I kada živa sahranjena djevojčica bude upitana zbog kakve krivice je ubijena!” (Prijevod Et-Tekvir, 8-9) Ovim Uzvišeni Stvoritelj Allah, subhanehu ve teala, prijeti ubici i zločincu koji je ogrezao u grijehu tako da se trznuo posegnuti za ubistvom nevine djevojčice koja nema nikakvog grijeha prema njemu niti prema bilo kome. Bez ikakve sumnje takav će stati na Velikom danu da odgovara za svoje nedjelo pred Onim Koji poznaje tajne nebesa i Zemlje i Kojem ništa nije sakriveno.
Ako će biti pitan onaj kome je nepravda nanesena, kako li će tek biti ispitivan onaj koji je nasilje učinio?! Šta može da kaže i čime da se pravda zločinac?! Nesumnjivo da će žrtva tražiti da se kazni onaj ko je prolio njenu nedužnu krv pred Onim Koji upravlja svim i Kojem ništa izmaći ne može.

Zločinci se boje da ih ne dostigne ovosvjetska djelimična ljudska kazna. Čak i kada bi se sa njima postupilo isto onako kako su oni činili sa svojim žrtvama, to ne bi bilo uzvraćanje istom mjerom, samim tim što su svoje žrtve ubijali bespravno i bez razloga, a oni bi, u ovom slučaju, bili kažnjeni pravedno i sa razlogom. Ko će ucviljenoj majci njene suzne oči vratiti i u neprospavane, nemirne i brižne noći smiraj donijeti? Zar se može majci dijete ubijeno vratiti ili ženi muž pojaviti ili sestri brat nestali odnekud doći…?!
Zar je satisfakcija žrtvi to što će zločinac odleći nešto vremena u zatvoru ili što će ostatak kostiju žrtve biti sahranjen i njegovi najbliži znati gdje je ukopan?! A koliko i koliko je onih neznanih, a još uvijek traženih od svojih dragih, za koje se neće nikada na ovom svijetu naći nekog traga.
Zlikovac će biti natovaren grijesima svoje žrtve, koju je ubio samo zato što je dotični musliman bio i što je u Uzvišenog Allaha, subhanehu ve te‘ala, vjerovao i samo Njemu na sedždu padao. Tako je rekla prva žrtva prvog zločina na svijetu: ”Ja želim da ti poneseš i moj i svoj grijeh i da budeš stanovnik u Vatri. A ona je kazna za sve nasilnike. I navede ga njegova pohotna duša da ubije brata svoga pa ga on ubi i postade jedan od izgubljenih.” (Prijevod El-Maide, 29-30)

Oni koji su govorili: „Slijedite naš put, a mi ćemo nositi grijehe vaše; a ne bi ponijeli nijedan grijeh njihov, oni samo lažu, ali će, sigurno, vlastito breme i breme onih koje su u zabludu odveli nositi, i za laži koje su iznosili, doista, na Sudnjem će danu odgovarati.” (Prijevod El-Ankebut, 12-13) nose najveću krivicu i odgovornost.
Služio je zlikovac svojim naredbodavcima, pokoravao se pretpostavljenim u zlu, ”blagosiljan” i bodren od sveštenika mraka bio, a na Sudnjem danu će reći: ”Mi smo prvake naše i starješine naše slušali pa su nas oni s Pravog puta odveli; Gospodaru naš, podaj im dvostruku patnju i prokuni ih prokletstvom velikim!” (Prijevod El-Ahzab, 67-68)
Želio je zločinac više tuđe zemlje, jer mu je njegova tijesna postala zbog nezasitosti i pohlepe, a kada ga grob njegov pritisne i pritijesni, šta će mu koristiti da je cijeli svijet njegov bio…?!
A što je za njega još gore, to je proživljenje i veliki sud u koji on neće ni da vjeruje. ”Zar ćemo postupiti s onima koji vjeruju i čine dobro kao s onima koji prave nered na Zemlji, ili, zar ćemo postupiti s onima koji se grijeha klone isto kao i s griješnicima?” (Prijevod Sad, 28)

