliče.

”Ej, mori, bela Džemiljo,
podigni duak ot čelo,
još jen put da se viđime,
ja da ti dajem daroji
i halaf da se učinime,
eto ti nosim, džanam, amanet,
amanet – kapa so dukati,
zemi i džerdan nareden,
za druga ovja ne ljiči.”
“ Oj, more, Jusuf-hadžija,
ne digam duak ot čelo,
ot tebe imam havalje.”
Zamalje Jusuf, premalje,
na šišteječke grobišta.

Samo veliki ljudi, a Jusuf-hadžija je bio takav, mogu da urade nešto slično, da zaustave tuđe naoružane svatove. Među svatovima je, vjerovatno, bio neko ko je u Jusufovom bolu prepoznao sebe i nije dozvolio da se dogodi tragedija.
Ipak , kod šišteječkog groblja dogodilo se nešto što je moralo ući u pjesmu. Dogodilo se nešto što je jače i od smrti. Uvrijeđena Džemilja odbija Jusufovu molbu govoreći : “Ne digam duak ot čelo, ot tebe imam havalje.” Jusuf gubi svijest i pada ispod šišteječkih ornicca, sada potpuno slomljen kao čovjek i bez snage da bilo šta preduzme u životu. Napušta svoju majku i dom, napušta svoju Goru i odlazi u Tursku. Odlazi u daleke pustare Anadolije. Tamo je, kažu, završio svoj nesretni život.

Mnogo godina kasnije je neki čobanin, koji je svoje stado tokom zime čuvao u Turskoj, pričao kako je sreo Jusufa kao sijedog starca. Čobanin je negdje tamo pjevušio pjesmu o Jusufu i Džemilji a ovaj to čuo i zamolio ga da još jednom otpjeva pjesmu. Dok je čobanin pjevao, starac je plakao kao dijete. Iz džepa je izvadio dukat i rekao : “Uzmi, ovo je pjesma o meni, ovo je moja pjesma.” Čobanin je u čudu otišao za svojim stadom, a Jusuf nestao kao priviđenje. Preselio se u pjesmu.






Iz knjige
Gora-daleka i sama
Sadik Idrizi Aljabak
 
Prizren-veb.com
« Last Edit: April 26, 2012, 19:44:23 od ljatif »
*
1
*
0
Logged

Kad komuniciras sa ljudima uvek bud blag i prijatan i ako oni nisu takvi ,to je u zivotu da jedni uvek idu korak napred od drugih ,pa zato se samo zahvali Dragom Allahu sto si jedan od njih  a uspijeh i korist od toga je ogroman.
ljatif
Oflajn
3684
Vidi Profil
« Odgovori #20 u: April 26, 2012, 20:08:52 »


Tradicionalna nošnja Kosovskih Bošnjaka



Prizren - grad na Bistrici okružen je na istoku planinom Kođa-Balkan, na jugoistoku divnom Šar-Planinom, na zapadu Paštrikom i Koritnikom a na sjeveru Prizrenskim poljem. Na obroncima Kođa-Balkana i Šar-Planine rasprostiru se predjeli Podgora, Župa i Gora nastanjene mješovitim stanovništvom Bošnjaka i Albanaca. Ovi predjeli još od davnina obiluju bogatim,tradicionalnim običajima,starim igrama i pjesmama a posebno se odlikuju starom tradicionalnom nošnjom.

Zato sa pravom možemo reci da ova sredina sa svim navedenim osobinama predstavlja jednu posebnu značajnu geomorfološku entološku sredinu i da ovaj predjeo predstavlja jednu važnu i interesantnu cjelinu ne samo divnog grada Prizrena, več i Kosova pa i šire. U ovim sredinama nasleđena je jedna posebna specifična forma odjevanja kroz vjekove i to sa velikim vrednostima kulture,etnologije i etnografije koje imaju veliki značaj kako za Prizren i Kosovo tako i za cijeli region.





