ForumIslamBosnaTraiKontakturaLoginRegistruj se

Privatni kutak

IB - Dućan:

Zadnji tekstovi:

Podri IB:

Zadnji postovi:

Poruke dana
Aferim dana:
Bezze dana:


Statistika
Poruka: 610765
Tema: 64853
Članova: 53401
Najnoviji član: gupdstinmit


Popularno

+  IslamBosna Forum
|-+  Forum na bosanskom jeziku
| |-+  Islam (Moderator: Ummu_abdullah)
| | |-+  Islamski časopisi, stranice-tekstovi
0 Članova i 1 Gost citaju ovu temu. « prethodno sljedeće »
Stranica: 1 2 3 [4] 5 6 ... 13 Idi dolje Printaj
Tema: Islamski časopisi, stranice-tekstovi  (Čitanja 58831 puta)
crnileptir
*
Oflajn
13393
Vidi Profil
« Odgovori #45 u: Avgust 07, 2007, 20:00:00 »


 ISRA I MI'RADŽ U SVIJETLU KUR'ANA I SUNNETA (HUTBA)      
بسم الله الرحمن الرحيم
ISRA I MI'RADŽ U SVIJETLU KUR'ANA I SUNNETA
hutba 1.
 
hutbe.jpgBraćo i sestre u islamu! Danas 20. redžeba 1428.h., što odgovara 03. avgustu 2007. godine, uz Allahovu dž.š. pomoć govorim na temu «Isra i mi'radž u svjetlu Kur'ana i sunneta». Za pomenutu temu sam se opredijelio iz razloga što mi braćo i sestre večeras ulazimo u posljednju trećinu mjeseca redžeba, u kojoj se ummet sjeća ovog važnog događaja, koji se desio u «Amu-l-Huzn» (Godini žalosti), u kojoj su umrli Hatidža r.a., vjerna supruga Psolanika s.a.v.s. i Ebu Talib, amidža Poslanika s.a.v.s.. Isra i mi'radž donose radosne vijesti za ummet, ali sa sobom nose i nove obaveze.
Allah dž.š. u prvom ajetu Sure Al-Isra', govoreći o israu, kaže:
" سُبْحَانَ الَّذِى أَسْرَى بِعَبْدِهِ لَيْلاً مِنَ الْمَسْجِدِ الْحَرَامِ إِلَى الْمَسْجِدِ الأَقْصَا الَّذِى بَارَكْنَا حَوْلَهُ لِنُرِيَهُ مِنْ آيَاتِنَا إِنَّهُ هُوَ السَّمِيعُ الْبَصِيرُ" (سورة الإسراء: 1)
"Hvaljen neka je Onaj koji je u jednom času noći preveo Svoga roba iz Mesdžida Časnog u Mesdžid Daleki, čiju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali. " On, uistinu, sve čuje i sve vidi." (Suretu El-Isra': 1)
Ovaj važan događaj, je kao što vidimo pomenut u Kur'anu i spada u jednu od mu'džiza, a Muhammed s.a.v.s. o ovom događaju detaljno govori u mnogim hadisima.
Isra označava putovanje od Mesdžidu-l-Harama iz Meke, do Mesdžidu-l-Aksaa u Kudsu (koje iznosi udaljenost četrdeset dana i noći hoda), dok Mi'radž označava putovanje od Mesdžidu-l-Aksaa do najvišeg neba, odnosno "Sidretu-l-Muntehaa". Riječ "Lejlen" koja se spominje u prvom ajetu Sure Al-Isra označava dio noći, a ne cijelu noć što je još veća mu'džiza.
Mesdžidu-l-Aksa je opisan kao mjesto čija okolina je blagoslovljena, a taj blagoslov može da bude: vjerski i dunjalučki. Vjerski u smislu slanja poslanika, kao što su: Ibrahim, Ishak, Ja'kub, Davud, Sulejman, Zekerija, Jahja i Isa a.s.. Dunjalučki u vidu: mnogobrojnih rijeka, drveća, plodova i drugih kultura.
Mesdžidu-l-Aksa je prva kibla muslimana i ujedno je mjesto gdje je Poslanik s.a.v.s. klanjao kao imam ostalim Allahovim poslanicima, dok je Burak bio vezan za halku Mesdžidu-l-Aksaa. Kada je Poslanik s.a.v.s. izašao iz Mesdžidu-l-Aksaa, Džibril mu je ponudio čašu vina i čašu mlijeka, pa je on odabrao mlijeko, a onda  je Džibril rekao: أَخَذْتَ الْفِطْرَةَ أَمَا إِنَّكَ لَوْ أَخَذْتَ الْخَمْرَ غَوَتْ أُمَّتُكَ: "Odabrao si "fitru" (ono što je prirodno), a da si odabrao vino, tvoj ummet bi zalutao." (Buharija)
Govoreći o ovom događaju, Poslanik s.a.v.s. u hadisu koji bilježi imam Buharija, kaže:
عَنْ أَنَسٍ رَضِىَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ النَّبِىَّ صَلىَّ اللَّهُ عَلَيْهِ وَ سَلَّمَ قَالَ: "بَيْنَمَا أَنَا بِحِجْرٍ (أَوْ فِى رِوَايَةٍ أُخْرَى فىِ الْحَطِيمِ: مَا بَينَ النَّائِمِ وَ الْيَقَظَانِ) إِذْ أَتَا آتٍ فَشَقَّ مَا بَيْنَ هَذِهِ إِلَى هَذِهِ، فاَسْتَخْرَجَ قَلْبِى فَغَسَلَهُ ثُمَّ أُعِيدَ، ثُمَّ أُتِيتُ بِدَابَّةٍ دُنَ الْبَغْلِ وَ فَوْقَ الْحِمَارِ أَبْيَضٍ، يُقَالُ لَهُ الْبُرَاقُ، فَحُمِلْتُ عَلَيْهِ..." (بخاري)
Prenosi Enes r.a., da je Poslanik s.a.v.s. rekao: "Kada sam bio na prijelazu između jave i sna, došao mi je onaj koji je došao i rasporio mi grudi, izvadio mi je srce, oprao ga i ponovo vratio, potom je došla jahalica koja je bila manja od mazge a veća od magarca, koja je bila bijela i koju zovemo burak, pa sam uzjahao na nju...» (Buharija)
Kroz historiju su svi veliki ljudi bili izloženi mnogobrojnim teškim iskušenjima, a pogotovo Allahovi dž.š. poslanici. Kada je u pitanju posljednji Allahov Poslanik Muhammed s.a.v.s. i on je prošao kroz teška iskušenja, kao što su: tri godine tajnog pozivanja u islam, javno pozivanje (prvo rodbine i bližnjih, a potom i ostalih), progon muslimana u Abesiniju, tri godine potpune blokade, kada su muslimani umjesto vode pili jutarnju rosu, nakon toga dolazi "Amu-l-huzn" ("Godina žalosti") u kojoj su mu preselila dva glavna ljudska oslonca: vjerna i časna  supruga Hatidža r.a. i amidža Ebu Talib, događa se napad stanovnika Taifa, Ebu Leheb amidža Muhammeda s.a.v.s., mu je sa svojom ženom lično činio razne spletke bacajući trnje i otpad na put kojim je Poslanik s.a.v.s. išao, mušrici su ga imali namjeru ubiti nekoliko puta, na njegov vrat su bacali unutrinu zaklane ovce i sl.. Nakon dva sastanka na Akabi događa se Isra' i Mi'radž,  čitavim bićem: duhovno, tjelesno, misaono i voljno. Isra' i mi'radž se dešavaju, nekako na sredini perioda poslanstva, da bi po mišljenju neke uleme, ublažio svu bol, napore i teškoće koje su se dogodile u proteklom periodu, kao i dao novu snagu, kako Poslaniku s.a.v.s., tako i njegovim ashabima i ummetu.
Poslanikov s.a.v.s. mi'radž je najveći mi'radž svih vjerovjesnika. Niko od ljudi nije bio bliži Allahu dž.š. od njega i niko nije vidio ono što je on vidio. Vidio je džennet i džehennem, nagradu, kaznu i meleke. Poslanik s.a.v.s. je vidio Džibrila u obliku u kojem je stvoren i to je bilo drugo njegovo gledanje u tom suretu (obliku).
Prenosi Enes r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: "Kada sam bio uzdignut (na mi'radžu) i sa Džibrilom došao do najnižeg neba, Džibril reče čuvaru neba: "Otvori!" Upitao je: "Ko je to?" On odgovori: "Džibril." Upita: "Ima li neko sa tobom?" Odogvorio je: " Da, ima Muhammed s.a.v.s.!"  Upita: "Zar je pozvan?" Odgovori: "Da!" Otvori se nebo i ugledah čovjeka koji sjedi, a sa njegovu desnu i lijevu stranu je bila po jedna skupina ljudi. Kada bi pogledao na desnu stranu, nasmijao bi se, a kada bi pogledao na lijevu, zaplakao bi. Taj čovjek reče: "Dobro došao dobri Poslanik i sin dobrog čovjeka!" Upitao sam Džibrila: "Ko je ovo?" Reče: "Ovo je Adem, a skupine sa desnu i lijevu stranu su njegovi potomci; na desnoj strani su džennetlije, a na lijevoj džehenemlije, pa kada pogleda na desnu stranu nasmije se, a kada pogleda na lijevu zaplače!" Potom smo došli do drugog neba, pa je rečeno čuvaru isto što je rečeno i na prvom nebu, pa je otvorio. Na njemu sam susreo Jahju, sina Zekerijaa i Isaa sina Merjemina, na trećem nebu sam susreo Jusufa, na četvrtom Idrisa, na petom Haruna sina Imranova, na šestom Musaa sina Imranova i na sedmom nebu Ibrahima a.s., koji je bio naslonjen na "Bejtu-l-Ma'mur" ("Sagrađenu kuću"), u koju je svaki dan ulazilo sedamdeset hiljada meleka i nije se ponovo vraćalo. Svi su mi oni (poslanici, koje sam vidio) nazvali selam i izrazili dobrodošlicu." (Buharija)
Nakon ovog putovanja, Poslanik s.a.v.s. se uzdigao do "Sidretu-l-Muntehaa" ("Konačne perde"), a potom se sasvim približio Allahu dž.š. ("koliko dva luka ili bliže").
Allah dž.š. o ovom događaju govori i u Suri En-Nedžm:
"وَ لَقَدْ رَآهُ نَزْلَةً أُخْرَى" (13) "عِنْدَ سِدْرَةِ الْمُنْتَهَى" (14) "عِنْدَهَا جَنَّةُ الْمَأْوَى" (15) "إِذْ يَغْشَى السِّدْرَةَ مَا يَغْشَى" (16) "مَا زَاغَ الْبَصَرُ وَ مَا طَغَى" (17) "لَقَدْ رَأَى مِنْ آيَاتِ رَبِّهِ الْكُبْرَى" (18) (سورة النجم: 13-18)
«On ga je i drugi put vidio,» (13) «kod Sidretu-l-Muntehaa,» (14) «kod kojeg je džennetsko prebivalište,» (15) «kad je Sidru pokrivalo ono što je pokrivalo "« (16) «pogled mu nije skrenuo, nije prekoračio,» (17) «vidio je velika znamenja svoga Gospodara.» (18) (Suretu En-Nedžm: 13-18)
Vidio je Muhammed s.a.v.s. mnogo toga što se ne može opisati ljudskim jezikom, pa mu je Allah dž.š. propisao klanjanje namaza, prvo pedeset, a potom pet namaza, svaki namaz kao deset namaza, kao što stoji u hadisima Muhammeda s.a.v.s.. Do ove olakšice je došlo na savjet Musa a.s., koji je kazao Poslaniku s.a.v.s. da njegov ummet neće biti u stanju da klanja pedeset namaza, te da traži olakšicu, što mu Allah dž.š. prihvata i strogo naređuje obavljanje pet namaza u danu i noći. Allahova dž.š. volja je da namaz kao fard i jedan od stubova islama, bez kojeg nema musliman (mu'mina), bude objavljen baš na nebu, prilikom mi'radža (u toj odabranoj noći), što namazu daje još veću dimenziju i važnost. Namaz je pitanje koje odvaja vjerovanje od nevjrovanja i islam od kufra. Poslanik s.a.v.s. u hadisu kaže:"إِنَّ أَوَّلَ مَا يحُاَسَبُ بِهِ الْعَبْدُ الْمُسْلِمُ يَوْمَ الْقِيَامَةِ الصَّلاَةُ الْمَكْتُوبَةً..." "Prvo za što će čovjek, musliman biti pitan na Sudnjem danu je propisani namaz..."
Gdje smo mi braćo i sestre i gdje je naš namaz? Da li je naš namaz naš mi'radž ili je ponekom od nas propusnica i odskočna daska za određeno dunjalučko unaprijeđenje? Ako je to tako onda lažno predstavljamo islam, varamo jedni druge i mislimo da možemo i Allah dž.š. prevariti, a Njega prevariti nisu mogli ni "mudriji" ni "silniji" od nas, kojima su se odavno zameli tragovi!
Neka sjećanje na isra i mi'radž budu povodom naše odluke da se čvršće prihvatimo islamskih propisa i pripremamo za Dan polaganja računa!!!
Gospodaru, učvrsti nas na putu islama, učini nas od onih koji izvršavaju obavezu namaza i sve druge islamske obaveze, uputi naše porodice i naše potomke i učini ih istinskim pripadnicima ummeta, sačuvaj nas iskušenja koja nećemo moći podnijeti i uvedi nas u džennete u društvu sa: poslanicima, šehidima i dobrim ljudima!
Sarajevo: 20. redžeb 1428.h.                        Hutba: Džamija "Kralj Fahd"
03. avgust 2007.g.                                  Nezim Halilović Muderris
و السلام عليكم و رحمة الله!
 