Koliki je samo naboj mržnje u zlikovcima nagomilan kada su mogli ruku podići na nejakog i nedužnog?! Kakva je to svijest i savjest, ako je ikako ima? Što se tiče odnosa prema njima on treba da bude jasan i kategoričan: ”Ali vam zabranjuje da prijateljujete s onima koji ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg izgone i koji pomažu da budete prognani. Oni koji s njima prijateljuju sami sebi čine nepravdu.” (Prijevod El-Mumtehina, 9)
Ako zločinci ne bude gonjeni niti adekvatno odgovarali za počinjeno zlo, onda im se daje nova prilika i iz korijena zla ponovo može iznići izdanak. Umjesto kazne oni dobivaju nagradu, čak im se određuje primanje i pomoć i dodjeljuju odlikovanja i povlašteni status, jer su borci, a to što su bili s druge strane i bili začetnici zla i njegovi realizatori, kao da nije ni bitno. Ovde se radi o poremećaju sistema vrijednosti i o gašenju moralnih principa. Možda će takvi u svom narodu biti proglašeni herojima zato što su po njima dobro učinili. A što se tiče formalne osude zločina, oni to nikada neće moći izreći, iako od te formalnosti nema nikakve praktične koristi. Kako da pogaze princip na kojem još uvijek rade i u kojeg vjeruju i na kojem su uspostavili svoju vlast, koja im je priznata na prostoru počinjenog genocida i zločina.

Oni koji štite zločince ili ih amnestiraju ili ih na bilo koji način pomažu ili im određuju neprimjerene kazne i sami su saučesnici u zločinu. Činiti dobro lošem je kao činiti zlo dobrome. Kako se osjećaju oni koji su se obavezali da će zaštititi žene, djecu i ljude, pa su ih predali da budu na zvjerski način poubijani i zlostavljani. Zar ne osjećaju barem dio krivice za zlo kojem su sobom doprinijeli i dio obaveze prema tom narodu? I kako se takvima moglo i kako im se ikada može vjerovati?
Na nama je da uzmemo pouku iz zločina koji se nad muslimanima kod nas odigrao .”Ako vas se oni domognu, bit će neprijatelji vaši i pružit će prema vama, u zloj namjeri, ruke svoje i jezičine svoje, i jedva će dočekati da postanete nevjernici.” (Prijevod El-Mumtehine, 2) I koliko se još zločina i genocida dešava širom svijeta za koje se možda neće ni čuti na ovom svijetu. I zato pouku crpimo i krajnje oprezni budimo.

Oni koji nisu učestvovali na strani zla, već su mu se na bilo koji način suprotstavili drugačije su okarakterisani i prema njima je drugačiji odnos: ”Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone – Allah, zaista, voli one koji su pravični.“ (Prijevod El-Mumtehina)
Treba biti postojan na principima i propisima islama i ne dozvoliti da ikada više muslimanski narod bude zavaran, prevaren i lahak plijen ikome. Krajnje je vrijeme da se zapitamo koliko se još uvijek među našim narodom poznaju islamski propisi koji regulišu cjelokupni ljudski život, koliko se uči Kur’an, koliko se zna, koliko u praksi primjenjuje i po njemu živi?! Koliko nam je sunnet - životni put i praksa posljednjeg Allahovog poslanika i odabranika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, vodilja i smjernica u životu?! Koliko među nama još ima onih koji Allahu Uzvišenom na sedždu ne padaju pet puta dnevno, po čemu se u osnovi razlikujemo od drugih.

Treba raditi za opšti interes svih muslimana i založiti svoj trud, vrijeme, snagu, materijalna dobra i sposobnosti na tom putu. Treba pomoći uplakanu majku i ohudovljenu ženu, jetimu dati sigurnost i utjehu, obići muhadžire koji su se vratili na svoja porušena ognjišta, poučiti neukog i školovati đaka i studenta, spominjati da se ne zaboravi i ne ponovi, … Gdje smo mi u svemu ovome, neka se svako zapita, prije nego što bude pitan ili bude kasno…

El-Asr, broj 13, piše: hfz.mr. Muhammed Fadil Porča

Hutba Reisul-uleme Mustafe Cerića povodom 11. jula

Islambosna objavljuje hutbu Reisul-uleme Mustafe ef. Cerića na temu genocida u Srebrenici povodom obilježavanja 11. jula, 14. godišnjice genocida u Srebrenici..