Biografija autora

Sadrija Bajra - prof. rodjen je u selu Skorobište 1949 . God. Završio je Pedagoško - Tehnički Fakultet. Sada radi kao profesor informatike u Medicinskoj i Tehničkoj školi u Prizrenu. Folklorom i koreografijum kao i njegovanjem starih tradicionalnih izvornih igara i pjesama kao čuvanjem stare svakodnevne i svadbarske nošnje ne samo Bošnjaka Kosova već i svih Kosovara bavi se od 1971. god.
Učestvovao ja sa svojim društvima više takmičenja i nekoliko festivala gde je sa velikim uspjehom predstavljena entologija Bošnjaka. Poslednja dva medjunarodna festivala u Turskoj su kao najbolji dokaz predstavljanja etnologija Bošnjaka Kosova.



prizren-veb.com
« Last Edit: April 26, 2012, 20:12:11 od ljatif »
*
1
*
0
Logged

Kad komuniciras sa ljudima uvek bud blag i prijatan i ako oni nisu takvi ,to je u zivotu da jedni uvek idu korak napred od drugih ,pa zato se samo zahvali Dragom Allahu sto si jedan od njih  a uspijeh i korist od toga je ogroman.
ljatif
Oflajn
3684
Vidi Profil
« Odgovori #21 u: April 30, 2012, 13:51:08 »


Ljeskoaren: “Župsko-Podgorski susreti”

Tradicionalni Župsko-Podgorski susreti i ove 2012. godine su održani na mjestu zvanom Ljeskoaren u ataru sela Manastirica kod Prizrena.
Prisustvovalo je više hiljada Bošnjaka iz svih dijelova Kosova i dijaspore.

I ove godine su upriličene kulturne, zabavne i sportske aktivnosti.
Pogledajte video bosnjak-ks.info portala:


<a href="http://www.youtube.com/v/cZmFmqNY39o" target="_blank">http://www.youtube.com/v/cZmFmqNY39o</a>!
*
1
*
0
Logged

Kad komuniciras sa ljudima uvek bud blag i prijatan i ako oni nisu takvi ,to je u zivotu da jedni uvek idu korak napred od drugih ,pa zato se samo zahvali Dragom Allahu sto si jedan od njih  a uspijeh i korist od toga je ogroman.
ljatif
Oflajn
3684
Vidi Profil
« Odgovori #22 u: April 30, 2012, 15:26:53 »


Resma Bajšini, tkanjem svoju maštu pretvara u stvarnost (VIDEO/FOTO)



Tkanje je drevna umjetnost i vještina, ali ne samo to. Najprije potreba da se zaštiti od hladnoće, a potom i vještina kojom se nije mogla pohvaliti svaka žena.Tkanje - to su niti koje nas vezuju za prošlost ali vode i u budućnost. To su niti koje daju neslućene mogućnosti i podstiču maštu.  Tkati se može mislima, riječima, osjećajima ali i raznobojnim nitima na razboju. Tkanje je tradicija koja pripada cijelom svijetu. Iste prepletaje su radile i rade tkalje na različitim djelovima zemaljske kugle, ali svako vreme i svako podneblje dodaje po nešto specifično svoje, nešto sasvim lično što daje posebnu draž i odvaja jednu tkalju od druge a svaka tkanina predstavlja posebnu priču.

Na svakoj tkanini se vidi i raspoloženje tkalje. Tkalja u svoje radove unosi i dio sebe, svoja osjećanja i raspoloženja. Vještim preplitanjem osnove i potke naslijeđene od predaka, ona pravi unikatne rukotvorine po mjeri sopstvene maštovitosti ali u harmoniji sa prošlošću.

Iako koristi stare tehnike i prirodne materijale, razigra se u samoj teksturi, bojama modelima i materijalima, pa od nečega što pripada našoj bogatoj narodnoj tradiciji, napravi nešto sasvim novo i originalno. Tako nastaju bošće,skutaće,pojasevi,šarevi živih boja i sjaja.

