ForumIslamBosnaTraiKontakturaLoginRegistruj se

Privatni kutak

IB - Dućan:

Zadnji tekstovi:

Podri IB:

Zadnji postovi:

Poruke dana


Statistika
Poruka: 617266
Tema: 65154
Članova: 56921
Najnoviji član: Niderisha


Popularno

+  IslamBosna Forum
|-+  Forum na bosanskom jeziku
| |-+  Islam (Moderator: Ummu_abdullah)
| | |-+  Tekfir
0 Članova i 1 Gost citaju ovu temu. « prethodno sljedeće »
Stranica: [1] 2 3 ... 11 Idi dolje Printaj
Tema: Tekfir  (Čitanja 22658 puta)
oracle

« u: Maj 15, 2007, 11:02:57 »


S obzirom da u posljednje vrijeme se mnogo govori o tekfiru kao o jednom velikom problemu kako kod nas tako i šire, odlučio sam da postavim  slijedeći tekst u kojem jedan naš daija govori o ovom pitanju i problemu današnjice.

Piše : Hfz. Dževad Gološ


Akaidske teme: Tekfir - Najosjetljivije i najteže pitanje u islamu, a njime se bave neznalice

A šta kažu najveći alimi o tekfiru???

Šejhu-l-islam Ibn Tejmijje: ''Tekfir biva samo onda kada se porekne ono za što se sigurno zna da je temelj islama, ili ako se poreknu propisi koji su došli mutevatir (sigurnom) predajom, o kojima postoji konsenzus islamskih učenjaka.'' Od mnoštva hajrata koji su se pojavili na našim prostorima u zadnje vrijeme su i knjige koje govore i pozivaju u ispravno vjerovanje. Bez sumnje u red takvih knjiga spada i knjiga ''Tevhid, radost pravovjernih''. Ova knjiga nam pojašnjava stav ehli-sunneta prema mnogim odstupanjima u vjerovanjima koja su našla plodno tlo među muslimanima. Uvaženi šejh Abdul-Kadir Arnaut, u uvodu ove knjige kaže: »Mi ljudima nudimo ovu knjigu u vrijeme kada postoji velika potreba za ispravljanjem vjerovanja ljudi i kada je neophodno vraćanje na čisti izvor Allahove, dž.š., Knjige i sunneta Njegovog Poslanika, s.a.v.s. Ova knjiga nam daje sliku  vjerovanja islamskog ummeta u odabranim stoljećima, a koje su oni preuzeli od svojih imama.
To je zdravo vjerovanje i ispravan pravac koji svaki musliman treba slijediti i primjenjivati. Molimo Allaha, dž.š., da nam dâ da umremo na vjerovanju koje slijedi ehli-sunnet i džemat....'' (''Tevhida, radost pravovjernih'', str. 8, bos.jez.) Mi se iskreno nadamo da će se još pojaviti ovakvih knjiga. U tom smislu želimo pojasniti nekoliko bitnih stvari koje se tiču vjerovanja ehli-sunneta, a koje su u nekim krugovima naše omladine nedovoljno shvaćene...
Mi smo u prethodnim brojevima našeg časopisa govorili, između ostalog, i o pojavi omladine koja nosi ideje ''tekfira''- proglašavanja muslimana nevjernicima. Ekstremizam takve omladine ispoljava se se kroz više različitih oblika. Jedan od osnovnih oblika tog ekstremizma jeste ogovaranje i nepoštivanje uleme. Velikana ovoga ummeta, koji su obilježili dvadeseto stoljeće i zadužili ummet svojim znanjem i djelima , poput šejh Bin Baza, Usejmina, Albanija i drugih, ta omladina  naziva  ulemom ''hajza i nifasa'', jer pomenuti velikani su navodno od islama razumjeli samo spomenute mes'ele.
 Ekstremizam i neznanje jednog broja njih otišao je toliko daleko da javno za šejha Bin Baza kažu da je «fasik», a svoju kulminaciju na našim prostorima taj ekstremizam je doživio onda kada je jedna skupina ''učene'' omladine predlagala likvidaciju jednog našeg daije. Na veliku žalost,  kao dokaz nekih svojih shvatanja, oni upravo navode spomenutu knjigu  o tevhidu. Ono što nam je cilj pojasniti i naglasiti jeste da svaka osoba koja počini djelo nevjerstva nije nevjernik, shodno shvatanju vodeće uleme ehli-sunneta. Razlog tome je što možda to djelo čini iz neznanja, ili nekog drugog razloga koji je zapreka za njegovo proglašavanje nevjernikom.

Muhammed ibn Abdul-Vehhab

Međutim,  ekstremna omladina ne uzima u obzir uzroke tog nevjerstva, nego samim viđenjem određenog čina donose sud o nečijem nevjerstvu.  Iz tog razloga ovdje ćemo se malo zadržati oko tzv. «ikametul-hudždže», ili  iznošenja dokaza u vezi osobe koja čini kufr ili širk.

Uzimajući u obzir da je «Knjiga tevhida» djelo Muhammeda ibn Abdul-Vehhaba, najprije ćemo citirati njegove riječi o tekfiru  i sprovođenje u praksu onoga što je pojasnio u svojim drugim djelima. On kaže: ''Mi smatramo nevjernikom svakoga onoga  ko Allahu učini širk nakon što mu pojasnimo dokaz neispravnosti njegovog širka.» (''Muellefat Šejh'', 5/60) Zatim kaže:  »A ono što spominju moji neprijatelji da ja proglašavam nevjernikom na osnovu predrasuda i prijateljstva, ili da smatram nevjernikom neznalicu kojem nije donesen dokaz, pa to je velika potvora ...» (''Muellefat Šejh'', 5/25) Tko želi da se uvjeri u istinitost ovih dokaza, neka to potraži u sabranim djelima šejha Muhammeda ibn Abdul-Vehhaba pod nazivom «Muellefa Šejh el-Imam, 5. tom «Privatna pisma», gdje šejh pojašnjava pitanja tekfira, kao što je prethodno pojasnio.
 
Rekao je šejh Abdul-Latif ibn Abdur-Rahman, jedan od unuka šejha Muhammeda ibn Abdul-Vehhaba: »Šejh Muhammed, Allah mu se smilovao, bio je od onih koji su bili najoprezniji kada je u pitanju donošenje suda da li je neka osoba nevjernik ili ne, toliko da nije donio sud za neznalicu koji se moli nekom drugom na kaburima, a ne Allahu, da je nevjernik, ukoliko nema ko da ga posavjetuje i da mu pojasni dokaz radi čega može upasti u nevjerstvo.» (''Minhadžu-tesis'', 187-188)

Kaže šejhu-l-islam Ibn Tejmijje: ''Tekfir (proglašavanje muslimana nevjernikom) biva samo onda kada se porekne ono za što se sigurno zna da je temelj islama, ili ako se poreknu propisi koji su došli mutevatir (sigurnom) predajom, o kojima postoji konsenzus islamskih učenjaka. Međutim, osoba koja je izgovorila riječi kufra ne proglašava se nevjernikom sve dok joj se ne pojasni dokaz njegovog nevjerovanja od strane sultana (halife) ili vođe kojem se pokorava.'' («Mehasinu Tevil», 3/341.) 

Ibn Tejmijje je, također, rekao: ''Imam Ahmed nije smatrao nevjernicima murdžije, niti kaderije, jedino se od njega prenosi da je džehmije smatrao nevjernicima. Ali i pored toga nije ih pojedinačno smatrao nevjernicima, niti je svakog ko bi rekao: 'Ja sam džehmija'-  proglasio nevjernikom. Čak je klanjao iza džehmija koji su pozivali u svoje vjerovanje, onih koji su kažnjavali ljude koji se nisu slagali sa njihovim učenjem. Imam Ahmed i njemu slični nisu ih smatrali nevjernicima, nego su vjerovali da su oni vjernici i da imaju pravo imameta (hilafeta), molio je za njih i smatrao namaz obavljen iza njih ispravnim, kao i obavljanje hadždža i vođenje džihada. U isto vrijeme suprotstavljao se onima koji su uveli novotarije koje su u osnovi «veliko nevjerstvo», iako takvi nisu znali da je to nevjerstvo. Osporavao je i borio se protiv njih dokazima da bi otklonio njihove novotarije shodno mogućnostima. Tako je imam Ahmed spojio između pokornosti Allahu, dž.š., i Poslaniku, s.a.v.s., u širenju vjere i sunneta, i između poricanja novotarija zalutalih džehmija, i vođenja računa o pravima vjernika, bili oni obični svijet ili vođe, pa makar bili neznalice novotari i nepravedni grješnici.''
 
Ibn Tejmijje i Ibn Kajjima o tekfiru

Rekao je Ibnul-Kajjim el-Dževzijje: ''Oni koji prihvataju islam u osnovi, ali odstupaju od nekih osnovnih načela, poput haridžija, mu'tezila, kaderija, rafidija (ši'ija), džehmija i murdžija, mogu se podijeliti u sljedeće skupine: 
Prvo, neznalica koji slijepo slijedi bez znanja, on  nije nevjernik niti grješnik, niti mu se odbija svjedočenje, ukoliko nije u mogućnosti da dođe do upute, i njegov propis je isti kao i propis potlačenih muškaraca, žena i djece.
Drugo, ona osoba koja je u mogućnosti da dođe do upute i istine, ali je to zapostavila posvetivši se dunjaluku, takva osoba je nemarna i zaslužuje kaznu, i grješna je radi ostavljanja onoga što joj je Allah, dž.š., naredio, a to je da Ga se boji koliko je u mogućnosti. Ako kod njega prevladaju novotarije i strasti nad sunnetom i uputom, odbija mu se svjedočenje, ali ako prevladaju sunnet i uputa, prihvatit će mu se svjedočenje.
Treće, onaj koji traži uputu i postane mu jasna, ali je odbije radi privrženosti onome na čemu je on i radi neprijateljstva prema njenim nosiocima, on je  u najmanju ruku grješnik, a proglašavanje njega nevjernikom (tekfir) predmet je idžtihada!'' Komentirajući ove riječi, šejh El-Kasimi je rekao: ''Pogledaj i razmisli! Ovo je Ibn Kajjim spomenuo u većini svojih knjiga i spomenuo je da spomenute osobe učenjaci ehli-sunneta ne smatraju nevjernicima, iako ih je u isto vrijeme opisao kao počinioce velikog kufra i velikog širka.'' U nastavku komentara veli: ''Rekao je  Ibnul-Kajjim u ''Medaridžu'': ''Oni koji priznaju Tvorca mogu se podijeliti u dvije skupine: one koji pridružuju Allahu druga u Njegovom Božanstvu (uluhijjet)  i Gospodarstvu (rububijjet), poput medžusija i sličnih njima, kao što su kaderije....» (''Mehasinu Tevil'', 3/340-341)
 (Ovdje se jasno može vidjeti kako Ibnul-Kajjim kaderije naziva mušricima, dok u prethodnom citatu, govoreći o najgoroj skupini među njima, kaže: »A smatranje takvog nevjernikom (tekfir) predmet je idžtihada!'') Prethodio je također govor šejhu-l-islama Ibn Tejmijje gdje kaže da imam Ahmed kaderije nije smatrao nevjernicima!!! Međutim, da bismo shvatili njihov govor postat će nam jasno nakon što poslušamo govor šejha Džemaludina el-Kasimija.
Komentirajući zatim stav Ibn Tejmijje po pitanju tekfira, šejh Džemaludin el- Kasimi u svom tefsiru «Mehasinu Tevil» kaže: ''Neznalica i onaj koji greškom nešto učini, a pripada ovom ummetu, ukoliko bi učinili kufr ili širk sa kojima  se postaje kafir ili mušrik, imaju opravdanje radi svog neznanja ili greške sve dok im se ne pojasni dokaz, pa ako odbace dokaz, postaju nevjernici bez imalo dvojbe.'' (''Mehasinu Tevil'', 2/339)

Isprika za djela kufra

Rekao je šejh Albani:''Postoje tri sredine u kojima ljudi žive: islamska sredina u kojoj se radi po ispravnom vjerovanju- akidi, i onaj ko bude živio u ovakoj sredini njegovo neznanje nije opravdanje; nevjernička sredina u kojoj žive i muslimani, pa kako će u ovakoj sredini naučiti ispravno vjerovanje-akidu? Onaj ko živi u takvoj sredini ima opravdanje za svoje neznanje. I sredina koja je između ove dvije, po svojoj vanjštini ona je muslimanska i tragovi islama u njoj su jasni.  Međutim, vodeći ljudi u ovoj sredini su skrenuli sa staze ispravnog vjerovanja, pa odakle će obični pojedinici ove sredine da nauče ispravno vjerovanje? U ovakom stanju, stanovnici ove sredine imaju opravdanje zbog neznanja!'' (predavanje «Fetava Džidde», broj 10; ''Es-Sevabit vel-Mutegajjirat'', 173.) Važno je, također, pojasniti stav uleme po pitanju osobe koja ostavlja namaz. Prije svega treba kazati da po pitanju ostavljača namaza postoji razilaženje među islamskim učenjacima, i ranijim i kasnijim.

Među ranijim učenjacima, Ebu Hanife, Malik i Šafija, takvu osobu ne smatraju nevjernikom, a to je po jednoj predaji i mišljenje imama Ahmeda. Od kasnije uleme to mišljenje zastupa šejh Albani, šejh Abdul-Kadir i drugi. Drugo mišljenje ja da je ta osoba nevjernik, i to je prihvaćeno mišljenje (mu'temed) u mezhebu imama Ahmeda. Ako bismo odabrali mišljenje da je pomenuta osoba nevjernik, kao što je to u mezhebu imama Ahmeda, onda treba pojasniti ovo mišljenje. Kao prvo, u hanbelijskom mezhebu uvjet je da ga halifa, ili njegov zamjenik, pozovu da obavi namaz, pa ako i tada odbije da klanja, onda donosi sud da je takva osoba nevjernik. (''El-Insaf'', 2/402.) Ali, ako bismo uzeli da ovaj poziv nije uvjet, kao što je  mišljenje šejhu-l-islama Ibn Tejmijje (''Ihtijarat'', 50), onda se treba vratiti na stav Ibn Tejmijje o osobama koje ne znaju istinu, kao što je slučaj sa našim narodom.

Kaže šejhu-l-islam Ibn Tejmijje: »Islamski učenjaci su složni da osoba koja odraste u sredini koja je daleko od uleme i nije tako davno upoznala islam, a zatim porekne 'nešto općepoznato od islama', da takva osoba nije nevjernik sve dok mu se dobro ne pojasni ono sa čime je došao Poslanik, s.a.v.s.» (''Fetava, 11/407.) Iz navedenog vidimo da Ibn Tejmijje ne smatra nevjernikom osobu koja negira jedan od stubova islama, ako zato postoji opravdan razlog, pa šta onda mi da kažemo za one neznalice koje ponekad i klanjaju?

Uistinu je čudno da danas ima onih koji pokušavaju da dokažu kako kod islamskih učenjaka nema razilaženja da je osoba koja ne klanja- nevjernik! Kao što je u najmanju ruku čudan stav onih koji kažu da nije dozvoljeno jesti meso koje su zaklali oni muslimani koji ne klanjaju, ili da je neispravno njihovo starateljstvo pri sklapanju braka i sl.
*
0
*
0
Logged
seleme
Oflajn
9185
Vidi Profil WWW
« Odgovori #1 u: Maj 15, 2007, 21:50:05 »


Ima li jos ovoga, nekako mi se cini da nije kraj teksta
*
0
*
0
Logged

Islamski Bonton - Blog hanume mi u mene 
oracle

« Odgovori #2 u: Maj 16, 2007, 11:09:35 »


VAŽNO - OBAVJEŠTENJE - VAŽNO
Zbog problema TEKFIRA (proglašavanjem nevjernika neke osobe) među braćom i sestrama koji je zahvatio Europu, Sandžak i uhvatio velikog maha u Bosni i Hercegovini, naše daije koji su islamski obrazovani imali su obavezu da napišu PROGLAS povodom nastalog problema i dostavili su nama da ga objavimo u cijlosti, kako bi braća i sestre pročitali i upoznali se sa ovim problemom.

Potpisnici proglasa: 1. mr. Safet Kuduzović, prof. hadisa; 2. Sabahudin Selmani, prof. hadisa; 3. Semir Imamović, prof. fikha; 4. Abdulvaris Ribo, prof. hadisa; 5. hfz. Dževad Gološ, prof. hadisa; 6. hfz. Fahruddin Haseljić, prof. fikha; 7. Abdussamed ef. Bušatlić; 8. Bilal Dervišić, prof. akaida; 9. Ahmed Patković, prof. akaida; 10. Adnan Maglić, prof. hadisa; 11. Elvedin Pezić, prof. fikha; 12. Ibrahim Hodžić, prof. fikha; 13. Selvedin Haskić, prof. hadisa; 14. Muhamed Ikanović, prof. fikha; 15. Ajdin Kovač, prof. fikha; 16. Elvedin Huseinbašić, prof. fikha..

Pozivamo braću i sestre da ozbiljno shvate ovaj PROGLAS i da ga pročitaju u cijelosti kako bi se zaštitili inšAllah od ovog nastalog problema.