*
0
*
0
Logged

"Smrt je jedna...pa neka bude na Allahovom putu." ejh Abdullah Azam
crnileptir
*
Oflajn
13393
Vidi Profil
« Odgovori #46 u: Avgust 09, 2007, 23:16:57 »


 KAKO UTICATI NA PROMJENU SREDINE      

Š ejh Adnan Muhammed 'Ar'ur hfz.


ahlak.jpgKo želi preporod ovom ummetu, jačanje i nove pobjede " neka slijedi Allahove poslanike u metodama mjenjanja društva, i nemoj da se povodi za novotarijama! Neka krene stazom reformi i promjena kojom su hodile prijašnje generacije, i nemoj to da mu bude mučno, ili takvo što da odbije! Sve mimo toga je propast i zabluda! Veliki broj ljudi koji se bavio reformama ummeta je okusio gorčinu svog kontriranja sunnetu, zbog čega su se i kajali " a pametna je osoba ona koja se uči na tuđim greškama!
Put poslanika i menhedž selefa je liječenje ljudi putem korisna znanja, iskrenih djela, da'aveta i pozivanja uz maksimalnu mudrost, i lijep savjet! Nema uspjeha u borbi protivu neprijatelja sa ljudima slabog imana, i nema pomoći u ratu protivu neprijatelja sa oholim griješnicima u svojim redovima, niti će Allah dž.š., pomoći one koji zapadnu u djela širka, ili one koji uvode novotarije " izuzev da Allah dž.š., takvo što uradi, zbog određene mudrosti koju mi ne možemo spoznati! Ukratko, sve navedeno možemo svesti pod frazu imama Malika rhm.: "Neće uspjeti zadnje generacije ovoga ummeta, osim na način kako su to izvele prve generacije ovoga ummeta!"

Prije nego li se čovjek upusti u liječenje određenog čovjeka, mora utvrditi bolest od koje ta osoba boluje! Kada je ummet u pitanju to liječenje bi se ogledalo u anuliranju neobrazovanosti i neznanja koje je muslimane obuhvatilo sa svih strana, jačanju njihova imana i vjere, pozitivnim utjecajem na formiranje zdrave okoline i sredine, a sve navedeno ćemo ostvariti ako se budemo pridržavali slijedećih pravila:

1. Čvrsto ubjeđenje u to da sve što nas je snašlo je plod naših ruku i djela! Allah dž.š., kaže: "Dobro koje ti se dogodi - od Allaha je, a zlo koje te zadesi - sam si zaslužio!" (el-Nisa': 79.) tj. zbog svojih grijeha i nepažnje!

Naša pobjeda je zalog pridržavanja propisa naše vjere kao i jedinstva i nerazjedinjenosti saffa! Poraz našeg neprijatelja i njegovih spletki je usko vezan za našu bogobojaznost i takvaluk! Ako budemo nemarni " vjetar će nas ponijeti, a ako se Allaha dž.š., budemo bojali, spletke nevjerničke će biti rasute!

Allah dž.š., kaže: "I smišljali su spletke, ali Mi smo ih kaznili onda kad se nisu nadali!" (el-Neml: 50.)

Na osnovu spomenutog, na nama je obaveza otkloniti prvu i osnovnu prepreku od nas " grijehe i podvojenost, neznanje i nemar " kako bi nesreće prestale, i kako bi muke prestale! Ovo pravilo se još jasnije potvrđuje onda kada izgubimo neku bitku, ili nam određeni plan i posao propadne, ili nas pogodi određena nesreća!

2. Pozitivne promjene započinjati od ljudskih srca i duša, popravljanjem istih na razini njihovih ubjeđenja i 'ibadeta, a isto tako i na razini njihova menhedža i ahlaka! Allah dž.š., kaže: "Allah neće izmijeniti jedan narod sve dok on svoju dušu ne izmijeni." (el-Ra'ad: 11.)

Allah dž.š., nije rekao: "sve dok svoje vladare ne promijene", niti je rekao: "sve dok svoju ekonomiju ne poprave", niti je rekao: "sve dok svoj kulturno-civilizacijski nivo ne podignu"...

Sve navedeno ne znači to da se vlast i vladari ne trebaju mijenjati na bolje, ili da se ne treba zalagati na polju razvijanja ekonomije, ili da se ne treba zalagati na polju podizanja kulturno-civilizacijskog nivoa! Ono na što prvashodno aludiram jeste važnost osvrta i pridavanja pažnje najprioritetnijim obavezama kod ljudi!

3. Pomaganje Allaha dž.š., na svakom polju vjere islama, uz rad, da'avet i jaku odbranu, kako bi nas Allah dž.š., pomogao! Allah dž.š., kaže: "O vjernici, ako Allaha pomognete, i On će vama pomoći i korake vaše učvrstiti." (Muhammed: 7.)

Naše pomaganje Allaha dž.š., će otpočeti od riječi "La Ilahe Illallah", a završiće se na uklanjanju kamena ili određene prepreke sa puta, preko namaza, pomaganja slabih i ugroženih, hidžaba, misvaka... Poslanik s.a.w.s., kaže: "Pomažite slabe! Opskrba i pomoć će vam stići preko njih!" (Muslim, Ahmed, br. 21627.) tj. tražite slabe i obespravljene poput siromaha, siročadi, udovica " pomozite njih Allah dž.š., će vas pomoći!

Ovaj hadis podržava i hadis iz Buharijinog sahiha, koji glasi: "Nećete biti pomognuti i opskrbljeni osim preko slabih i nemoćnih među vama!" (Sahihul-Buhari, br. 2739.)

4. Obraćanje pažnje na postepenost u sprovođenju propisa vjere, kao i postepenost u radu sa ljudima, kako bi im se stručno nadomjestilo ono što im nedostaje, te kako bi se podučili onome što ne znaju, širenjem znanja - radi anuliranja neznanja, ispravljanjem ubjeđenja i 'ibadeta, učenjem Kur'ana radi povećanja imana, nukanjem istih na 'ibadet, zikr i spominjanje Allaha dž.š. " kako bi ispravili njihovu nutrinu i vanjštinu!

Ljude moramo pozivati vjeri na mudar način, uz lijep savjet, i danju i noću, i javno i tajno; moramo naređivati dobro, i spriječavati činjenje zla onako kako Ehlu-Sunnet to i radi uz obavezno pridavanje pažnje mogućem ostvarenju interesa ili šteta.

Ljudi se moraju duhovno pripremiti kako bi mogli srčano prionuti praktičnoj sprovedbi propisa islama, te kako bi se mogli istinski okititi islamskim moralom i ahlakom!

Muslimani moraju ustrajati na ovom putu, sve dok Allahova odluka i pomoć ne dođe, i ovo je put i menhedž Allahovih poslanika u mjenjanju svojih naroda i društava!


Preuzeto iz knjige: "Menhedžul-I'itidal", str.96-97..
Prijevod s arapskog: Sead ef. Jasavić, Medina

Minber.ba
*
0
*
0
Logged

"Smrt je jedna...pa neka bude na Allahovom putu." ejh Abdullah Azam
oracle

« Odgovori #47 u: Avgust 10, 2007, 09:08:37 »


FORUMSKE IGRE BEZ GRANICA ISLAMSKE BRAĆE I SESTRICA                

Durmić Amir, prof.

