ČIČOKA, HELLIANTHUS TUBEROSUS L.
Gomolji vitkosti i zdravlja
Čičoku koristimo protiv debljine i dijabetesa, za jačanje imuniteta, regulaciju probave i protiv niza drugih zdravstvenih tegoba
Čičoka (Hellianthus tuberosus L.) biljka je iz obitelji Glavočike (Familija Compositae).
Prirodni je antidijabetik, antisklerotik, antibakterik, afrodizijak, dijetik, diuretik, holagog, remineralizant, stimulans, stomahik, spermatogenik i tonik.
Druga imena čičoke su: divlji krumpir, jeruzalemska artičoka, gomoljasti suncokret, nahod, nahodnjak, slatki krumpir, topinambur, trtol.
Engleski joj je naziv Jerusalem Artichoke, njemački Knollen-Sonnenblume – Erdbirne – Topinambur, francuski Hélianthe tubéreux – Topinambour, a talijanski Hélianthe tubéreux – Topinambour.
Domovina čičoke je Sjeverna Amerika, u kojoj je bila izdašna hrana i lijek američkim Indijancima. U Europu je unesena 1617. godine i to u Englesku (mr. John Goodyer).
Čičoka je trajna biljka s dobro razvijenim korijenom u obliku nepravilnih gomolja, koja naraste i do 2 metra visine s jakom uspravnom jednogodišnjom stabljikom na kojoj su srcoliko do jajasto hrapavi, dlakavi na vrhu zašiljeni listovi na drškama (slična je suncokretu).
Cvijet je žuta glavica koja se razvija na vrhu stabljike.
Čičoka cvjeta od kolovoza do listopada, njen sirov gomolj ima okus po lješnjacima, a kuhan po artičoki.
Najviše raste kao kultivirana biljka na poljima i lovačkim hranilištima, a u podivljalom obliku raste na dobro hranjivom i vlažnom tlu (iako podnosi i loša tla), uz putove, rubove šuma, na šumskim čistinama, nasipima, uz rijeke i potoke, na napuštenim zemljištima, gdje stalno raste jer se sama regenerira te možemo reći da je neuništiva. Kao ukrasna biljka pojavljuje se i u vrtovima te okućnicama.
Čičoka čovjekovom zdravlju može donijeti mnogo koristi, pa tako ova biljka ima svoju budućnost uporabe. Statistika je neumoljiva, te nam govori da je svaki četvrti stanovnik ušao u rizičnu skupinu oboljenja kao što su debljina (gojaznost, pretilost) i dijabetes (tip 1. i tip 2. ). Znano nam je koje su posljedice ovih oboljenja, ali nam je manje znano ili stalo koje preventivne radnje poduzeti kako bi se te bolesti barem zaustavile. Hrana je danas najvažniji čimbenik održivog dobrog zdravlja, te narušenog ili izgubljenog.
Čičoka je zanimljiv i dobar primjer našeg neophodnog interesa za što kvalitetnijim izvorom dobrih i zdravih namirnica, u ovom slučaju prvenstveno za dijabetičare i osobe s povišenom težinom.
Glavni sastojak čičoke je polisaharid inulin, sastavljen pretežno od fruktoze u kojoj se razgrađuje, a ima ga najviše u korijenu omana, cikorije i artičoke, te se rabi za proizvodnju fruktoze i kruha za dijabetičare.
Bitno djelovanje inulina kod dijabetičara je da smanjuje razinu šećera u krvi, kao antibakterik, jer izvrsno regulira probavu (konstipacija) i odnos bakterija u crijevnoj flori (uništava bakterije Echerichia coli, Staphylococus sp., Candida sp., Clastridium perfringens, te obnavlja crijevnu floru jer je inulin prabiotik koji u crijevima stimulira razvoj acidofila i bifidobakterije, te nakon uzimanja antibiotika).
Čičoka također jača imunitet (izvrsna dijetalna namirnica kod raznih poremećaja zdravlja kao što su slabi imunitet, anemije, srčana oboljenja, smanjuje masnoće u krvi kao što su holesterol i trigliceridi), dobar je antioksidans u prevenciji raznih infekcija i zloćudnih oboljenja crijeva, antisklerotik (smanjuje rizik od ovapnjenja krvnih sudova).
