ForumIslamBosnaTražiKontaktŠuraLoginRegistruj se

Privatni kutak

IB - Dućan:

Zadnji tekstovi:

Podrži IB:

Zadnji postovi:

Poruke dana
Aferim dana:
Bezze dana:


Statistika
Poruka: 614367
Tema: 65021
Članova: 55540
Najnoviji član: RudolphPr


Popularno

+  IslamBosna Forum
|-+  Forum na bosanskom jeziku
| |-+  Islam (Moderator: Ummu_abdullah)
| | |-+  pravi put
0 Članova i 1 Gost citaju ovu temu. « prethodno sljedeće »
Stranica: 1 ... 7 8 [9] 10 11 12 Idi dolje Printaj
Tema: pravi put  (Čitanja 23227 puta)
H@ris
Oflajn
Muško
5081
Vidi Profil WWW
« Odgovori #120 u: Avgust 06, 2009, 18:41:28 »


de mi objasni Grin

Pa po tebi sve riječi istog oblika moraju imati i isto značenje, jer tebi svako pojavljivanje riječi "juridu" mora imati isto značenje. A u suri En-Nahl Uzvišeni kaže: وَأَوْحَى رَبُّكَ إِلَى النَّحْلِ, tj. i pčele su dobijale objavu - wahj. Stoga su one vjerovjesnici, koristeći tvoju metodologiju u tefsiru.

Potpuno je van razuma pokušati da se svim riječima da isto značenje. Jedini argument jeste da riječ "juridu" ili "ewha" može imati i ovo ili ono značenje, i ništa više.
*
0
*
0
Logged

“Milost koju Allah podari ljudima niko je ne može spriječiti, a ako je On uskrati niko je ne može dati.” (Fatir, 2)

badc0der
Oflajn
Muško
1834
Vidi Profil
« Odgovori #121 u: Avgust 06, 2009, 21:42:24 »


juridun znaci hoce a ne zele

De nam objasni razliku u bosanskom izmedju ova dva glagola pa cu ti ja onda objasniti sto je tako prevedeno.
u suri kehf 77 ajet gdje se spominje zid koji samo sto se nije srusio (juridu) i u suri en-nisa 60 ajet spominje se juridun, hocu da kazem da u oba slucaja ne odnosi se na srcano htijenje ili zelja nazovi kako hoces. Nego se odnosi na vanjsko djelo jer zid nema srcano htijenje.

Jel to hoces da kazes da u Kur'anu nema medzaza?
*
0
*
0
Logged

The flames are all long gone,
But the pain lingers on.
Goodbye, blue sky.
sandokan
Oflajn
29
Vidi Profil
« Odgovori #122 u: Avgust 06, 2009, 23:31:16 »


Selam alejkum.
Interesantna tema i trazi podrobno istrazivanje.
Moze li mi  neko objasniti, posto smo u sustinu svi veliki grijesnici jer zivimo i stanujemo medzu mushrike i kafire , kako je moguce da neko ko zivi u takvu nevjernicku sredinu opravdava sebe sa tim sto tekfiri zajednicu "muslimana" i odrice se sirka i musrika?
Zar misli taj da doticni  veliki grijeh nevazi za njega...zar ima takvih koji sebe ubjedzuje da moze ostatak zivota provesti u zemlji kufra i shirka i da to ga nemoze uvesti u kufr.
Svi znamo da notorni pijanica nece osetiti miris dzenneta.Kazite mi dali notorni, uporni veliki grijesnik koji ustrajava da zivi i stanuje medzu musrike , a ubedzen je da je muvehid i da poziva u Tewhid, moze opstati bez borbe na Allahovom putu, i bez hidzre u serijatsku sredinu...?
Poslanik a.s. ne bi nijedan propis izuzeo ili ponishtio, a da ne bi pritom doneo bolji i svrsihodniji.
Posto sam video da  doticni brat Sabahudin citirao neka mesta gde se praktikuje  serijat, moze li nam objasniti dali ima plan za skoro preseljenje u tu oblast...Ovde gde ja stanujem je imalo nekolko tipova koji su mi objasnili istu stvar, no eto iako sam ih zamolio i ponudio im resenje za izlazak od  ove situacije isti su iako je proshla godina od tada  josh nemaju nameru da svoju akidu dokazhu u djelu.
Kao shto je rekao jedan  brat ovde,opravdanje svako nalazi za svoj potupak...
Znamo i mi da kada bi Poslanik a.s. hteo primeniti neki propis isti bi prakticno pokazao,da bi ga drugi sljedili. Zato kada nemamo serijatske sudove, kada nemamo serijatsku vlast i zakone,i vlada Shirk i ponizenje,zasta neko nenadze barem malo volje da se preseli u planinu sa ovcama i da trguje jedino u naturu?
Zashta neko ko poziva u tekfir svija onih koji ulaze u vlast opravdavaju donegde administraciju i lokalnu vlast, koja sprovodi propise centralne vlasti?
Zasta neko smatra prirodnom fitrom i asl din(osnova vjere) tekfir onoga koji ne cini kufr u taguta, kada isti propis mora podrobnije da mu se objasni i za isti ima razlicita misljenja/
Zasta neki prije opravdanja muslimana trazi sumnju u muslimanima.
Zasta neko prepusta da kafiri potpuno ovladaju muslimanskim zemljama, bogastvom i snagom?
I zasta neko nevidi u svemo ovome prljavu igru koju nemoze dzemat obicni da reshu, i da za istu stvar su nadlezni oni koji poucavaju muslimane vjerom .
Nekad neki propisi dolaze postepeno i u vreme koje odgovara.Serijat i zakonodavstvo dolazi u vremenu ISlamske vlasti. Ovde na balkanu mi nemamo vlast.Jedino do vlasti moze se doci sa propagiranjem islama ili borbom na Allahovom putu. U nekim situacijama zbog produzetka islamskog misionarstva zauzecemo neku od strana, no necemo stati u njihov saff.Propagiranje islama nece nikad pobediti sa izjavama tekfira i odricanja...a da smo mi osorni i grubi prema njima sigurno bi se razbezali...
Zbog vakvih potega  pojavili su se pokreti od tipa shija i sufija, koji su potpuno pribjegli svom razumjevanju islama.
Zato nije uopste dobro nametanje stavova koji nisu opstepoznati na jednom podnebju i otvaranje rane koja moze da uradi da iskrvavimo do smrti.Poslanik a.s. je prokleo ashabe koji su ubili ucesnika koji je bio ranjen u bitci i kojeg su oprali vodom.Nije nashe da radimo stvari koje mogu nanesti shtetu ummetu opcenito.