Na našim prostorima ovaj zanat bio je živ negdje do sredine prošlog vijeka, a onda je polako odlazio u zaborav. Prema vještini i mašti tkalje, nizale su se šare i boje, stvarnost i snovi. Od vune, lana, pamuka i konoplje tkali su se odijevni predmeti i ostale tkanine neophodne svakom domaćinstvu.Na nešto moderniji način današnje tkalje, starim tehnikama izraduju različite tkanine za mlade neveste i djevojke i tako pokušavaju da ga sačuvaju od zaborava.

Nekada u selima Župe, Podgora i Gore, nije bilo kuće bez tkačkog razboja. Danas su oni, međutim, postali prava rijetkost. Dom Resme Bajšini, u Manastirici, po tome je izuzetak, jer se ona dugi niz godina bavi ručnim tkanjem, tu vještinu je izdigla na nivo umjetnosti. Zanat je naučila od svoje svekrve,vrijedne tkalje i poznate širom Župe.

Dok je svoju maštu pretvarala u stvarnost, Resma Bajšini nam tiho i detaljno objašnjavala:
Osnova su, zapravo, niti uglavnom iste boje, ranije gusto postavljene, uzdužno, čvrsto zategnute na samom razboju, a niti raznih boja, koje tkalja drvenom, ručno izrađenom sualjkom koja podsjeća na veliku iglu, poprečno provlači između njih i pravi zaista čarobne šare.

Da bi platno bilo kompaktno i dovoljno čvrsto, tkalja niti potke, s vremena na vrijeme, ručno nabija pokretnim djelom razboja koji se, obično, naziva brdo ili brdilo.

Sve to je, ipak, samo tehnika koju i nije teško naučiti, a što se kreacije tiče, to je već nešto drugo. Moje bošće,skutaće,pojasevi,šarevi su unikatni, što znači da su, najprije izatkani u mojoj mašti, a tek onda i na razboju - kaže naša domaćica Resma za Bošnjak-KS.

Mnoge mlade neveste širom Župe,zasijaju u prelijepoj bošnjačkoj narodnoj nošnji,odjevene bošćama i skutaćama, koje su vrijedne Resmine ruke izatkale.







<a href="http://www.youtube.com/v/FzcXJ-8W4hM" target="_blank">http://www.youtube.com/v/FzcXJ-8W4hM</a>!
Izvor
Bosnjak.ks.info.

*
2
*
0
Logged

Kad komuniciras sa ljudima uvek bud blag i prijatan i ako oni nisu takvi ,to je u zivotu da jedni uvek idu korak napred od drugih ,pa zato se samo zahvali Dragom Allahu sto si jedan od njih  a uspijeh i korist od toga je ogroman.
ljatif
Oflajn
3684
Vidi Profil
« Odgovori #23 u: April 30, 2012, 15:50:19 »


Podgorski slavuj, majstor Tefik






Obilazeći sela u Podgori,Skorobište,Grnčare i Ljubiždu, posjetili smo majstora Tefika.Zanat se prenosi sa koljena na koljeno i pomalo usavršava upotrebom savremenijih alata. Proizvod je ostajao isti: drvena surla ne spada u našu tradiciju izrade predmeta od drveta ali vješte ruke majstora Tefika naprave je za jedan dan.

Pažljivo odabarno drvo od kruške, ručna izrada i savršena završna obrada, kvaliteti su zbog kojih Tefikove surle dobijaju sve veću popularnost i zainteresiranost kupaca.

Naš sagovornik nije samo dobar majstor za izradu surle, on dugi niz godina uspješno svira u svoj instrument po svadbama.