P R O G L A S (citaj dalje)
El-hamdu lillahi rabbil-'alemin, vel-'akibetu lil-muttekin, ve la 'udvane illa 'alez-zalimin, ves-salatu ves-selamu 'ala resulina Muhammedin ve 'ala alihi ve sahbihi edžme'in.
S obzirom na to da je u zadnje vrijeme došlo do aktueliziranja pitanja tekfira (proglašavanja za nevjernike) muslimana, koje je, kao što je to većini poznato, samo po sebi veoma kompleksno i teško, jer se uz njega veže niz drugih pitanja naše vjere, daijama se nameće obaveza da u vidu proglasa, u najkraćim crtama, pojasne ovo pitanje, u skladu sa svojim znanstvenim potencijalima, a oslanjajući se na izjave meritornih islamskih učenjaka, kako ne bi došlo do globalizacije u zauzimanju određenih stavova, i kako se ne bi gledalo na sve ljude kroz jednu prizmu, a radi boljeg lociranja same problematike, i rješavanja iste. ....
Prvo povijesno pitanje koje je izazvalo razdor među muslimanima, a koje, samo po sebi, spada u temeljne osnove ove vjere, jeste pitanje ve'ida (tekstova prijetnji i kazni) - kako nas na to upozorava šejhul-islam Ibnu Tejmijje, rahimehullah..[1]

«Znaj da su pitanja tekfira (osude za kufr), i tefsika (osude za fisk), pitanja imena i propisa, tj. za njih se vežu nagrada ili kazna na Ahiretu, ljubav ili mržnja, te smrt ili život na dunjaluku. Allah, subhanehu ve te'ala, je Džennet učinio obaveznim vjernicima, a zabranjenim nevjernicima, stoga tekfir i tefsik spadaju među najvažnije propise ove vjere, u svakom mjestu, i svakom vremenu!»..[2]

Osnova muslimanskih društava je islam, a ne kufr!
Poznati učenjak Medine, dokazani daija i alim, šejh Jahja b. Ibrahim el-Jahja, bivši rektor Islamskog univerziteta u Medini, koji već tridesetak godina aktivno radi na pitanjima i problemima manjinskih muslimanskih zajednica u većinskim nemuslimanskim zemljama, a pogotovo kada su u pitanju balkanski muslimani i muslimani ruskih republika " odgovorno tvrdi da je osnova kod tih ljudi islam, a ne kufr, širk ili riddet - kako se u zadnje vrijeme to može čuti!

Ovo nije samo njegov stav, već stav i brojnih alima današnjice kako arapskog svijeta, tako i nearapskog, i slobodno možemo reći da je ovo stav enormne većine uleme!
Sa muslimanima Balkana i ruskih republika se ne smijemo ophoditi nikako drugačije osim kao prema muslimanima, i nad njima se sprovode svi islamski propisi koji važe i za ostale muslimane! Dozvoljeno je jesti meso koje oni kolju, klanja im se dženaza, polažu maksimalno pravo na starateljstvo u sklapanju braka, naziva im se selam, odgovara im se na selam itd.! Ovo se ne odnosi samo na one koji se deklarišu i izjašnjavaju kao ateisti.
Našem " bošnjačkom - narodu, koji pri sebi ima mnogo pozitivnih karakteristika i osobina, potreban je neko ko će mu pružiti ruku saosjećanja, milosti i iskrene želje za popravljanjem i liječenjem bolesnog stanja u kojem se zadnjih godina nalazio i nalazi.
Naš narod je u potrebi za iskusnim i renomiranim liječnicima koji će ga na što bezbolniji način liječiti i vraćati propisima ove vjere, i održati ga na putu i stazi Poslanika, s.a.w.s., gdje će amputacija određenih udova tijela biti zadnja solucija koju će ti liječnici sprovoditi u fazi njegova liječenja, a ne prva koja će im pasti napamet!!!

Opasnost i težina tekfira
Propis tekfira je poput ostalih propisa šerijatskog prava. On ima svoje razloge i povode (esbab), principe i norme (davabit), uslove i uvjete (šurut), smetnje i prepreke (mevani'), kao i svoje posljedice (asar), zato je to propis koji se detaljno mora studirati i proučavati, kao i svi ostali propisi ove vjere.
Isto kao što se pitanja namaza, zekata, posta ili hadždža vežu za određene razloge i povode, principe, uvjete ili smetnje... isto tako je i propis tekfira u uskoj sprezi sa svim navedenim pravilima.
Ko se bavio dubljim studiranjem fikha (islamskog prava) primjetiće da je pitanje tekfira zastupljen u velikom broju poglavlja islamskog prava, i za ovo pitanje su vezani brojni propisi naše vjere, što nam još više ukazuje na težinu i zahtjevnost studioznijeg pristupa ovom propisu.
Pitanja koja su u uskoj vezi s propisom tekfira su:
· iskazivanje poslušnosti ili neposlušnosti prema vjersko-političkom vođstvu,
· polaganje prava na upravljanje državom,
· uspostava samog političkog ili vjerskog vođstva i sudstva,
· vođenje ili objavljivanje rata,
· validnost skrbništva nad maloljetnim licima,
· validnost braka ili bračnog starateljstva,
· ispravnost međusobnog nasljeđivanja,
· izvršavanje smrtnih kazni,
· uspostavljanje ljubavi ili mržnje,
· dozvoljenost ili nedozvoljenost konzumiranja zaklanog mesa,
· ukop umrlih...

Ovo su samo neki od propisa u koja pitanje tekfira duboko zadire, tako da će osoba, koja ne bude u stanju dobro razlučiti ko je musliman, a ko ne, griješiti u svim navedenim oblastima vjere!Svima su poznati tekstovi koji nas upozoravaju na opasnost pretjerivanja u pitanjima vjere, ali ćemo, za svaki slučaj, podsjetiti na neke od njih, jer je čovjek sklon zaboravu.Poslanik, sallallahu alejhi we sellem., nas upozorava na pretjerivanje u vjeri riječima koje prenosi Ebu Hurejre, r.a.: Ova vjera je lahkota! Niko se neće s njom hrvati, a da ga ne savlada![3]

Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, kaže: Nemojte sebi dozvoliti pretjerivanje u vjeri, jer su prijašnji narodi stradali zbog pretjerivanja u vjeri![4]

Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, kaže: Dvije vrste ljudi, iz mog ummeta, neće obuhvatiti moj Šefa'at(zauzimanje): nepravedni vladar - tlačitelj, kao i osoba koja pretjeruje u vjeri - fanatik![5]

Pored tekstova koji nas upozoravaju na opasnost pretjerivanja u vjeri, nailazimo i na tekstove koji nas upozoravaju na opasnost griješenja u donošenju ili izricanju suda nevjerstva za nekog muslimana.Od Abdullaha b. Omera, r.a., se bilježi da je Poslanik, s.a.w.s., rekao: Kada neki čovjek proglasi nevjernikom svoga brata " u tom slučaju neko od njih dvojice mora biti nevjernik! U drugoj predaji, također od Abdullaha b. Omera, r.a., stoji: ... ili će biti kao što je rekao, ili će se kufr vratiti njemu![6]

Od Ebu Zerra, r.a., se prenosi da je Poslanik, s.a.w.s., rekao: ... ako neka osoba proglasi drugu osobu nevjernikom (kafirom), ili Allahovim neprijateljem ('aduwullah), a ona to ne bude, takva osuda će se vratiti osobi koja je to izrekla![7]

Navedene autentične-predaje nas kategorički upozoravaju na opasnost i kobnost grijeha pretjerivanja u vjeri, kao i na grijeh nepravedna izvođenja ljudi iz Allahove, dž.š., vjere!
Važnost znanja i položaj uleme u Islamu

Svima nama je poznat stepen učenih ljudi (uleme) kod Allaha, dž.š., ali često puta znamo zaboraviti i s uma smetnuti njihovu poziciju, i obaveznost našeg vraćanja njima u svim pitanjima života, pa ćemo se nakratko posjetiti o nekim detaljima vezanim za njih:
Ulema su poznavaoci Allahovog Šeri'ata; oni su ti koji na najbolji način razumijevaju Njegovu vjeru, i koji postupaju po onome što znaju, hodeći stazama upute i ispravnog razumijevanja stvari!

Ulema su ljudi kojima je Allah, dž.š., podario dalekovidnost i mudrost. Allah, dž.š., kaže:

 On daruje mudrost i znanje onome kome On hoće, a onaj kome je znanje darovano " darovan je blagom neizmjernim. A shvatiti mogu samo oni koji su razumom obdareni. (El-Bekara: 269.)

Ulema su ljudi koje je Allah, dž.š., odredio za glavne autoritete Njegove vjere, naredivši ljudima da im se vraćaju u svim stvarima vjere bilo ovosvjetske ili onosvjetske naravi![8]
Ulema su pravnici ove vjere (fukaha), i osobe s čijih jezika se smiju primati fetve i rješenja, jer su samo oni ti koji smiju izvoditi propise iz Allahove dž.š., Knjige, i Sunneta Njegova Poslanika, s.a.w.s., zbog toga što najbolje poznaju pravila halala i harama![9]
Ulema su imami i vođe ove vjere, koji postigoše visok stepen, uz mukotrpni trud i zalaganje, uz sabur i čvrsto ubjeđenje.

 Allah, dž.š., kaže:

Između njih smo Mi vođe određivali, i oni su ti koji su, odazivajući se zapovijedi Našoj, na Pravi put upućivali, jer su strpljivi bili, i u dokaze Naše su čvrsto vjerovali. (Es-Sedžde: 24.)

Ulema su nasljednici Božijih poslanika, koji od njih naslijediše 'ilm i znanje, kojeg u prsima svojim nose, a koji se reflektira na njihovim riječima i djelima!

Ulema je skupina koja se u datoj situaciji oslobađa obaveze džihada radi studiranja i učenja ove vjere, kako bi obavezu da'aveta i opominjanja svijeta što revnije izvršavali. Allah dž.š., kaže: Svi vjernici ne treba da idu u boj. Neka se po nekoliko njih, iz svake zajednice njihove, potrudi da se upuste u vjerske nauke, i neka opominju narod svoj kada mu se vrate, da bi se Allah pobojali. (Et-Tevba: 122.)

Ulema su upućivači svijeta, i svako mjesto i vrijeme će ih imati, sve dok Allahova, dž.š., odredba ne dođe. Oni su glava i mozak uspješne i potpomognute skupine do Sudnjega Dana, o kojoj nam Poslanik, s.a.w.s., kaže sljedeće: U mom ummetu će postojati jedna skupina ljudi, kojima neće štetu nanijeti oni koji ih budu vrijeđali i ponižavali, ili oni koji im budu kontrirali. Sve dok Allahova odredba ne dođe, a oni će i dalje na tome ostati![10]

*
0
*
0
Logged
oracle

« Odgovori #3 u: Maj 16, 2007, 11:11:30 »


KAKO ĆEMO ZNATI KO JE 'ULEMA?
Ulemu ćemo poznati po slijedećim stvarima:
1. Putovanje radi stjecanja znanja pred ulemom.
2. Ogromno stečeno znanje izravno od uleme.
3. Čvrstina i stabilnost u svim pitanjima života.
4. Učestvovanje u odbrani muslimana, džihadu i da'avi.
5. Jačina ahlaka, ibadeta i straha od Allaha, dž.š..
6. Svjedočenje i preporuka koju nose od ostale uleme.
7. Brojna napisana djela koja ostavljaju za sobom
8. Kvalitet šejhova pred kojim su učili, kao i kvalitet učenika koje za sobom ostavljaju.
Imam Malik, rhm., kaže: Ružno je da se čovjek upusti u neke stvari, a da se prethodno ne konsultuje sa ljudima koji su pametniji od njega. Nisam počeo davati fetve ljudima sve dok nisam zatražio dozvolu za to od Rebi'e i Jahje b. Se'ida " koji mi naredi da se tog posla prihvatim, a da su mi to zabranili " ne bih se ovog posla nikada prihvatio![11]
Na drugom mjestu se bilježi da je imam Malik, rhm., rekao: Ne smije svaka osoba kojoj se dopadne prenošenje hadisa, ili izdavanje fetvi, sjesti u mesdžid i upustiti se u taj posao, sve dok se ne konsultuje sa ljudima poznatim po hajru, i ljudima zaduženim za taj mesdžid. Ako oni primijete da je spreman za takvo što " sjest će i bavit će se prenošenjem hadisa, i izdavanjem fetvi. Što se tiče mene, nisam se počeo time baviti sve dok mi sedamdeset alima nije posvjedočilo da sam spreman za takvo nešto!!! [12]
Ko su osobe koje se smiju baviti tekfirom[13]

Dr. Ali el-Šibl, učenik šejha Ibn-Baza, rhm., kaže:

"Ehli-sunnet vel-džema'at eksplicitno zadržava propis tekfira na samo dvjema kategorijama ljudi, i to:

1. Kudat šer'ijjun (šerijatske sudije), koji su u osnovi zamjenici vladara muslimana (velijjul-emra), kada je u pitanju sprovedba šerijatskih propisa. To su osobe koje u ime Allaha, dž.š., sude ljudima na Zemlji! U povodu njih je imam Ibnul-Kajjim, rhm., napisao svoje poznato djelo "I'ilamul-Muvekki'in 'an Rabbil-'alemin", (Obavijest potpisnicima u ime Gospodara svih svjetova), jer su šeri'atske sudije osobe zadužene za sprovođenje Božijih zakona među ljudima na Zemlji. Propisi vezani za šerijatske kazne, koji se nalaze u knjigama fikha su eksplicitno određeni za šeri'atske sudije.

2. Kibarul-'ulema' (učenjaci visoko rangirani u znanju, iskustvu i godinama). To su ljudi koji su na stepenu šeri'atskih sudija, ili pak većoj od njihove deredže, i to su ljudi koji imaju pravo govoriti o ovim pitanjima. To su ljudi koji na osnovu svog znanja, iskustva i godina imaju pravo utvrđivati da li je neka osoba ili grupa ljudi, ispunila određene uslove za izricanje osude za nevjerstvo ili ne! Što se tiče običnog muslimanskog puka, ili poletne omladine, pune zanosa i želje za ovom vjerom, ili početnika u stjecanju šerijatskog znanja " oni nikako ne polažu pravo na bavljenje propisom tekfira muslimana!Zbog čega kažemo da navedene skupine ljudi nemaju pravo baviti se ovim propisom? Zbog toga što postoji jedna velika smetnja pri njima koja ih ometa od pravilnog i ispravnog bavljenja ovim propisom. Ta smetnja se zove neznanje, ili slabo i površno znanje, kao i nestabilnost! Obje osobine predstavljaju veliku smetnju kada se nađu pri osobama koje se žele baviti sudstvom uopće a pogotovo izricanjem suda za određenog muslimana, ili pak nad većim brojem njih!

Zbog svega navedenog, ulema i svi ostali muslimani vraćaju propis tekfira dvijema prethodno spomenutim skupinama: šeri'atskim sudijama (kadijama), a u slučaju nepostojanja šeri'atskih kadija muslimani će se u ovim pitanjima obratiti visoko rangiranoj ulemi, poznatoj po šeri'atskom znanju, širokim vidicima i obzorjima i dugom iskustvu!Pitanje tekfira je propis uz kojeg su usko vezani mnogi propisi naše vjere, koji, često puta, ne mogu ni pasti na pamet osobi koja se olahko potpiše na presudu - u ime Allaha, dž.š., Gospodara svih svjetova - da je određena osoba, ili grupa ljudi, osuđena za kufr!!!

Ove dvije skupine ljudi - kadije i ulema " su osobe sa kojima se kreće propis "Ikametul-hudždže" " uspostavljanja dokaza protiv ljudi koji su počinili ili čine neka od djela kufra! "Ikametul-hudždže" - uspostavljanje dokaza protiv nekog čovjeka se bitno razlikuje od "Bejanul-hudždže" " uopćenog pojašnjavanja nekog propisa ljudima.

"Ikametul-hudždže" " je validno i ispravno samo od strane kadija ili visoko rangirane uleme, jer su samo oni intelektualno-šerijatski stručni po datom pitanju, dok se "Bejanul-hudždže" " sušto pojašnjavanje propisa dozvoljava i početnicima u stjecanju šeri'atskog znanja, kao što smo mi, i ostali muslimanski puk! Dakle, nismo mi ti koji su intelektualno-šeri'atski stručni kada je "Ikametul-hudždže" u pitanju, već samo šeri'atske kadije i visoko rangirana ulema.

Od "Ikametul-hudždže" (validnog uspostavljanja dokaza nad nekom osobom), ovisi ohalaljivanje nečije časti, imetka ili života " što su sve pravne posljedice tekfira, poput: nenasljeđivanja, gubljenja pravo na vilajet (upravljanje) svake vrste itd..
Kada je u pitanju "Bejanul-hudždže" (sušto pojašnjavanje propisa ljudima), od njega ne ovisi ohalaljivanje nečije časti, imetka ili života, i najviše što se nakon njega može reći jeste " tadlil, tj. smatranje određene osobe zalutalom, ili zabludjelom - ali nikako nevjernikom (kafirom)!

Dakle, početnici na putu stjecanja znanja (tullabul-'ilm), misionari (daije, imami, hatibi), nemaju prava upuštati se u vode konkretnog tekfira jednog muslimana! Na njima je obaveza pojašnjavanja propisa i stavova naše vjere po određenim pitanjima, i priprema terena za maksimalnu uspostavu šeri'atskih zakona. [14] Pogotovu se ne smijemo služiti propisom tekfira onda ako je između nas i određene osobe došlo do određenog nesuglasja, svađe ili razdora! U takvom slučaju mi moramo biti razlogom njegove upute i hidajeta, razlogom njegovog prelaska iz tame na svjetlo, a ne razlogom njegovog još većeg udaljavanja i ostavljanja u tami!"

