inace, povodom skolske slave sveti sava, u petak je u svim dzamijama shirom Novog Pazara procitana sledeca hutba
Ko je Sveti Sava?
DŽUMANSKA HUTBA, petak, 21. januar 2011. godine
Prenosi Ibn Omer, radijallahu 'anhu, da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: „Onaj ko oponaša jedan narod, njemu i pripada.“ (Ebu Davud)
Poštovana braćo, nedavno smo sa ovog mubarek mjesta, minbera, govorili o jednom od neislamskih praznika - Novoj godini i Deda Mrazu, to jest Svetom Nikoli, kršćanskom episkopu i svecu, fino upakovanom u lik dobroćudnog, bradatog starca, kome se trebaju radovati naša djeca jer im donosi poklone, a zapravo se radi o jednom u nizu dobro smišljenih projekata asimilacije naše djece i pokrštavanja muslimana.
Međutim, za pomenuti, čisto kršćanski misionarski projekat u svilenim rukavicama može se reći da nije tako brutalan, da je vrlo elegantno predstavljen kao univerzalna vrijednost, te nije ni čudo što veliki broj muslimana, još uvijek, ne uviđa njegovu opasnost i pogubnost po njih i njihovu djecu.
Ono o čemu danas želim govoriti i usmjeriti vašu pažnju i razmišljanje jeste još jedan projekat asimilacije, gdje se za razliku od prvog slučaja, drsko, grubo i brutalno krše vjerska i ljudska prava pripadnika islama, a da oni i pored toga ne preduzimaju ništa značajno u cilju zaštite svojih prava.
Približava se 27. januar, školska slava Sveti Sava, koja se obilježava u svim školama Srbije, a takođe i kod nas u Sandžaku. Približava se dan kada će naša djeca i njihovi nastavnici i profesori muslimani, zajedno sa svojim vršnjacima i nastavnicima pripadnicima kršćanske vjere, pripremati i recitovati pjesme i himnu o Svetom Savi. Da li znamo ko je ta osoba, šta smo preduzeli da saznamo istinu, da li smo pokušali da našoj djeci objasnimo šta on znači za nas muslimane? Da li smo pokušali da nešto učinimo da našu djecu zaštitimo od ovog pravoslavno-kršćanskog misionarskog projekta? Čak i ako znamo ko je i ukoliko smo pokušali objasniti našoj djeci, moramo konstatovati da rezultati toga još uvijek nisu na zavidnom nivou, jer još uvijek naša djeca aktivno učestvuju na školskim priredbama, još uvijek im nastavnici daju neopravdane izostanke zbog odsustva, još uvijek crtaju i gledaju na zidovima svojih učionica i školskih hodnika lik Svetog Save, na časovima srpskog jezika pišu sastave o njemu i dobijaju slabe ocjene ukoliko se sastav ne dopadne učitelju ili nastavniku.
Ko je Sveti Sava?
To je naš komšija, naše gore list, Rastko Nemanjić, koji je kasnije, kada se zamonašio, dobio ime Sveti Sava, porijeklom iz deževačkog kraja, sa Golije, prvi srpski arhiepiskop, koji se izborio za samostalnost Raške arhiepiskopije od Vizantije početkom 13. vijeka i postavio temelje današnje Srpske pravoslavne crkve, napisao prvi srpski ustav, podigao manastir Hilandar itd.
Dakle, radi se o osobi koja u vjeri i tradiciji Bošnjaka i muslimana općenito ne predstavlja nikakvu vrijednost, koja im ne pripada, već pripada kršćanskoj pravoslavnoj vjeri i predstavlja njihovu vrijednost, čiji lik i sjećanje na njegovo djelo oni imaju pravo čuvati i njegovati, onako kako to priliči njihovoj vjeri.
Obzirom da ova osoba, njen lik i djelo ne pripadaju nama, u našoj islamskoj vjeri nemaju vrijednost niti mjesto, nama muslimanima, kao ni našoj djeci nije mjesto tamo gdje se uči i veliča njegovo ime i djelo, jer je to suprotno imperativama naše vjere. Uzvišeni Allah dž.š. u suri Kafirun kaže: “O vi koji ne vjerujete u Allaha i Njegovog Poslanika. Ja se neću klanjati onima kojima se vi klanjate. A ni vi se nećete klanjati Onome kome se ja klanjam. Ja se nisam klanjao onima kojima ste se vi klanjali. A i vi se niste klanjali Onome kome sam se ja klanjao. Vama vaša vjera, a meni moja!”
Upozoravajući sve nas kojima je Uzvišeni Allah dao djecu i porodicu kao emanet, Poslanik a.s. kaže: “Svi ste vi pastiri i svako će od vas biti odgovoran za svoje stado.” Dakle, dragi brate, ti si pastir u svojoj porodici i ti si odgovoran za sve propuste svoje porodice; ti si odgovoran, a i svi mi sa tobom, što našoj djeci, u našim školama, sa većinskim muslimanskim učenicima i bošnjačkom tradicijom, neko iz Beograda nalaže, a onaj u našem gradu sprovodi, da Sveti Sava, srpski prosvetitelj i prvi srpski arhiepiskop i utemeljitelj Srpske pravoslavne crkve, bude predstavljen kao vrijednost koju trebaju osjetiti i prihvatiti kao svoju, kao dio svoje biti. Mi smo odgovorni i na ovom i na budućem svijetu jer nismo ništa preduzeli, nismo čak ni digli svoj glas, bez obzira što se on neće daleko čuti, da kažemo da on nije dio nas i da mi ne želimo biti dio njega.
Stoga vas pozivam da ne dozvolite realizaciju projekta pokrštavanja naše djece, da ih podržite i ohrabrite u bojkotu aktivnog i pasivnog učešća na skupovima koji će biti organizovani tim povodom.
Poštujemo opredjeljenje naših komšija, čestitat ćemo im njihove praznike, poštovati njihovo pravo da se raduju i vesele u povodu istih, ali ne možemo prihvatiti da budemo kao oni, niti tražimo da oni budu kao mi. Neka svako bude ono što jeste, neka se svakom omogući njegovo zakonom zagarantovano vjersko i ljudsko pravo da poštuje svoju vjeru i svoju tradiciju.
Teško je zdravom razumu da shvati da u sekularnoj državi, kakva je Srbija, javne institucije, kakva je škola, imaju svoju pravoslavnu slavu, a da se istovremeno zahtijeva lojalnost svih drugih građana koji nisu pravoslavci.
Puna lojalnost državi i njenim institucijama moguća je samo u ambijentu u kojima ih građani doživljavaju kao svoje, u suprotnom to je nemoguće.
Uzalud se režim trudi da okupi i kupi dovoljno dobrih i finih Bošnjaka i muslimana u cilju ostvarenja svojih nehumanih ciljeva, ali neće uspjeti u tome jer je ovaj naš kraj neplodno tlo za sjetvu i žetvu diskriminatorskih projekata nad muslimanima u ovoj državi.
Molim Uzvišenog Allaha da učini da svjetlo islama sija na ovim prostorima do Sudnjeg dana, da naša srca sjedini, da nas učini sljedbenicima istine i učvrsti na tom putu, a sačuva nas neistine i zablude. AMIN