Vrijeme savremene tehnologije je čovječanstvu donijelo niz pogodnosti koje ljudima uveliko olakšavaju svakodnevni život. Jedan od najizraženijih vidova olakšanja koje je donijela ova tehnologije je brza komunikacija i razmjena informacija. Internet je bez sumnje u samom vrhu ove brzo-komunikacijske piramide. Pored svih svojih pogodnosti i dobrih strana, Internet može biti i vrlo moćno sredstvo za širenje negativnih ideja i raznih poroka poput nemorala svih vrsta na primjer. Isto tako, najbolesnijim umovima ljudskog roda omogućava promociju i afirmaciju ličnih stavova i pomaže im da na dunjaluku pronađu sebi srodne duše. Tako se danas preko Interneta druže i uvezuju pedofilski manijaci, savremeni kanibali, štovatelji sotone i pripadnici raznih kultova i sekti.
Jednostavno je nemoguće kontrolisati i cenzurisati milijarde različitih stranica, a većini država i vlada do toga nije ni stalo. Zbog toga se pozitivno ili negativno korištenje Interneta vraća na odgoj i samokontrolu pojedinca.
Hvala Allahu, danas nam ne manjka ni stranica koje promoviraju islamsko učenje, i kojima je primarni cilj dostavljanje Allahove vjere svakom onom ko to istinski želi.
Te stranice se po svome sadržaju i kvalitetu razlikuju jedna od druge, a njihova posjećenost, pored kvaliteta i dobre reklame, uveliko zavisi i od nekoliko drugih faktora. Zastupljenost foruma na dotičnoj stranici je jedan od vrlo primamljivih mamaca za potencijalne posjetitelje, kojem nije lahko odoljeti. Oni koji su u startu došli na ideju da kroz forum ljudima omoguće javnu raspravu po bilo kojem pitanju, sigurno su dobri poznavaoci ljudske prirode i psihe, jer kako kaže Uzvišeni u prijevodu značenja: « ... ali je čovjek, više nego iko, spreman da raspravlja ''. (Kehf, 54). Dovoljno je postaviti određeni tekst ili temu, pa će se veliki broj posjetitelja uključiti u raspravu navodeći svoje argumente i braneći svoje mišljenje, dok će zagovornici drugačijeg stava negirati izrečene dokaze i opet navoditi ono što ide u prilog njihovog mišljenja. Tako su forumi postali javne svađaonice i vrijeđaonice na kojima učesnici razmjenjuju uvrede i omalovažavanja, bez imalo razumijevanja za neistomišljenike. Ovoga nažalost nisu pošteđeni ni forumi stranica islamskog sadržaja. Treba priznati da jedan veliki dio ovih stranica ima kvalitetnu cenzuru i kontrolu, tako da su na njima pogrdne riječi i međusobna vrijeđanja prava rijetkost. Međutim, drugi dio ovakvih stranica ima forume kojima bi na količini ogovaranja, uvreda, svađa, međusobnog proklinjanja i omalovažavanja pozavidjele i mnoge nisko tiražne novine iz reda žute štampe.
Iako su ovakve stranice malobrojne, to nikako ne znači da ne mogu donijeti kolektivnu štetu muslimanima, koja se najviše ogleda u iskrivljenoj predstavi o islamu koju će steći oni koji prate ovakve forume.
''Ako se međusobno ovako vrijeđaju i psuju, kakvi su tek onda prema drugima!?'', vjerovatno će se zapitati mnogi.
Zbog toga ovdje ukazujemo na nekoliko jako loših trendova koji su u mnoštvu zastupljeni na forumima pojedinih stranica sa islamskim predznakom.

GOVOR O ALLAHU BEZ ZNANJA:
Kaže Uzvišeni u prijevodu značenja: « Reci: Gospodar moj zabranjuje razvrat, i javni i potajni, i grijehe, i neopravdanu primjenu sile, i da Allahu smatrate ravnim za koje On nikakav dokaz objavio nije, i da o Allahu govorite ono što ne znate « (El-E'araf, 33). Ibn Kajjim r.h u komentaru ovog ajeta kaže da je Allah u njemu grijehe poredao od najmanjeg do najvećeg, tako da je prvo spomenuo razvrat i javni i potajni, a završio sa govorom o Allahu bez znanja, pa je taj grijeh stavio čak i iza širka. U grijeh govora o Allahu bez znanja spada o Allahu govoriti ono što čovjek ne zna, bilo da je vezano za Njegova imena, svojstva ili djela, ili bilo da se radi o Njegovoj vjeri ili propisima. (I'lamul-muvekki'in, 1/ 47). Koliko su se odabrane generacije ustručavale da o vjeri kažu nešto bez znanja, dovoljno govori primjer Ebu Bekra r.a kada je upitan o značenju Allahovih riječi ''ve fakiheten ve ebba'',(Abese,31) pa je rekao: ''Koja nebesa će me pokrivati i koja zemlja će me nositi, ako o Allahovoj Knjizi kažem ono što ne znam'' (Ibn Ebi Šejbe 7/179. Lanac prenosilaca ima određenu slabost ali zbog više predaja istog sadržaja, jedni druge pojačavaju kako kaže Ibn Hadžer r.h. u Fethul-Bari 13/285). Što se tiče učesnika foruma, njima ovo ne predstavlja neki veliki problem, pa ćemo iz njihovih rasprava vidjeti da se bez ikakvog ustručavanja usuđuju izdavati fetve, tefsiriti ajete sa komentarom ''ja mislim'',donositi kategoričan sud u pitanjima oko kojih se razišla velika ulema, ili nonšalantno govoriti o vrlo osjetljivim pitanjima za koja da je bio upitan bilo ko od ashaba Allahovog poslanika s.a.v.s. vjerovatno bi tražio pomoć od drugih ashaba u rješavanju dotične dileme.

PUT U PSOVOGRAD:
Forumi su u osnovi dobro zamišljen projekt, koji bi muslimanima omogućio razmjenu informacija i iskustva po određenom pitanju, ali zbog ne odgoja jednog dijela njegovih učesnika situacija često izmakne kontroli, pa umjesto bratskih razgovora u pisanoj formi, nailazimo prvo na neslaganje i negodovanje koje kasnije često evoluira u klasičnu prepirku i svađu, a završi se uvredama, psovanjem ili čak tekfirenjem oponenta. Tragovi takvih svađa često godinama ostaju na forumima i kao da nikome nije stalo da ih ukloni kako bi zatvorio vrata daljoj raspravi i sakrio sramotno ponašanje neodgovornih pojedinaca.
Kao što se učenici prvog razreda postepeno uče čitanju i pisanju da bi na kraju te vještine savladali jako dobro, slično tome forumski virtuozi postepeno izgrađuju svoj stil u međusobnom optuživanju i vrijeđanju, sve dok im koža u potpunosti ne odeblja na sve moguće kombinacije uvreda i omalovažavanja, tako da im to prerasta u duševnu hranu koje se, Allah najbolje zna, neće odreći osim uz iskrenu tevbu i par seansi kod psihijatra. Iako su jedni od drugih udaljeni vrlo daleko i često se fizički nikako ne poznaju, forumski veterani su uspjeli izgraditi vlastiti jezik i sistem komuniciranja kojim su u stanju da izraze svaki gest, izraz lica, artikulaciju ili oponašanje raznih zvukova, a sve u cilju da brata muslimana što bolje provale ili omalovaže. U tome se maksimalno trude, i bore se do posljednjeg udara tipke na tastaturi. Koliki je to grijeh dovoljno govore riječi Allahovog poslanika s.a.v.s. koji kaže: ''...dovoljno je osobi zla da prezire brata muslimana...'' (Muslim, br.2564). Šerijatske tekstove koji govore o zabrani međusobnog omalovažavanja i vrijeđanja, oni poznaju vrlo dobro, pa ih čak i često navode jedni drugima ''radi pouke'', ali kada se strasti rasplamsaju i moralne brane popucaju, malo ko će ostati suzdržan pa da na uvredu ne uzvrati gorom i da se povinuje Kur'anskom imperativu: « Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati «. (Fussilet, 34)

NEPRAVDA I NEOBJEKTIVNOST:
Kada se na forum postavi određeni tekst ili tema, dobar dio posjetitelja ili uopće ne pročita tekst ili ga samo letimično pregleda, ali je već spreman da svojim komentarom kritikuje ili čak vrijeđa autora ili onog ko je tekst postavio. Razlog su naravno predrasude i averzija koju pojedinci imaju kod sebe na spram određenih osoba ili grupacija. Tako se na primjer često prvo gleda ko je tekst napisao, ili sa koje je stranice preuzet, a šta on u sebi sadrži i koliko istine i koristi nosi, to se stavlja u drugi plan. Tako će simpatizeri određenih pravaca i islamskih džemata, prihvatiti apsolutno sve od svojih autoriteta, te će svaki komentar na tekst ili temu biti definitivno pozitivan, dok će se oni koji pripadaju ''drugoj struji'' maksimalno truditi da pronađu dlaku u jajetu u tekstu dotičnog autora nastojeći da ''ukažu na kardinalne greške'', pokvarenu akidu ili krivi menhedž. Ako se vratimo na šerijatske tekstove, vidjeti ćemo jasan imperativ od Allaha i Njegovog poslanika s.a.v.s. da se istina prihvata čak i od šejtana, a da nas mržnja ili antipatija prema drugima ne smije spriječiti da budemo pravedni. Kaže Allah u prijevodu značenja: « Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti...» (Maide, Cool. Nakon što je osvojen Hajber, Allahov poslanik s.a.v.s. je njegovim stanovnicima Židovima poslao Abdullaha b. Revahu r.a. koji im se, nakon što su ga pokušali podmititi, obratio riječima: '' skupino Židova, vi ste mi najomraženija Allahova stvorenja jer ste Allahove poslanike ubijali i na Allaha laži iznosili, ali me moja mržnja prema vama neće navesti da prema vama budem nepravedan...'' Nakon što su čuli ove riječi Židovi su rekli: ''Na ovome(pravdi) opstoje nebesa i zemlja''. (Ahmed br.14894, od Džabira r.a. Albani ga je ocijenio vjerodostojnim. Vidjeti: Irvaul-galil 3/281 i Gajetul-meram br.459).