Draga braćo i sestre,
Dolazak islama u Evropu je prirodna stvar kao što je i dolazak judaizma i kršćanstva. Nijedan vjerovjesnik Božji nije porijeklom iz Evrope.
Prema tome, nijedna vjera u Evropi nema pravo prvenstva na temelju geografije. Sve tri ibrahimovske tradicije - judaizam, kršćanstvo i islam pripadaju Evropi pa stoga Evropa ima pravo, odnosno obavezu da ih tretira kao svoje.

Islam je došao u Evropu kroz dvoja vrata: kroz vrata Iberijskog poluotoka u osmom stoljeću i Balkanskog poluotoka u četrnaestom stoljeću.
Osam stoljeća islamskog prisustva u Andaluziji, Španiji, proizvelo je jedinstvnu tradiciju međureligijske i međukulturne tolerancije kao i akademsku slobodu koja je uveliko pomogla Evropi na njezinom putu ka humanizmu i renesansi.

Nažalost, ideja andaluzijske tolerancije nije preživjela europsku povijest.

Allahovom milošću, islam je preživio na Balkanskom poluotoku unatoč teškoćama kojima su muslimani bili izloženi tokom zadnjeg stoljeća od kojih je najbrutalniji bio genocid u julu 1995. god. u bosanskom gradu Srebrenica, koji je u to vrijeme bio zaštićena zona shodno rezoluciji Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija.

Za nekoliko dana brutalnog napada, više od 8.000 muslimana - starijih osoba i dječaka, koji su tražili spas u oblasti pod kontrolom Zaštitnih snaga Ujedinjnih nacija (UNPROFOR), masovno su poubijale srpske vojne snage pod komandom generala Ratka Mladića te paravojnih jedinica, uključujući i srbijanske neregularne policijske jedinice koje su prešle na bosansku teritoriju iz Srbije.

Hutba u cjelosti: http://www.islambosna.ba/index.php/dosije/srebrenica/4844-hutba-reisu-l-uleme-mustafe-ceria-povodom-11-jula

<a href="http://www.youtube.com/v/LxWP8CnuZLI" target="_blank">http://www.youtube.com/v/LxWP8CnuZLI</a>

Ne zaboravimo Srebrenicu


http://www.islambosna.ba/index.php/dosije/srebrenica/4849-ne-zaboravimo-genocid-ne-zaboravimo-srebrenicu


Hronologija autostrade pakla

Dokumentarna hronologija dešavanja u i oko Srebrenice, 1995. godine, tada zaštićene zone UN-a. Podsjećanje na genocid, stradanje, nečovječnost i inertnost međunarodne zajednice. I više od 10.000 ubijenih, nestalih i prognanih Bošnjaka.

http://www.islambosna.ba/index.php/dosije/srebrenica/4843-hronologija-autostrade-pakla

Svjedočanstva iz Srebrenice 1

Gladno dijete je plakalo, a mati mu je govorila:
- Alija, nemoj plakati! Kad je jedan četnik čuo kako se dijete zove, istrgao joj je dijete iz naručja i zaklao ga nožem. Rekao je samo, sada više nije gladno i neće plakati.


http://www.islambosna.ba/index.php/tekstovi-i-knjige/genocid/4876-svjedoanstva-iz-srebrenice-1

O danasnjem danu, iz hrvatskih medija:

Obljetnica masakra u Srebrenici

U Srebrenici će se održati središnja komemoracija za žrtve genocida počinjenog 1995. godine. Tada su snage bosanskih Srba ubile više od 8000 bošnjačkih dječaka i muškaraca.

Na komemoraciji će biti mnogobrojni domaći dužnosnici i predstavnici međunarodne zajednice, javlja HRT . Vjerski obred tijekom zajedničkog pokopa 534 žrtve čija su tijela pronađena u masovnim grobnicama predvodit će poglavar Islamske zajednice u BiH Mustafa Cerić.