*
0
*
0
Logged
oracle

« Odgovori #4 u: Maj 16, 2007, 11:12:53 »


Uvjeti i smetnje propisa tekfira
(šurut we mevani'u tekfir)
Proglašavanje nekog muslimana nevjernikom je usko vezano uz ispunjenje određenih uvjeta (teveffuruš-šurut), kao i uz uklanjanje i nestanak određenih smetnji sa puta donošenja takvog suda (intifa'ul-mevani').

Uvjeti donošenja suda tekfira (šurut)
Šart, odnosno uvjet, je pojam čije postojanje ne iziskuje postojanje ili nepostojanje nečeg drugog, ali, njegovo nepostojanje nužno iziskuje nepostojanje nečega!

Npr.: abdest je šart, odnosno uvjet ispravnosti namaza, ali ne mora značiti da, ako je neka osoba uzela abdest, da time ima i namaz, ali, ako osoba nema abdesta, namaz joj neće biti ispravan, tj. neće imati namaza, pa makar ga i klanjala.[15]
 
U tematici koju trenutno obrađujemo, to bi značilo sljedeće: Propis tekfira je u uskoj sprezi sa uvjetima (šartovima), ali ne mora značiti da ako neki od šartova tekfira budu ispunjeni da će se sud tekfira obavezno nad nekim izreći, ali, ako određeni šartovi tekfira ne budu ispunjeni sud tekfira se nikako neće izreći, ili, ako bude izrečen - biće neispravan!

Uvjeti tekfira se dijele na tri grupe:
A. Uvjeti koje mora ispunjavati počinioc određenog djela:
1. Teklif - punoljetnost i intelektualna sposobnost osobe.
2. Znanje, tj. da osoba zna i da je dobro upoznata s time da je djelo kojeg čini " djelo kufra.
3. Namjerno činjenje djela.
4. Slobodan izbor i odabir, tj. da osoba nije bila prisiljena na izgovaranje ili činjenje onoga što je kufr. Allah, dž.š., kaže: Onoga ko zaniječe Allaha, nakon što je u Njega povjerovao, osim ako na to primoran bude, a srce mu smireno u vjerovanju ostane; one kojima se grudi nevjerstvom ispune - stići će srdžba Allahova, i njih čeka patnja velika! (Nahl: 106.)

B. Uvjeti koje mora ispunjavati (ne)djelo kufra:
1. Da određeno djelo, ili riječi, koje je počinio pametni i punoljetni musliman, jasno ukazuju na to da su to djela ili riječi nevjerstva (nakidun min nevakidil-iman evil-islami)!2. Da dokazi, koji ukazuju na to da su određeno djelo ili riječi nevjerstvo ili riddet, budu jasni, decidni i ispravni.

C. Uvjeti utvrđivanja nečije krivice:

Nečija krivica za određeni postupak se može utvrditi samo ispravnim šeri'atskim metodama, nikako putem sumnji, izmišljanja, nagađanja, predviđanja ili pretpostavki, a to biva na jedan od sljedeća dva načina:
1. Putem ikrara, tj. ličnog priznanja.2. Putem bejjine, tj. svjedočenja od strane dva pouzdana svjedoka.

Smetnje pri donošenju suda tekfira (mevani')

El-Mani'a, odnosno prepreka ili smetnja, je situacija ili stanje koje, u slučaju postojanja, nužno iziskuje nepostojanje nečega.

Naprimjer, prisila je jedna od smetnji izricanju suda tekfira, pa, u slučaju postojanja prisile, tj. ako čovjek bude prisiljen na činjenje djela kufra, dotična osoba neće biti proglašena nevjernikom, ili će se takav sud proglasiti neispravnim u slučaju da se on izrekne![16]

Smetnje ili prepreke (mevani') su sušta suprotnost uvjetima i uslovima (šurut), tako da kada se govori o jednome drugo se obavezno podrazumijeva, odnosno jedno drugo isključuju.

Neispunjenje uslova biva preprekom i smetnjom određenom propisu, kao što i nestanak određene smetnje biva uvjetom sprovedbe nekog propisa. Ovo je stav većine učenjaka usul-fikha.[17]

Smetnje suda tekfira se mogu podijeliti na tri grupe:
A. Smetnje koje se mogu naći kod počinioca određenog (ne)djela, koje se u usul-fikhu nazivaju imenom "el-'Avarid el-Ehlijje", a koje se mogu podijeliti na dvije grupe:
· Urođene smetnje tj. one na koje čovjek ne može utjecati poput: malodobnosti, ludila, senilnosti, zaborava... Ovakve situacije iziskuju nebilježenje grijeha, jer osobe ovakvog stanja nisu šerijatski obveznici, ali eventualne štete, koje od njih proiziđu, moraju biti nadoknađene.

· Stečene smetnje tj. one na koje čovjek može pozitivno ili negativno utjecati, poput:
1. greške  { الخطأ },

2. neznanja { الجهل } ,

3. pogrešnog razumijevanja التأويل } {,

4. prisile الاكراه }  {, i

5.slijepog slijeđenja { التقليد }[18]

B. Smetnje koje se mogu naći pri počinjenom (ne)djelu:

1. Da određeno djelo ili riječi, koje pametni i punoljetni musliman izvrši, ne ukazuju jasno na to da su to djela ili riječi nevjerstva.

2. Da dokazi, kojima se dokazuje da je određeno djelo ili da su određene riječi, nevjerstvo ili riddet, nisu jasni, niti kategorički, ili da nisu decidni, ili su pak neispravni.

C. Smetnje pri utvrđivanju nečije krivice:

1. Nepostojanje ličnog priznanja ('ademul-ikrar)..

2. Nepostojanje dva pouzdana svjedoka
.
*
0
*
0
Logged
oracle

« Odgovori #5 u: Maj 16, 2007, 11:13:22 »


MORA SE PRAVITI RAZLIKA IZMEĐU PROGLAŠ AVANJA KONKRETNOG POJEDINCA-MUSLIMANA, NEVJERNIKOM (EL-TEKFIR EL-MU'AJJEN), I IZMEĐU IZRICANJA UOPĆENE OSUDE ČOVJEKA NA NEVJERSTVO (EL-TEKFIR EL-MUTLAK)

Poznati učenjak dr. Abdul-Aziz b. Muhammed el-Abdul-Latif, u svom poznatom djelu "Nevakidul-Iman el-Kavlijjeh vel-"Amelijjeh", na str. 52-54., kaže sljedeće:"Ehli-sunnet vel-Džema'at pravi razliku između uopćenog izricanja suda tekfira, i konkretnog tekfira određenog muslimana (pojedinac ili grupa). U prvom slučaju (el-tekfir el-mutlak), izriče se uopćena osuda da je, osoba koja uradi to i to, ili kaže to i to " nevjernik! U drugom slučaju (el-tekfir el-mu'ajjen), kada je već u pitanju određena osoba, koja je uradila ili rekla nešto što je od djela kufra " apsolutno se ne smije proglasiti nevjernikom sve dok se ne ispune traženi uvjeti, i dok se određene smetnje ne uklone.Nakon ispunjenja uvjeta i otklanjanja smetnji, protiv takve osobe je dokaz uspostavljen, kojeg, ako odbije, postaje nevjernikom!
 
Ako spoznamo razliku između "et-tekfir el-mutlak" (općeg donošenja suda za nevjrstvo) i "et-tekfir el-mu'ajjen", (pojedinačan sud za nevjerstvo) uvidjećemo greške dvije vrste ljudi:·  onih koji su po ovome pitanju maksimalno pretjerali, osuđujući određenog pojedinca na nevjerstvo bez pravljenja ikakva izuzetka, i bez osvrta na osnovne uvjete i prepreke, i ·  onih koji su se apsolutno ustegli od proglašavanja određenog pojedinca nevjernikom (nakon njegova ispunjenja svih neophodnih uvjeta), u potpunosti anulirajući oblast riddeta (odmetništva) iz islamskog zakonodavstva.[19]

Štete koje proizilaze iz zapostavljanja da'veta

U slučaju da dođe do zapostavljanja mudrog, osmišljenog i organizovanog da'veta, napuštajući proces uvođenja ljudi u Allahovu, dž.š., vjeru, što će nam se neizbježno desiti ako se upustimo u burne vode tekfira, tefsika ili tebdi'a ostalog svijeta, sve će to rezultirati odbijanjem ljudi od islama kao vjere, a kobne posljedica svega toga, po nas, biće:

1. Nestanak duševnog i socijalnog mira.

2. Širenje fesada i nereda po zemlji.

3. Suše, nestašice i neimanje bereketa.

4. Zasluženje žestoke kazne.

5. Zasluženje Božijeg prokletstva.

6. Iščeznuće javnih obilježja islama i upute!

Potpisnici proglasa:
1. mr. Safet Kuduzović, prof. hadisa;
2. Sabahudin Selmani, prof. hadisa;
3. Semir Imamović, prof. fikha;
4. Abdulvaris Ribo, prof. hadisa;
5. hfz. Dževad Gološ, prof. hadisa;
6. hfz. Fahruddin Haseljić, prof. fikha;
7. Abdussamed ef. Bušatlić;
8.  Bilal Dervišić, prof. akaida;
9. Ahmed Patković, prof. akaida;
10.  Adnan Maglić, prof. hadisa;
11.  Elvedin Pezić, prof. fikha;
12.  Ibrahim Hodžić, prof. fikha;
13.  Haskić Selvedin, prof. hadisa;
14.  Ikanović Muhamed, prof. fikha;
15.  Kovač Ajdin, prof. fikha;
16.  Huseinbašić Elvedin, prof. fikha;

[1]  Pogledaj: ''Medžmu'ul-Fetava'', 3/147..
[2] Pogledaj: ''Medžmu'ul-Fetava'', 12/251..
[3] Pogledaj: ''Sahihul-Buhari'', Kitabul-Iman, Bab: El-Dinu Jusr; ''Fethul-Bari'', 1/93. Šejhul-islam imam Ebu Abdullah el-Zehebi rhm., u svom poznatom djelu ''Sijeru E'alamil-Nubela'', 12/120, kaže sljedeće: "Ovako su se ponašali imami selefa. Nisu se upuštali u suhu priču i raspravljanje. Svoje vrijeme su trošili na proučavanje Kur'ana i Sunneta, i boljem razumjevanju istih; slijedili su (ulemu), i nisu pretjerivali (u vjeri) " يتبعون و لا يتنطعون ."
[4]  Pogledaj: ''Musned'' imama Ahmeda, 1/215,347.; ''Sunen'' Nesa'ija i Ibn Madže.
[5] Pogledaj Hadis je hasen, a bilježi ga imam el-Taberani u svom ''Kebiru''.
[6] Pogledaj: ''Sahihu Muslim''. Kitab: El-Iman. Bab: Bejanu Hali Imani men kale li ehihi el-muslim: Ja Kafir, br. 111..
[7] Pogledaj: ''Sahihu Muslim''. Kitab: El-Iman. Bab: Bejanu Hali Imani men regibe an ebihi ve huve ja'alem, br.112..
[8]  Pogledaj: ''Tefsirul-Taberi'', 3/327..
[9]  Pogledaj: ''E'alamul-Muvekki'in'', imam Ibnul-Kajjim el-Dževzijje rhm., 1/7..
[10] Pogledaj ''Sahihul-Buhari'', Kitabul-I'itisam, Kavlun-Nebijji: La Tezalu... 8/189., br. 7311..
[11] Pogledaj: ''Sifetul-Fetva vel-Mustefti'', od Ibnu Hamdana, str. 7..
[12] Pogledaj: ''Dibadž'', od Ibnu Ferhuna, str. 21..
[13] Poslušaj drugi ders iz ciklusa predavanja koje je, na ovu temu, održao šejh Ali el-Šibl, na naučnom seminaru u Medini el-Munevveri (devra el-'ula el-'ilmijja), u organizaciji cijenjenog profesora Islamskog univerziteta šejha Ebu Ejjuba el-'Awadžija, hafizahullah.
[14] Poznati alim Ehli-Sunneta vel-Džema'ata, šejhul-islam imam Ebu Abdullah el-Zehebi rhm., u svom poznatom djelu Sijeru E'alamil-Nubela', 18/191-192, kaže slijedeće:"...ko dostigne stepen idžtihada, i to mu posvjedoči dobar broj alima, takvoj osobi nije dozvoljeno činiti taklid, isto kao što - početniku u bavljenju fikhom, ili običnom muslimanu koji je naučio nešto od Kur'ana napamet, ili dobar dio njega - nikako nije dozvoljeno samostalno se baviti idžtihadom! Kako će se - on - baviti idžtihadom?! Šta on ima kome reći! Na osnovu čega će on zasnivati svoje stavove? Kako misli letjeti, a još mu perje nije izraslo!? Treća vrsta: Dobro učena osoba (el-fekih el-muntehel-jekiz el-fehim el-muhaddis), koji je dobro savladao neko od djela fikha, kao i neko od djela iz usulul-fikha (kava'idul-usul), i koji je dobro savladao arapsku gramatiku, učestvujući u ostalim fadiletima poput učenja Kur'ana napamet, i bavljenja njegovim tefsirom, i izlaganjem istog ostalima " ko sve ovo pređe dolazi do stepena ograničenog vršenja idžtihada (el-idžtihad el-mukajjed), i spreman je upuštati se u razmatranje dokaza imama ove vjere! U kom god pitanju mu se ukaže istina, i bude potkrijepljena čvrstim i ispravnim tekstom (ajet-hadis), i neko od poznatih imena ove vjere (el-e'imme el-e'alam), poput Ebu Hanife, Malika, Sevrija, Evza'ije, Šafije, Ebu Ubejde, Ahmeda, Ishaka... bude postupao na taj način " neka slijedi istinu (hakk), i nemoj da se povodi za olakšicama, i neka se dobro čuva i pazi (el-vere'), jer nakon toga nema prava na taklid. Ako primijeti da će tim postupkom izazvati pobunu ostalih učenjaka protiv sebe, neka ne iznosi javno taj svoj stav, i neka ga ne radi javno " jer ga može ponijeti takav postupak na umišljenost, i na želju za isticanjem " zbog čega može biti kažnjen! Takva osoba može samu sebe upropastiti, jer koliko je ljudi koji rekoše istinu, ili naređivaše na dobro, ali im Allah, dž.š., posla ljude koji će ih poniziti, zbog lošeg nijjeta i namjere koju su imali pri sebi, ili zbog želje za vjerskom vlašću i vođstvom (el-ri'aseh el-dinijjeh)! Ovo je skriveni virus koji kruži dušama učenjaka (fukaha), isto kao što se može naći u dušama bogatih dobrotvora, ili ostavljača vakufa. Ovo je skriveni virus koji se može naći u dušama vojnika " emira i mudžahida. Sudariće se s neprijateljem, i dvije skupine će se u koštac uhvatiti, a u dušama mudžahida će biti skrivenih tajni, i namjere umišljenosti, i pokazivanja hrabrosti " kako bi se kasnije o njemu pričalo, i uobraženosti i oholosti " oblačeći pozlaćena vojna odjela bez 'pancira', ili ukrašenih kaciga " sve na oholim dušama i konjima! Svemu navedenom se može pridodati slabo pridavanje pažnje namazu, činjenje nasilja prema ostalom svijetu, kao i eventualno konzumiranje alkohola " pa gdje da pomognuti budu!!! I kako da poniženi ne osvanu!? Allahu, pomogni vjeru Tvoju, i pomogni robove Tvoje!"
[15]  Pogledaj: el-Mustasfa, 2/180.; el-Bahr el-Muhit, 1/309.; Šerhu Tenkihil-Fusul, str.82.; Iršadul-Fuhul, 1/78.; Usulul-Fikh, Abdul-Vehhab Hallaf, str.118.; Muzekkiretu Usulil-Fikhi, str.82., šejh Muhammed el-Emin el-Šenkiti rhm..
[16]  Pogledaj: Šerhu Tenkihil-Fusul, str.82.; Iršadul-Fuhul, 1/79.; Nešrul-Bunud, 1/34-35.; Merakil-Su'ud, str.73.; Muzekkiretu Usulil-Fikhi, str.83..
[17]  Pogledaj: ''Beda'i'ul-Feva'id'', 4/12..
[18] Imam Ibnul-Kajjim, rhm., u svom poznatom djelu ''El-Turuk El-Hukmijje'', str. 174., kaže sljedeće: ''Što se tiče novotara koji pripadaju sveopćem muslimanskom korpusu, ali, koji kontriraju ostalim muslimanima u nekim primarnim pitanjima ove vjere, poput rafidija, kaderija, džehmija, gulatul-murdži'eh, i njima sličnih skupina, oni se mogu podijeliti na nekoliko grupa

1. Osoba neznalica (džahil), koja se slijepo povodila za ostalima (mukallid), koja u osnovi ne pripada skupini 'intelektualaca'. Spomenuta osoba se ne proglašava nevjernikom (kafirom), niti velikim grješnikom (fasikom), niti će mu se svjedočenje odbijati u slučaju da nije bio u mogućnosti podučiti se uputi. Njegov status je status potlačenih ljudi, žena i djece, koji nisu bili u stanju pronaći sebi izlaz iz situacije u kojoj su se našli. Za spomenute, nadati se je da će im Allah, dž.š., oprostiti grijehe, a Allah je doista Milostiv, i grijehe oprašta

2. Osoba koja je bila u stanju pitati, i uputu potražiti, i istinu spoznati, ali je sve to zapostavila zanimajući se ovosvjetskim potrepštinama, ili vlašću, ili uživanjima... Takva osoba je nemarna (muferrit), i zaslužna je kazne. Postala je grješna time što nije izvršila obavezu takvaluka prema Allahu, dž.š., shodno svojim mogućnostima. Status ove osobe je kao i status svih ostalih ljudi koji nisu izvršili svoje obaveze!