FORUMSKI SJEKAČI:
Sjekač je pojam koga će najprije prepoznati djeca osnovno-školskog uzrasta, jer će ih asocirati na istoimenog negativca iz crtanog serijala o Nindža kornjačama. Međutim, i forumi imaju svoje ''sjekače'' koji su opasniji od spomenutog zločinca. Cilj ovog dijela forumskih igara bez granica je u tekstu pronaći odgovarajuću frazu, rečenicu ili jedan njen dio, te to parče vješto isjeći i kao citat podvaliti autoru teksta, te površnim čitateljima stvoriti osjećaj da je to ustvari glavna poruka i srž teksta. Nakon toga će uslijediti žestoka rasprava o glupostima i nebulozama koje autor navodi, prosipajući po njemu kritike i uvrede, a samo će se mali broj čitatelja vratiti na originalni tekst i shvatiti da je navod uzet iz konteksta. Svima nam je poznato kakav bi zločin bio ''isjeći'' dijelove pojedinih ajeta ili hadisa i takve ih citirati ljudima, jer bi se u potpunosti promijenilo njihovo značenje i poruka. Na primjer: « Mi ti nismo Kur'an objavili / da se mučiš». (Ta-ha, 2)

OGOVARAJ, KLEVETAJ, NA BRZINU BANKROTIRAJ:
Od Ebu Hurejre r.a. se prenosi da je Poslanik s.a.v.s. rekao: ''Allah je mome ummetu oprostio ono što im njihove duše došaptavaju (od zla) sve dok to ne učine ili dok o tome ne progovore'' .( Buhari br.6664, Muslim br 127 ). Ovu Allahovu milost i blagodat mnogi posjetitelji foruma nimalo ne cijene, pa u svojim međusobnim dvobojima iz sebe izbacuju i najcrnju pomisao i poganštinu koja se formirala prema bratu muslimanu, koju da je prešutao za nju na Sudnjem danu, ne bi bio pitan. Na ovakav način, potpuno svjesno uništavaju svoja dobra djela. Kada je Poslanik s.a.v.s. upitao ashabe znaju li ko je to muflis (bankrot, švorc), odgovorili su da oni muflisom smatraju osobu koja nema ni novca niti vrijednosti. Na to im je on rekao: '' istinski je bankrotirala ona osoba koja će na Sudnji dan doći sa dobrim djelima, namazom, postom zekatom, ali je nekoga vrijeđao, nekoga je potvorio... pa će jednome dati svojih dobrih dijela i drugome isto tako, a ako mu nestane dobrih dijela prije nego se među njima presudi, biće natovaren grijesima onih prema kojima se ogriješio, a zatim će biti bačen u vatru''. (Muslim br.2581 od Ebu Hurejre r.a.). Pregledajući forumske rasprave svaka osoba koja nije navikla na njihov huškačko-šovinistički stil, ostat će zapanjena količinom i žestinom međusobnog ogovaranja, klevetanja i vrijeđanja. Da je ostalo samo na međusobnom vrijeđanju, stvar bi bila lakša, ali su islamski učenjaci i autoriteti posebna poslastica mnogih forumskih gurmana. Sa kakvim se apetitom ždere njihovo meso i glođu njihove kosti, uvjeriti će se svi oni koji pogledaju neke od rasprava. Posebno je traženo meso Ebu Hanife, Imama Ahmeda, Ibn Tejmijje i Ibn Kajjima od stare uleme, dok se od potonjih učenjaka i islamskih aktivista izrazito cijeni meso Hasana Benne, Sejjida Kutba, Ibn Baza, Ibn Usejmina, Albanija i od živućih, naravno Kardavija. U ovim krvavim pirovima naročito vole učestvovati sljedbenici zalutalih sekti poput rafidija, batinija, ahmedija, panteista, itd. koji lukavo i hinjski, među sunnije ubace kost pa se izvuku, a oni naivno nastavljaju međusobnu virtualnu borbu do iznemoglosti.

ISPOVJEDAONICE DŽEMATSKIH DEZERTERA:
Na forumima se često ispovijedaju bivši sljedbenici određenih džemata ili islamskih pokreta koji su konačno ''shvatili veliku zabludu'' u kojoj su proveli određeni životni period. Tako na primjer jedan od učesnika, vrijeđajući Ibn Tejmijju r.h. spominje kako je, dok je bio selefija, ''terorisao familiju i bračnog druga, da je bio antropomorfist '' i ostale stereotipne gluposti. Ovakve osobe bi valjda jednom trebale shvatiti da je njima u krvi da nekoga terorišu, i tako će činiti bez obzira kojem pravcu ili grupaciji pripadali, i taj teror će nastavljati pa makar i virtualnim putem. Radi se o egoizmu i samodopadanju koje takvi pojedinci imaju pri sebi, pa će pljuvati po svemu i svakome samo da bi se stavili u epicentar događanja, a nije bitno da li je mjesto radnje ulica, džamija ili forum. Bitno je slijediti svoju strast shodno vjetru koji trenutno puše i vrtlogu u koga je trenutno upao, bio on selefijski, ihvanijski, tebligijski, modernistički, ili bilo koji drugi.
Lijepo li je rekao Omer. b. Abdul-Aziz r.h: ''Ko je svoju vjeru isključivo učinio predmetom rasprava sa drugima, često će mijenjati pravac''. (Darimi br.310, Adžurri u Eš-šeri'a br.116)
Njihova crno-bijela percepcija čitavog univerzuma im ne dozvoljava nikakvu umjerenost, pa u osobama ili pokretima vide ili apsolutne i isključive pozitivce bez imalo primjesa greške i propusta, ili apsolutne negativce od kojih se ni selam ne prima, i koje je halal vrijeđati, sa njima se ismijavati, ili im čak krv prolijevati, i za koje je jasno da im je konačnica u vatri.
Bilo bi suvišno navoditi primjere gluposti i agresivne retorike iz pojedinih rasprava, ali se da primijetiti da su one ponekad potpuno nevezane za temu, pa izgleda da su u stvari plod lične psihičke frustracije učesnika, ponekad uzrokovane bračnim brodolomom ili ostalim vidovima ličnih problema i neuspjeha.
Čuditi se je pojedinim učesnicima foruma iz čijih se komentara da primijetiti da su načitane i školovane osobe i čiji je nivo daleko iznad prosječnih forumskih gladijatora. Misle li oni da će preko foruma popraviti stanje ummeta i smanjiti probleme i razjedinjenost, ili će ih samo povećati, a uz to ljudima pokazati do koje granice muslimani mogu ići u međusobnim razmiricama?

Dokle god u forumskim raspravama ne bude objektivnosti i pravde kao i osnovnih normi kojih bi se prilikom rasprave trebali pridržavati učesnici, i dok se bez ikakvog ustručavanja budu pljuvali islamski učenjaci i ''obični muslimani'', o forumima mnogih islamskih stranica kažemo kao što je Allah rekao o vinu i kocki: « Pitaju te o vinu i kocki. Reci: Oni donose veliku štetu, a i neku korist ljudima, samo je šteta od njih veća od koristi « (Bekare, 219).
 
*
0
*
0
Logged
crnileptir
*
Oflajn
13393
Vidi Profil
« Odgovori #48 u: Avgust 11, 2007, 23:35:39 »


USRECI TE KADA JE POGLEDAS
 
"UMU MUAZ SMAJLOVIC


Savjeti za suprugu ,vlasnicu kuce i majci koja zeli da svoju kucu ucini sigurnim mjestom koje okruzuje ljubav , milost i mirnoca .Sestro mu`minko deset savjeta uzmi ih sa kojima ces ,ako bog da, zadovoljiti tvoga gospodara, usreciti tvoga supruga te ces sa njima sacuvati tvoje prijestolje .

Bogobojaznost i udaljavanje od grijeha

Zaista zbog grijehe propadaju drzave i ruse se kraljevstva pa nemoj da se tvoja kuca srusi zbog grijeha i nepokornosti prema Allahu subhanehu ve te`ala .O Allahova robinjo, cuvaj Allaha pa ce te Allah sacuvati i sacuvat ce ti tvoga supruga i tvoju kucu . Zaista pokornost sjedinjava srca i cini ih medjusobno samilosnim dok grijesi i nepokornost djeljuju suprotno .
Zbog toga se cuvaj svih grijeha a narocito : Ostavljana namaza ili njegovo odgadjanje ,sijela u kojima se ne cuje osim gibet "ogovaranje i nemime- rekla "kazala , neodgajanje djece islamskim odgojom i njihovo nepoducavanje osnovama i temeljima islama . Oponasanje zena nemuslimanki u nosnji ili obicajima rekao je Allahov Poslanik : " Onaj ko oponasa jedan narod od njih je "( Ebu Davud hadis sahih Sahihu Dzamia 6149 Albani). Zapostavljanje supruga i nepokornost prema njemu ,te ostavljanje islamskih propisa u oblacenju. Narocito prilikom izlaska iz kuce.



Upoznavanje supruga

Obaveza na svaku zenu je da upozna njenog supruga , da zna ono sto on voli te da se tome odaziva , da zna ono sto on ne voli te da se toga kloni osim ukoliko u tom njenom slusanju nije nepokornost prema Allahu uzvisenom ."U tom slucaju nema pokornosti stvorenju u nepokornosti Stvoritelju" ( Ahmed,Hakim hadis sahih Sahihu Dzamia 7520 Albani). Upoznavanje supruga I njegove cudi biva od samog pocetka bracnog zivota kako bi se sprijecile moguce medjusobne nesuglasice .Najljepsi primjer za to je prica kadije Š urejha Allah mu se smilovao sa njegovom zenom Zejneb u njihovoj prvoj bracnoj noci kada ga je ona pitala o onome sta on voli pa da mu u tome udovolji , I o onome sta mu je mrsko pa da se I ona udalji od toga .Te je se nakon toga cijeli njihov zajednicki zivot pridrzavala njegovih rijeci od te prve noci ,i nije cudo sto je rekao kadij Š urejh : Proveo sam sa njom dvadeset godina I nikada se nisam na nju naljutio ! Subhanallah , zar ima ista ljepse od toga da tako protece jedan bracni zivot I da te tvoj suprug sacuva u najljepsoj uspomeni .

Istinska poslusnost prema muzu I lijep medjusobni zivot

Pravo muza kod njegove supruge je ogromno . "Da sam ikome naredio da ucini nekome sedzdu naredio bih zeni da ucini sedzdu njenom muzu "(Ibnu Madze hadis sahih Sahihu Dzamia 5239 Albani ). I prvo od tih prava je poslusnost muzu u onome sto nije nepokornost prema Allahu subhanehu ve te`ala , lijep suzivot , ne cinjene prijestupa prema njemu: Dvojici njihov namaz nece mimoici njihove glave : odbjegli rob od njegova gospodara sve dok se ne vrati , I neposlusna zena njenom muzu sve dok se ne vrati "( Hakim hadis sahih Sahihu Dzamia 136 Albani). I zbog toga je Aisa majka vjernika rekla savjetujuci zene :O skupino zena kad bi ste vi znale koliko je pravo vasih ljudi kod vas svaka od vas bi sa svojim obrazom brisala prasinu sa njegovih stopala . 
Zaista ces sa svojom poslusnoscu i pokornoscu prema tvome muzu sa Allahovim subhanehu ve te`ala dopustom biti najbolja zena. Koja je najbolja zena ? "Ona koja te usreci kada je pogledas , poslusa te kada joj naredis , ne razilazi se sa tobom u njenoj dusi I njenom imetku sa onim sto ti mrzis "(Ahmed , Nesai hadis sahih Sahihu Dzamia 3298 Albani) i u predaji Tabaranija:" i koja cuva sebe i muzev imetak u njegovom odsustvu" (Tabaranija hadis sahih Sahihu Dzamia 3299 Albani). I znaj da si sa time od stanovnika dzenneta sa Allahovim dopustom ukoliko si bogobojazna I poslusna prema tvome muzu dokaz za to su rijeci Poslanika sala Allahu alejhi ve selem :"Ukoliko zena klanja njenih pet dnevnih namaza ,posti njen mjesec , sacuva njeno stidno mjesto I poslusna je njenom muzu reci ce joj se udi u dzennet sa koji god vrata hoces "(Ibnu Hiban hadis sahih hadis sahih Sahihu Dzamia 660 Albani) .