Uživajte u nibet, koga Tefik svira za našu dušu !
<a href="http://www.youtube.com/v/eHTlmGMVz0k" target="_blank">http://www.youtube.com/v/eHTlmGMVz0k</a>





Bosnjak-ks.info
*
0
*
0
Logged

Kad komuniciras sa ljudima uvek bud blag i prijatan i ako oni nisu takvi ,to je u zivotu da jedni uvek idu korak napred od drugih ,pa zato se samo zahvali Dragom Allahu sto si jedan od njih  a uspijeh i korist od toga je ogroman.
ljatif
Oflajn
3684
Vidi Profil
« Odgovori #24 u: April 30, 2012, 17:34:23 »


Prva emisija na našem portalu na Našinski jezik

Bosanski jezik Bošnjaka Kosova, iako sa razlikama u dijalektima, jedinstven je jezički sistem sa bosanskim u državi Bosni i Hercegovini i sa njime čini jedinstvenu dijalekatsku i dijalektološku mapu.  Zajednički svebošnjački jezički standard u komunikativnoj je funkciji svih Bošnjaka Kosova, kao književni standard, dok su njegovi dijalekti na Kosovu temelj na kojem se zasnivaju bošnjačka tradicija, historija bošnjačkog etnosa, kultura Bošnjaka Kosova, kao i osnova za dalji razvitak (evoluciju) književnog standarda bosanskog jezika.

Bošnjački jezički standard na Kosovu sastoji se iz sistema dijalekata Bošnjaka autohtonog porijekla (Župa, Gora, Prizrenski Podgor) i dijalekata Bošnjaka iz raznih krajeva bivše jugoslovenske zajednice.

Jezički standard bosanskoga jezika uvažava kao najveće jezičko bogatstvo sve specifićnosti dijalekata ovoga jezika na Kosovu smatrajući ih jezičkim resursom za dalju lingvističku evoluciju i afirmaciju kulturnog i nacionalnog identiteta kosovskih Bošnjaka.

  <a href="http://www.youtube.com/v/6icGmzbQQuI" target="_blank">http://www.youtube.com/v/6icGmzbQQuI</a>

Bosnjak-ks.info
*
0
*
0
Logged

Kad komuniciras sa ljudima uvek bud blag i prijatan i ako oni nisu takvi ,to je u zivotu da jedni uvek idu korak napred od drugih ,pa zato se samo zahvali Dragom Allahu sto si jedan od njih  a uspijeh i korist od toga je ogroman.
ljatif
Oflajn
3684
Vidi Profil
« Odgovori #25 u: Maj 08, 2012, 18:56:45 »


Kosovo i dalje uveliko kupuje robu iz Srbije



Brojni napori i akcije protiv srpskih proizvoda, iako se čini da nekako dali dobre rezultate u padu uvoza iz Srbije, opet se ne razlikuje puno u odnosu na prošlu godinu. Glasnogovrnik Carine Kosova, Adriatik Stavileci rekao je da su brojke otprilike iste.
"Carinska vrijednost za prva četiri mjeseca ove godine bila je 66 miliona eura. Približno uvoz je na istom nivou zbog toga što se roba iz Srbije mjesečno uvozi u vrijednosti od 15 do 17 miliona eura", rekao je Stavileci.

S druge strane, prema njegovim riječima, izvoz sa Kosova tokom ovih mjeseci je oko 3 miliona eura. Iako su u januaru održana dva protesta od strane Pokreta "Samoopredjeljenje" za blokadu srpske robe, stručnjaci su odbacili mogućnost da su ovi protesti uticali na smanjenje uvoz srpske robe.

Carina Kosova izvještava da je samo tokom dva prva mejseca ove godine u odnosu na isti period od prošle godine, uvoz robe iz Srbije zabilježio pad.

Prema evidenciji Carine tokom januara i februara ove godine na Kosovo je ušla srpska roba u vrijednosti od 21.5 miliona eura, dok je prošle godine u toku ovih mjeseci Kosovo uvezlo robu iz ove države u novčanoj vrijednosti od 35.1 miliona eura.

Nakon rata, prema njihovim riječima, Kosovo je od Srbije kupilo robu u vrijednosti nešto više od 4 milijarde eura. Kako bi poboljšali ovu situaciju i trgovinski bilans Kosova, stručnjaci su stalno savjetovali preduzimanje niza mjera, a među glavnim je redefiniranje i rješavanje pitanja problema slobodnog trgovinskog sporazuma CEFTA.