Nama netrebaju monstrumi koji osudzuju ljude i istrazuju njihove greshke, nama trebaju daije koji pred svega poznaju ovaj din i pozivaju ljude na razuman i razumljiv nacin...a vakve rasprave gde nemoze se ubediti suprotan sugovornik nanose zlo zajednici muslimana.Zato Poslanik a.s. kaze " Ostavite se rasprave makar bili u pravo" i " govori dobro ili cuti"
A Allah najbolje zna...
*
0
*
0
Logged
ikrime
Oflajn
330
Vidi Profil
« Odgovori #123 u: Avgust 07, 2009, 00:43:51 »


 (Nakon bitke na Hajberu) El Hadzadz bin A lat je rekao: - Allahov Poslanice, u Mekki imam imetak i porodicu, zelim ih posjetiti. Halalis li mi ako nesto lose o tebi kazem? Poslanik a.s. mu je to dozvolio! ( Nesai, Ahmed, Bejheki...)

Ako je ovo bilo dopusteno, kako da ne bude dopusteno ono sto je " manje od toga ", a to je da musliman potrazi zastitu svog imetka, i drugih prava, kod neserijatskih sudova. On nece govoriti nista protiv Poslanika, niti protiv islama, nego ce potrazivati svoja prava.

Drzava Nedzasije, niti njegova vlast, nije bila serijatska. Muslimani su potrazili u toj zemlji ( neki oblik azila ) zastitu svojih prava.
Nije to bilo samo - trazenje pomoci, nego i " pravosudna arbitraza " jer su oni koji su -na Istini, prihvatili da ih pravno procesuira onaj u cijoj zemlji su potrazili zastitu, prije nego im odobri ili ne odobri boravak i zastitu!

Jusuf a.s. je prihvatio drzavnu funkciju u zemlji ciji zakoni nisu bili po Allahovom Zakonu. Dakle, Allahov Poslanik je prihvatio participaciju u vlasti kroz neke ekonomske funkcije, jer ce uciniti mnogo hajra, i jer je najpreci za prava siromasnih ljudi. A uz to sve je obavljao i misiju Poslanstva i pozivao ljude Allahu.

Ukubat- kazneno serijatsko pravo, ima i svrhu da zastiti osnovna ljudska prava: pravo na vjeru, zivot, cast, imetak,...
Kada nema Serijata, i kad muslimani ne mogu garantovati ta prava, niti vrsiti arbitrazu, niti mogu zastititi svoja prava od drugih, onda ce svoja prava potrazivati kod nemuslimanskih sudova. Ovo je na bazi vrlo jasnog principa - da je bolja manja steta od velike stete!

Velika steta je - da budu totalno paralisani u svim zivotnim tokovima, i da ostanu bez ijednog nacina da zastite svoje zivote, imovinu...
Manja steta je -potrazivanje prava kod ljudskih a ne kod Bozjih zakona.

Ni Bizantinci ni Perzijanci nisu bili muslimani, ali je Allah objavio da ce se vjernici radovati -pobjedi Bizantinaca! Zasto? Jer su im Bizantinci bili blizi u stvarima vjere.
E pa...u stvarima vjere su nam blizi nemuslimanski Ljudski  zakoni ( jer ce kolko tolko i kako tako - kaznjavati ubojice, silovatelje, razbojnike...) nego stanje totalnog uzasa koje bi mi izabrali -slusajuci necije stupidne savjete.

Mnogo stvari iz Serijata, -uslo je u u zakonodavstvo nemuslimanskih zemalja. Ti zakoni nisu dovoljno pravedni, niti je prva svrha njihove primjene Allahovo zadovoljstvo, ali su bolji za nas, od stanja koje nam nude - umobolnici, neprijatelji, i oni koji prenose rijeci i fetve koje ne razumiju, jer nemaju ni kompasa ni kalendara!

Uz ljudske zakone, pored svih pravnih anomalija -koje udaraju po ledjima muslimana, a i drugih ljudi, muslimani mogu cuvati vjeru, funkcionisati, i biti dio ljudske zajednice.
To je, ipak bolje, od " umobolnog " zalaganja za svoju totalnu obespravljenost!

Onaj ko ne prihvata ove stvari je ahmak, ili neko ko ne zeli dobro muslimanima, a mozda ni sebi samom.

Postoje ljudi koji imaju informacija, podataka, znaju za neke cinjenice...ali je proces njihovog misljenja -na granici inkoherentnog misljenja. Po dijelovima, ima smisla to sto govore, ali se na opcem planu, u opcem smislu, ne nazire jasna, normalna, rezonska, i razumu prihvatljiva sustina.

Ima li u Serijatu da treba poljubiti " taguta " u celo?  NEMA! Ali je ashab poljubio taguta u celo, jer mu je ovaj obecao da ce zauzvrat osloboditi njega i sve druge zarobljene muslimane!
Saznavsi za to, halifa Omer poljubi njega u celo.
Kome se ovakve stvari ne dopadaju, taj " iza svog cela " nema ista osim nista!

Pojedinac, tipus, ne zasluzuje da mu se posvecuje velika paznja, ali zbog te neke virusne grupice,koja zeli unositi zabunu medju muslimane,... pa nekoliko vjernika, svaki na svoj nacin, je odbilo napade lazi, batilizma, kaprica i zasljepljenosti.




*
0
*
0
Logged
Ebu Mustafa
Oflajn
Muško
353
Vidi Profil
« Odgovori #124 u: Avgust 07, 2009, 09:10:25 »


Izgleda da sabahuddin ne zna engleski Sad
Nemam vremena da sad prevedem ono sto sam postao na engleskom, ali nekad insaAllah, hocu, jer je bitno.
*
0
*
0
Logged

“Loši ljudi u svojim nastojanjima da svijet pretvore u gore mjesto za život nemaju niti jedan slobodan dan! Zašto bih i ja imao?!”
sabahuddin123
Oflajn
Muško
86
Vidi Profil
« Odgovori #125 u: Avgust 07, 2009, 09:49:10 »


"(Kur'an) je Knjiga čiji se ajeti jasno nizu." Hud l)
Allah dž.š. još kaže:


"Allah objavljuje najljepši govor, Knjigu sličnu po smislu, cije se pouke ponavljaju, zbog kojih podilazi jeza one koji se Gospodara svoga boje!" (Zumer 23)
Takodjer, Allah dž.š. kaže:


"On tebi objavljuje Knjigu, u njoj su ajeti jasni, oni su glavnina Knjige, a drugi su manje jasni. Oni čija su srca pokvarena - željni smutnje i svoga tumačenja - slijede one što su manje jasni. A tumačenje njihovo zna samo Allah i oni koji su duboko u nauku upućeni. "Mi vjerujemo u njih, sve je od Gospodara našeg!" - govore oni. (Ali Imran 7)
 
 

-
*
0
*
0
Logged
sabahuddin123
Oflajn
Muško
86
Vidi Profil
« Odgovori #126 u: Avgust 07, 2009, 09:54:45 »


      Zar oni imaju 'šureka' koja im od vjere propisuju ono što Allah nije dozvolio?