3. Osoba koja je pitala, i tražila, i kojoj je uputa pojašnjena, ali je nije prihvatila, i ostavila je ili zbog slijepa povođenja za ostalim (taklid), ili zbog pristrasnosti onome na čemu je (te'assub), ili je u osnovi mrzila uputu (bugd), ili iz neprijateljstva prema ljudima koji su bili na uputi (mu'adat). Ovakva osoba je u najmanju ruku veliki grješnik (fasik), a što se tiče osude date osobe na kufr (tekfir), to pitanje će biti podložno idžtihadu i detaljnijem obrazlaganju!

[19] Š ejhul-islam imam Ebu Abdullah el-Zehebi rhm., u svom poznatom djelu ''Miizanul-I'itidal'', 3/39, kaže sljedeće: "Musliman mora biti blag prema ummetu Muhammeda, s.a.w.s., i ne smije im tek tako oduzimati iman ili islam - što je jedno od glavnih obilježja haridžija i mu'utezila, koji zbog velikih grijeha nevjernicima progašavaju pripadnike kible, a niti ćemo ih opisivati savršenstvom u imanu - što je jedno od glavnih obilježja murdžija. Musliman je osoba od čijeg jezika i ruku su sigurni ostali muslimani!"

Ovaj fajl mozete skinuti - download-ovati na svoje kompjutere i slati ih emailovima brace i sestara ili isprintati i ponijeti u vase mesdzide.

www.studio-din.com
*
0
*
0
Logged
oracle

« Odgovori #6 u: Maj 16, 2007, 11:16:43 »


Muhammed, a.s., nikada nijednog muslimana nije proglasio nevjernikom
Šejh Selman el-Awde: Vi egzistirate u srcu Evrope, i za očekivati je da braću, poput vas, njihova ljubomora prema vjeri navede da više razmišljaju o tome kako će ovaj ummet povesti u prosperitet


Priredio: Smail L. Handžić



Raspust je bio idealna prilika da ga iskoristimo za zijaret učenjacima, da im izložimo neke naše probleme na koje nailazimo, te da poslušamo njihove mudre savjete koji su svima nama, itekako, potrebni. Nije nam bilo teško da iz Medine prevalimo put dugačak oko hiljadu kilometara u jednom pravcu da se sretnemo sa velikim šejhovima kao što su dr. Ahmed el-Kadi, hatib Abdul-Muhsin el-Kadi, dr. Halid el-Muslih, učenicima šejha Ibn Usejmina iz njegovog grada El-Unejza, zatim, šejhovima Abdullahom el-Gunejmanom i dr. Selmanom el-Awdom iz mjesta El-Burejda, te sa šejhom dr. Abdur-Rahmanom el-Mahmudom, šejhom El-Džibrinom i šejhom Seidom el-Misrijem iz Rijada.



Raspust je bio idealna prilika da ga iskoristimo za zijaret učenjacima, da im izložimo neke naše probleme na koje nailazimo, te da poslušamo njihove mudre savjete koji su svima nama, itekako, potrebni. Nije nam bilo teško da iz Medine prevalimo put dugačak oko hiljadu kilometara u jednom pravcu da se sretnemo sa velikim šejhovima kao što su dr. Ahmed el-Kadi, hatib Abdul-Muhsin el-Kadi, dr. Halid el-Muslih, učenicima šejha Ibn Usejmina iz njegovog grada El-Unejza, zatim, šejhovima Abdullahom el-Gunejmanom i dr. Selmanom el-Awdom iz mjesta El-Burejda, te sa šejhom dr. Abdur-Rahmanom el-Mahmudom, šejhom El-Džibrinom i šejhom Seidom el-Misrijem iz Rijada.


U ovom broju Saffa prenosimo najvažnije detalje iz razgovora sa šejhom Selmanom el-Awdom i šejhom El-Džibrinom sa kojima smo razgovarali o pitanjima proglašavanja ljudi nevjernicima (et-tekfiru el-mu'ajjen).


Šejh El-Awde: Moram vam priznati da sam, nakon što sam čuo ovo vaše pitanje, osjetio veliki pritisak u srcu, i osjetio sam, zaista, bol zbog stanja islamskog ummeta općenito! Pitam se kada ćemo se više osvijestiti, kada ćemo se probuditi?! Posebno kada su u pitanju momci poput vas! Vi egzistirate u srcu Evrope, i za očekivati je da braću, poput vas, njihova ljubomora prema vjeri navede da više razmišljaju o tome kako će ovaj ummet povesti u prosperitet! Mi se nalazimo pred izazovima tehnološke superiornosti. Ova vjera je došla da zaštiti i olakša život ljudima, da ih civilizacijski uzdigne. Stvoritelj ljudi je Uzvišeni Allah, i On im je darovao vjeru. Nikada nećemo moći razmišljati o poboljšanju našeg stanja i napretku ako se obuzmemo sa međusobnim raspravama i sukobima oko ovakvih pitanja.


Kada je u pitanju tekfir, trebamo se upitati da li nam je Uzvišeni Allah igdje u Kur'anu naredio da ljude proglašavamo nevjernicima? Ne, takvo što nećete nigdje naći u Kur'anu! Dobro, pogledajmo u hadis, u život Allahovog Poslanika, a.s., u čitav njegov život počevši od dana kada je postao poslanik, pa sve dok nije preselio. Koliki je broj ljudi koje je proglasio nevjernicima nakon što su postali muslimani? Ne postoji ni jedan! Čak štaviše, ni munafike (licemjere) nije tekfirio, nego se prema njima ophodio kao i sa muslimanima! Primjer tome su Abdullah ibn Ubejj ibn Selul i drugi. Ženili su ih muslimankama, uživali su potpuna prava starateljstva nad njihovom djecom, imali su sva prava nasljedstva, miješali su se sa muslimanima itd. Osim toga, poznato je da je Allahov Poslanik klanjao dženazu Abdullahu ibn Ubejju ibn Selulu, on ga je spustio u njegov mezar, ogrnuo ga svojom košuljom... Ovo se autentično navodi u vjerodostojnim zbirkama! Koje je to šerijatsko načelo, odnosno, da li postoji neki šerijatski tekst koji nas obavezuje da nazivamo ljude nevjernicima?! Takvo što ne postoji! Naprotiv, svaka osoba koja za sebe potvrdi da je musliman, osnova u tom slučaju je ispravnost njene potvrde sve dok istu ne poništi potpuno jasnim, vidljivim i nedvosmislenim postupkom koji ne sadrži nikakvu mogućnost drukčijeg tumačenja! Od nas se ne traži da pratimo ljude i da komentarišemo da li je potvrda nekog muslimana o njegovom islamu ispravna ili ne!? Da li je počinio nevjerstvo ili ne? Od nas se to ne traži! Navode se neki tekstovi vezani za onoga koji ostavi namaz, kao što su riječi Allahovog Poslanika: "Ugovor koji je između nas i njih je namaz, pa ko ga ostavi takav je počinio nevjerstvo!" Ili njegov govor u kojem kaže: "Između čovjeka i između širka i nevjerstva je ostavljanje namaza!" Ovo su, dakle, jasni i vjerodostojni šerijatski tekstovi. Uprkos tome, pitamo se da li je od vremena poslanstva pa do danas igdje zabilježeno da je neki musliman, učenjak, ili imam mezheba, ili neki islamski pravnik, donio sud o nekim osobama da su postali nevjernici zbog toga što su ostavili namaz? Ili, da li su ih ubili zbog toga, ili im zabranili pravo nasljedstva, ili ih razdvojili od njihovih žena? Ovo nije poznato u čitavoj historiji islama! To je sve dokaz da se ovakvi i slični tekstovi općenito razumijevaju na način prijetnje i ukora. Međutim, nikako se ne razumijevaju na način da neko mora praktično to primijeniti na određene ljude! Upravo radi toga veliki broj islamskih učenjaka, a to mišljenje je naveo i Ibn Kudame u ''Mugniju'', zastupa mišljenje da se pod tim misli na nevjerstvo nifaka. Takvi su prisutni u muslimanskom društvu i prema njima se treba ophoditi kao i prema muslimanima.


Ovim stvarima, zaista, ne pridajem toliku pažnju. O njima govorim samo onda kada sam primoran da nešto kažem. To je zbog toga što osjećam odvratnost prema ovakvom razmišljanju koje je zaostalo, koje se odlikuje neznanjem i tamom. Od ovakvih ideja nema nikakve koristi, osim izazivanja rascjepljenja i pojave oholosti među muslimanima. Čovjek, pa makar on bio i učenjak, ne smije da se bavi, ili požuruje pri donošenju propisa nevjerstva koji se tiču ljudi. Ljudi mogu imati različite i mnogobrojne isprike. Može se desiti da se o nekome proširila neistina, ili da se dogodilo ono što se nije desilo, ili da imaju raznolika opravdanja, kao što je neznanje, ili pogrešno shvatanje, ili primoranost...

Mi se ne smijemo zadovoljiti time da se ovakvih ideja jednostavno klonimo. Naprotiv, nama je obaveza da se borimo protiv ovih nastranih ideja i da budemo ubijeđeni da naš ummet neće krenuti u prosperitet, da neće biti napredan i ostvariti svoj uspjeh ako ove ideje okupiraju našu omladinu.


Šejh El-Džibrin: Što se tiče pitanja vezanog za proglašavanje osobe nevjernikom, možda će oni koji se njime bave reći: "Mi određene osobe smatramo nevjernicima zbog toga što su učinili neko djelo nevjerstva!" Takvima treba kazati sljedeće: Nemojte donositi sud o ljudima da su postali nevjernici, međutim, kažite da su njihovi postupci koje oni čine nevjerstvo! Mi ne znamo kakva je njihova završnica i kako će oni okončati svoj život! Mi ćemo potvrditi da je određeno djelo kufr i da je ono svojstveno nevjernicima. Recimo, ostavljanje namaza je kufr na osnovu koga se neko može smatrati nevjernikom. Međutim, za osobu koja ostavlja namaz kažemo da mi ne znamo njenu završnicu! Također je i slučaj sa suđenjem po zakonu koji nije Allahov zakon. Za takvo djelo kažemo da je djelo kufra, a kada je riječ o osobi koja to isto djelo čini, za nju kažemo da ne znamo kakva će joj biti završnica. Ako bi ona slučajno umrla čineći takva djela, za nju bismo rekli da je umrla sa nevjerstvom. Od nje bismo se ogradili i smatrali bismo je nevjernikom! Prije toga se ne smijemo upuštati u izdavanje propisa njenog nevjerstva. U svakom slučaju, proglašavanje osobe nevjernikom zahtijeva dokaz, i ne smije se biti posve sigurno da je ista postala nevjernikom! Kazat ćemo da je njeno djelo kufr, a Allah najbolje zna kakva će biti njena završnica. To je odgovor sa kojim smo mi ubijeđeni!

Najpreče je da se to pitanje ostavi da ga rješava onaj ko ima sposobnost za takvo što, koji dobro poznaje dokaze i koji ih zna primjenjivati. Što se tiče toga da to pravo može imati bilo ko, to mišljenje je neispravno!

Izvor SAFF
*
0
*
0
Logged
oracle

« Odgovori #7 u: Juni 29, 2007, 12:00:42 »


BN-TEJMIJJIN PRISTUP TEKFIRU                
Napisao šejhul-islam Ibn Tejmijje       

 
Šejhul-islam Ibnu Tejmijje, Allah mu se smilovao, u svom djelu Medžmu'ul-Fetava, 3/229, kaže slijedeće: "Ja lično sam, a oni koji se druže sa mnom to vrlo dobro znaju, oduvjek bio žestoki protivnik toga da se određena osoba ili grupa iz sveopćeg muslimanskog korpusa osudi na nevjerstvo (kufr)...

, ili grijeh (fisk), ili ma’asijet, izuzev u slučaju da se zna da je protivu takve osobe uspostavljen dokaz, ali u poslaničkom stilu (el-hudždže el-risalijje), nakon kojeg osoba neće imati ikakva opravdanja za svoja nedjela, i tada će njeno protuslovljenje biti razlogom osude na nevjerstvo (kufr), ili pak grijeh (fisk). Tvrdim i to da Allah, dželle ša'nuhu, ovom ummetu oprašta grijehe, bilo da su jezikom počinjeni, ili ostalim dijelovima tijela (oko, uho, ruka, noga...).

 

Predstavnici selefa su se u mnogo pitanja razilazili, i u mnogo pitanja se nisu složili, ali sve to nije bilo razlogom da jedni druge osude na kufr, ili fisk, ili ma’asijet! Većini je poznat slučaj razilaženja koje se desilo između Ajše, Allah bio zadovoljan njime i ashaba u vezi toga da li je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, vidio Allaha, dželle ša'nuhu, u noći Mi’radža, ili ne. Ona je tvrdila slijedeće: "Ko kaže da je Muhammed vidio Allaha, dželle ša'nuhu, iznio je potvoru i slagao je na Njega!" Nećemo reći, na osnovu njenog iskaza, da je Ibnu Abbas, radijallahu 'anhu, koji je tvrdio da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, vidio Allaha, dželle ša'nuhu, taj koji iznosi potvoru i laži na Allaha dž. š.!?

 

Ljudima sam uvjek pojašnjavao to da je istina ono što se prenosi od selefus-saliha, i imama mezheba, od propisa ili stavova koji općenito govore o tome da je to i to djelo – djelo kufra, ali uvjek i obavezno se mora razgraničavati između uopćenosti određenog propisa ili stava, i dovođenja nekog (pojedinca ili grupe), pod okvire toga stava ili propisa. Ovo je pitanje i problematika koja je proizvela prvi razdor međ' muslimanima u povijesti, i ono spada u krug kompleksnih i složenih pitanja, i tekstova Ve’ida – prijetnji i zastrašivanja. Kur’anski tekstovi koji sadrže značenja prijetnje i zastrašivanja su općeniti, poput: "Oni koji bez ikakva prava jedu imetke siročadi – doista jedu ono što će ih u vatru dovesti; oni će u ognju goreti!" (el-Nisa’: 10.)

 

Svi kur’ansko-hadiski tekstovi koji glase u stilu: Ko počini to i to - zaslužiće to i to - svi su oni općenitog karaktera… Propis tekfira (osude na nevjerstvo), spada u oblast Ve’ida, jer i kada naiđemo na čovjeka koji radi ono čime poriče govor Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem, može se desiti da je dotična osoba nova u vjeri, ili da je odrasla u dalekom selu ili zabiti (badija-mjesto necivilizacije i neznanja), pa se zbog tih razloga dotična osoba ne smije proglasiti ili smatrati nevjernikom, makar i negirala obaveznost nekog propisa, sve dok se ne uspostavi dokaz protivu date osobe, kada više neće imati ikakva opravdanja za takav svoj postupak! Možda će osoba po prvi put čuti za neki kur’ansko-hadiski tekst (propis), ili ga je već čuo ali nije bio siguran u njegovu tačnost, ili je čuo za nešto drugo što ga je odvelo drugačijem tumačenju (te’evil), pa makar bio i pogrešan! Kao potporu navedenom, uvjek citiram hadis koji je muttefekun ’alejh, a koji govori o čovjeku koji je izjavio slijedeće: "Kada umrem, spalite me i pepeo moj sakupite, i u rijeku bacite. Tako mi Allaha, ako me poslije toga uspije sastaviti, neka me kazni kaznom kakvom nikoga do tada nije kaznio! Sa njime postupiše onako kako je i oporučio. Allah, dž.š., mu reče: Šta te je navelo da tako postupiš? Čovjek odgovori: Bojao sam Te se! Tada mu Allah oprosti grijehe! (Buhari, 3478; Muslim, 24/2750)"

 

Ovaj čovjek je posumnjao u moć Božiju, i u svoje ponovno proživljenje; čak je imao ubjeđenje u to da ne može biti proživljen. Svi znamo da je takvo ubjeđenje nevjerstvo (kufr), na osnovu koncenzusa svih muslimana, ali, kao džahil i neznalica nije bio svjestan toga, dok je u potaji bio vjernik, koji se plašio Allahove kazne, nakon čega mu je Allah, dž.š., grijeh oprostio!

 

Stoga, osoba koja je mute’evvil (osoba koja nešto pogrešno rezonuje), je osoba koja vrši idžtihad (ulaže napor radi rješavanja određenog pitanja), i ima za cilj da nešto uradi onako kako vjera, s kojom je došao Muhammed, sallallahu 'alejhi ve sellem, nalaže, a takva osoba je zaslužnija oprosta Božijeg, nego li osoba prethodno spomenuta u hadisu!"

 

 

Prijevod s arapskog jezika:

Sead ef. Jasavić, prof.fikha
mihadz.com
*
0
*
0
Logged
oracle

« Odgovori #8 u: Juni 29, 2007, 12:04:33 »


MEZHEB IMAMA IBNUL-KAJJIMA RHM., U TEKFIRU                
Napisao Dr. Muhammed b. 'Abdullah b. 'Ali el-Vuhejbi       
 
Ono što se bilježi od imama Ibnul-Kajjima rhm., u djelu „Tarikul-Hidžretejn“, str. 380-382., apsolutno nema nikakve veze sa onim o čemu mi govorimo! Imam Ibnul-Kajjim rhm., govori o vrstama obveznika na Sudnjemu Danu, pa nakon navođenja vrsta džennetlija počeo je nabrajati vrste džehennemlija, između kojih spominje....