Zadovoljstvo I skromnost

Svaka zena muslimanka I istinska vjernica treba da je zadovoljna sa onim sto joj se pruza bilo to malo ili puno I ne treba da opterecuje njenog muza sa trazenjem stvari koje on uistinu nije umogucnosti da joj pruzi zbog njegovog materijalnog stanja ili on gleda da neke stvari nisu potrebne . Zamisli kakav je bio odgoj zena ispravni predhodnika Allah im se smilovao ,kada bi muz jedne od njih krenuo da izadje iz kuce ona bi ga posavjetovala rekavsi mu : Cuvaj se da ne zaradis haram , jer zaista mi mozemo da podnesemo glad , a ne mozemo da podnesemo vatru .To su bile one cija je briga bio Ahiret , a u ovo sadasnje vrijeme sa cime zene savjetuju njihove muzeve kada izlaze iz kuce ? Ostavljam tebi odgovor na ovo pitanje jer sam ubjedjena da ga ti znas bolje od mene .

Lijepo uredjivanje kucnih poslova

Od lijepog uredjivanja je : odgajanje djece lijepim odgojem , ciscenje kuce I lijepo uredjivanje , pripremanje hrane u odredjeno vrijeme , trosenje suprugovog imetka u najbolje svrhe te da ga ne trosi na ono sto joj nije potrebno i njenoj djeci .Najbolji primjer za to kako zena da uredjuje kucu njenog muza je majka jednog velikog islamskog ucenjaka poznatog kao Rebi`a Er-Rej sejha Imama Malika ciji je otac otisao u dzihad ostavivsi njegovu suprugu sa malenim sinom i ostavivsi joj nesto imetka . Otisao je u dzihad i nije se vratio trideset godina za to vrijeme je njegova zena Rebi`ina majka sa novcem koji joj je ostavio njen muz placala ucitelje da poducavaju njihovog sina te je izrastao u alima kojem se obracalo I pitalo za njegovo misljenje . Nakon 30 godina provedenih u dzihadu vratio se njen muz I davsi joj kesu sa novcem rece : Stavi ovo sa onim sto sam ti prije ostavio te ode da klanja sabah namaz , nakon namaza ugleda da je se svijet iskupio oko nekog mladica koji im je drzao predavanje i sav ocaran tim mladim sejhom pozeli da je I njegov sin takav, vrati se kuci pricajuci zeni o tom mladom sejhu , a ona mu rece ti si me pitao za novac koji si mi ostavio ja sam ga cjelog upotrosila na odgoj naseg sina I onaj sejh sto si ga vidio u mesdzidu je tvoj sin Rebi`a!

Lijep suzivot sa muzevom porodicom

I njegovim bliznjim posebno sa njegovom majkom koja je od najblizih osoba njemu . Obaveza je na tebi da joj se umilis , da sa njom lijepo postupas, da joj ukazujes postovanje , da se strpis na njenim pogreskama , da izvrsis ono sto ti je ona naredila najljepse sto mozes I umijes . Jer koliko je kuca u kojim je se pojavio razdor I nesuglasice zbog loseg postupanja supruge prema muzevoj majci . Ne pazeci na to da joj dadne njeno pravo I ne pazeci na njene osjecaje kao majke naspram njenog sina jer je ona ta koja je probdjela noci I dane odgajajuci tog covjeka koji je sada tvoj muz . Cuvaj njeno pravo Allah ce te sacuvati rekao je Uzviseni : " Zar nagrada za dobro ucinjeno djelo moze biti nesto drugo do dobro "(Rahman 60) .

Dijeljenje suprugovih briga I teskoca

I saosjecanje sa njegovom tugom.Ukoliko zelis da zivis u srcu svoga muza zivi njegove brige I njegovu tugu I ja zelim da te podsjeti na zenu koja nije prestala da zivi u srcu njenog muza cak I poslije njene smrti , I on nije zaboravio godine njene ljubavi , I nije dugo vrijeme izbrisalo njen trag u njegovom srcu ,nije prestao da je voli sa ljubavlju zbog koje je postala ljubomorna njegova druga zena koju je ozenio nakon nje pa je rekla : "Nisam ni na jednu Poslanikovu zenu bila ljubomorna onoliko koliko sam bila ljubomorna na Hatidzu a nisam je ni vidjela , umrla je prije nego me je ozenio , cuvsi kako je spominje "(Buhari 6004). Tako da je jednom rekla Allahovom Poslaniku cuvsi kako je spominje : " Kao da na dunjaluku nije bilo zena osim Hatidze ! Nasto je odgovorio: Ona je bila I bila ili povjerovala je u mene kada mi ljudi nisu vjerovali , I vjerovala mi je kada su me ljudi u laz utjerivali ,I pomagala mi je sa njenim imetkom kada su mi drugi zabranjivali I Allah mi je od nje podario sina ( Ahmed hadis hasen Medzmea Zevaid El-Hajsemi). To je Hatidza Allah sa njom bio zadovoljan koja je potpomagala Poslanika u njegovim najtezim trenucima djeleci sa njim njegove brige I teskoce.

Zahvala suprugu na njegovim lijepim postupcima

 Nemoj zaboravljati njegovu dobrotu : "Onaj tko ne zahvaljuje ljudima ne zahvaljuje Allahu( Ahmed ,Tirmizi hadis sahih Sahihu Dzamia 6541 Albani) . Nemoj da budes poput one kojoj njen muz cijeli zivot cini dobro zatim vidi od njega nesto lose pa mu kaze : " Nisam nikada od tebe dobra vidjela "( Buhari 29). Zaista je rekao Allahov Poslanik sala Allahu alejhi ve selem : "O skupino zena udjeljujte , zaista sam vas vidio od vecine stanovnika vatre , pa su rekle : O Allahov Poslanice a zbog cega ? Nasto je odgovorio: mnogo proklinjete I poricete prava supruga "(Buhari 304) . Poricanje prava supruga je : negiranje muzeve dobrote i ne izvrsavanje njegovog prava koje se moze postici sa lijepim osmjehom koji ce iz njegovog srca otkloniti teret I umor kada se vrati sa posla ili sa trazenjem ispirke za njega kod same tebe ukoliko je pogrijesio prema tebi I da je to samo neznatna greska u moru njegove dobrote koju cini za tebe: "Allah nece pogledati u zenu koja ne zahvaljuje njenom muzu a ona je o njemu ovisna "(Bejheki , Nesai hadissahih Silsiletu Sahihe 289 Albani) .

Cuvanje suprugovih tajni I prekrivanje njegovih nedostataka

Zena je sigurno mjesto za tajne njenog muza , najbliskija mu je od svih ljudi , najbolje zna stvari zasebne za njega . U islamu se smatra sirenje bilo cije tajne ružnim postupkom, a ukoliko se to desi od strane supruge to je jos ruznije . Zaista zenska sijela nisu prazna od otkrivanja nedostatka muzeva ili otkrivanja nekih njihovih tajni , cija je opasnost velika i ujedno veliki grijeh . Na opasnost toga nam ukazuje to kada je jedna od Poslanikovih zena prosirila njegovu tajnu, dosla je kazna u tome da je se Poslanik udaljio od nje I nije joj se priblizio pun mjesec. I Uzviseni Allah je povodom tog dogadjaja objavio: "Kada je vjerovjesnik jednoj od svojih zena jednu tajnu povjerio pa je ona odala a Allah je to njemu otkrio pa joj je bio jedan dio kazao a ostalo presutio" (Tahrim 3) .
Zbog toga setro muslimanko cuvaj tajne tvoga muza , prekrij njegove nedostatke I nemoj da ih otkrijevas osim kada to zahtijeva serijatski opravdana okolnost kao trazenje tvog prava kod serijatskog sudije ili onome od koga se nadas savjetu , kako je to uradila Hind kada je rekla Allahovom Poslaniku :" Zaista je Ebu Sufjan skrt covjek I ne daje mi onoliko koliko je meni I mojoj djeci dovoljno , pa hocu li uzeti iz njegovog imetke bez njegova odobrenja ? Rekao je Poslanik: uzmi ono sto je tebi I tvojoj djeci dovoljno sa dobrocinstvom "( Buhari 2211).

Razboritost I ostroumnost

I opreznost od gresaka kao sto su: opisivanje muzu ljepote drugih zena koje ti poznajes , sto je Poslanik zabranio : " Neka ne opisuje ljepotu zene njenom muzu kao da on u nju gleda "(Buhari 5240).
Takodje od velikih bracnih gresaka , ono sto rade pojedine supruge prilikom povratka njihovih muzeva kuci . Njen muz se nije cestito ni odmorio od njegovih obaveza sa posla a ona mu pocne spominjati sta je sve potrebno u kuci , sta treba da se cini , koliko je novca utroseno na djecu i slicno tome. Suprug ne odbija razgovor o ovim stvarima ali ipak je obaveza je na zeni da to ostavi za pogodnije vrijeme.
Mozda od najvecih gresaka i najprosirenijih medju udatim zenama : Oblacenje najljepse odjece i stavljanje najljepseg nakita prilikom izlaska iz kuce , a u kuci njenog muza ni ljepote ni ukrasa te druge pogreske koje uskracuju muzu njegovo potpuno nasladjivanje sa njegovom zenom .A razborita zena klonit ce se svega ovoga I ucinit ce njenu kucu njenom kraljevinom u kojoj je samo ona kraljica . Molim Allaha Uzvisenog da ucini svaku muslimansku porodicu bez i jednog problema a svaku zenu "suprugu ucini najsrecnijom zenom na dunjaluku I ahiretu .Allahu moj Amin .