Zar oni imaju 'šureka' koja im od vjere propisuju ono što Allah nije dozvolio?    PDF    Ispiši    E-mail
Šejhul-Islam Ahmed ibn Tejmijje   
Četvrtak, 26 Mart 2009

Kaže Ibn Tejmijje, rahimehullah: “Rekao je Uzvišeni: “Zar oni imaju ‘šureka’ (božanstva) koja im od vjere propisuju ono što Allah nije dozvolio?” (Prevod značenja, Eš-Šura, 21) Pa ko nešto, čime se približava Allahu, učini mendubom ili ga svojom riječju ili djelom učini obaveznim, a da to Allah nije propisao – propisao je od vjere ono što Allah nije dozvolio.
A onaj koji ga u tome slijedi – uzeo ga je za ‘šerika’ (druga, ortaka) Allahu, koji mu je propisao od vjere ono što Allah nije dozvolio.”
(“Iqtida’us-Siratil-Musteqin,” str. 267)

Kaže Ibn Tejmijje rahimehullah: “U kategoriju “prijateljevanja” sa nevjernicima, zbog koje je Allah pokudio Sljedbenike Knjige i munafike spada i vjerovanje u dio nečega na čemu su oni od nevjerstva ili traženje rješavanja sporova (tj. tahakum) pred njima, mimo Allahove Knjige.”
(“Medžmu’ ul-Fetawa,” 28/199)

Dalje kaže Ibn Tejmijje, rahimehullah: “Neminovno je poznato u vjeri muslimana a i po saglasnosti svih muslimana da je svako ko dozvoli slijeđenje nekog drugog dina mimo Islama ili slijeđenje nekog drugog šer’ata mimo šeri’ata Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, - kafir.
Njegov kufr je kao kufr onih koji vjeruju u jedan dio Knjige, a nevjernici su u drugi. Kao što je rekao Uzvišeni: “Oni koji nevjeruju u Allaha i Njegove Poslanike, i žele da razdvoje između Allaha i Njegovih poslanika, i govore: ‘Vjerujemo u neke, a u neke ne vjerujemo’ i žele da uzmu put između toga; takvi, oni su pravi nevjernici, a Mi smo nevjernicima pripremili ponižavajuću kaznu.”

Šejhul-islam Ibn Tejmijje, rahimehullah, kaže:
“Ko promijeni zakon vjerovjesnika i uvede novi zakon – njegov zakon je neispravan i nije ga dozvoljeno slijediti, kao što je Uzvišeni rekao: “Zar oni imaju božanstva, koja im od vjere propisuju ono što Allah nije dozvolio?”
Zbog toga su Židovi i kršćani postali nevjernicima, jer se pridržavaju izmijenjenog i derogiranog zakona.”
(“Medžmu’ul-Fetawa,” 35/365)

Kaže šejh:
“Kao kada bi se reklo: ‘Primjerci ovoga Tewrata su izmijenjeni, nije dozvoljeno da se radi po onome što je u njima. A onaj koji danas radi (1) po njegovim izmjenjenim i derogiranim zakonima je kafir. Ovaj govor i slično je istina, nema nkakve smetnje za onoga koji ga kaže. Allah najbolje zna.”
(“Medžmu’ul-Fetawa,” 35/200)

(1)Ovdje je propis tekfira vezao za samo djelo suđenja, bez obzira na ‘aqidu i djelo srca i govor jezika. I ovo je primjer širka suđenja derogiranim zakonom na način koji neminovno za sobom povlači gubitak imena islama, obzirom da se radi o suđenju neismamskim zakonom, u osnovi. A ako je argument uspostavljen – onda osoba zaslužuje tekfir kažnjavanja. Fusnota: brat Ebu Muhammed

Kaže takođe Ibn Tejmijje:
“Šeri’at spušten od Allaha, Uzvišenog, je Knjiga i sunnet s kojim je Allah poslao Njegovog Poslanika; nikom od stvorenja nije dozvoljeno da izađe iz ovoga šeri’ata. I neće izići iz njega osim kafir.”
(“Medžmu’ul-Fetawa,” 11/262)
*
0
*
0
Logged
sabahuddin123
Oflajn
Muško
86
Vidi Profil
« Odgovori #127 u: Avgust 07, 2009, 09:59:39 »


a Jusuf a.s.je bio blagajnik zar ces reci da je kufr rad u nekoj drzavnoj firmi
*
0
*
0
Logged
AbdulFaatir
*
Oflajn
23623
Vidi Profil
« Odgovori #128 u: Avgust 07, 2009, 10:06:10 »


Izgleda da sabahuddin ne zna engleski Sad
Nemam vremena da sad prevedem ono sto sam postao na engleskom, ali nekad insaAllah, hocu, jer je bitno.


izgleda da je sabahudin neki bot koji umije samo copy/paste a slabo kontati vlastitom glavom
*
0
*
0
Logged

"I ne služite se zakletvama svojim zato da biste jedni druge varali, da se ne bi pokliznula noga koja čvrsto stoji, i da ne biste nesreću iskusili zato što ste od Allahova puta odvraćali; a patnja velika vas još čeka."
sabahuddin123
Oflajn
Muško
86
Vidi Profil
« Odgovori #129 u: Avgust 07, 2009, 10:10:58 »


bolje nego ubacivati svoje misljenje kao sto vi to cinite citavo vreme Grin
*
0
*
0
Logged
sabahuddin123
Oflajn
Muško
86
Vidi Profil
« Odgovori #130 u: Avgust 07, 2009, 10:19:23 »


Putevi koji vode ka širku    
 
 