„16 vrsta: kafirske glavešine/ru'asa, njihove vođe/e'immeh i misionari/du'at... nakon čega spomenu 17 vrstu džehennemlija, pa kaže: „Vrsta slijepih sljedbenika/mukallidun i nevjerničkih neznalica/džuhhalul-kefereh, kao i oni koji se za njima povode...“ sve do riječi: „Islamski ummet je složan na tome da su ova vrsta ljudi nevjernici/kuffar, bez obzira na to što su u pitanju neznalice koje se naslijepo povode za svojim vođama/ru'esa, i njihovim predstavnicima/e'immeh... Islam je tevhid Allaha dž.š., i robovanje/'ibadet samo Njemu, Jedinom, koji druga/ravna nema, uz vjerovanje/iman u Allaha dž.š., i Njegova Poslanika s.a.w.s., uz njegovo dužno slijeđenje u onome s čime je došao. Osoba koja tako ne postupa nije musliman, a ako nije u pitanju nevjernik injadžija onda je u pitanju nevjernik neznalica!“

 

Imam Ibnul-Kajjim rhm., govori, kako se to da primjetit, o originalnim vrstama nevjernika, pojašnjavajući da međ' njima ima nevjernika-injadžija, i nevjernika-neznalica – i svi su oni nevjernici/kuffar, i u vezi s time s ne razilazi niko izuzev par novotarskih skupina. Predmet naše rasprave nisu ovi ljudi, već ljudi koji su ušli u islam izgovarajući šehadet, pa nakon toga počine neka od djela nevjerstva/kufra ili širka, zbog nepoznavanja tog propisa, ili zbog toga što su svježi u vjeri, ili zbog nečega drugog. Ovo je predmet našeg spora, i o njemu imam Ibnul-Kajjim rhm., vrlo decidno zbori, govoreći o vrstama nevjerstva poricanja/kufrul-džuhud, pa kaže: „Kufrul-džuhud/nevjerstvo poricanja, se djeli na dvije vrste:

 

1.   Kufr-mutlak-'amm/općenita vrsta nevjerstva poricanja.

2.   Kufr-mukajjed-has/djelomična vrsta nevjerstva poricanja.

 

Kufr-mutlak-'amm/općenita vrsta nevjerstva poricanja – je ona vrsta nevjerstva kada neki čovjek zaniječe u paketu sve ono što je Allah dž.š., objavio, kao i slanje poslanika.

 

Kufr-mukajjed-has/djelomična vrsta nevjerstva poricanja – je kada osoba zanegira obaveznost nekog od farzova islama, ili zanegira zabranjenost nekog od harama, ili zanegira neko od svojstava kojima je Allah dž.š., opisao Sebe, ili zanegira neku od obavijesti koju je izrekao Allah dž.š. – namjerno ili davajući prednost riječima izvjesnog kontraša zbog nekog cilja.

 

Što se tiče negiranja svega spomenutog iz neznanja/džehlen, ili zbog pogrešnog rezonovanja/te'evila, koji ima izvjesnog opravdanja – zbog toga se ta osoba neće proglašavati nevjernikom, jer je ona poput osobe koja je zanegirala Allahovu dž.š., moć, naređujući svojoj obitelji da ga spale i da mu pepeo po vjetru razaspu, ali, i pored svega toga, Allah dž.š., mu oprašta i smiluje mu se zbog njegova neznanja, jer je njegov postupak odražaj vrhunca njegova „znanja“. Allahovu dž.š., moć ponovnog stvaranja i proživljenja nije zanijekao iz inata niti zbog poricanja/tekziba!“ (Pogledaj: Medaridžul-Salikin, 1/367.)

 

Dakle, iz navedenog teksta se jasno vidi to da imam Ibnul-Kajjim rhm., smatra validnim opravdavati izvjesnu osobu koja zanegira obaveznost određenog propisa ili pak dozvoli nešto što je zabranjeno, ili zanegira neko od akidetskih pravila, svojstava, obavijesti i sl., što nam jasno daje do znanja da se njemu – Ibnul-Kajjimu rhm. - ne može pripisivati drugačije mišljenje po ovom pitanju.

 

Preuzeto iz djela:

 

نواقض الإيمان الاعتقادية

وضوابط التكفير عند السلف

 

Ako neko postavi pitanje: "Da li opravdani te'vil ima neke svoje okvire, kako bi mogli reći za one koji izađu iz tog okvira – da nemaju opravdanja za svoja djela?

 

Odgovor: Nema posebnih okvira, niti neke određene definicije opravdanog te'vila, i onog koji to nije, kako bismo mogli reći za neku osobu koja tu granicu pređe da je zgazila na zabranjenu zonu! Neka vrsta te'vila će biti opravdanjem nekoj osobi, dok isti taj te'vil neće biti opravdanjem drugoj osobi! Dakle, uzimaće se u obzir postojeće znanje kod datih osoba, ili pak eventualno neznanje i šubhe koje se kod njih nalaze. Isto tako će se obratiti pažnja na vrstu spornog pitanja – da li pripada skupini manje jasnih pitanja ili ne!? Neka pitanja će biti poznata nekoj osobi tako da se neće moći pravdati te'vilom, dok će ista ta pitanja biti nepoznata drugoj osobi, i za nju će ona biti od skupine mutešabih pitanja, i biće opravdana te'vilom po datom pitanju!

 

Opravdani te'vil se može prepoznati po slijedećim stvarima:

 

1.    Da taj te'vil, na neki način, podržava jezičko značenje riječi.

2.    Da taj te'vil bude u uskoj sprezi sa osnovnim pravilima šeri'ata.

3.    Da taj te'vil bude zasnovan na slabim tekstovima, ili pak derogiranim.

4.    Da taj te'vil bude zasnovan na opštim tekstovima (mudžmel/mutlak).

 

Dakle, pogrešan te'vil, zasnovan na prethodno spomenutim stavkama, će biti validnim opravdanjem osobi kod koje se nađe, i zbog njega se neće osuditi na nevjerstvo!

 

Sve navedeno će jačati ili slabiti i neke druge indicije, poput:

 

1. Jel' osnova kod te osobe povođenje za manje jasnim ajetima(mutešabihat), i davanje prednosti istim nad jasnim ajetima (muhkemat), ili ne?

2. Da li je osoba poznata po ekstremnim i zabludjelim stavovima ili ne?

3. Da li je osoba jedna od onih koja daje prednost razumu nad objavom?

4. Da li ta osoba pripada nekoj od novotarskih skupina ili ne?

5. Da li je osoba u osnovi sljedbenik sunneta ili ne?

6. Da li osoba griješi u drugim pitanjima ili ne?

7. Da li kod te osobe prevaguje dobro ili ne?

8. Da li ima za cilj griješenje, ili je greška plod pogrešnog idžtihada?

 

Dakle, na sve navedene stvari se mora obratiti pažnja kada se želi ustanoviti opravdanost ili neopravdanost nečijeg te'vila.

 

Imam Ibnul-Kajjim, rhm., u djelu el-Kafija, kaže slijedeće:

 

"Pobrini se za detalje i objašnjenja svega

Jer općenit i načelan govor nisu baš jasna akta!

Nekada znaju pokvariti i u zabludu odvesti

Inteligenciju i razboritost svakoga vakta!"

 

Pogledaj: El-Durerul-senijjeh, 1/467-469..

 

Više o svemu navedenom pogledaj u djelima:

 

"Ref'ul-Melam", od šejhul-islama Ibnu Tejmijje, rhm., i

"I'ilamul-muvekki'in", od Ibnul-Kajjima rhm..

 

 

Priredio i preveo s ar. jezika:

Sead ef. Jasavić, prof.fikha
minhadz.com
*
1
*
0
Logged
oracle

« Odgovori #9 u: Juni 29, 2007, 12:12:54 »


Osnovni postulati i specifike menhedža Muhammed b. 'Abdul-Vehhaba pri tekfiru                
Napisao admin       


prof. Ahmed el-Rudejman hfz.

 

 

1. Osnovni postulati menhedža Muhammed

b. 'Abdul-Vehhaba, rhm., pri tekfiru.[1]

 

 

Pod pojmom "osnovni postulati" podrazumjevamo i mislimo na osnove i temelje na kojima je šejh Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., izgrađivao mes'ele i pitanja tekfira.

 

Nakon pomnijeg studiranja njegovog intelektualnog naslijeđa, može se zaključiti da se menhedž imama Muhammed b. Abdul-Vehhaba rhm., zasniva na veoma bitnim i važnim principima i pravilima, koje ćemo, u slijedećim redovima,  potanko objasniti.

 

1. Zasnivanje propisa tekfira na potpuno tačnim i jasnim šerijatskim dokazima! Tekfir je samo Allahovo dž.š., pravo, i nije dozvoljeno posezati za njime osim uz dozvolu Allaha dž.š., i dokaz tj. uz jasan i očit tekst iz Allahove dž.š., knjige, ili Sunneta Njegova Poslanika s.a.w.s. – koji je kategoričan u svome značenju i jasan, i kojemu se ne može naći ikakvo drugo značenje! Allah dž.š., kaže: "Ne povodi se za onim što ne znaš! I sluh, i vid, i razum, za sve to će se, zaista, odgovarati." (el-Isra': 36.)

 

Allah dž.š., govor o Njemu bez znanja, spominje zajedno sa širkom, pa kaže: "Reci: "Gospodar moj zabranjuje razvrat, i javni i tajni, i grijehe, i neopravdanu primjenu sile, i da Allahu smatrate ravnim one za koje On nikakav dokaz objavio nije, i da o Allahu govorite ono što ne znate. & Svaki narod ima svoj kraj, i kad dođe njegov kraj, neće ga moći ni za tren jedan ni odložiti, a ni ubrzati." (el-E'araf: 33-34.)

 

Šejh Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., kaže: "A što se tiče drugih pitanja tj. da islam nekog čovjeka neće biti potpun sve dok dobro ne shvati značenja "La Ilahe Illallah", i da ta značenja pojašnjavam svakoj osobi koja mi dođe, i da nevjernikom smatram osobu koja želi zavjet učiniti nekome drugom mimo Allaha dž.š., ili onu koja prihvata zavjet zbog toga, i da je prinošenje žrtve nekome drugom mimo Allaha dž.š. – kufr, a samo meso haram za jesti – sve navedeno je istina, i ja je zagovaram!

 

Za ovakvo postupanje imam dokaze u riječima Allaha dž.š., u riječima Njegova Poslanika s.a.w.s., u riječima uleme kao što su četri imama mezheba, a ako Allah dž.š., olakša, ova pitanja ću pojasniti u zasebnoj knjizi."[2]

 

Kada je šejh Muhammed b. Abdul-Vehhabu rhm., bilo rečeno da šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., ne smatra nevjernikom osobu koja čini širk Allahu dž.š., a nakon uspostave dokaza protivu nje – pojasni da je to laž, i da se to nigdje ne bilježi od šejhul-islama Ibnu Tejmijje rhm., pa reče:

 

"Ono u šta smo ubjeđeni, i čime vjeru Allahu dž.š., ispovijedamo, i na čemu želimo da nas učvrsti, jeste to da i ako bi pogriješio on, ili neko još vrijedniji od njega, po ovom pitanju tj. da musliman koji učini širk, nakon uspostave dokaza protivu njega (ba'ade bulugil-hudždže),[3] ili musliman koji daje prednost širku nad vjernicima, ili bude tvrdio da je on na istini, ili ostale vrste jasnog nevjerstva, kojeg nam Allah dž.š., i Njegov Poslanik s.a.w.s., pojasni, a što nam je i ulema, nakon njega, još detaljnije obrazložila – a mi vjerujemo u ono što nam je objavljeno od Allaha dž.š., i od Njegova Poslanika s.a.w.s., kada je tekfir u pitanju – pa pogriješio ko pogriješio! Ali, no što je istina, hvala Allahu na tome, jeste to da nam nije poznato da je iko od uleme rekao suprotno ovome!"[4]

 

Šejh Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., uvjek nastoji spomenuti dokaz, kada govori o pitanjima tekfira, pa kaže: "Ko bude mrzio nešto od onoga s čime je došao Poslanik s.a.w.s., pa makar ga radio i praktikovao, takva osoba je uznevjerovala po osnovu konsenzusa svih! Allah dž.š., kaže: "A onima koji ne vjeruju – propast njima nagovijesti! On neće djela njihova prihvatiti & zato što ne vole ono što Allah objavljuje; On će djela njihova poništiti." (Muhammed: 8-9.)

 

2. Imam Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., tekfiri čovjeka samo u pitanjima oko kojih je islamska ulema složna, dok to ne radi u pitanjima oko kojih postoji razilaženje međ' islamskom ulemom!

 

Ovo pravilo nam ukazuje na opreznost šejh Muhammed b. Abdul-Vehhaba rhm., i čuvanje kada je tekfir u pitanju, kako nam to potvrđuje šejh Abdul-Latif b. Abdurrahman Alu šejh, koji kaže: "Šejh Muhammed b. Abdul-Vehhab, rhm., je bio jedan od onih koji su se najviše ustezali od uopštenog tekfira ljudi, toliko da nije tekfirio džahila koji se moli na grobovima i sličnim mjestima, ako ga nije imao ko upozoriti na takav postupak!"[5]

 

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje, rhm., kaže: "Ja lično sam, a oni koji se druže sa mnom to vrlo dobro znaju, oduvjek bio žestoki protivnik toga da se određena osoba ili grupa, iz sveopćeg muslimanskog korpusa, osudi na nevjerstvo (kufr), ili grijeh (fisk), ili ma’asijet, izuzev u slučaju da se zna da je protivu takve osobe uspostavljen dokaz u poslaničkom stilu (el-hudždže el-risalijje), nakon kojeg osoba neće imati ikakva opravdanja za svoja nedjela, i tada će njeno protuslovljenje biti razlogom osude na nevjerstvo (kufr), ili pak grijeh (fisk)."[6]

 

Imam Ševkani rhm., kaže: "Brojni su dokazi koji nam ukazuju na obaveznost čuvanja časti jednog muslimana, kao i njegova poštivanja, nikako mu ne dirajući u vjeru, pa šta tek da kažemo za njegovo izvođenje iz milleta islama u millet kufra!? Nema većeg nasilja od ovog, i nema gore brzopletosti od ove!"[7]

 

Osoba koja bude pomno studirala stavove šejh Muhammed b. Abdul-Vehhaba rhm., vezane za pitanja tekfira, primjetiće da on tekfir temelji samo na pitanjima oko kojih je sva ulema složna, dok tekfir ne zasniva na pitanjima koja su sporna međ' islamskom ulemom! Ovo pitanje ćemo bolje spoznati kroz slijedeće tačke:

 

1. Nije tekfirio ljude izuzev u pitanjima oko kojih je sva islamska ulema složna! Kao dokaz navedenome, spomenućemo riječi samog imama Muhammed b. Abdul-Vehhaba rhm., koji kaže slijedeće: "Pet su ruknova islama; prvi od njih je šehadet, a potom na red dolaze ostala četiri rukna islama. Što se njih tiče – ako osoba njihovu obaveznost potvrdi, ali ih iz nemara ostavi – mi, i ako bi se borili protivu njega, zbog toga, nećemo ga tekfiriti zato što ih ne obavlja, jer se ulema razilazi po pitanju osobe koja ta četri rukna islama ostavi iz nemara i lijenosti, bez negiranja njihove obaveznosti svojim srcem. Ljude ne tekfirimo – izuzev u pitanjima oko kojih je sva islamska ulema složna, a to je šehadet, i to nakon što bude čovjek bude upoznat, pa nakon što spozna – odbije!"[8]

 

Šejh Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., kaže: "Poznato je da su izmišljene stvari od kojih je najgori širk prema Allahu dž.š., te oslanjanje na mrtve ljude, traženje pomoći od njih, i ispunjenje određenih potreba, kao i odagnavanja izvjesnih nesreća i teškoća – koje nije u stanju otkloniti niko drugi do Gospodar Zemlje i Nebesa, a isto tako činjenje zavjeta nekome drugom mimo Njega, te klanje kurbana i prinošenje žrtvi nekome drugom mimo Njega, te traženje pomoći, u otklanjanju muka i poteškoća ili stjecanju koristi, od nekog drugog mimo Njega – kao i sve druge vrste ibadeta koje ne smiju biti upravljene nikome drugo mimo Allaha dž.š.! Upravljanje jedne vrste ibadeta nekom drugom mimo Allaha je isto kao da je čovjek sav ibadet uputio nekome drugom mimo Allaha dž.š..

 

Allahu dž.š., ne treba širk, i neće primiti djelo koje nije iskreno urađeno u ime Njega, kao što Allah dž.š., kaže: "Knjigu objavljuje Allah, Silni i Mudri! & Mi ti, doista, objavljujemo Knjigu, pravu istinu, zato se klanjaj samo Allahu - iskreno Mu ispovijedajući vjeru! & Iskreno ispovjedanje vjere - dug je prema Allahu, a onima, koji pored Njega sebi uzimaju zaštitnike: "Mi im se klanjamo samo zato da bi nas što više Allahu približili" – Allah će njima, zaista, presuditi u onome u čemu su se razilazili. Allah nikako neće ukazati na pravi put onome ko je lažljivac i nevjernik." (el-Zumer: 1-3.)