Kako bi se riješio nesporazum sa Evropskom komisijom o povratku trgovinskih povlastica, redefinisati poziciju Kosova u CEFTA.
info-ks.net
*
0
*
0
Logged

Kad komuniciras sa ljudima uvek bud blag i prijatan i ako oni nisu takvi ,to je u zivotu da jedni uvek idu korak napred od drugih ,pa zato se samo zahvali Dragom Allahu sto si jedan od njih  a uspijeh i korist od toga je ogroman.
ljatif
Oflajn
3684
Vidi Profil
« Odgovori #26 u: Maj 08, 2012, 18:59:51 »


Dug od 100 hiljada eura ostavio ulice Prizrena bez struje



Dug za potrošenu električnu energiju za javnu rasvjetu u Prizrenu prisilio je Energentsku korporaciju Kosova (KEK) da poduzme akciju isključenja, ostavljajući u tami i cijela nedelja bez struje prošle sedmice. Ponovno uključenje na električnu mrežu, prema riječima zvaničnika ove korporacije, može se izvršiti samo nakon plaćanja duga u vrijednosti nešto više od 100 hiljada eura.
"Isključenje je učinjeno zbog duga, koji iznosi nešto više od 100 hiljada eura. Politika KEK-a je jednak tretman svih potrošača, tako da i u slučaju opštine Prizren je djelovano isto", rekao je glasnogovornik KEK-a, Viktor Buzhala
info-ks.net
*
0
*
0
Logged

Kad komuniciras sa ljudima uvek bud blag i prijatan i ako oni nisu takvi ,to je u zivotu da jedni uvek idu korak napred od drugih ,pa zato se samo zahvali Dragom Allahu sto si jedan od njih  a uspijeh i korist od toga je ogroman.
ljatif
Oflajn
3684
Vidi Profil
« Odgovori #27 u: Maj 15, 2012, 20:44:17 »


Džuma namaz u Manastirici (VIDEO)

Danas na džuma-namazu u selu Manastirici prisustvovala je naša ekipa Bošnjak-KS. Glavni imam sela Manastirice, Abdija Kuljići, pred velikim brojem prisutnih džematlija, održao je prigodnu hutbu na temu "kabur i kaburski azab".

Glavni imam je napomenuo da će svakao živo biće okusiti smrt i nastavio ajetima iz Kur'an, gdje Uzvišeni kaže: "Kada nekom od njih smrt dođe, on uzvikne: "Gospodaru moj, povrati me da uradim kakvo dobro u onome što sam ostavio!" (El-Mu’minun, 99-100.).

Prenosi se da je hazreti Osman r.a. kada bi stao pored nečijeg kabura, toliko plakao da bi mu se brada natopila suzama, pa su mu ljudi govorili: "Čudno je to, kad ti se spomenu džennet i džhennem, ti ne plačeš, a kad ti se spomene kabur, ti plačeš?" Odgovorio je: "Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Kabur je prva ahiretska stanica, i ako se čovjek tu spasi, onda je ono što nakon toga slijedi sve lakše. A ako se tu ne spasi, onda je ono što slijedi sve teže."

Jedanput je Hasan Basri pratio dženazu i kad su došli do mezarja, sjeo je pored otvorenog kabura u koji je trebao biti ukopan mejt kojeg su nosili, i rekao: "Stvar (tj. dunjalučki život) koja se ovako završava, u osnovi je bezvrijedna i tako je treba doživljavati, a stvar koja počinje ovim (tj. smrt) zaslužuje svaku pažnju i strah od onoga što će ona na kraju donijeti."