Šejh AbdulLatif ibn AbdurRahman   
Ponedjeljak, 19 Januar 2009
Šejh AbdulLatif ibn AbdurRahman ibn Hasan, rahimehullah, kaže: “Vidjeli ste šta se dogodilo u pogledu ovoga velikog temelja od nemara, nepažnje i okretanja od njegovih suština i obaveza, sve dok širk nije nadvladao (javno se pojavio) i dok se nisu pojavila njegova sredstva i putevi koji vode do njega, od strane onih koji se pripisuju Islamu i tvrde da su njegovi sljedbenici.
To ima više uzroka:
Od njih je neznanje o suštini onoga što je Allah naredio i čime je zadovoljan Svojim robovima, od temelja tewhida i islama, i nepoznavanje onoga što ga negira i ništi ili stoji nasuprot njegove potpunosti, od prijateljevanja sa Allahovim neprijateljima, neka je Uzvišen, uz različitost njegovih ogranaka i stepeni.
U tu spadaju i mukeffirati (djela kufra, djela koja izvode iz vjere) i uništavajući grijesi, a ima i onih koji su ispod toga. A najveći grijeh, najzabludjelili i onaj koji najviše negira osnovu islama, je pomaganje Allahovih neprijatelja, žurba u onome što jača njihov din i ono na čemu su oni od ta’tila (negiranja, poricanja), širka i ogromnih uništavajućih grijeha.
Isto tako, zadovoljstvo njima (raširenost prsa), pokornost njima, njihovo hvaljenje i pohvala onih koj uđu pod njihovo naređenje (stvari, naredbu) i pridruže se njima. Također, ostavljanje džihada protiv njih, davanje bezbjednosti (el-musalemeh) njima i uspostavljanje bratstva i pokornosti u pogledu njih.
I ono što je manje od ovoga od povećanja njihovog broja, stanovanja sa njima i boravak u istim zajednicama.
U prvu grupu spada prisustvo vjećima (sjelima) na kojima se odbijaju Allahovi zakoni i zakoni Njegovog Poslanika, u kojima se sudi zakonom Franaka, kršćana i mu’attila (onih koji negiraju, poricatelja) na kojim se svjedoči (gleda) simijavanje islamskom zakonu i njegovim sljedbenicima.
A onaj u čijem srcu ima minimum ljubomore radi Allaha i veličanja Njega, odbija i gadi mu se od ovih ružnih stvari i mješanja sa onim koji to rade i stanovanje sa njima.
Zato, neka se rob koji vjeruje u Allaha i Sudnji Dan boji Allaha i nek’ se potrudi u onome što mu čuva iman i njegov tewhid prijenego što se noga oklizne, kada neće koristiti više kajanje i žalost!”
(Ed-Durerus-Senijje – Kitab Muhteseratir-Rudud, str. 80, štampa 1399 g.h.)
*
0
*
0
Logged
sandokan
Oflajn
29
Vidi Profil
« Odgovori #131 u: Avgust 07, 2009, 10:28:31 »


      Zar oni imaju 'šureka' koja im od vjere propisuju ono što Allah nije dozvolio?

Zar oni imaju 'šureka' koja im od vjere propisuju ono što Allah nije dozvolio?    PDF    Ispiši    E-mail
Šejhul-Islam Ahmed ibn Tejmijje   
Četvrtak, 26 Mart 2009

Kaže Ibn Tejmijje, rahimehullah: “Rekao je Uzvišeni: “Zar oni imaju ‘šureka’ (božanstva) koja im od vjere propisuju ono što Allah nije dozvolio?” (Prevod značenja, Eš-Šura, 21) Pa ko nešto, čime se približava Allahu, učini mendubom ili ga svojom riječju ili djelom učini obaveznim, a da to Allah nije propisao – propisao je od vjere ono što Allah nije dozvolio.
A onaj koji ga u tome slijedi – uzeo ga je za ‘šerika’ (druga, ortaka) Allahu, koji mu je propisao od vjere ono što Allah nije dozvolio.”
(“Iqtida’us-Siratil-Musteqin,” str. 267)

Kaže Ibn Tejmijje rahimehullah: “U kategoriju “prijateljevanja” sa nevjernicima, zbog koje je Allah pokudio Sljedbenike Knjige i munafike spada i vjerovanje u dio nečega na čemu su oni od nevjerstva ili traženje rješavanja sporova (tj. tahakum) pred njima, mimo Allahove Knjige.”
(“Medžmu’ ul-Fetawa,” 28/199)

Dalje kaže Ibn Tejmijje, rahimehullah: “Neminovno je poznato u vjeri muslimana a i po saglasnosti svih muslimana da je svako ko dozvoli slijeđenje nekog drugog dina mimo Islama ili slijeđenje nekog drugog šer’ata mimo šeri’ata Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, - kafir.
Njegov kufr je kao kufr onih koji vjeruju u jedan dio Knjige, a nevjernici su u drugi. Kao što je rekao Uzvišeni: “Oni koji nevjeruju u Allaha i Njegove Poslanike, i žele da razdvoje između Allaha i Njegovih poslanika, i govore: ‘Vjerujemo u neke, a u neke ne vjerujemo’ i žele da uzmu put između toga; takvi, oni su pravi nevjernici, a Mi smo nevjernicima pripremili ponižavajuću kaznu.”

Šejhul-islam Ibn Tejmijje, rahimehullah, kaže:
“Ko promijeni zakon vjerovjesnika i uvede novi zakon – njegov zakon je neispravan i nije ga dozvoljeno slijediti, kao što je Uzvišeni rekao: “Zar oni imaju božanstva, koja im od vjere propisuju ono što Allah nije dozvolio?”
Zbog toga su Židovi i kršćani postali nevjernicima, jer se pridržavaju izmijenjenog i derogiranog zakona.”
(“Medžmu’ul-Fetawa,” 35/365)

Kaže šejh:
“Kao kada bi se reklo: ‘Primjerci ovoga Tewrata su izmijenjeni, nije dozvoljeno da se radi po onome što je u njima. A onaj koji danas radi (1) po njegovim izmjenjenim i derogiranim zakonima je kafir. Ovaj govor i slično je istina, nema nkakve smetnje za onoga koji ga kaže. Allah najbolje zna.”
(“Medžmu’ul-Fetawa,” 35/200)

(1)Ovdje je propis tekfira vezao za samo djelo suđenja, bez obzira na ‘aqidu i djelo srca i govor jezika. I ovo je primjer širka suđenja derogiranim zakonom na način koji neminovno za sobom povlači gubitak imena islama, obzirom da se radi o suđenju neismamskim zakonom, u osnovi. A ako je argument uspostavljen – onda osoba zaslužuje tekfir kažnjavanja. Fusnota: brat Ebu Muhammed

Kaže takođe Ibn Tejmijje:
“Šeri’at spušten od Allaha, Uzvišenog, je Knjiga i sunnet s kojim je Allah poslao Njegovog Poslanika; nikom od stvorenja nije dozvoljeno da izađe iz ovoga šeri’ata. I neće izići iz njega osim kafir.”
(“Medžmu’ul-Fetawa,” 11/262)


Šejhu-l-islam Ibn Tejmijje je rekao isto tako: ''Tekfir biva samo onda kada se porekne ono za što se sigurno zna da je temelj islama, ili ako se poreknu propisi koji su došli mutevatir (sigurnom) predajom, o kojima postoji konsenzus islamskih ucenjaka.Medzutim, osoba koja je izgovorila rijeci kufra ne proglašava se nevjernikom sve dok joj se ne pojasni dokaz njegovog nevjerovanja od strane sultana (halife) ili vodze kojem se pokorava.'' («Mehasinu Tevil», 3/341.)