UMSA

 
*
0
*
0
Logged

"Smrt je jedna...pa neka bude na Allahovom putu." ejh Abdullah Azam
crnileptir
*
Oflajn
13393
Vidi Profil
« Odgovori #49 u: Avgust 13, 2007, 21:27:49 »


 Prepusti se srcem - Nesalomljivi oslonac      

Bio je ocajan. Jedini izvor hrane koji je imao vise ne postoji. To je bilo sve sto je poznavao, a sada je to nestalo. Iznenada, svijet je postao tako hladan i bio je okruzen samo potpunim strancima. Novorodence je zaplakalo misleci da je njegov zivot sada dosao kraju. Ono sto to dijete nije znalo je to da postoji neko ko se o njemu brine. Za njega vec postoji pripremljeni plan. Umjesto svega sto mu je upravo bilo oduzeto, njegov Zastitnik ce mu obezbjediti nesto jos bolje. Hrana koji je dobijao preko krvi, uskoro ce mu biti zamjenjena sa majcinim mlijekom. I bezivotni zidovi materice, za koje je nekad mislio da su mu jedina zastita, sad ce biti zamjenjeni udobnim rukama njegove porodice. Ali sada... novorodence misli da je izgubilo sve sto je ikada imalo na svijetu.

Mnogi od nas su ponekad bas kao i ovo dijete. Postoje vremena kada mislimo da smo sve izgubili ili da nam se sve srusilo i nista nije onako kako bi mi zeljeli. Tada mislimo da su nas svi napustili i nista nije kako smo planirali i zeljeli da bude. Ali kao i u slucaju novorodenceta, stvari nisu cesto onako lose kao sto izgledaju i tawakkul (povjerenje u Allaha) pomaze nam da shvatimo da to nas Stvoritelj ima neki plan za nas.


Tawakkul je potpuno povjerenje u to da je ono sto Allah zeli ono najbolje za nas. Tawakkul je potpuno povjerenje u to da ce se Allah brinuti za nas, pa cak i kad to izgleda nemoguce. Tawekkul je stajati ispred Crvenog Mora, kao poslanik Musa a.s., sa citavom vojskom iza leda koja te prati, a ti cak i ne trepnes okom, znajuci da ce te Allah provesti i kroz more. To je potpuno povjerenje u to da ce tvoja slijedeca hrana biti majcino mlijeko, kada Allah odluci da ukloni pupcanu vrpcu koja te do sada hranila..

Potpuna vjera u Allaha ne postoji bez tawakkula i istinska vjera je uvijek popracena tawakkulom.

Allah s.v.t. kaze: «Pravi vjernici su samo oni cija se srca strahom ispune kad se Allah spomene, a kad se rijeci Njegove kazuju, vjerovanje im ucvrscuju i samo se na Gospodara svoga oslanjaju.» [Al-Anfal 8:2].

Ako neko istinski razumije i shvata Allahovu moc, shvatice i to da je ne oslanjati se na Allaha slabost ljudskog razuma.. U citavom univezumu nista se ne desava bez Allahove volje i odredenja. Cak ni liska s drveta ne otpadne bez njegove dozvole.

Allah s.v.t kaze: «Uzvisen je onaj u cijoj je ruci vlast - On sve moze!» [Al-Mulk 67:1].

Pa kako da se ne oslanjamo samo na Njega?

Allah kaze vjernicima: «Reci: 'Dogodice nam se samo ono sto nam Allah odredi, On je Gospodar nas.' I nek se vjernici samo u Allaha pouzdaju!» [At-Tawba 9:51].

«I opskrbice ga odakle se i ne nada; onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta. Allah ce, zaista ispuniti ono sto je odlucio; Allah je vec svemu rok odredio.» [At-Talaq 65:3].

Istina je da ne postoji niko drugi ko moze ono sto moze Allah s.v.t.

«U vjeru nije dozvoljeno silom nagoniti-pravi put se jasno razlikuje od zablude! Onaj ko ne vjeruje u sejtana, a vjeruje u Allaha-drzi se za najcvrscu vezu, koja se nece prekinuti. -A Allah sve cuje i zna.» [Al-Baqara 2:256].

Allahov Poslanik a.s. kaze: »Ako vjerujete u Allaha istiskom vjerom(tawakkulom), opskrbice vas kao sto opskrbljava ptice; Ujutro odlaze praznih stomaka, a vracaju se navecer site» (At-Tirmizi)

I kao sto se brine o ptici i o novorodencetu, Allah opskrbljiva i nas sa mjesta koje nikad ne bi mogli ni zamisliti.

Nada, trud i prepustanje

Prvo je bila veoma uplasena. Pozvala je muza koji je vec bio odlazio. »Zar ces nas ostaviti ovdje da umremo?» Nije dobila odgovor. Pozvala ga je opet. Ponovo nema odgovora. Iznenada, povikala je: »Da li ti je Allah naredio da nas ostavis ovdje?» «Jeste.», odgovorio joj je Poslanik Ibrahim a.s.

Tada je nestao i Hadzerin strah. Iako se nasla iznenada u sred pustinje sa malom bebom i bez imalo vode, znala je istinskim uvjerenjem da je Allah nace napustiti. Njena vjera bila je jaka, njeno ubjedenje nepomuceno.

Ali ubrzo nakon sto je Poslanik Ibrahim a.s. otisao, njen sincic Ismail je poceo plakati. I iako je Hadzera imala pravi tawakkul u Allaha, ona nije ostala samo da sjedi i ceka vodu da joj padne sa neba.
Povjerenje u Allaha ispunjavalo je potpuno Hadzerino srce, ali se i sama potrudila svom snagom koju je imala. Pocela je da trci brzo imedu brda Safe i Merwe, trazeci malo vode za svoga sina. Svaki put kad bi se Hadzera uspela na vrh brda ne nasavsi nista, ona nije ocajavala. Njena volja nije bila slomljena i nastavila je i dalje da pokusava i da se trudi (sa'j). Ona se cak trudila toliko da se njeno trcanje ponavlja svake godine kao jedan od rituala Hadzdza, koji se i naziva sa'j.

Mnogi ljudi ne razlikuju tawakkul od napustanje svog vlastitog napora i truda. Ali posjedovati tawakkul ne znaci i prestati sam se truditi. Prica o Hadzeri r.a. sluzi nam tome kao najbolji primjer i ono cemu nas je naucio nas voljeni Poslanik a.s.

Jednog dana, Poslanik a.s. je primjetio da je jedan Beduin ostavio svoju kamilu a da je nije privezao i upitao ga je: »Zasto nisi privezao svoju kamilu?» Beduin je odgovorio »Uzdam se u Allaha.». Poslanik a.s. je rekao: »Prvo privezi svoju kamilu, pa se onda pouzdaj u Allaha.» (At-Tirmizi)
Tawakkul nije djelo nasih udova, to je djelo srca. Tako, dok se nase tijelo trudi, srce se potpuno oslanja na Allaha. To znaci sto god da proistekne kao rezultat tog naseg truda, srce ce biti zadovoljno, znajuci da ono sto se desilo je neupitno samo Allahova volja i odredba.

Ali da bi uopste dosegao ovaj stepen, covjek se mora nadati, boriti svom snagom i prepustiti se srcem.

 
Prevela: djani
Bošnjakinja.net
Izvor: http://discover.islamonline.net
*
0
*
0
Logged

"Smrt je jedna...pa neka bude na Allahovom putu." ejh Abdullah Azam
crnileptir
*
Oflajn
13393
Vidi Profil
« Odgovori #50 u: Avgust 16, 2007, 00:00:03 »


 O LJUDI, KLANJAJTE SE GOSPODARU SVOME      

"O ljudi, klanjajte se Gospodaru svome, koji je stvorio vas i one prije vas, da biste bogobojazni bili; & koji vam je Zemlju učinio posteljom, a nebo zdanjem; koji s neba spušta kišu i čini da s njom rastu plodovi, hrana za vas. Zato ne činite svjesno druge Allahu ravnim! (el-Bekara, 21-22.)
Ovo su ajeti koji na najbolji mogući način pojašnjavaju sve osnove i principe vjere od potvrde postojanja Vrhovnog Stvoritelja i Njegovih savršenih svojstava tipa: kudret/moć, 'ilm/znanje, iradet/volja, hajat/život, hikmet/mudrost, uz sva ostala djela i postupke. Ovi kur'anski ajeti su potvrda tome da je ovaj svijet nastao i da je stvoren, i da ga nekada nije bilo. Ovi su ajeti potvrda dvjema vrstama tevhida: "Tevhidul-rububijjeh" " koji govori o tome da je Allah dž.š., taj koji je Vrhovni Gospodar svega, da je on Stvoritelj i Izumitelj svega, i "Tevhidul-uluhijjeh" " koji u sabi sadrži to da je samo Allah dž.š., Bog koji ima pravo da se obožava, koji ima pravo da bude zbog toga i voljen; samo je On taj koji polaže pravo na 'ibadet, na dove, na klanjanje, na pokornost i poniznost, na srčanu ljubav itd..

Alah dž.š., kaže: "O ljudi" " ovim se obraća cijelom čovječanstvu, svoj djeci Ademovoj/Adamovoj; svi ste vi Moja stvorenja, pa vam se zato i obraćam! "Klanjajte se Gospodaru svome" " ovim riječima Allah dž.š., naređuje cijelom čovječanstvu, svim ljudima, da samo Njega obožavaju, i da mimo Njega svoja srca ne poklanjaju nikome!

Riječi "Gospodaru svome" " rabbekum " nam eksplicite ukazuju na to da je svakome čovjeku obaveza robovati svome Stvoritelju i obožavati Ga, jer ako je On taj koji nas je stvorio, i raznim nas dobročinstvima, ni'imetima i blagodatima obasipa, i u Njegovoj su ruci naše duše i naši vratovi, i svaka je ćelija našeg organizma potpuno Njegova i samo Njemu pokorna " onda je na nama obaveza da Mu budemo zahvalni na svemu tome, i da Mu budemo iskreno odani, samo Njegovi robovi, pa nam zbog toga i poručuje: "Klanjajte se Gospodaru svome" " a nije rekao: "Klanjajte se Bogu svome" " jer je riječ "Rabb" oznaka za Vrhovnog Vladara, Stvoritelja svega, Onoga koji ni'imete daje, Odgajatelja, Popravitelja... Svaki zdravi i normalni razum, i svaka neiskvarena duša, će zaključiti to da samo takvo Biće jedino zaslužuje da Mu se robuje, i da jedino On polaže pravo na obožavanje i klanjanje, i niko drugi mimo Njega!

"Koji je stvorio vas" " ovim djelom Allah dž.š., nas podsjeća na to zbog čega traži od nas da Mu robujemo, i da mu 'ibadetimo, samo Njemu Jedinom " zbog toga što nas je izveo iz nepostojanja, i što nas je iz ničega stvorio! Ljudi, sami po sebi, većinom ovo i potvrđuju, jer nas o tome obaviještava i sljedeći kur'anski ajet, koji glasi: "A ako ih zapitaš ko ih je stvorio, sigurno će reći: "Allah!" Pa kuda se onda odmeću?" (Zuhruf, 87.)