Popratna ljekovita djelovanja čičoke odnose se na ostale sastojke kao što su kalij (djeluje na regulaciju tlaka, pojačava izlučivanje tekućine – diuretik, i hrani srčani mišić, kod reumatskih oboljenja) i fosfor (osigurava normalno funkcioniranje prijenosa živčanih impulsa).
Ova biljka je i remineralizant (nadoknađuje minerale i omogućuje apsorpciju minerala željeza, magnezija, kalcija, cinka), a koristi i kod osteoporoze te sprječava gojaznost (dijetna namirnica).
Da bi se na prirodan način iskoristila ljekovitost čičoke, u dijetalnoj recepturi preporuka se odnosi na konzumaciju sirovog gomolja čičoke (gomolj je jestiv sirov), te pripremu juha.
Pečena i pirjana jela nisu dio dijetalne prehrane i recepture te se ne rabe, ali su preporučljive za ishranu zdrave osobe.
Branje i prerada
Gomolji čičoke se kopaju u jesen, a rabimo ih za prehranu (mogu se jesti sirovi, kuhani, pečeni), naročito dijabetičara, te kao stočna hrana, a u industriji za ekstrakciju inulina. Ponegdje se od gomolja čičoke peče rakija.
Mlade zelene izdanke čičoke beremo u proljeće jer su dobra i izdašna prirodna hrana koju pripremamo u obliku variva ili pržene na ulju (Japan). Razlika između običnog krumpira i čičoke je u sadržaju gomolja u kojem je kod običnog krumpira škrob, a kod čičoke inulin. Gomolje možemo vaditi po potrebi jer su vrlo otporni na niske temperature.
Ljekoviti sadržaj
Čičoka sadrži: ugljikohidrata do 30 %, bjelančevine, šećer, masti, celulozu, polisaharid inulin, željezo, kalij, fosfor, aluminij, pepeo, kalcij, cink, vitamine B1, B2, C, D, esencijalne aminokiseline.
Dijetna juha
200 g gomolja čičoke, 1/2 l vode, bio vegeta
Priprema:
Gomolj čičoke operemo, ogulimo i na kockice izrežemo. Kuhamo dok ne omekša i po želji miksamo da dobijemo gustu juhu te začinimo s bio vegetom ili začinskom biljkom (peršin, majčina dušica, vrijes, kim, anis, komorač)
Uporaba:
U svim dijetalnim terapijama naročito kod dijabetesa, gojaznosti, kardiovaskularnih bolesti, crijevnih bolesti itd.
Salata od čičoke
200 g gomolja čičoke, ulje – maslinovo ili bučino, bio vegeta ili sol
Priprema:
Gomolje čičoke skuhamo i ogulimo koru. Izrežemo na sitne ploške i začinimo.
Uporaba:
Dodaci čičokinoj salati su doista bitni te se standardno začini s bio vegetom ili posoli, te uljem maslinovim kod kardiovaskularnih bolesti a bučinim kod bolesti crijeva i prostate. Preporuke su uvijek da biramo začine prema trenutnim tegobama ili za jačanje imunološkog sustava.
Preživljavanje u prirodi
Za osobe sklone avanturama kao što je preživljavanje u prirodi, čičoka predstavlja šumski kruh. Za poznavaoce čičoke bitno je prepoznati suhu stabljiku i obrok je na vidiku. Poradi svoje jestive prednosti za razliku od krumpira koji je u sirovom stanju nejestiv (osim u obliku napitka kod pojedinih oboljenja), čičokin gomolj možemo jesti sirov. Prava je poslastica napraviti u prirodi cijeli obrok od gomolja čičoke, i to juhu, pečen ili kuhan te salatu začinjenu začinski biljem (ujesen su to sjemenke divljeg poriluka, a zimi vlasac).
Članak o Čičoki od homeopate Ivana LESINGERA prenesen je iz Novog lista!
Priredio i prenio na Domaću biljnu ljekarnu Lakky,27.02.2011.
l
IslamBosna Forum