Rekao je Ibnul-Kajjim el-Dževzijje: ''Oni koji prihvataju islam u osnovi, ali odstupaju od nekih osnovnih nacela, poput haridžija, mu'tezila, kaderija, rafidija (ši'ija), džehmija i murdžija, mogu se podijeliti u sljedece skupine:
Prvo, neznalica koji slijepo slijedi bez znanja, on nije nevjernik niti grješnik, niti mu se odbija svjedocenje, ukoliko nije u mogucnosti da dodze do upute, i njegov propis je isti kao i propis potlacenih muškaraca, žena i djece.
Drugo, ona osoba koja je u mogucnosti da dodze do upute i istine, ali je to zapostavila posvetivši se dunjaluku, takva osoba je nemarna i zaslužuje kaznu, i grješna je radi ostavljanja onoga što joj je Allah, dž.š., naredio, a to je da Ga se boji koliko je u mogucnosti. Ako kod njega prevladaju novotarije i strasti nad sunnetom i uputom, odbija mu se svjedocenje, ali ako prevladaju sunnet i uputa, prihvatit ce mu se svjedocenje.
Trece, onaj koji traži uputu i postane mu jasna, ali je odbije radi privrženosti onome na cemu je on i radi neprijateljstva prema njenim nosiocima, on je u najmanju ruku grješnik, a proglašavanje njega nevjernikom (tekfir) predmet je idžtihada!
šejh El-Kasimi je rekao: ''Pogledaj i razmisli! Ovo je Ibn Kajjim spomenuo u vecini svojih knjiga i spomenuo je da spomenute osobe ucenjaci ehli-sunneta ne smatraju nevjernicima, iako ih je u isto vrijeme opisao kao pocinioce velikog kufra i velikog širka.'' U nastavku komentara veli: ''Rekao je Ibnul-Kajjim u ''Medaridžu'': ''Oni koji priznaju Tvorca mogu se podijeliti u dvije skupine: one koji pridružuju Allahu druga u Njegovom Božanstvu (uluhijjet) i Gospodarstvu (rububijjet), poput medžusija i slicnih njima, kao što su kaderije....» (''Mehasinu Tevil'', 3/340-341)
Kaže šejhu-l-islam Ibn Tejmijje: »Islamski ucenjaci su složni da osoba koja odraste u sredini koja je daleko od uleme i nije tako davno upoznala islam, a zatim porekne 'nešto opcepoznato od islama', da takva osoba nije nevjernik sve dok mu se dobro ne pojasni ono sa cime je došao Poslanik, s.a.v.s.» (''Fetava, 11/407.) Iz navedenog vidimo da Ibn Tejmijje ne smatra nevjernikom osobu koja negira jedan od stubova islama, ako zato postoji opravdan razlog, pa šta onda mi da kažemo za one neznalice koje ponekad i klanjaju?

Allah subhanehu ve te'ala kaže: O vi koji vjerujete, pokoravajte se Allahu, Njegovu poslaniku i vašim pretpostavljenima. (En Nisa, 59)
Poslanik salallahu te'ala alejhi ve selem kaze:
Onaj ko na nas ponese oružje nije od nas. Kao i : Vrijeđanje muslimana je grijeh, a njegovo ubistvo je kufr.  i : Da se sruše nebesa i Zemlja kod Allaha je manje nego da se prospe krv muslimana.
Nakon što se potvrdi kufr muslimana nakon iznešenog dokaza protiv njega od strane šerijatskih kadija u sklopu države, izvršenje šerijatske kazne je odgovornost vladara muslimana a ne obaveza određene grupe ili pojedinca.
Allah subhanehu ve te'ala kaže: Da su oni ovaj slučaj vratili Allahovom poslaniku i njihovim pretpostavljenim saznali bi njegovu istinu oni koji su dokaze uzimali iz njega. ( En Nisa, 83)
*
0
*
0
Logged
sandokan
Oflajn
29
Vidi Profil
« Odgovori #132 u: Avgust 07, 2009, 10:32:11 »


bolje nego ubacivati svoje misljenje kao sto vi to cinite citavo vreme Grin
Šejh Abdurrahman b. Nasir el-Sa'adi rhm., umro 1376.h.g., poznati imam Nedžda i Arabijskog poluotoka, u svom tefsiru "Tejsirul-Kerimir-Rahman fi tefsiri Kelamil-Mennan", u komentaru ajeta: "O Šu'ajbe, povikaše oni, mi ne razmišljamo mnogo o tome što ti zboriš! Mi tebe, zbilja, smatramo među nama slabim! Da nije tvog roda, mi bismo te i kamenovali; ti među nama nisi ugledan!" (Hud: 91.) – kaže slijedeće:

"Zadatak svih poslanika a.s., njihova praksa i vjera (sunnet i millet), je popravljanje opšteg stanja ljudstva na bolje, i ti to onoliko koliko se je to u stanju učiniti. Poslanici su ostvarivali i dopunjavali opšte interese i koristi ljudi, ili pak ono što su bili u stanju ostvariti, a maksimalno su nastojali otklanjati štete od ljudi, ili ih pak enormno umanjivati. Uvjek su davali prednost opštem interesu društva nad ličnim i personalnim interesima!

Masleha – interes, je sve ono uz pomoć čega ljudski život opstaje i napreduje, i uz pomoć čega, ljudi, svoje vjerske i ovosvjetske potrebe, mogu namirivati! Osoba koja pristupi širenju dobra onoliko koliko to bude u stanju, neće biti kuđena, i neće joj se upućivati zamjerka zbog nečinjenja onoga što nije bila u stanju učiniti. Na robu je obaveza popravljati sebe i ostale, onoliko koliko je to u stanju činiti!