Na komemoraciji će, među ostalima, govoriti visoki predstavnik za BiH Valentin Inzko te član Predsjedništva BiH Haris Silajdžić.



ezadar

-------------------------------------------------------------------------------------

Obljetnica masakra u Srebrenici

U Srebrenici će se održati središnja komemoracija za žrtve genocida počinjenog 1995. godine. Tada su snage bosanskih Srba ubile više od 8000 bošnjačkih dječaka i muškaraca.

U bosanskohercegovačkom gradu Srebrenici održat će se središnja komemoracija za žrtve genocida počinjenog 1995. godine od strane srpskih vojnih snaga, čiji zločinački pohod nisu mogli zaustaviti niti pripadnici Ujedinjenih naroda pod čijom je zaštitom taj istočnobosanski grad bio.

Na najvećem europskom stratištu poslije Drugog svjetskog rata snage bosanskih Srba ubile su više od 8000 bošnjačkih dječaka i muškaraca.

Na komemoraciji će nazočiti mnogobrojni domaći dužnosnici i predstavnici međunarodne zajednice.

Vjerski obred tijekom zajedničkog pokopa 534 žrtve čija su tijela pronađena u masovnim grobnicama predvodit će poglavar Islamske zajednice u BiH Mustafa Cerić.



vecernji

-----------------------------------------------



------------------------------------------------

Srebrenica, 11. juli 2009.

Podizanjem zastave i uz zvuke himne Bosne i Hercegovine u Potočarima je u podne počela komemoracija i kolektivna dženaza za Bošnjake ubijene u genocidu 11. jula 1995. godine u Srebrenici

http://www.islambosna.ba/index.php/vijesti/vijesti-iz-bosne-/4889-srebrenica-11-juli-2009

<a href="http://www.youtube.com/v/jTh4u_aG06Y" target="_blank">http://www.youtube.com/v/jTh4u_aG06Y</a>

                                   
 
                                   

                                     

Neobičan prizor nad Srebrenicom


SREBRENICA - U vrijeme kada je i posljednji tabut iz bivše tvornice akumulatora prenesen pred musalu u Memorijalni centar Potočari u petak uvečer zbio se neuobičajeni događaj.


Srebrenicu je, kao nikad do tada, obasjao jak i neobično sjajan bljesak, pa se mogao vidjeti svaki, i najsitniji detalj na velikoj udaljenosti.


Nakon toga, prolomio se silovit tresak u vidu groma, ali samo jedan, goleme jačine, a onda se sručio prolom i kiša je padala cijelu noć, javio je dopisnik Fene.


Jedan stariji Srebreničanin izjavio je da se nešto slično nikad nije dogodilo, dodajući da i nebo suosjeća sa žrtvama genocida, da i ono opominje kako se "ovo nije trebalo dogoditi" i da se nikad i nikome zločin ovih razmjera ne smije ponoviti.


11.7.2009.

trazih na googl atrakcija srebrenicanke, i izbaci mi 'vlahavijevo' i temu: pornic o ratnim silovanjima  valjda je bilo na maxtv  i  na temi je tekst o operi

    ‘’U djelima profesora Muzičke akademije Sarajevo mi smo “kurve” i “bludnice”

    Piše: Mr. Mirsad Pinjo

    Zataškana afera oko opere – atrakcije "Srebreničanke" ponovo je izašla na vidjelo nedavnim izborom prof. dr. Ivana Čavlovića, dekana Muzičke akademije u Sarajevu, za člana Etičkog komiteta Univerziteta u Sarajevu. U vihoru rata koji je opustošio našu zemlju nije se mogao spriječiti masakr i genocid nad nedužnim bošnjačkim stanovništvom. Pa iako je rat prestao i oružje utihnulo, napadi na Bošnjake i dalje traju. Sada se vode drugim oružjem, lukavo, raznim sredstvima, skriveno od očiju bh. javnosti i sa visokog univerzitetskog nivoa

    U pokušaju da stekne jeftinu slavu na račun žrtava, Gojko Bjelac, jedan od profesora sa Muzičke akademije, napisao je knjigu "Hodočasnik" sastavljenu iz četiri dijela. Prva dva dijela odnose se na žrtve srebreničkog genocida. U toj knjizi je svoje bolesne seksualne fantazije uobličio kroz erotske scene Muslimanki! Nikoga nije poštedio: ni srebreničku djecu, djevojke, udate i hudovice – nikoga!