 

...islamska ulema se ne razilazi ni sa jednom od spomenutih tačaka, već je sav selef - ashabi, tabi'ini, imami mezheba, i oni koji se za njima povode – složan na ovome što smo rekli!"[9]

 

2. Slaganje sa mišljenjima četiri pravne škole kada je mes'ela tekfira u pitanju.

 

Imam Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., je decidan kada je tekfir u pitanju, govoreći da taj propis zasniva na dokazima, oko kojih nema razilaženja kod pripadnika sva četri mezheba, i iste te dokaze lično oni koriste, pa kaže: "Sa svakim insanom ću razgovarati putem dokaza njegova mezheba; ako bude šafija – iznijeću mu stavove šafija; ako bude malikijja – iznijeću mu stavove malikija; ako bude hanbelija ili hanefija – također.Kada im pošaljem nešto slično – nisu u stanju odgovoriti suprotno, jer dobro znaju da sam na hakku, a oni na batilu. Od prihvatanja istine ih spriječava samo oholjenje i inat kojeg imaju prema stanovnicima Nedžda, a Allah dž.š., kaže: "...u srcima njihovim je sama oholost koja ih neće dovesti do cilja željenog, zato moli od Allaha zaštitu, jer On, uistinu, sve čuje i sve vidi." (Gafir: 56.)"[10]

 

Na drugom mjestu, šejh Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., kaže: "Sada ću i navesti dokaze na kojima zasnivam svoj stav, a to su riječi i stavovi uleme, svih pravaca – Allah dž.š., neka se smiluje svakom onom ko o njima srcem svojim razmisli, a potom pomogne Allaha i Njegova Poslanika, Njegovu Knjigu i vjeru, ne plašeći se ničijeg ukora na tome putu.

 

Što se hanbelija tiče, šejh Tekijjuddin Ibnu Tejmijje rhm., govoreći o haridžijama, kaže: Dakle, ako će u vremenu Poslanika s.a.w.s., i njegovih halifa, biti ljudi koji se pripisuju islamu – ali će iz njega ispadati, i pored jakog ibadeta kojeg imaju, isto tako će i ostali ljudi, koji se pripisuju islamu i sunnetu, ispadati iz vjere, i to iz različitih razloga: zbog pretjerivanja u vjeri kojeg je Allah dž.š., pokudio, kao što je fanatizam i pretjerivanje onda kada su ljudi u pitanju, poput šejh 'Adijja, ili kao što je pretjerivanje po pitanju Alije b. Ebi Taliba r.a., ili kao što kršćani pretjeruju po pitanju 'Isa'a.

 

Dakle, svaka osoba koja pretjera u štovanju određene ličnosti, bilo da je poslanik ili dobri čovjek u pitanju, i podari mu božije atribute, moleći mu se mimo Allaha dž.š., riječima: O ti i ti – pomozi mi, ili: spasi me, ili: ti si mi dovoljan... sve navedeno je širk i zabluda, i od osobe koja to radi će se tražiti pokajanje, i ako se ne pokaje od toga – biće ubijena!

 

Allah dž.š., je slao poslanike, kako bi bio samo On obožavan, a ne neko mimo Njega, a oni koji neka druga božanstva mimo Njega imaju, poput meleka, ili 'Isa'a, ili 'Uzejra, ili dobrih ljudi – nisu vjerovali u to da oni stvaraju, ili opskrbu daju, već su im se molili, kao što Allah dž.š., kaže: "...i govore: "Ovo su naši zagovornici kod Allaha!" (Junus: 18.) Allah dž.š., je slao poslanike kako bi zabranjivali ljudima da obožavaju druge mimo Njega - niti da im se mole, niti da pomoći od njih traže!"[11]

 

U djelu "el-Ikna'a", na početku poglavlja o murteddima, stoji slijedeće: "Ko uzme posrednika između Allah dž.š., i njega – moleći mu se – ta osoba je nevjernik, halal krvi i imetka. U njemu se tkđ. spominje i slučaj ši'ije koji psuje i grdi ashabe – imam Ahmed rhm., se nije izjasnio po pitanju tekfira ove osobe, ali u slučaju da se ta osoba počne moliti Aliji r.a., u muci i slasti, nema sumnje da je takva osoba uznevjerovala!"[12]

 

Što se hanefija tiče, šejh Kasim rhm., u šerhu "Durerul-Bihar", govoreći o zavjetu (nezr), kojeg velik broj ljudi čini, dolazeći do groba nekog od pobožnjaka, izgovarajući: O ti i ti, ako mi se vrati to i to, ili: ako mi se izliječi taj i taj, ili: ako mi se ispuni to i to – dobićeš zlata, ili hrane, ili svijeća toliko i toliko – takav zavjet je neispravan po osnovu konsenzusa, i zbog toga što činjenje zavjeta stvorenju nikako nije dozvoljeno, i što se umišlja to da mrtvac može nešto činiti – a imanje ovakvog ubjeđenja je kufr!"

 

Što se šafija tiče, imam muhaddisuš-Šam, Ebu Šameh rhm.,[13] u djelu "El-Ba'is 'ala inkaril-bide'i", kaže: "Ali, pojasnićemo ovdje ono što radi dobar dio neznalica običnog svijeta, koji kontriraju šeri'atu islama, a što je i praksa određenih grupa, koje se pripisuju fakirima, mada je suština svega toga: fakr i siromaštvo po pitanju imana, kao i druženje sa ženama koje im nisu u srodstvu, pogrešna ubjeđenja po pitanju njihovih šejhova... dok nije rekao: Na ovaj se način razvija kufr idolopoklonstva i ostalog, i ova je fitna sve obuhvatila, a šejtan je ljudima uljepšao, poput zidanja nečega, ili izmišljanja određenih mjesta u gradovima, gdje će pričati neko da je na tome mjestu usnio nekog dobrog čovjeka – nakon čega dolazi do srčanog veličanja tog mjesta, što izaziva narod da tu dolazi radi liječenja bolesnih, ili radi nekih svojih potreba – čineći im zavjet, i sve to obično biva na nekim izvorima, drvećima ili zidovima!

 

U Damasku, Allah ga od ovih stvari sačuvao, postoje brojna mjesta sa ovim stvarima... nakon svega, spomenu hadis koji govori o tome kada neki od ashaba r.a., zatražiše od Poslanika s.a.w.s., da im odredi jedno drvo (Zatu Envat), kako bi o njega vješali svoje sablje, na šta im je Poslanik s.a.w.s., rekao: "Allahu Ekber! Tako mi Onoga, u čijoj je ruci Muhammedova duša, rekli ste isto onako kako su rekli jevreji Musa'u a.s.: "Napravi i nama boga, kao što i oni imaju boga!"[14]

 

Što se malikija tiče, šejh Ebu Bekr el-Tartuši rhm., u knjizi "El-Havadis vel-Bide'a", prilikom spomena drveta "Zatu Envat", reče: "Zato dobro promotrite, Allah vam se smilovao, gdje god nađete kakvo drvo koje svijet posjećuje, veliča, iščekujući dobro i lijek bolesnim od njega – to drvo je "Zatu Envat", i odsjecite ga!

 

Od 'Irbada b. Sarije r.a., se prenosi da je Poslanik s.a.w.s., rekao:[15] "Ko od vas poživi primjetiće mnoga razilaženja, zato se strogo držite moga sunneta, kao i sunneta pravilno napućenih halifa; kutnjacima se za to držite! Čuvajte se izmišljenih stvari jer je svaka izmišljena stvar novotarija!"[16]

 

...učena osoba koja na ove riječi naiđe, neka zna da se ovaj govor zasniva na dvjema stvarima:

 

1. Allah dž.š., je poslao Muhammeda s.a.w.s., radi iskrenog ispovijedanja vjere samo Njemu, i da mu se niko ne pridružuje u ibadetu i obožavanju – niti melek, niti poslanik, niti grob, niti kamen, niti drvo, niti išta drugo! Osoba koja širkom veliča pobožnjake i dobre ljude – takav sliči kršćanima, a dobro znamo da je 'Isa a.s., čist od onoga što mu se pripisuje!

 

2. Obaveznost slijeđenja sunneta Poslanika a.s., uz klonjenje novotarija, pa makar i bile proširene među običnim svijetom, i neka zna da je obični svijet u potrebi za riječima uleme, kada je navedeno u pitanju. Neka se Allah dž.š., smiluje čovjeku koji Ga pomogne, kao i Njegova Poslanika s.a.w.s., i Njegovu vjeru!"[17]

 

3. Izazivanje neistomišljenika na to da mu spomenu propis u kojem je prekršio konsenzus učenjaka (idžma').

 

Šejh Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., kaže: "...pa ako tvrdite da ovo što sam rekao nije obožavanje kipova poput obožavanja kipova spomenutog u Kur'anu – onda je za čuditi se, jer mi nije poznato da se iko od učenjaka izjasnio suprotno... sve dok nije rekao: Pozivam svakog onog ko smatra drugačije četiri stvarima: Allahovoj knjizi, Sunnetu Poslanika s.a.w.s., konsenzusu učenjaka, a ako bude tvrdoglav: međusobnom proklinjanju..."[18]

 

4. Pravljenje razlike između opštih izjava tekfira (el-tekfir el-mutlak), i konkretnog pojašnjavanja određenog pojedinca nevjernikom (el-tekfir el-mu'ajjen).

 

Imam Muhammed b. Abdul-vehhab rhm., eksplicitno pravi razliku između uopštenog propisa tekfira (tj. ko učini to i to postao je kafirom), i između konkretnog proglašavanja određenog pojedinca nevjernikom (tj. ta i ta osoba je kafir zbog toga i toga), pa kaže: "Pitanje proglašavanja određene osobe nevjernikom je opštepoznata stvar: Ako izgovori nešto što su riječi kufra - reći će se: "Ko tako nešto izgovori taj je nevjernik (kafir), ali, što se konkretnog pojedinca, koji tako nešto izgovori, tiče, neće biti proglašen nevjernikom sve dok se protivu takve osobe ne uspostavi dokaz - kojeg ako odbije postaje nevjernikom."[19]

 

Šejh Abdurrahman b. Hasen rhm., kaže: "...kao što je to bio slučaj sa šejh Muhammed b. Abdul-Vehhabom rhm., na početku da'aveta. Kada bi čuo ljude kako dozivaju Zejd b. el-Hattaba, rekao bi: Allah je bolji od Zejda - kako bi ih pripremio za buduću anulaciju širka, uz blag govor, uzimajući u obzir interes da'aveta, i ne odbijanja svijeta od sebe."[20]

 

*
1
*
0
Logged
oracle

« Odgovori #10 u: Juni 29, 2007, 12:14:07 »


Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: "Niko nema pravo muslimana proglasiti nevjernikom – pa makar pogriješio ili bio u zabludi – sve dok se protivu njega ne uspostavi dokaz, i dok mu se ne pojasni pravi put! Čiji islam se uspostavi uz ubjeđenje (jekin), ne može se otkloniti uz sumnju (šekk). Naprotiv, islam date osobe neće nestati sve dok se ne uspostavi dokaz protivu nje, i dok joj se postojeća šubha ne otkloni...[21]

 

...razlog ovog sporenja jeste međusobna suprostavljenost dokaza, jer oni prvo gledaju u dokaze koji iziskuju sprovedbu propisa nevjerstva (ahkamul-kufr), nad nekim, ali, kada se osvrnu na pojedince koji zastupaju određene stavove vide pri njima neke od odlika imana koje su nespojive sa kufrom – tako da dolazi do međusobna suprostavljanja dokaza – ali je činjenica da takvi shvaćaju općenite stavove islamskih učenjaka isto kao što su to radile prve generacije onih koji su pogrešno razumjevali općenite šeri'atske tekstove.

 

Kad god se čuje fraza: "Ko kaže to i to – postao je nevjernikom", osoba koja to sluša odmah stječe dojam da ta fraza obuhvata svaku osobu koja tako nešto izgovori, ali ne razmišljaju o tome da tekfir ima svoje uvjete i prepreke, koje određena osoba možda ne ispunjava!

 

Uopšteni tekfir (el-tekfir el-mutlak), ne iziskuje i konkretni tekfir određene osobe (el-tekfir el-mu'ajjen), izuzev onda kada dođe do ispunjena traženih uvjeta, ili nepostojanja nikakve smetnje za donošenje takvog suda. Ovo nam bliže pojašnjava i praksa imama Ahmeda rhm., kao i brojnih drugih učenjaka, koji su izjavljivali uopštene osude po pitanju određenih djela – većinu onih koji su te "kufr-stavove" zastupali nisu proglašavali nevjernicima!"[22]

 

Šejh Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., citira riječi šejhul-islama Ibnu Tejmijje rhm., koji kaže slijedeće: "Nakon lične spoznaje onoga s čime je došao Poslanik s.a.w.s., neizbježno znamo da ummetu nije propisano to da dove upućuju ikome od mrtvaca, bilo da su poslanici, ili dobri, ili ostali ljudi u pitanju, niti uz korišćenje riječi "istigasa", i njoj sličnih riječi, niti uz korišćenje riječi "isti'aza", i njoj sličnih izraza, isto kao što ummetu nije propisano to da sedždu čine nekome mimo Njega, bilo mrtvom ili živom, i sl..

 

Vrlo dobro znamo da je Allah dž.š., zabranio činjenje ovih stvari, jer su to djela širka, kojeg je Allah i Njegov Poslanik s.a.w.s., zabranio, ali, zbog velikog neznanja (galebetul-džehl), i slabog poznavanja tragova poslanstva (killetul-'ilm bi asaril-risaleh), kod velikog broja zadnjih generacija – ljudi se neće proglašavati nevjernicima zbog toga sve dok im se ne pojasni ono s čime je došao Allahov Poslanik s.a.w.s., a čemu kontriraju svojom praksom!

 

Ovo pitanje nisam pojasnio čovjeku koji poznaje osnove islama, a da ga odmah nije shvatio i razumio, priznajući da je to osnova islama! Jedan od velikih šejhova, 'arifa međ' nama, je rekao: "Ovo što si nam objasnio je nešto najvrijednije" – jer je bio svjestan toga da je ovo temeljna stvar islama!"[23]

 

Šejh Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., na drugom mjestu, citira riječi šejhul-islama Ibnu Tejmijje rhm., koji kaže slijedeće: "Dakle, mudžtehid koji svoj stav temelji na dokazima, ne bitno bio on imam, vladar (hakim), učenjak (alim), upravitelj (nazir), kontrolor (munazir), muftija itd., ako bude činio idžtihad na osnovu dokaza, i Allaha dž.š., se bude bojao onoliko koliko je mogao – to je ono s čime ga Allah dž.š., duži, i on će na taj način biti pokoran Allahu dž.š., zaslužujući nagradu za svoj postupak, ako Ga se bude bojao onoliko koliko je mogao, i Allah dž.š., ga nikako neće kazniti zbog toga, za razliku od stava džehmijja-mudžebbira koji smatraju drugačije. Takva osoba je pogodila tj. bila je pokorna Allahu dž.š., a hakk i istinu po nekom pitanju zna, a po nekom ne zna, za razliku od kaderija i mu'utezila koji smatraju to da će svaka osoba koja uloži maksimalni napor na putu spoznaje istine – spoznati istinu, što je netačno, kako smo to ranije pojašnjavali! Svaka osoba, koja uloži maksimalan napor sa svoje strane – zaslužna je nagrade!

 

Isti je slučaj i sa nevjernicima – ako je do nekoga od njih stigao da'avet Allahova Poslanika s.a.w.s., i to u nevjerničkoj zemlji (darul-kufr), i sazna da je Muhammed s.a.w.s., Allahov Poslanik, i povjeruje u njega, i u ono s čime je on došao, i Allaha dž.š., se bude bojao onoliko koliko bude mogao – kao što je bio slučaj sa Nedžašijem, i ostalima, i nije u stanju učiniti hidžru ka islamskoj zemlji, niti se je mogao pridržavati svih islamskih propisa (šera'i'ul-islam), jer je bio onemogućen od činjenja hidžre, i zbog toga što je bio onemogućen od javnog ispoljavanja vjere, ili nema osobe koja bi ga podučila cijeloj vjeri – ovakva osoba je mu'min, jedna od džennetlija, kao što je to bio slučaj sa vjernikom iz faraonove porodice koji je živio sa faraonovim narodom, i kao što je to bio slučaj sa ženom faraona, i kao što je to bio slučaj sa Jusufom a.s., i stanovnicima Egipta – jusufov narod su bili nevjernici (kuffar), i nije mogao praktikovati od islama sve ono što je znao; pozivao ih je tevhidu i imanu, ali mu se nisu odazvali na poziv!

 

Allah dž.š., govoreći o vjerniku iz faraonove porodice, kaže: "O narode moj, plašim šta će biti s vama na Dan kada budete jedni druge dozivali & na Dan kada budete uzmičući bježali, kada vas od Allaha neće moći niko odbraniti, a onoga koga Allah u zabludi ostavi, toga neće niko uputiti. & Jusuf vam je, još davno, donio jasne dokaze, ali ste vi stalno sumnjali u ono što vam je donio. A kada je on umro, vi ste rekli: ’Allah više neće poslije njega poslati poslanika!’ Eto tako Allah ostavlja u zabludi svakoga ko u zlu pretjeruje i sumnja & one koji o Allahovim znamenjima raspravljaju, i ako im nikakav dokaz nije došao, pa izazivaju još veću Allahovu mržnju i mržnju vjernika. Tako Allah pečati srce svakog oholog i nasilnog." (Mu'min: 32-35.)