Allah dž.š., brani vjernike na raznorazne načine. Neke od tih načina znaju i svjesni su ih, dok određen broj njih ne poznaju, i nisu ih svjesni! Nekada Allah dž.š., brani vjernike pomoću pripadnika njihova plemena, a nekada i pomoću stanovnika njihova mjesta – nevjernika, kao što je Allah dž.š., od kamenovanja, odbranio Šu'ajba a.s., putem njegova plemena!

Veze, pomoću kojih dolazi do branjenja islama i muslimana treba ostvarivati i jačati, a nekada će taj postupak biti i obaveza! Popravljanje lošeg stanja je obavezno onoliko koliko se to u stanju i mogućnosti učiniti! Allah dž.š., kaže: "Šu'ajbe, da nije tvog roda, mi bismo te kamenovali; ti među nama nisi ugledan!"

Na osnovu ovog principa, preče bi bilo muslimanima - koji su pod kontrolom i upravom nevjernika, da rade na poboljšanju države u kojoj su, kako bi pojedinci i narodi, mogli ostvarivati svoja elementarna vjerska i ovosvjetska prava, nego li da se prepuste i predaju, na milost i nemilost, državi u kojoj su, koja će im uzurpirati sva vjerska i ovosvjetska prava, i koja će nastojati da ih maksimalno istrijebi, ili da ih učini radnom snagom svoje zemlje, ili pak običnim slugama!

Da! Ako muslimani budu u stanju preuzeti jednu zemlju, i da njeni vladari budu muslimani – to im je obaveza i učiniti, ali, ako nisu u stanju tako nešto učiniti, onda će se okrenuti drugoj fazi borbe i opstanka, maksimalno štiteći interese svoje vjere (din), kao i interese ovoga svijeta (dunjaluk), a Allah najbolje zna!"

Onaj ko je manji zulumćar se treba pomoći
u odnosu na onoga ko je veći zulumćar!


„Kada su jednog od ši'itskih šejhova upitali: „Ako nevjernici napadnu naše mjesto pa počnu ubijati ljude i robiti žene i krasti imetak – hoćemol' se boriti protivu njih?“ Odgovori: „Ne! Mezheb/stav je da se nećemo boriti osim sa imamom ma'asumom – bezgriješnim vođom“ - na šta će reći onaj što je postavio pitanje: „Tako mi Allaha, taj ti je mezheb pravi nedžaset; taj mezheb vodi propasti i ovoga i onoga svijeta!“

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: „Musliman će se boriti sa svakim emirom dobar bio on ili loš – sve dok je borba koju on vodi dozvoljena, pa ako se bude borio protivu nevjernika ili murtedda ili onih koji su sklopljeni ugovor prekršili, ili protivu haridžija – propisanom borbom, boriće se s njime, ali ako bude vodio nepropisnu borbu neće se boriti s njime; biće pomognut u dobročinstvu i bogobojaznosti, a neće biti pomognut u grijehu i neprijateljstvu, poput čovjeka koji ide obaviti hadždž ili umru a u istoj karavani se nalazi neko ko je zulumćar. Zulumćaru nije dozvoljeno pomagati u zulmu, jer nam je Allah dž.š., naredio: „da se pomažemo u dobročinstvu i bogobojaznosti, a zabranio nam je da se pomažemo u grijehu i neprijateljstvu!“ (el-Ma'ideh, 2.)

Nije dozvoljeno pomagati ikome u onome što je Allah dž.š., zabranio ili Njegov Poslanik s.a.w.s., ne bitno bio u pitanju vladar ili neka druga osoba. Ako se nađe neki griješnik koji hoće da učini dobro djelo – nije haram pomoći mu u tome, kao npr. kada griješnik odluči da dadne zekat, ili da obavi hadždž, ili da vrati dug, ili da povrati tuđa prava koja su kod njega, ili ostavi u amanet svoju familiju nekome – ako mu se u navedenom pomogne to će se smatrati pomaganjem u dobročinstvu i takvaluku, i to se neće smatrati pomaganjem u grijehu i neprijateljstvu, a šta tek da kažemo o opštim interesima!

Džihad/rat vode samo vladari, pa ako se sa njima ne bude učestvovalo u borbi to će utjecati na to da dobri ljudi (ehlul-hajr), ne učestvuju u džihadu/ratu, što će kasnije utjecati na slabljenje vjernika pogotovo u pitanjima džihada. U ovakvoj situaciji će ili doći do obustavljanja džihada ili će ga voditi griješnici što može biti razlogom padanja muslimana pod vlast nevjernika ili da se vlasti dočepaju griješnici, a poznato je da je din/vlast onoga ko se za njeg' izbori!

Suprotno ovome razmišljati je najpokvareniji rezon, i na takav način razmišljaju novotari ši'itski ili mu'utezilski ili ostali.

Onaj koji je manji zulumćar se treba pomoći u odnosu na onoga ko je veći zulumćar, jer se islamski šeri'at temelji na ostvarenju interesa i njihovom upotpunjenju, i anuliranju šteta ili njihovom smanjenju – onoliko koliko se može, kao i na dobrom poznavanju većeg od dva dobra, o goreg od dva zla kako bi se dala nekom od njih prednost onda kada dođu u međusobnu konfrotaciju, ostvarujući veće dobro od postojeća dva dobra, i otklanjajući veće zlo od postojeća dva zla!

Poznato je da je šerr/zlo nevjernika, murtedda i havaridža mnogo veći od šerra zulumćara, ali ako navedene sorte ljudi ne tlače muslimane, a nađe se neko ko hoće njima nepravdu da nanese – neće mu se pomoći u tome!


Pogledaj: Minhadžus-Sunneh el-Nebevijjeh, 6/118..

*
0
*
0
Logged
sandokan
Oflajn
29
Vidi Profil
« Odgovori #133 u: Avgust 07, 2009, 10:34:59 »





A što se tiče vrhovnika državnih u čijim rukama su sudovi i zakoni zemlje - najbolji primjer toga imamo u Nedžašiji, koji je umro na tronu kršćanske države - Etiopije, Abesinije, a Muhammed s.a.w.s., mu je klanjao dženazu namaz u odsutnosti u Medini.

Nedžašija – kralj kršćanske Abesinije

Šejhul-Islam, Ibnu-Tejmijje rhm., navodi za primjer osobe koje nisu bile u stanju sprovoditi šerijatske izvjesne propise, i kako se šeri'at pravedno odnosi prema njima, ne obavezujući ih nečim što nisu bili u stanju činiti, a najbolji primjer tome je abesinski kralj Nedžašija, o kojem kaže slijedeće:

"Isti slučaj je i sa Nedžašijem; i ako je bio kralj kršćana – narod mu se nije pokorio i odbili su prihvatiti Islam. Pojedinci među njima su ti koji su primili islam. Kada je umro, nije imalo nikog ko bi mu klanjao dženazu-namaz, pa mu je Poslanik s.a.w.s., klanjao dženazu-namaz u Medini, onda kada je izašao s muslimanima na musallu, ređajući ih u safove, nakon čega mu je klanjao dženazu, rekavši, istoga dana kada je umro: "Vaš dobri brat, iz Etiopije, je umro!"