Stoga, ako je samo Allah dž.š., taj koji stvara " a tako jeste, onda je i samo On taj koji se smije obožavati! Po kom osnovu onda nemusliman sebi dozvoljava to da uputi svoju dovu/molitvu ili da se pokloni nekome/nečemu što apsolutno nezaslužuje da bude obožavano!? Ako smo svjesni toga da samo Allah dž.š., stvara, i da niko drugi mimo Njega nema moć stvaranja; ako smo svjesni toga da je moj i tvoj Stvoritelj Allah, pa kako da moje i tvoje srce bude rob nekog drugog mimo Njega!? Ovo je kur'anska metoda dokazivanja; putem rububijjeta " stvaranja, upravljanja i vladanja, dolazimo do toga ko se obožava i za koga svoje srce treba vezati!

"I one prije vas" " Allah dž.š., naglašava i to da je pored tebe stvarao i one prije tebe; tvoje roditelje i sve prijašnje ljude! Niti je ko učestvovao s Njime u stvaranju onih prvih, niti je ko učestvovao s Njime u stvaranju tvome. Jedinstven je u stvaranju, zbog toga treba biti jedinstven i u obožavanju!

"Da biste bogobojazni/muttekije bili" " ovo je svrha ljudskog postojanja i stvaranja! Da bi ste bili muttekije, vjernici; kako bi Mu se pokoravali i kako bi Mu bili poslušni; kako bi Ga se sjećali i spominjali, a ne zaboravljali; kako bi ste Mu zahvaljivali, a ne da Mu nezahvalni budete! U ovome je pohranjena sva suština takvaluka! Allah dž.š., kaže: "Džine i ljude sam stvorio samo zato da bi Mi se klanjali!" (el-Zarijat, 56.)

"Koji vam je Zemlju učinio posteljom, a nebo zdanjem; koji s neba spušta kišu, i čini da s njom rastu plodovi, hrana za vas." " Allah dž.š., spominje još jedan dokaz mudrosti Njegova stvaranja. Prvi je pohranjen u osnovi stvaranja i izvođenja i naziva se "dokazom inovacije i stvaranja", dok drugi u sebi sadrži mudrosti svega stvorenog što se naziva "dokazom pažnje i mudrosti".

Ova dva dokaza se često spominju u Kur'ani-Kerimu, kao npr.: "Allah je stvoritelj nebesa i Zemlje; On spušta s neba kišu i čini da pomoću nje rađaju plodovi kojima se hranite; i daje vam da se koristite lađama koje plove morem voljom Njegovom, i daje vam da se rijekama koristite; & i daje vam da se koristite Suncem i Mjesecom, koji se stalno kreću, i daje vam da se koristite noći i danom." (Ibrahim, 32-33.) Allah dž.š., prvo spominje stvaranje nebesa i Zemlje, a potom spominje i mudrost njihova stvaranja i koristi koje u sebi nose.

Na isti način je i sljedeći ajet: "Onaj koji je nebesa i Zemlju stvorio i koji vam spušta s neba kišu pomoću koje Mi dajemo da ozelene bašče prekrasne - nemoguće je da vi učinite da izraste drveće njihovo. Zar pored Allaha postoji drugi bog? Ne postoji, ali su oni narod koji druge s Njim izjednačuje; & Onaj koji je Zemlju prebivalištem učinio i kroz nju rijeke proveo i na njoj brda nepomična postavio i dva mora pregradio. Zar pored Allaha postoji drugi bog? Ne postoji, nego većina njih u neznanju živi; & Onaj koji se nevoljniku, kad mu se obrati, odaziva, i koji zlo otklanja i koji vas na Zemlji namjesnicima postavlja. Zar pored Allaha postoji drugi bog? Kako nikako pouku vi da primite! & Onaj koji vam u tminama, na kopnu i na moru, put pokazuje i koji vjetrove kao radosnu vijest ispred milosti Svoje šalje. Zar pored Allaha postoji drugi bog? Kako je Allah visoko iznad onih koji druge Njemu ravnim smatraju! & Onaj koji sve iz ničega stvara, koji će zatim to ponovo učiniti, i koji vam opskrbu s neba i iz zemlje daje. - Zar pored Allaha postoji drugi bog? Reci: "Dokažite, ako istinu govorite!" (el-Neml, 60-64.)

Na drugom mjestu Allah dž.š., kaže: "Stvaranje nebesa i Zemlje, smjena noći i dana, lađa koja morem plovi s korisnim tovarom za ljude, kiša koju Allah pušta s neba pa tako u život vraća zemlju nakon mrtvila njezina - po kojoj je rasijao svakojaka živa bića, promjena vjetrova, oblaci koji između neba i Zemlje lebde - doista su dokazi za one koji imaju pameti." (el-Bekara, 164.)

Allah dž.š., je stvorio čvrsto tlo pod nogama čovječanstvu i ostalim bićima " Zemlju, koju je natkrio dobrim krovom " Nebesima; osnovu razvijanja ljudstva i ostalih bića je spustio sa nebesa " Vodu. Zemlju je učinio prikladnom za život, prikladnom za kretanje po njoj i za rad na njoj. Nebo je učinio omotačem i zaštitnikom stvorenjima na zemlji od raznoraznih spoljašnjih utjecaja " i u svemu tome nikakve mahane ne možemo naći!

Allah dž.š., kaže: "Uzvišen je Onaj u čijoj je ruci sva vlast - On sve može! & Onaj koji je dao smrt i život - da bi iskušao koji od vas će bolje postupati; On je Silni, Onaj koji prašta. & Onaj koji je sedam nebesa jedna iznad drugih stvorio - ti u onome što Milostivi stvara ne vidiš nikakva nesklada, pa ponovo pogledaj - vidiš li ikakav nedostatak, & zatim ponovo više puta pogledaj, pogled će ti se vratiti klonuo i umoran (od traženja mahane)." (Mulk, 1-4.)

"Zato ne činite svjesno druge Allahu ravnim!" " razmisli samo o ovom zaključku koji je proizišao nakon onakih uvoda. Razum i čista logika je ono što bi prvo proizvelo ovakav zaključak! To je Tevhid " ono što zdravi razum potvrđuje i prihvata. To je čisti monoteizam, i vjerovanje u jednog Boga! Ako je Allah dž.š., taj koji je stvorio nebesa i zemlju; ako je Allah dž.š., taj koji daje kišu i plodove; ako je Allah dž.š., taj koji nam je dao rijeke i mora, Sunce i Mjesec; ako je Allah dž.š., taj koji nam je noć i dan dao; ako je Allah dž.š., taj koji nam je brda, i bašče lijepe dao; ako je Allah dž.š., taj koji se nevoljniku na molbu odaziva " pa kako da obožavamo nekog drugog mimo Njega!? Kako da pridajemo božanske osobine onima koji ih ne zaslužuju? Kako da stvorenja izdižemo na stepen Stvoritelja!?


Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha
Darulkuran
*
0
*
0
Logged

"Smrt je jedna...pa neka bude na Allahovom putu." ejh Abdullah Azam
crnileptir
*
Oflajn
13393
Vidi Profil
« Odgovori #51 u: Avgust 17, 2007, 19:59:35 »


 TRGOVCI " BOJTE SE ALLAHA      

 Sarajevo: 04. ša'ban 1428.h.       Hutba: Džamija "Kralj Fahd"
       17. avgust 2007. godine           Nezim Halilović Muderris

Braćo i sestre u islamu! Danas 04. ša'bana 1428.h., što odgovara 17. avgustu 2007. godine, hutbu sam naslovio sa "Trgovci " bojte se Allaha"! Za istu sam se opredijelio u vremenu u kojem je sve više trgovaca, koji zakidaju i varaju kupce, te u svojim trgovačkim poslovima ne vode računa o halal i haram proizvodima.
Trgovina je je zanat kojim se ljudi bave od davnina, sa ciljem sticanja imetka. Trgovina je jedan od najboljih, najčasnijih i najlakših vidova zarade. Allah dž.š. je počastio mekansko pleme Kurejš sa trgovinom i on spominje njihova trgovačka putovanja u Jemen i Š am, pa kaže:
" لإِيلافِ قُرَيْشٍ"(1)  "إِيلافِهِمْ رِحْلَةَ الشِّتَاءِ وَالصَّيْفِ"(2) (سورة القريش: 1-2)
"Zbog navike Kurejšija,"(1) "navike njihove da zimi i ljeti (radi trgovine) putuju..." (Suretu Kurejš: 1-2)