    Sve su one za njega "kurve" i "bludnice" opisane na najprljaviji način.

    Iako osjećam zgražavanje prema sadržaju, ipak moram navesti neke dijelove iz knjige.

    U prvom dijelu "Srebreničanke" – Apokalipsa, Bjelac najprije opisuje u predratnoj Srebrenici djevojčicu – pionirku koja se na sceni skida i nudi muškarcima. "Skida grudnjak. Ona voli da pokazuje svoje lijepe dojke. Pa, skida dječije gaćice." Zatim, skidajući se gola "posegne za crvenom maramom s vrata i igra se s njom među nogama. Predaje se samozadovoljstvu i blatu." "Revijalno se nudi kupcima ..." Zatim prilazi Srbin i "odjezdi s kurvom".

    Bošnjačka učenica prilikom silovanja "bori se sama sa sobom" da ne doživi vrhunac zadovoljstva, jer "priroda čini svoje"!

    Žena Srebreničanka – "kurva" i "bludnica", pored živog muža i dvoje djece se prostituira.

    Vrhunac uvrede je prizor u kojem "žena, do glave zatrpana u kanti za smeće, poje tužbalicu sačinjenu od imena žrtava". Dakle, šehidi se prozivaju iz kanti za smeće!

    Kako nisko i užasno! Sama scena srebreničkog djeteta kao srpske kurve izaziva gađenje i prezir prema autoru. Kako je mogao jedan univerzitetski profesor nevino bošnjačko dijete opisati na tako gnusan način? Ko je mogao da štampa ovakvu knjigu? Zašto bošnjačka javnost nije reagirala već na promociji izvršenoj u Narodnom pozorištu u Sarajevu?

    Začuđujuće je i zaprepašćujuće da je drugi profesor Muzičke akademije, sadašnji dekan, prof. Ivan Čavlović, prihvatio knjigu i na taj sadržaj komponovao muziku za operu "Srebreničanke". To najbolje pokazuje kakva je etika Ivana Čavlovića. Pitamo se, šta su mu uradile žrtve genocida da ih stavlja na scenu kao "kurve" i "bludnice" i to još u kante za smeće?

    Međ. Doubijanje Srebreničana

    Ova predstava izvedena je u Narodnom pozorištu u Sarajevu. Već na samoj premijeri, žene iz udruženja Pokret majki Srebrenice i Žepe reagirale su na sadržaj predstave, ali se niko nije osvrnuo na njihove vapaje. Posmatrajući skandalozni kraj predstave koji prikazuje ravnopravnu borbu između dvije naoružane skupine (zar je u Srebrenici bilo ravnopravne borbe?), majka Hotić Kada samo je uzdahnula i sa suzama u očima rekla: "Ovo nije istina!" Ova ravnopravna borba je namjerno stavljena na kraj predstave, da bi asocirala da nije ni bilo genocida. Javnim prikazivanjem Srebreničanke kao "kurve" i zadnjom scenom kojom se negira genocid, povrijeđen je cjelokupan bošnjački narod! Osam hiljada zločinački ubijenih ljudi, a profesori Muzičke akademije prikazuju bludnice na sceni! Kakve su to tolike "kurve": maloljetne djevojčice, učenice i žene? Pod izgovorom da prikazuje patnju žrtve, Ivan Čavlović je trpa u kantu za smeće.

    Autor ovog teksta, kao Bošnjak i rodoljub, nije mogao preći preko tako sramotnog prikazivanja Bošnjaka. Jedini sam javno reagirao i u novinama napisao osvrt na operu, naglašavajući da je u predstavi autor izbrisao razliku između žrtve i dželata! Nažalost, niko od bošnjačkih intelektualaca nije se oglasio ni jednom riječju! Stoga sam udruženju Pokret majki Srebrenice i Žepe uručio detaljnu dokumentaciju o predstavi i knjizi po kojoj je nastala.