 

Isti je slučaj i sa abesinskim kraljem Nedžašijem – on, i ako je bio kralj kršćana, narod mu se nije odazvao, i nije prihvatio islam, osim malog broja njih, zato kada je umro nije mu imao ko klanjati dženazu-namaz, pa mu je Poslanik s.a.w.s., klanjao dženaze-namaz u Medini, kada je izašao sa muslimanima na musallu, ređajući ih u safove, obavijestivši ih o njegovoj smrti na dan kada je umro, riječima: "Vaš dobri brat iz Etiopije je umro". Veliki broj islamskih propisa tj. enormnu većinu njih nije mogao obavljati zato što to nije bio u stanju činiti, tako da nije učinio hidžru, niti je vodio džihad, niti je obavio hadždž. U nekim predajama se bilježi da čak nije klanjao ni pet dnevnih namaza, i da nije postio Ramazan, i da nije davao šeri'atski zekat – jer da je takvo što ispoljio pred svojim narodom – negodovali bi mu, a on im nije mogao javno kontrirati. Kategorički znamo (kat'an), i to da im nije mogao suditi po Kur'anu!

 

Allah dž.š., je propisao Poslaniku s.a.w.s., u Medini, da, u slučaju da mu dođu suditi se, ehlu-kitabijje, da im sudi po onome što je Allah dž.š., objavio, opominjući ga da bude oprezan kako ga ne bi odvratili od nečega što mu je od Allaha objavljeno, poput kazne kamenovanja za oženjenog bludnika, ili pravedno određene i raspodijeljene krvarine, bez davanja prednosti uglednom nad neuglednim, glava za glavu, oko za oko...

 

Nedžašija nije mogao suditi po Kur'anu – jer ga njegov narod ne bi podržao u tome, a i često puta, među muslimanima i tatarima, čovjek preuzme na sebe funkciju sudije (kadije), ili pak vladara (imam), i želio bi postupati, u velikom broju pitanja, po pravdi, ali to nije u stanju činiti, ili ga neko od toga priječi – Allah dž.š., ne obavezuje čovjeka više od njegovih mogućnosti!

 

Omer b. Abdul-Aziz rhm., je bio omražen i napadan zbog jednog dijela pravde koju je uspostavljao među ljudima, gdje se pretpostavlja da je zbog toga i otrovan!

 

Dakle, Nedžašija, i njemu slične osobe, su jedni od srećnih u džennetu, i ako se nisu pridržavali propisa islama – koja nisu ni mogli sprovoditi u praksi, već su sudili po onome po čemu su mogli!

 

...među onima koji ispoljavaju islam ima munafika kojima se neće klanjati dženaza poput Ibnu Ubejja i njemu sličnih ljudi, a isto tako i u nevjerničkoj zemlji se može naći vjernik kojemu će se klanjati dženaza poput Nedžašija.

 

...sve u svemu, nema razilaženja među muslimanima po pitanju osobe koja se nađe u nevjerničkoj zemlji, koja je povjerovala, ali u isto vrijeme nije u mogućnosti hidžru obaviti – nije joj obaveza izvršavati propise koje nije u stanju sprovoditi, jer se obaveze kreću shodno mogućnostima, a isto će važiti i za propise koje nije poznavala.

 

Ako nije znala npr., da joj je namaz obaveza klanjati, i provede određeno vrijeme neobavljajući namaz – neće biti obavezna naklanjati propuštene namaze na osnovu jednog od dva mišljenja islamske uleme, i ovo je stav imama Ebu Hanife, zahirija, i jedno od dva mišljenja imama Ahmeda.

 

Po istom principu će se krećati i ostali propisi poput posta Ramazana, davanja zekata i tome slično. Ako određena osoba ne bude znala da je alkohol zabranjen (tahrim), pa ga konzumira – neće biti bičevan na čemu su složni svi muslimani; ulema se razilazi samo oko naklanjavanja propuštenih namaza.

 

Isto tako ako se čovjek bude bavio kamatom ili kockom, a potom uvidi da je u pitanju bio haram, a nakon što je imetak uzeo: Da li će prekidati ugovor ili ne – kao što to ne bi bio slučaj prije islama, kao i sklapanje braka, misleći da je ispravan po njihovim adetima, ali kada je bio upoznat sa islamskim propisom, uvidio je da nije ispunio sve neophodne uvjete braka, kao npr. da se oženio sa ženom koja je u 'iddetu – da li će to uticati na ispravnost braka ili ne; da li će mu to pokvariti brak ili neće, kako bi to bio slučaj sa brakom prije primanja islama?

 

Osnova svega ovoga je ta: Da li su propisi obavezujući za onoga koji ih ne poznaje, ili nisu obavezujući za nikoga sve dok za njih ne sazna, ili će se praviti razlika između derogiranih propisa, i onih koji to nisu – po ovom pitanju postoje tri mišljenja, i sva tri se bilježe i od imama Ahmeda rhm..

 

...sve navedeno se poklapa sa onim na čemu je selef, kao i većina islamske uleme - Allah dž.š., ne obavezuje čovjeka preko njegovih mogućnosti. Svaka obaveza je usko vezana za mogućnost učinka, a kazna ne biva osim za neizvršenje naredbe, ili zbog kršenja zabrane, i to nakon uspostave dokaza protivu nekog čovjeka (ba'ade kijamil-hudždže)![24]

 

 

Priprema i prijevod:

Sead ef. Jasavić, Medina

 

 


[1] Pogledaj: Menhedžul-imam Muhammed b. Abdul-Vehhab fi mes'eletil-tekfir, djelo koje je inače magistarski rad, odbranjen sa ocjenom "mumtaz", a koji je vođen pod pokroviteljstvom prof.dr. Nasir b. Abdul-Kerim el-'Akla; autor: Ahmed b. Muhammed el-Rudejman, str.33-66..

 

[2] Pogledaj: Mu'ellefatuš-šejh imam Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., peti dio: El-Resa'il el-Šahsijjeh, str.12..  

 

[3] Dobro obrati pažnju na ovu rečenicu! (op.prev.)

 

[4] Pogledaj: Mu'ellefatuš-šejh imam Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., prvi dio: El-'Akida, str.290..  

 

[5] Pogledaj: Minhadžul-Te'sis, str.98..

 

[6] Pogledaj: Medžmu'ul-Fetava, 3/229..

 

[7] Pogledaj: El-Sejl el-džerrar, 4/58..

 

[8][8] Pogledaj: Mu'ellefatuš-šejh imam Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., treći dio: Fetava ve Mesa'il, str.9..

 

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: "Muslimani su složni na tome da je osoba, koja svojim jezikom ne izgovori šehadet, nevjernik, a što se tiče ostala četiri rukna islama – ulema se razilazi po pitanju tekfira osobe koja ih ne obavlja. Kada kažemo: Ehlu-Sunnet je složan na tome da se čovjek neće proglašavati nevjernikom zbog grijeha kojeg čini – time mislimo na velike grijehe poput bluda, pijenja alkohola, itd., ali, što se tiče ovih propisa – poznato je razilaženje uleme po pitanju onih koji ih ne obavljaju. Sam imam Ahmed rhm., ima nekoliko stavova po ovom pitanju. Jedan od tih stavova je da tekfiri osobu koja namjerno ostavi makar jedan od četri rukna islama. Ovo mišljenje je prihvatio Ebu Bekr rhm., kao i jedan dio sljedbenika imama Malika rhm., poput Ibnu Habiba. Drugi rivajet od imama Ahmeda rhm., je da tekfiri samo osobu koja ostavi namaz i zekat. Treći rivajet od imama Ahmeda rhm., je taj da nevjernikom smatra samo onog ko ostavi namaz, kao i onog koji ne dadne zekat onda kada imam silom ustane na njega da uzme zekat. Četvrti rivajet od imama Ahmeda rhm., je taj da nevjernikom smatra samo osobu koja ostavi namaz. Peti rivajet od imama Ahmeda rhm., je taj da ne smatra nevjernikom osobu koja ostavi bilo koji od četiri rukna islama. Sva ova mišljenja se bilježe i od ostalih učenjaka selefa." Pogledaj: Medžmu'ul-fetava, 7/302..  

 

[9] Pogledaj: Mu'ellefatuš-šejh imam Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., peti dio: El-Resa'il el-Šahsijjeh, str.111-113..

  

[10] Pogledaj: Mu'ellefatuš-šejh imam Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., peti dio: El-Resa'il el-Šahsijjeh, str.146..

 

[11] Pogledaj: Medžmu'ul-Fetava, 3/338..

 

[12] Pogledaj: el-Ikna'a, 4/285..

 

[13] Abdurrahman b. Isma'il el-Makdisi Ebu Šameh, muhaddis, hafiz, historičar, mufessir, fekih. Rođen je: 599.h.g., a umro: 665.h.g., Tezkiretul-Huffaz, 4/1460..

 

[14] Pogledaj: El-Ba'is 'ala inkaril-bide'i vel-havadis, str.100-101..

 

[15] Hadis bilježi imam Tirmizi, br. 2676., Ibnu Madždžeh, br.42., a šejh Albani rhm., ga ocjenjuje sahihom.

 

[16] Pogledaj: El-Havadis vel-Bide'a, str.22-23..

 

[17]  Pogledaj: Mu'ellefatuš-šejh imam Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., peti dio: El-Resa'il el-Šahsijjeh, str.177..

 

[18] Pogledaj: Mu'ellefatuš-šejh imam Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., peti dio: El-Resa'il el-Šahsijjeh, str.266..

 

[19] Pogledaj: El-Durer el-senijjeh fil-edžvibeh el-nedždijjeh, 8/244..

 

[20] Pogledaj: El-Durer el-senijjeh fil-edžvibeh el-nedždijjeh, 2/211..

 

[21] Pogledaj: Medžmu'ul-Fetava: 12/466..

 

[22] Pogledaj: Medžmu'ul-Fetava, 12/485-490..

 

[23] Pogledaj: Mu'ellefatuš-šejh el-imam Muhammed b. 'Abdul-Vehhab rhm.: Mulhakul-musannefat, Mesa'il mulehhasa min kelami Ibni Tejmijje rhm., str.99.; Medžmu'ul-Fetava, 2/731..

 

Ibnu Madždže (1853.), imam el-Bejheki (7/292), i imam Ahmed (4/381.), bilježe predaju od Abdullaha b. Ebi Evfa, r.a., koji kaže: "Kada je Mu'az r.a., došao iz Šama (Sirije), dođe do Poslanika s.a.w.s., i učine mu sedždu?! Poslanik s.a.w.s., reče: Šta bi to, Mu'aze? Reče: Kad sam otišao u Šam, zatekoh tamošnje stanovnike kako sedždu čine svojim monasima i popovima, pa odlučih da tako postupim s tobom!? Poslanik s.a.w.s., reče: Nemoj više to činiti! Ako bih ikome naredio da čini sedždu nekome, naredio bih ženi da čini sedždu svome mužu! Tako mi Onoga u čijoj ruci je Muhammedova duša, žena se neće odužiti svome Gospodaru, sve dok ne izmiri hakk prema svome mužu!"

 

Šejh el-Albani, rhm., ovaj hadis smatra hasenom, Irva'ul-Galil, 7/56..

 

Imam Ševkani, Allah mu se smilovao, u komentaru ovog hadisa, kaže: "Iz ovog hadisa se može zaključiti to da čovjek, koji iz neznanja obavi sedždu, nekom drugom mimo Allaha, dželle ša'nuhu, neće biti proglašen nevjernikom!" Pogledaj: Nejlul-Evtar, komentar na hadis br. 2819..

 

[24] Pogledaj: Mu'ellefatuš-šejh imam Muhammed b. 'Abdul-Vehhab rhm., Mulhakul-musannefat, Mesa'il mulehhasa min kelami Ibni Tejmijje rhm., str.143.; Minhadžul-Sunneh el-Nebevijje, 5/113-126., Medžmu'ul-Fetava, 19/217-219..


izvor:minhadz.com
*
0
*
0
Logged
oracle

« Odgovori #11 u: Juni 29, 2007, 12:15:56 »


Osnovni postulati i specifike menhedža Muhammed b. 'Abdul-Vehhaba pri tekfiru II dio                
Napisao Sead ef. Jasavić, prof.       

[1]

prof. Ahmed el-Rudejman hfz.

 

 

 

Pod pojmom specifike mislimo na određene karakteristike i principe po kojima se poznavao način bavljenja propisom tekfira od strane šejh Muhammed b. Abdul-Vehhaba rhm. (tj. menhedž).

 

Neki od tih principa bi bili slijedeći: 

 

1. Neizostavno pravljenje razlike između uspostavljanja dokaza protivu neke osobe (kijamul-hudždže), i između razumjevanja samog dokaza (fehmul-hudždže).

 

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: "Isto tako će i učenjak (alim), odgoditi dostavu propisa, ili pojašnjenje (te'hirul-bejani vel-belag), zbog nekih, opravdanih, razloga, i to do odgovarajućeg vremena, kao što je Allah dž.š., odgodio objavu određenih ajeta, i pojašnjenje određenih propisa sve do momenta dok se Poslanik s.a.w.s., nije našao u odgovarajućoj poziciji za njih... Allah dž.š., kaže: "Mi nijedan narod nismo kaznili - sve dok im poslanika nismo poslali!“ (el-Isra’: 15)

 

Dokaz protivu ljudi se uspostavlja uz dva uvjeta:

 

1. Poznavanje onoga što je Allah dž.š., objavio.

2. Mogućnost rada i postupanja po tom znanju.

 

Što se tiče osobe onemogućene od znanja poput luđaka, ili osobe koja je onemogućena od rada po tom znanju – njima se neće naređivati, niti zabranjivati, neki propisi! Ako se ne bude poznavao dio vjere, ili se ne bude bilo u stanju nešto od nje izvršavati – na tako nešto će imati pravo osoba koja ne zna, ili ne može sprovoditi vjeru, i ona je poput osobe koja nije bila u stanju saznati za cijelu vjeru, ili nije bila u stanju raditi po njoj, poput lude osobe. Ovakve situacije se obično događaju u periodu "feterata".[2] Ako se u takvim periodima (mjesto/vrijeme), nađu učenjaci, ili emiri, ili oboje, moraće raditi na bejanu i pojašnjavanju onoga s čime je došao Poslanik s.a.w.s., dio po dio, onako kako je to radio sam Poslanik s.a.w.s., onda kada je bio poslan – malo po malo!

 

Poznato je da Poslanik s.a.w.s., nije govorio ljudima izuzev ono što se moglo znati, i po njemu raditi, a šeri'at nije odjednom dostavljen ljudima (već parcijalno, op.prev.), kao što se kaže: "Ako želiš da te drugi slušaju – onda im naređuj onoliko koliko mogu podnijeti!"

 

Osoba koja se trudi u vjeri, kao i ona koja nastoji Poslanikov s.a.w.s., sunnet oživjeti – neće govoriti izuzev ono što se može znati, i po njemu postupati, isto kao što se osoba koja primi islam ne može istog trenutka cijelom šeri'atu podučiti, ili pak od nje tražiti da svaku naredbu izvrši!?

 

Ista je situacija sa pokajnikom od grijeha, ili učenikom, ili onim koji uputu traži – ne može se, u startu, od njega tražiti cijela vjera, ili da mu se svo znanje najednom izrecituje – jer on ne može podnijeti takvo što, a sve što se ne može podnijeti – neće biti obavezno, a sve što nije obavezno – alim i emir nemaju pravo u startu to od drugih zahtijevati, već će izbjegavati naredbe ili zabrane koje se ne mogu znati ili raditi – sve do momenta kada se bude u stanju suprotno činiti, isto kao što je Poslanik s.a.w.s., odgađao neke stvari sve do momenta kada im je došlo vrijeme.

 

Ovo se neće smatrati potvrdom harama, ili izbjegavanjem naredbi, jer vrlo dobro znamo da su obaveznost ili zabranjenost nečega uslovljeni znanjem i mogućnošću učinka – ali u našem slučaju je došlo do neispunjenja jednog od ova dva šarta, zato dobro promisli o navedenom, korisno je!