VIDEO:
<a href="http://www.youtube.com/v/7JCJiVE0dZA" target="_blank">http://www.youtube.com/v/7JCJiVE0dZA</a>

bosnjak-ks.info
*
1
*
0
Logged

Kad komuniciras sa ljudima uvek bud blag i prijatan i ako oni nisu takvi ,to je u zivotu da jedni uvek idu korak napred od drugih ,pa zato se samo zahvali Dragom Allahu sto si jedan od njih  a uspijeh i korist od toga je ogroman.
ljatif
Oflajn
3684
Vidi Profil
« Odgovori #28 u: Maj 16, 2012, 10:59:29 »


Bugarski pasoši sve traženiji na Kosovu



Kod Bošnjaka i Goranaca u regionu Prizrena, posljednjih mjeseci vlada veliko interesovanje za bugarskim pasošima. Organizuju se udruženja Bugara, iako pripadnika bugarske zajednice zvanično nema na Kosovu.
Fatima Redžović iz okoline Prizrena je prije tri godine završila medicinski fakultet u Sarajevu i ne može da se zaposli. Diploma joj još nije nostrifikovana pa i ne može da konkuriše iako se, kako tvrdi, prilikom zapošljavanja mladih ljekara ne vodi računa o pripadnicima manjinskih zajednica. Pošto Bugarska, koja je i članica EU, po ubrzanoj proceduri nudi svoje pasoše, Redžovićeva u tome vidi rješenje svog problema.

"Imam srpski pasoš, ali ne mogu ništa sa njim. Raspitivala sam se i shvatila da su bugarski pasoši jedino rješenje i da mi jedino on može pomoći da nađem posao i obezbjedim sebi život jer sam se toliko mučila, učila i trudila se za svoj život. Zato je najbolje da se potrudim i dobijem ono što svi sada traže. Kako sam čula, Njemačka traži dosta doktora i mislim da će mi tamo biti mnogo bolje. Ako uspjem u tome što planiram, nikada se više ovdje neću vratiti", kaže dr Redžović.

Dalje cjepanje bošnjačke zajednice

U prisustvu zvaničnika bugarske ambasade u Prištini i državne Agencije za pitanja Bugara van Bugarske, prije dva mjeseca formirano je Udruženje Bugara Kosova sa sjedištem u Prizrenu. Iako se to zvanično negira, na ime učlanjanja u to udruženje, prikupljaju se dokumenta i zainteresovani, najviše iz prizrenske i opštine Dragaš, po skraćenoj proceduri i uz posrednike, za godinu dana dobijaju bugarski pasoš.

Bošnjački predstavnici različito gledaju na to pitanje. Neki to shvataju kao "dodatno cjepanje njihove zajednice i formiranje nove - bugarske". Zato apeluju na Evropsku uniju da "zaustavi taj proces na osnovu kojeg Bugarska, osim što dobija svoju zajednicu, za to biva bogato nagrađena iz fondova EU na ime dijaspore".

Na drugoj strani, davanje bugarskih pasoša Sadik Idrizi, bivši ministar zdravlja u Vladi Kosova porijeklom iz Dragaša, gleda kao na pokušaj "rješavanja ekonomskih problema".

"Ljudi više nisu zadovoljni srpskim ili makedonskim pasošima u ovoj fazi zato što je bugarski pasoš 'teži', zato što sa bugarskim pasošem mogu da dobiju posao u zemljama EU, mislim za šest mjeseci ili godinu dana. I to je njihova mogućnost da ekonomski prežive. Ja potpuno razumijem te ljude. Mnogi od njih su izgubili svoju imovinu širom Jugoslavije, mnogi su ovdje na Kosovu ostali bez imovine. Nisu u mogućnosti da opstanu i onda su upućeni na takve varijante", ubjeđen je Idrizi.

U skladu sa Ustavom i zakonima
 
I Petrit Selimi, zamjenik ministra spoljnih poslova Kosova, ne smatra da je situacija alarmantna. Prema njemu "sve dok se to radi u u okviru Ustava i važećih zakona, to ne predstavlja mješanje u unutrašnje stvari Kosova".