    Sirote majke, žrtve koje idu od grobnice do grobnice tražeći kosti svojih najmilijih, morale su same kod rukovodstva Narodnog pozorišta da traže zabranu daljeg prikazivanja predstave, što im je i uspjelo. Predstava je skinuta s repertoara i zabranjena za dalje izvođenje, ali javnost nikada nije bila obaviještena. Dostavljajući dokumentaciju žrtvama genocida učinio sam ogroman doprinos Bosni i Bošnjacima, spriječivši da se za 10-godišnjicu obilježavanja genocida u Potočarima izvede navedena predstava, kako je bilo predviđeno od strane komisije za obilježavanje te tužne godišnjice. Komisija nije bila upoznata sa sadržajem opere, jer je cijeli slučaj zataškan u Pozorištu i na Muzičkoj akademiji. Da to nisam na vrijeme spriječio, može li se zamisliti šta bi se desilo na dženazi da se mrtvi Srebreničani iz preko 600 tabuta prozivaju iz kanti za smeće i da je tamo zapjevala srebrenička majka kao "kurva"? Kako bi reagiralo desetine hiljada članova porodica žrtava, gostiju, ambasadora, vjerskih dostojanstvenika i novinara iz cijelog svijeta?

    To bi bila katastrofa međunarodnih razmjera za Bosnu i Hercegovinu i Bošnjake!

    To bi bio ponovljeni genocid na istom mjestu!

    Međ. Umjesto izvinjenja, optužba da su Bošnjaci glupi

    Ivan Čavlović se morao javno izviniti za svoje postupke. Međutim, ne samo da mu to nije palo ni na kraj pameti, već je u "svom" časopisu "Muzika" – zvaničnom glasilu Muzičke akademije u Sarajevu i Muzikološkog društva, optužio Bošnjake da su "glupi", da ne razumiju, da se ne mogu izdići iznad osrednjosti, te čak ide dotle da ih optužuje da su doveli do smrti autora knjige Gojka Bjelca. Iskoristivši položaj glavnog i odgovornog urednika časopisa "Muzika", predsjednika Muzikološkog društva i prodekana za nastavu Muzičke akademije, Čavlović piše ovaj krajnje uvredljiv članak, kojim dalje optužuje i nipodaštava Bošnjake. Koliko je sam članak netačan, dokaz je da je Bjelac Gojko umro davno prije zabrane prikazivanja predstave!

    Pored opere "Srebreničanke", prof. Ivan Čavlović u navedenom časopisu "Muzika" već dugi niz godina iznosi svoje stavove usmjerene ka omalovažavanju bošnjačkih vlasti, kulture, umjetnika i umjetnosti. O ovome će biti riječi u sljedećim napisima. Afera sa operom "Srebreničanke" zataškana je i na Akademiji i u Narodnom pozorištu, a javnost nikada nije bila obaviještena šta je napravio Ivan Čavlović. Čak ni kolektiv Muzičke akademije nije ni jednom riječju reagirao, iako im je bilo poznato da su majke Srebreničanke oplakale tu skandaloznu predstavu.

    Pored Ivana Čavlovića i Gojka Bjelca i drugi profesori Muzičke akademije imali su velikog udjela u realizaciji ove predstave. Zašto nije reagirala Bošnjakinja –prof. dr. Selma Ferović, tadašnji dekan Muzičke akademije? Ne samo da nije reagirala, već je učinila sve da aferu zataška u javnosti.

    Međ. Šutnja profesora Muzičke akademije je sramotna!

    Koliko je rukovodstvo Akademije bilo uporno da navedena predstava ostane na repertoaru Narodnog pozorišta, govori sljedeće. Promijenjen je naziv u "Apokalipsa" (naziv dijela knjige koji prikazuje srebreničko dijete kao srpsku kurvu!) i na konferenciji za štampu (održanoj na samoj Akademiji) najavljeno je prikazivanje u okviru proslave 50 godina Akademije! Najava je i javno štampana u programskoj knjižici Muzičke akademije!