 

Sada tek možemo razumjeti spadanje obaveze izvršenja velikog broja pitanja, pa makar bili u pitanju vadžibi ili harami – zato što se nije u mogućnosti vjera dostaviti (el-belag) – kojim dolazi do uspostave Božijeg dokaza po pitanju obaveznosti ili zabrane nečega! Nemogućnost - obara svaku naredbu ili zabranu, pa makar se radilo o obaveznosti u samoj osnovi, a Allah najbolje zna![3]

 

Hafiz Ibnu Kajjim rhm., kaže: "Treće pravilo: Uspostavljanje dokaza se razlikuje od mjeste do mjesta, od vremena do vremena, i od osobe do osobe. Allahov dž.š., dokaz će biti uspostavljen nad kafirima u nekom vremenu, dok u drugom to neće biti, ili u nekom mjestu za razliku od drugog mjesta; isti je slučaj i sa ljudima, nad nekim čovjekom će dokaz biti uspostavljen, dok to neće biti slučaj sa drugom osobom, jer je dotična osoba nerazumna poput djeteta ili luđaka, ili ne razumije određenu stvar poput osobe koja ne razumije nečije riječi i obraćanje, a nema prevodioca koji bi mu preveo govor. Ovakva osoba je poput nijeme osobe koja ništa ne čuje, niti je u stanju nešto razumjeti, i ona je jedna od četri vrste ljudi koji će se žaliti Allahu dž.š., na Sudnjemu danu, kako to stoji zabilježenim u hadisu Esveda i Ebu Hurejre r.a.."[4]

 

Šejh Muhammed b. 'Abdul-Vehhab rhm., kaže: "Poznato je da uspostavljanje dokaza protivu nekoga (kijamul-hudždže), ne znači to da se Allahove dž.š., riječi, ili riječi Njegova Poslanika s.a.w.s., moraju razumijeti onako kako ih je razumio Ebu Bekr r.a.. Kome budu dostavljene Allahove dž.š., riječi, ili riječi Njegova Poslanika s.a.w.s., i pri njemu se ne nađe neko opravdanje ('uzr), - i ne prihvati ih - takva osoba je nevjernik![5]

 

Kada kažemo da je imam Muhammed b. 'Abdul-Vehhab rhm., pravio razliku između uspostavljanja dokaza protivu neke osobe (kijamul-hudždže), i između razumjevanja samog dokaza od strane nje (fehmul-hudždže) – ne mislimo na to da imam Muhammed rhm., apsolutno ne podrazumjeva razumjevanje dokaza kojima se poziva. Ono što on uslovljava jeste to da razumjevanje tekstova ne mora biti na način kako ih je razumjevao Ebu Bekr r.a., a što se tiče samog uspostavljanja dokaza (kijamul-hudždže), ono zahtijeva određenu dozu spoznaje i uvida, i razumjevanja značenja dokaza, pa makar i ne došlo do same upute.

 

2. Oprez i stroga provjera informacija, je također jedna od vrlina menhedža imama Muhammed b. 'Abdul-Vehhaba rhm., pri izricanju suda tekfira. Bio je oprezan u svim životnim pitanjima, a pogotovo u pitanjima tekfira!

 

Šejh Husejn b. Gannam rhm., u svom Tarihu, kaže slijedeće: "Šejh Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., je osoba vrlo umjerenih stavova, i njegov jezik nije brzao onda kada je bio u pitanju tekfir ljudi - ljudi čija su se srca pojila grijesima, kao i onih koji su radili izvjesne širkijjate (el-kaba'ih el-širkijja)."[6]

 

Šejh Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., kaže: "Prva faza tvoje borbe protivu zla se mora ogledati u tome da dobro naučiš i saznaš šta je sve to u suprotnosti sa Božijim emerom... dok nije rekao: U svakom slučaju, upozori ih na dvije stvari:

 

1. Neishitrenost, i da se nikako ne upuštaju u govor o nečemu izuzev nakon podrobnog ispitivanja problema (tahkik), jer su laži i varanja (tezvir), uveliko prisutni.

 

2. Poslanik s.a.w.s., je poimenično znao sve munafike, ali je prihvatao njihovu vanjštinu, ostavljajući njihovu nutrinu Allahu dž.š.. Ako bi iz njih proisteče nešto što bi iziskivalo borbu protivu njih – bori se protivu njih![7]

 

Imam Muhammed b. Abdul-Vehhab, Allah mu se smilovao, kaže: "...a što se tiče čovjeka koji radi djela širka iz neznanja (bi-džehaleh), a nema ga ko nasavjetovati i podučiti, i nije stjecao znanje koje je Allah dž.š., objavio Svome Poslaniku s.a.w.s., zbog povođenja za dunjalukom i strastima – ne znam hal tog čovjeka."[8]

 

Na drugom mjestu, imam Muhammed rhm., kaže: "A što se tiče riječi Allahova Poslanika s.a.w.s.: "Tjeskoba i nesreća (el-šu'um), se mogu naći u tri stvari: konju, ženi i kući."[9] – značenje ovog hadisa nije bilo dovoljno jasno ni generacijama prije mene; čak ga je i Ajša r.a., porekla, rekavši: "Ovo su riječi džahila" – mada je hadis sahih seneda, i ulema ga ja komentarisala, ali njegovo značenje meni još nije jasno. Allah dž.š., najbolje zna šta je Poslanik s.a.w.s., njime htio reći!"[10]

 

Ako se šejh Muhammed b. 'Abdul-Vehhab rhm., čuvao i pazio toga da pogrešno ne prokomentariše jedan jedini hadis, šta tek da kažemo kada je u pitanju tekfir muslimana, koji za sobom povlači sve propise riddeta!!!?

 

3. Šejh Muhammed b. 'Abdul-Vehhaba rhm., je veoma umjerena osoba - kada je tekfir u pitanju, i ne pretjeruje po tom pitanju, ni lijevo (el-džefa'), ni desno (el-guluw).

 

Imam Muhammed rhm., zadržava središnji pravac kada je tekfir u pitanju, ne odnoseći se olahko prema njemu – što je specifika murdžija, niti pretjerujući po tom pitanju – što je glavna karakteristika haridžija, koji nevjernikom proglasiše osobu koja čini velike grijehe!?

 

Poznato je da su oba pravca veoma opasni i štetni, kako mezheb murdžija, tako i mezheb haridžija, i vuku za sobom negativne posljedice. Haridžije su opasnost po živote, imetak, čast i jedinstvo muslimana, dok su murdžije opasne po vjeru jednog čovjeka, i pridržavanje vjerskih propisa.[11]

 

Umjerenost, na kojoj je šejh Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., bio, je, zapravo, 'akida Ehli-Sunneta vel-Džema'ata, koju je u srcu nosio, i kojoj je pozivao.

 

Šejh Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., kaže: "Uspješna skupina (el-firka el-nadžija/ehlu-sunnet vel-džema'at): kada su djela i postupci u pitanju - oni su sredina između kaderijja i džebrijja; kada su Allahove prijetnje u pitanju – oni su sredina između murdžija i ve'idijja; kada je iman u pitanju – oni su sredina između harurijja i mu'utezila, na jednoj strani, i murdžija i džehmijja, na drugoj strani."[12]

 

Od Fudajla b. Bešara se prenosi da je Ebu Dž'afer Muhammed b. 'Ali, upitan o značenju riječi Allahova Poslanika s.a.w.s.: "Blud neće činiti osoba, kada ga bude činila, a da bude vjernik..."[13] – pa reče: "Ovo je islam – i nacrta veliki krug, a ovo vam je iman – pa nacrta mali krug u sredini. Kada čovjek učini blud, ili ukrade nešto, izlazi iz kruga imana u krug islama, a iz kruga islama će ga izvesti samo kufr i nevjerstvo u Allaha dž.š.!"[14]

 

Šejh Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., kaže slijedeće: "To da riječi "La Ilahe Illallah", sadržavaju svu vjeru, i da će iz vatre izaći osoba koja ih bude izgovorila, ako joj se u srcu nađe makar jedna praška imana – oko toga nema nikakvog spora! Suština svega leži u tome što se iman i vjera - parča i dijeli, i ne mora značiti da ako jedan dio imana ode, da je otišao sav iman – što je stav haridžija. Osoba koja kaže: djela su iman – istinu je rekao, i ko kaže: iz vatre će izaći osoba koja izgovori "La Ilahe Illallah", a u svome srcu bude imala koliko trun imana – istinu je rekao! Razlog svemu ovom je ono što smo malo prije ustvrdili tj. da se iman čovjeka, i njegova vjera parča i dijeli. Ne uzimanje ove činjenice u obzir je navelo Ebu Hanifu rhm., i njegove učenike da pogriješe po ovom pitanju, i da kažu to da: Djela nisu sastavni dio imana."[15]

 

Govoreći o značenjima prva tri ajeta sure el-Fatiha, šejh Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., kaže slijedeće: "Ova tri ajeta su i odgovor na pogrešnost ubjeđenja tri skupine ljudi, koji svoje vjerovanje zasnovaše na samo jednom od spomenutih značenja, ne uzimajući u obzir ostale ajete, pa kaže:

 

1. (Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova) - oni koji Allahu dž.š., robuju samo putem ljubavi.

 

2. (Milostivom, samilosnom) - oni koji Allahu dž.š., robuju samo kroz nadu i optimizam (murdžije).

 

3. (Vladaru Sudnjega dana) - oni koji Allahu dž.š., robuju samo putem straha i pesimizma (haridžije).[16]

 

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: "Ova dva stava tj. stav haridžija koji nevjernicima proglašavaju muslimane zbog činjenja grijeha, smatrajući da će vječno ostati u vatri, i da im Allah dž.š., nikako neće oprostiti grijehe – izuzev ako se od njih pokaju, i koji smatraju da takvi nemaju nimalo imana pri sebi – ovakve stavove nije zastupao ni jedan od imama ove vjere, bilo da su fakihi ili muhaddisi u pitanju. Ovo su riječi i stavovi novotara. Isto tako je i sa onima koji se ne izjašnjavaju po pitanju velikih griješnika poput murdžijskih fanatika (gulatul-murdži'eh), koji kažu: niko od njih neće ući u vatru – i ovo su izmišljeni novotarski stavovi.

 

Učenjaci selefa i imami su složni na tome da će se obistiniti predaje koje su do nas stigle "tevaturom", a koje govore o tome da će veliki griješnici, od pripadnika kible, biti kažnjavani džehennemom, nakon čega će biti izvedeni iz džehennema (u džennet). Što se tiče toga da niko od sljedbenika kible neće ući u džehennem – ovakvo što je prava nepoznanica!"[17]

 

 

Priprema i prijevod:

Sead ef. Jasavić, Medina

 

 


[1] Pogledaj: Menhedžul-imam Muhammed b. Abdul-Vehhab fi mes'eletil-tekfir, koji je inače magistarski rad odbranjen sa ocjenom "mumtaz", a koji je vođen pod pokroviteljstvom prof.dr. Nasir b. Abdul-Kerim el-'Akla; autor: Ahmed b. Muhammed el-Rudejman, str.67-82..

 

[2] Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: "Pokornost Poslaniku s.a.w.s., je moguća samo uz poznavanje onoga s čime je on došao, te i uz mogućnost rada po tom znanju. Ako dođe do slabljenja znanja, ili se zapadne u stanje nemoći – taj period se naziva "fetrom", i postaje vremenm da'aveta i nubuvveta. Dobro obrati pažnju na ovo, jer je veoma korisno, a Allah najbolje zna! Pogledaj: Medžmu'ul-fetava, 19/71..

 

[3] Pogledaj: Medžmu'ul-Fetava, , 20/61..

 

[4] Pogledaj: Tarikul-Hidžretejn, str.414..

 

[5] Pogledaj: Mu'ellefatuš-šejh imam Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., peti dio: El-Resa'il el-Šahsijjeh, str.244.; Medžmu'ul-Fetava, , 7/619..

 

[6] Pogledaj: Revdatu Ibni Gannam, 1/33-36..

 

[7]  Pogledaj: Mu'ellefatuš-šejh imam Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., peti dio: El-Resa'il el-Šahsijjeh, str.285..

 

[8] Pogledaj: Mu'ellefatuš-šejh imam Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., treći dio, Fetava ve Mesa'il, str.37..

 

[9] Hadis bilježi imam Buhari rhm., br.2703.; imam Muslim, br.2226.; i imam Nesa'i rhm., br.3568, 3569, 3570..

 

[10] Pogledaj: Mu'ellefatuš-šejh imam Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., treći dio, Fetava ve Mesa'il, str.38..

 

[11] Pogledaj: Menhedž Ibnu Tejmijje fil-Tekfir, 1/4..

 

[12] Pogledaj: Mu'ellefatuš-šejh imam Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., peti dio, el-Resa'il el-Šahsijje, str.8..

 

[13] Muttefekun 'alejh. Buhari, br.5578., Muslim, br.200..

 

[14] Pogledaj: El-Durer el-Senijjeh, 1/202-203..

 

[15] Pogledaj: Mu'ellefatuš-šejh imam Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., peti dio, el-Resa'il el-Šahsijje, str.96..

 

[16] Pogledaj: Mu'ellefatuš-šejh imam Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., prvi dio, el-'Akida, Medžmu'atur-Resa'il fil-tevhid vel-iman, str.383..

 

[17] Pogledaj: Medžmu'ul-Fetava, 7/501..

Izvor:minhaz.com
 
*
1
*
0
Logged
el-Kosovi
*
Oflajn
1871
Vidi Profil
« Odgovori #12 u: Januar 22, 2010, 19:09:24 »


Nazalost, kako je fitna tekfira i dalje prisutna, nije lose da se ova tema aktuelizira. Ne mislim u smislu komentarisanja, vec s ciljem citanja iste.
*
0
*
0
Logged

erijat = way of life = art de vivre
Sulatn_Fatih
Oflajn
14
Vidi Profil
« Odgovori #13 u: Januar 26, 2010, 00:23:24 »


Fala dragom Allahu dzele sanuhu pa se je neko sjetio da prekine ove gluposti.Ljudi se prozivaju kjafirima i novotarima bez ijednoga dokaza.A zna se fino koji su kriteriji da bih se jedan Musliman prozivao nevjernikom,sve dok osoba javno ne zanijece Allaha neuzubillahi i poslanika alejhi selam i farzove sve do toga je samo grijesnik kao i svi mi.Ali sta ces neki su sebi dali za pravo da propagiraju vjeru na svoj nacin a Allah dzele sanuhu je fino obajsnio to kada je rekao u Kur`anu: dzinne i ljude sam stvorio samo zato radi ibadeta meni, a ne da cinimo zulum na ovome dunjaluku.

Mahsuz selam.
Senad
*
0
*
0
Logged
Hajrullah
Oflajn
689
Vidi Profil
« Odgovori #14 u: Januar 26, 2010, 18:20:11 »


Fala dragom Allahu dzele sanuhu pa se je neko sjetio da prekine ove gluposti.Ljudi se prozivaju kjafirima i novotarima bez ijednoga dokaza.A zna se fino koji su kriteriji da bih se jedan Musliman prozivao nevjernikom,sve dok osoba javno ne zanijece Allaha neuzubillahi i poslanika alejhi selam i farzove sve do toga je samo grijesnik kao i svi mi.Ali sta ces neki su sebi dali za pravo da propagiraju vjeru na svoj nacin a Allah dzele sanuhu je fino obajsnio to kada je rekao u Kur`anu: dzinne i ljude sam stvorio samo zato radi ibadeta meni, a ne da cinimo zulum na ovome dunjaluku.

Mahsuz selam.
Senad
Grin

Navod
sve dok osoba javno ne zanijece Allaha neuzubillahi i poslanika alejhi selam i farzove

Mushrici nisu zanijekali Allaha s.w.t. nego su ponudili Allahovom s.w.t. poslaniku Muhammedu a.s.
da bude najugledniji medzu njima,da ishce blaga kolko zeli,da uzme zena kolko zeli i nakraju "dogovor" :"Muhammede (reklisu) ti jednu godinu pricaj o svojoj vjeri i micemo te slushati i obozavati Allaha onako kako ti zelish ali drugu godinu da mi se klanjamo nashim bozanstvima i da pricamo o svojoj vjeru.
Shtaje bio odgovor resullullaha s.a.w.s.?
Odgovor je bio niti manje niti vishe nego Kur*anom casnim :
Kul ja ejjuhel KAFIRUN....
Vidish dragi moj,
Mushrici nisu negirali Allaha gospodara svih svijetova,cak su i priznali u tom momentu Muhammed a.s. i priznali mu pravo pozivanja i pricanja o Islamu a poslanik s.a.w.s. nipet nishest nego tekfir.
Molim ovdje izbjegavanje pametnih koji ce reci dasu ono bili mushrici a neki odnas danas su muslimani.
Ja takim kazem odmah da nas danas ima podosta koji smo po imenu muslimani i jednom ili dvaputa godishnje znaju za Allaha s.w.t. (odlazeci na bajram namaz)
Naravno,nekazem dasam jedan od onih koji tekfire jel nejma pametnijega posla,ja cak kada preseli na ahiret poznat mi insan provjerim jel makar zadnje shtoj rekao shehadet pa ako jeste klanjam mu dzenazu ali ovdje je drugaciji problem.
Problem je poturanja cesto "kukavicijih jaja" i stavljanje pojedine brace u haridziski kosh a shtoje daleko od istine a time cinise veliki grijeh spram Allahovi s.w.t. iskreni robova.
Proshloga ljeta sam sjedio i pio kahvu sa prof.Nusretom iz Maoce u mojoj carshiji i ispod nas u komshiluku je sjedila grupa "muslimana" koja je pila i pjevala.Pitao sam Nusreta kako sada da insan gleda ove moje "muslimane"?
Odgovor njegov je bio:
"sada su pijanice i takocemo ih zvati :PIJANICE a sutra kada se otrijezne i dodzu tobe i dodzu sa nama u ovu dzamiju zvaccemo ih BRACOM a svako ce ponijeti svoje breme i niko nece nicije navodeci mi Kur*anske ajete i par hadisa.
Covjek mise strashno svidio ali sam se kasnije plaho razocarao saznavshi da toga brata proglashavaju tekfircem bez argumenata ikaki a niti covjeka neznaju licno a ja licno ushima svojim necu tekfir " muslimana pjana" nego neshto ustvari shto mnogi kodzoja se bore zato "sloga ummeta" i "pomirenje stavova".
Molim Milostivoga da ujedini srca nasha na istini i sacuva nas i sakloni rije i fitne.
*
0
*
0
Logged
Stranica: [1] 2 3 ... 11 Idi gore Printaj 
« prethodno sljedeće »
Skoci na:  

Posjetilaca: 70433323
Copyright © IslamBosna.ba
Powered by SMF 1.1.15 | SMF © 2006, Simple Machines