"Svim pripadnicima manjina koji su i dvojni državljani, npr. Albanije i Kosova ili Srbije i Kosova, naravno da će biti omogućeno da iskoriste svoja prava, koja su ustavno i zakonski zagarantovana. Sve dalje od tih prava je, naravno, razlog za dijalog i analizu. Vjerujemo da će kosovski pasoš za par godina biti isti kao i svi drugi pasoši Shengen-zone. Ovo je situacija koja će možda u sljedećih nekoliko godina ovako trajati, ali ne vjerujem da će tako biti kada građanima Kosova bude omogućeno da putuju sa kosovskim pasošima. To tada neće biti tema, to će za nas biti završena priča", smatra Selimi.

I dok zvaničnici situaciju tumače na ovaj ili onaj način, autobusima ili na druge načine, kako tvrde upućeni, veliki broj stanovnika prizrenskog regiona, a u posljednje vrijeme i iz drugih krajeva Kosova, skoro svakodnevno odlazi u Sofiju kako bi podnijeli dokumenta za bugarske pasoše. Mnogi su ih već dobili. Procedura za njihovo dobijanje smanjena je sa pet na jednu godinu, a za pasoše treba izdvojiti oko hiljadu eura. Srpski i makedonski pasoši su tako dobili veliku konkurenciju.

Refki Alija, DW
 info-ks.net
*
0
*
0
Logged

Kad komuniciras sa ljudima uvek bud blag i prijatan i ako oni nisu takvi ,to je u zivotu da jedni uvek idu korak napred od drugih ,pa zato se samo zahvali Dragom Allahu sto si jedan od njih  a uspijeh i korist od toga je ogroman.
ljatif
Oflajn
3684
Vidi Profil
« Odgovori #29 u: Maj 16, 2012, 11:11:49 »


U petak 500. emisija "Mostovi"



U petak 18. maja biće emitovana jubilarna 500. emisija magazina na bosanskom "Mostovi" - javnog servisa Radio Televizije Kosova.
Prva emisija je emitovana u petak 14. juna 2002. godine, a emisija Vijesti je startovala oko godinu dana ranije, odnosno 9. jula 2001. godine.
"Početak je bio težak. Prošli smo dugačak put u okolnostima kada zapravo i nije bilo novinara u elektronskim medijima koji su govorili na bosanskome jeziku. Etničko negiranje Bošnjaka, negiranja postojanja bosanskog jezika još uvijek je prisutno kod mnogih, ali i među njima samima. Treba reći Kosovo je jedina zemlja, pored Bosne i Hercegovine u kojoj se može obrazovati na svim nivoima, pa i informiratiti na maternjem bosanskome jeziku. To znači ne više samo na jezicima susjeda srpskom, odnosno hrvatskom kao u prethodnom stoljeću. Uz mnogo toga što je daleko od europskih standarda Kosovo dozvoljava svim onima koje su nazivali po vjerskom imenu Muslimani da budu ono što žele. Ima onih koji smatraju da su u etničkom smislu Srbi ili Albanci, ali uglavnom u opštinama Prizren i Dragaš, Peć, Istok i Mitrovica kao drugim krajevima Kosova žive oni kojima je po osjećanjima i vjeri najbliže bošnjačko ime", rekla je glavna urednica programa na bosanskom Nadira Avdić-Vllasi 14. maja 2004. povodom 100. emisije "Mostovi".
U prvoj emisiji "Mostovi" gost je bio filolog i književnik iz Peći  Alija Đogović, čija je antologija "Bijel behar" na 800 strana izašla tih dana iz štampe.
Redakciji na bosanskom u okviru javnog servisa Radio Televizije Kosova povodom jubileja želimo puno uspjeha i još puno emisija.

info-ks.net
*
0
*
0
Logged

Kad komuniciras sa ljudima uvek bud blag i prijatan i ako oni nisu takvi ,to je u zivotu da jedni uvek idu korak napred od drugih ,pa zato se samo zahvali Dragom Allahu sto si jedan od njih  a uspijeh i korist od toga je ogroman.
Stranica: 1 [2] 3 4 ... 11 Idi gore Printaj 
« prethodno sljedeće »
Skoci na:  

Posjetilaca: 69553466
Copyright © IslamBosna.ba
Powered by SMF 1.1.15 | SMF © 2006, Simple Machines