    Održavanje ove predstave je spriječeno.

    Na moj zahtjev da se prof. Čavlović konačno izvini žrtvama i da objasni svoje postupke, Akademija je išla čak dotle da je tadašnji umjetnički direktor Opere, jedan od profesora, javno na sjednici izjavio da nije tačno da je predstava "Srebreničanke" zabranjena i skinuta sa repertoara!

    Ukoliko ovo nije samo obmana kolektiva Akademije, afera "Srebreničanke" još uvijek traje!

    Međ. Poziv bošnjačkim institucijama

    Kako je moguće da Ivan Čavlović nikada nije bio kažnjen ni na koji način? Nije doživio ni moralnu osudu, ni od strane kolektiva Akademije, ni od strane Univerziteta, niti od strane javnosti. Štaviše, tadašnji dekan Muzičke akademije prof. Selma Ferović zaštitila ga je i solidno nagradila.

    Postavila ga je za člana Senata Univerziteta, a zatim i za dekana Muzičke akademije!

    Međutim, čaša gorčine je prelivena kada je Ivan Čavlović nedavno postavljen za člana Etičkog komiteta Univerziteta u Sarajevu! Kako se moglo dogoditi da na to časno mjesto bude izabran tvorac "Srebreničanke – kurve"? Majke Srebreničanke su toliko ogorčene i na knjigu Gojka Bjelca i na izbor prof. Ivana Čavlovića na odgovorne funkcije, da cijelu aferu žele iznijeti u javnost, tako da se napokon o ovome čuje i njihov glas. Ovim pozivam sve bošnjačke institucije i udruženja žrtava rata da im se priključe i javno reagiraju.

-----------
tema na forumu je od prosle godine, zna li neko nesto vise o ovome

Senad Mulalić ubijen i sahranjen na svoj rođendan

Salih Mulalić je sa nekoliko prijatelja danas u mezar Memorijalnog centra
Potočari spustio tabut s posmrtnim ostacima svoga brata Senada.

Bio je to oproštaj od Senada, za čiju sudbinu nije znao punih 14. godina.

"Ovo je najtužniji dan u mom životu. Posebno zbog toga što kopam brata na njegov rođendan. On je rođen 11. jula,
ubijen 11. jula i sahranjujemo ga 11. jula", kazao je Salih.

Njegov otac ubijen je u Potočarima istog dana 1995. godine kada je iz mase ljudi izdvojen i ubijen u neposrednoj blizin
i svoje kuće u Potočarima, u neposrednoj blizini današnjega Memorijalnog centra.

(Fena)

Majkama je najteži ovaj dan

„Ovo je najtužniji dan, iako je i svaki drugi dan u godini za nas majke, veoma tužan. To traje punih 14 godina i
sramota je što istina i pravda za Srebrenicu ide veoma sporo", kazala je u subotu novinarima Hatidža Mehmedović, predsjednica Udruženja „Srebreničke majke“.

"Sramota je ovo i onih koji su ovo počinili, ali i onih koji su naredili da naša djeca budu pobijena i da se za mnoge još
uvijek ništa ne zna. Ja sam na čelu Udruženja koje se bori za ubrzavanje eksumacija i identifikacija, ne zbog toga što
još uvijek tražim svoja dva sina i muža, ne samo da njih nađem, već da nađemo sve nestale, bez obzira o kojoj se
naciji radi.  Jer, majka je majka, bez obzira na njenu vjersku pripadnost", kazala je Mehmedović.

(Fena)

Vlada RS ne želi priznati šta se dogodilo u Srebrenici

Adil Osmanović, potpredsjednik Republike srpske, izjavio je da Vlada RS-a i nevladine organizacije
ovog bh. entiteta još uvijek ne žele priznati i prihvatiti ono što se dogodilo u Srebrenici.

„Danas su ovdje trebali biti biti i predsjednik i premijer RS-a. Oni su ti koji trebaju da kažu prepoznatljive, snažne riječi,
da se ovdje desio genocid, a što je već i potvrdio Haški tribunal", kazao je Osmanović u subotu u Potočarima.

(Fena)