Veliki broj javnih obilježja islama (šera'i'ul-islam), odnosno većinu njih, nije mogao sprovoditi i obavljati jer to nije bio u stanju ni činiti; nije učinio hidžru, niti je učestvovao u džihadu, niti je obavio hadždž. Prenosi se da čak nije klanjao ni pet dnevnih namaza, niti da je postio mjesec Ramazana, niti da je davao šeri'atski zekat – jer da je nešto od toga učinio pred svojim narodom – usprotivili bi mu se, nije bio u mogućnosti kontrirati im!

Kategorički znamo da nije bio u stanju suditi među njima po Kur'anu, dok je, za razliku od njega, Allah dž.š., Poslaniku s.a.w.s., u Medini, naredio da ehlu-kitabijama sudi po onome što je Allah dž.š., odredio i objavio, upozoravajući ga na opasnost toga da ga kitabije ne dovedu u iskušenje u nečemu što mu je od Allaha dž.š., objavljeno! U pitanju je kazna kamenovanja za oženjenog bludnika, jednako-pravnost kada su u pitanju krvarine bez pravljenja razlike između bogata i siromaha, glava za glavu, oko za oko itd..

Nedžašija nije mogao vladati/suditi po Kur'anu – jer mu takvo što narod ne bi prihvatio, a i često puta čovjek međ' tatarima i muslimanima bude sudija ili vođa/predstavnik, i u sebi nosi pravdu po kojoj želi postupati ali to nije u stanju učiniti zbog toga što postoji neko koji mu takvo što brani – a Allah ne opterećuje nikoga preko mogućnosti njegovih!

Omer b. Abdul-Aziz rhm., je muku vidio i vrijeđan je bio zbog samo jednog dijela pravde koju je uspostavio na Zemlji, gdje se govori da je bio i otrovan zbog toga!

Stoga, Nedžašija, i njemu slični ljudi, su jedni od srećnih u Džennetu, i ako nisu praktikovali i sprovodili islamska obilježja i propise (šera'i'ul-islam), koja nisu ni bili u stanju sprovoditi ih; vladali su se po propisima po kojima su se mogli vladat'!"

Pogledaj:

Medžmu'ul-Fetava, 19/219..
Minhadžus-Sunneh el-Nebevijjeh, 5/112..

« Last Edit: Avgust 07, 2009, 10:56:04 od sandokan »
*
0
*
0
Logged
sandokan
Oflajn
29
Vidi Profil
« Odgovori #134 u: Avgust 07, 2009, 10:40:10 »


a Jusuf a.s.je bio blagajnik zar ces reci da je kufr rad u nekoj drzavnoj firmi
A kazi mi sta je upravitelj riznica ako ne Ministar.A zar nema svaka drzavnaa firma svoj ustav i zakon utemeljen na kufru i zakonima koji vladaju u doticnoj drzavi.
Jusufovo a.s., je  preuzeo na sebe obaveze "upravljanja riznicama/finansijama" zemlje kralja Egipta; čak je u pitanju i upućen zahtjev i molba Jusufa a.s., kralju da ga na takvo mjesto postavi – mada su i kralj i njegov narod bili nevjernici/kafiri, jer Allah dž.š., kaže: "Jusuf vam je, još davno, donio jasne dokaze, ali ste vi stalno sumnjali u ono što vam je on donio. Kada je on umro, rekli ste: Allah više neće poslije njega poslati poslanika! Eto tako Allah ostavlja u zabludi svakoga ko u zlu pretjeruje i sumnja!" (Gafir: 34.); "O drugovi moji u tamnici, ili su bolji raznorazni bogovi ili Allah, Jedini i Svemoćni? & Oni kojima se vi, mimo Njega, klanjate, samo su imena koja ste im nadjenuli - vi i preci vaši - Allah o njima nikakav dokaz nije objavio..." (Jusuf: 39-40.)

Poznato je i to da su staro-egipćani, pored svog kufra, imali i ustaljen propis i običaj ubiranja imetka, kao i njegova dijeljenja i trošenja na kraljevu svitu, kraljevu porodicu, kraljevu vojsku, kao i na kraljevim podanicima, i taj propis ubiranja i trošenja imetka nije bio uspostavljen po sunnetu poslanika i njihovoj pravdi.

Jusuf a.s., nije bio u stanju činiti sve što je htio tj. sve ono za što je smatrao da je od Allahove vjere, jer mu se narod ne bi odazvao u tome. Jusuf a.s., je sprovodio pravdu i dobročinstvo onoliko koliko je mogao i svojom vlašću je uspio počastiti vjernike iz njegove porodice, što ne bi bio u stanju uspijeti da nije bio tamo gdje je bio. Sve navedeno spada u sklop i značenje Allahovih dž.š., riječi: "Allaha se bojte onoliko koliko možete!" (el-Tegabun: 16.)

Kada se međusobno suprostave dva vadžiba, i nije moguće napraviti spoj između njih – pa čovjek tada ukaže prednost jačem od ta dva vadžiba, ovaj drugi se, u ovakvoj situaciji, neće smatrati vadžibom, i osoba koja ga ne izvrši zbog toga što je izvršavala vadžib koji je bio preči od ovoga, se, u suštini stvari, neće smatrati ostavljačem vadžiba!

Isti je slučaj i onda kada se međusobno suprostave dva harama, kada nije moguće izbjeći haram koji je veći, a da se ne počini onaj koji je manji – činjenje manjeg harama, u ovakvom slučaju, se, u suštini stvari, neće smatrati činjenjem harama; i ako će se ono prvo nazivati ostavljanjem vadžiba, i ovo drugo činjenjem harama – takvo što neće štetiti!

U ovom slučaju, reći će se slijedeće: "Ostavio je vadžib iz opravdanog razloga“, ili: „počinio je haram radi koristi koja je bila veća od njegove štete, ili radi nužde, ili radi otklanjanja onoga što je haramnije od njega!"

Oblast međusobne suprostavljenosti propisa i konfrotacije propisa je veoma široko polje, pogotovo u vremenu i prostoru u kojem je došlo do iščezavanja poslaničkih tragova, i poslaničkog hilafeta. Ovakva pitanja se često javljaju u ovakvim situacijama! Što je slabljenje vjere veće dolazi do većeg javljanja ovih pitanja! Ovo zna biti fitna i iskušenje po ummet, jer kada se dobro pomiješa sa zlom dolazi do zabune.

Neki ljudi - vidjeći samo dobro – daju mu prednost, pa makar u sebi nosio i ogromne greške; dok neki - vidjeći samo zlo – daju prednost njegovom nečinjenju, pa makar u sebi nosio ogromno dobro.

Oni koji su umjereni – koji gledaju i u dobro i u zlo, nekada im se, ili većini njih, ne može ukazati određena korist ili određena šteta, ili uvide u čemu je korist i u čemu je šteta, ali ne mogu naći osobu koja bi ih pomogla u činjenju dobra i ostavljanju zla – jer su se strasti pomiiješale sa mišljenjima, na što se i misli ovim hadisom: "Allah dž.š., voli oštro oko onda kada dođe do pojave sumnji/šubuhat, i voli razborit um onda kada dođe do pojave pohota i strasti/šehevat!" (el-Hiljeh, 6/199., Ebu Nu'ajm)...

Alim će nekada nešto naređivati, nekada će nešto zabranjivati, nekada dozvoljavati, a nekada će prećutati određenu naredbu, ili zabranu, ili dozvoljenost nečega; nekada će narediti 100%-tno dobro, a nekada dobro koje prevaguje 50%, i nekada će 100%-tno zabranjivati zlo, a nekada zlo koje prevaguje 50%.

Kada se naiđe na sukob interesa i međusobnu konfrotaciju propisa (te'arud), daće se prednost onome što je prioritetnije – kao što je to prije pojašnjeno – onoliko koliko se bude moglo!

Ako se osoba kojoj se nešto naređuje ili zabranjuje ne pridržava onoga što je moguće ili zbog neznanja/džehla, ili zbog nasilja/zuluma, i nije se u stanju odmah otkloniti njegovo neznanje ili nasilje – možda je, u tom slučaju, bolje ustegnuti se od naređivanja mu ili zabranjivanja, kao što se zna reći da se na neka pitanja odgovara ćutnjom, kao što je Zakonodavac, na početku objave, prećutao određene obaveze ili naredbe, sve dok se islam nije uzdigao i jakim postao!

Isto tako će i učenjak (alim), odgoditi dostavu propisa, ili pojašnjenje istih (te'hirul-bejani vel-belag), zbog nekih opravdanih razloga i to do odgovarajućeg vremena, kao što je Allah dž.š., odgodio objavu određenih ajeta i pojašnjenje određenih propisa, sve do momenta dok se Poslanik a.s., nije našao u odgovarajućoj poziciji za njih... Allah dž.š., kaže: "Mi nijedan narod nismo kaznili - sve dok im poslanika nismo poslali!“ (el-Isra’: 15)

Dokaz protivu ljudi počiva na dvjema stvarima:

1. Mogućnost poznavanja onoga što je Allah objavio.
2. Mogućnost rada i postupanja po onome što se zna.

Što se tiče osobe onemogućene od znanja poput luđaka, ili osobe koja je onemogućena od rada po tom znanju – njima se neće naređivati, niti zabranjivati! Ako se ne bude poznavao dio vjere, ili se ne bude bilo u stanju nešto od nje izvršavati – na tako nešto će imati pravo osoba koja ne zna, ili osoba koja ne može sprovoditi vjeru, i ona je poput osobe koja nije bila u stanju saznati za cijelu vjeru, ili nije bila u stanju raditi po njoj, poput lude osobe na primjer. Ovakve situacije se obično događaju u periodu "feterata".

Ako se u takvim periodima (mjesto/vrijeme), nađu učenjaci, ili emiri, ili oboje, moraće raditi na bejanu i pojašnjavanju onoga s čime je došao Poslanik s.a.w.s., dio po dio, onako kako je to radio sam Poslanik s.a.w.s., onda kada je bio poslan – malo po malo!

Poznato je da Poslanik s.a.w.s., nije govorio ljudima izuzev ono što se moglo znati i po njemu raditi, a šeri'at nije odjednom dostavljen ljudima (već parcijalno, op.prev.), kao što se kaže:

"Ako želiš da te drugi slušaju – onda im
naređuj onoliko koliko mogu podnijeti!"

Osoba koja Allahovu dž.š., vjeru reformiše, kao i ona koja nastoji Poslanikov s.a.w.s., sunnet oživjeti – neće govoriti ljudima izuzev ono što se može znati, i po njemu postupati, isto kao što se osoba koja primi islam ne može istog trenutka cijelom šeri'atu podučiti, ili pak od nje tražiti da svaku naredbu izvrši!?

Ista je situacija i sa pokajnikom od grijeha, ili učenikom, ili onim koji uputu traži – ne može se, u startu, od njega tražiti cijela vjera, ili da mu se svo znanje najednom izrecituje – jer on ne može podnijeti takvo što, a sve što se ne može podnijeti – neće biti obavezno, a sve što nije obavezno – alim i emir nemaju pravo u startu to od drugih zahtijevati, već će izbjegavati naredbe ili zabrane koje se ne mogu znati ili izvršavati – sve do momenta kada se bude u stanju suprotno činiti, isto kao što je Poslanik s.a.w.s., odgađao neke stvari sve do momenta kada im je došlo vrijeme.

Ovo se neće smatrati potvrdom harama, ili izbjegavanjem izvršavanja naredbi, jer vrlo dobro znamo da su obaveznost ili zabranjenost nečega uslovljeni znanjem i mogućnošću učinka – ali u našem slučaju je došlo do neispunjenja jednog od ova dva šarta, zato dobro promisli o navedenom pravilu, korisno je!

Sada tek možemo razumjeti spadanje obaveze izvršenja velikog broja propisa, pa makar bili u pitanju vadžibi ili harami – zato što se nije bilo u mogućnosti vjera dostaviti (el-belag) – kojim dolazi do uspostave Božijeg dokaza po pitanju obaveznosti ili zabrane nečega!

Nemogućnost - obara svaku naredbu ili zabranu, pa makar se radilo o obaveznosti u samoj osnovi, a Allah najbolje zna!

*
0
*
0
Logged
Stranica: 1 ... 7 8 [9] 10 11 12 Idi gore Printaj 
« prethodno sljedeće »
Skoci na:  

Posjetilaca: 66965444
Copyright © IslamBosna.ba
Powered by SMF 1.1.15 | SMF © 2006, Simple Machines