Allah dž.š. zabranjuje prisvajanje imetaka na nedozvoljen način, osim trgovine, koja se postiže na zadovoljstvo i saglasnost obje strane, pa keže u 29. ajetu Sure An-Nisa':
 "يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا لا تَأْكُلُوا أَمْوَالَكُمْ بَيْنَكُمْ بِالْبَاطِلِ إِلاَّ أَنْ تَكُونَ تِجَارَةً عَنْ تَرَاضٍ مِنْكُمْ وَلا تَقْتُلُوا أَنفُسَكُمْ إِنَّ اللَّهَ كَانَ بِكُمْ رَحِيمًا" (سورة النساء: 29)
 "O vjernici, jedni drugima na nedozvoljen način imanja ne prisvajajte, osim trgovine uz obostrani pristanak i jedni druge ne ubijajte! Allah je uistinu prema vama milostiv." (Suretu An-Nisa': 29)
 "Trgovine uz obostrani pristanak" podrazumijeva da trgovac i kupac postignu dogovor oko cijene nečega, uz obostrano zadovoljstvo, uz predhodno znanje kupca o vrsti i kvalitetu robe.
Allah dž.š dozvoljava zaradu koja se postiže zadovoljstvom trgovca i kupca. Radi važnosti trgovine, Allah dž.š. je dozvoljava poslije džume-namaza i podstiče ljude da se raziđu po Zemlji radi traganja za nafakom, pa u 10. ajetu Sure Al-Džumua', kaže:
  "فَإِذَا قُضِيَتْ الصَّلاةُ فَانتَشِرُوا فِي الأَرْضِ وَابْتَغُوا مِنْ فَضْلِ اللَّهِ وَ اذْكُرُوا اللَّهَ كَثِيرًا لَعَلَّكُمْ تُفْلِحُونَ" (سورة الجمعة: 10)
 "A kad se namaz (džuma) obavi, onda se po Zemlji raziđite i Allahove blagodati tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite!" (Suretu Al-Džumua': 10)
Kada bi Arrak ibn Malik klanjao džumu-namaz, stao bi na vrata džamije i rekao: "Gospodaru, ja sam se odazvao Tvome pozivu, klanjao sam Tvoj farz i odlazim kao što si naredio, pa mi podari od Tvoga dobra, a Ti najbolje opskrbljuješ!"
  Prenosi se da je Abdullah ibn Busr El-Mazini, ashab Allahovog Poslanika s.a.v.s. kada bi klanjao džumu, izašao i prohodao po pijaci jedan sahat, pa bi se vratio u džamiju i klanjao bi (dugo), pa mu je rečeno: "Zbog čaga to radiš" Reče: "Vidio sam Predvodnika poslanika s.a.v.s., da tako radi i proučio je:
  "فَإِذَا قُضِيَتْ الصَّلاةُ فَانتَشِرُوا فِي الأَرْضِ وَابْتَغُوا مِنْ فَضْلِ اللَّهِ..." (سورة الجمعة: 10) (رواه الطبراني)
"A kad se namaz (džuma) obavi, onda se po Zemlji raziđite i Allahove blagodati tražite..." (Suretu Al-Džumua': 10) (Et-Taberani)
Kaže Seid bin Džubejr: "Kada završiš džumu, izađi iz džamije i trguj, pa makar ništa ne kupio!"
Ulema navodi da je najviše vidova opskrbe vezano za trgovinu, pa su pojasnili kodekse trgovine:
Prvo: Da trgovac od trgovine ima za cilj da se opskrbi na halal način, kako bi mogao normalno živiti, izdržavati porodicu, izvršavati naredbe i proći se zabrana i ne dozvoliti da njegovi ukućani traže pomoć od drugih. Poslanik s.a.v.s. u hadisu koji bilježi imam Malik, kaže:
عَنْ ‏ ‏أَبِي هُرَيْرَةَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ ‏‏أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ ‏صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ‏ ‏قَالَ: "وَالَّذِي نَفْسِي بِيَدِهِ ‏ ‏لَأَنْ يَأْخُذَ أَحَدُكُمْ حَبْلَهُ فَيَحْتَطِبَ عَلَى ظَهْرِهِ خَيْرٌ لَهُ مِنْ أَنْ يَأْتِيَ رَجُلًا أَعْطَاهُ اللَّهُ مِنْ فَضْلِهِ فَيَسْأَلَهُ أَعْطَاهُ أَوْ مَنَعَهُ." (مالك)
  Prenosi Ebu Hurejre r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: "Bolje je da neko od vas uzme uže i na leđa natovari drva, nego da dođe kod nekoga kome je Allah dao od Svoga dobra, pa da mu da ili ga odbije." (Malik)
Drugo: Da bude iskren u svojoj trgovini, prodaji i kupovini i da se dobro pazi laži, jer je laž od svojstava munafika (dvoličnjaka), a iskrenost je pohvalno svojstvo muslimana; posebno u trgovini. Kaže Poslanik s.a.v.s. u hadisu koji bilježi imam Tirmizija:
  عَنْ ‏ ‏أَبِي سَعِيدٍ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ ‏‏أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ ‏صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ ‏قَالَ: "‏التَّاجِرُ الصَّدُوقُ الْأَمِينُ مَعَ النَّبِيِّينَ وَالصِّدِّيقِينَ وَالشُّهَدَاءِ." (الترمذي)
  Prenosi Ebu Seid r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: "Iskreni i povjerljivi trgovac je u društvu sa: poslanicima, iskrenim i šehidima." (Tirmizija)
Ovo svojstvo je vrlo važno i uz Allahovu dž.š. pomoć jedino putem njega će trgovac sticati halal imetak u kojem ima bereketa, Allah dž.š. će mu povećati nafaku i olakšaće mu njegove poslove.
Treće: Trgovac se treba sustegnuti od zaklinjanja. Kaže Poslanik s.a.v.s. u hadisu koji bilježi imam Tirmizija:
 ‏عَنْ ‏ ‏أَبِي قَتَادَةَ الْأَنْصَارِيِّ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّهُ سَمِعَ رَسُولَ اللَّهِ ‏صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ ‏يَقُولُ: ‏"‏إِيَّاكُمْ وَكَثْرَةَ الْحَلِفِ فِي الْبَيْعِ فَإِنَّهُ يُنَفِّقُ ثُمَّ ‏ ‏يَمْحَقُ." (الترمذي)
Prenosi Ebu Katade El-Ensari r.a. da je čuo Poslanika s.a.v.s. kada je rekao: "Čuvajte se mnogo zaklinjanja kod prodaje, jer ono donosi dvoličnost i uklanja bereket!" (Tirmizija)
U drugoj predaji koju bilježi imam Muslim, stoji:
عَنْ ‏أَبِي هُرَيْرَةَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ: "‏سَمِعْتُ رَسُولَ اللَّهِ ‏صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ ‏ ‏يَقُولُ: "‏الْحَلِفُ ‏‏مَنْفَقَةٌ ‏لِلسِّلْعَةِ ‏مَمْحَقَةٌ ‏لِلرِّبْحِ." (مسلم)
  Prenosi Ebu Hurejre r.a.: "Čuo sam Poslanika s.a.v.s. kada je rekao: "Zakletva pomaže prodaju robe, a uništava zaradu." (Muslim)
Četvrto: Trgovac ne smije zakidati na vagi, jer Allah dž.š. proklinje one koji zakidaju na vagi:
   "وَيْلٌ لِلْمُطَفِّفِينَ"(1) "الَّذِينَ إِذَا اكْتَالُوا عَلَى النَّاسِ يَسْتَوْفُونَ"(2) "وَإِذَا كَالُوهُمْ أَوْ وَزَنُوهُمْ يُخْسِرُونَ"(3) "أَلاّ يَظُنُّ أُولَئِكَ أَنَّهُمْ مَبْعُوثُونَ"(4) "لِيَوْمٍ عَظِيمٍ"(5) "يَوْمَ يَقُومُ النَّاسُ لِرَبِّ الْعَالَمِينَ"(6) (سورة المطففين: 1-6)
 "Teško onima koji pri mjerenju zakidaju,"(1) "koji punu mjeru uzimaju kada od drugih kupuju,"(2) "a kada drugima mjere na litar ili kantar, zakidaju!"(3) "Kako ne pomisle da će oživljeni biti,"(4) "na Dan veliki,"(5) "na Dan kada će se ljudi zbog Gospodara svjetova dići!"(6) (Suretu Al-Mutaffifun: 1-6)
Poštena trgovina je jedan od načina ispunjavanja emaneta, a zakidanje na vagi je izdaja emaneta, što je uzrok uskraćivanja kiše na Zemlji.
Peto: Trgovac se strogo mora čuvati prevare u bilo kojem obliku i dužan je da spomene mahane svoje robe. Kaže Poslanik s.a.v.s. u hadisu koji bilježi imam Muslim:
عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ، رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم قَالَ: ‏"مَنْ حَمَلَ عَلَيْنَا السِّلاَحَ فَلَيْسَ مِنَّا وَمَنْ غَشَّنَا فَلَيْسَ مِنَّا."‏ (مسلم)
Prenosi Ebu Hurejre r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: "Ko na nas podigne oružje, nije od nas i ko nas bude varao, ne pripada nama!" (Muslim)
Sve što trgovac postigne na nepošten način je haram zarada i neka ne misle trgovci koji prevare mušterije i riješe se loše robe, da su zaradili, jer Allah dž.š. sve vidi i čuje. I neka se trgovci muslimani boje Allahove dž.š. srdžbe i kazne i neka iz svojih radnji izbace sve ono što je haram, od: alkoholnih pića, svinjskog mesa i svinjskih proizvoda! A priznaćemo da je mali broj trgovaca Bošnjaka koji o tome vode računa i da je sve teže naći radnje ili trgovačke centre u kojima nema haram proizvoda.
  Š esto: Trgovac treba da bude ljubazan i lijepog ophođenja sa mušterijom, jer je to odlika muslimana.
  عَنْ جَابِرِ بْنِ عَبْدِ اللَّهِ، قَالَ قَالَ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: ‏"رَحِمَ اللَّهُ عَبْدًا سَمْحًا إِذَا بَاعَ سَمْحًا إِذَا اشْتَرَى سَمْحًا إِذَا اقْتَضَى." (ابن ماجه)
Prenosi Džabir ibn Abdullah r.a. da je Poslanik s.av.s. rekao: "Allah se smilovao ljubaznom robu kada prodaje, kada kupuje i kada sudi." (Ibn Madždže)
U drugoj predaji stoji:
عَنْ إِسْمَاعِيلَ بْنِ عُبَيْدِ بْنِ رِفَاعَةَ، عَنْ أَبِيهِ، عَنْ جَدِّهِ، رِفَاعَةَ قَالَ: "خَرَجْنَا مَعَ رَسُولِ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ فَإِذَا النَّاسُ يَتَبَايَعُونَ بُكْرَةً فَنَادَاهُمْ: "يَا مَعْشَرَ التُّجَّارِ!"‏ فَلَمَّا رَفَعُوا أَبْصَارَهُمْ وَمَدُّوا أَعْنَاقَهُمْ قَالَ: "إِنَّ التُّجَّارَ يُبْعَثُونَ يَوْمَ الْقِيَامَةِ فُجَّارًا إِلاَّ مَنِ اتَّقَى اللَّهَ وَبَرَّ وَصَدَقَ." (ابن ماجه)
Prenosi Ismail ibn Ubejd ibn Rifaa' od babe, a on od djeda: "Izašao sam sa Poslanikom s.a.v.s. i vidjeli smo trgovce kako rano trguju, pa reče: "O trgovci!" Oni su se odazvali Poslaniku s.a.v.s. i podigli svoje vratove i poglede, prema njemu, pa on reče: "Trgovci će na Sudnjem danu biti proživljeni razvratnicima, osim onoga ko se boji Allaha, ko čini dobročinstvo i ko je iskren!" (Ibn Madžeže)
Braćo i sestre! Čuvajmo se haram trgovine, kao muslimani upozorimo trgovce muslimane na to da je haram trgovina propast za njih na obadva svijeta, kupujmo potrepštine za svoje porodice iz trgovina u kojima nema haram proizvoda i na to podstičimo i druge!
Gospodaru, učvrsti nas na putu islama, ne dopusti da u našim imecima i našim poslovima bude harama, ne iskušavaj nas sa onim što nećemo moći podnijeti, učini nas u našim očima malim, a u očima ljudi i kod Tebe velikim, oprosti nam grijehe i počasti nas u džennetu, društvom sa: poslanicima, šehidima i dobrim ljudima!
 Sarajevo: 04. ša'ban 1428.h.       Hutba: Džamija "Kralj Fahd"
       17. avgust 2007. godine           Nezim Halilović Muderris
وَ السَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!
*
0
*
0
Logged

"Smrt je jedna...pa neka bude na Allahovom putu." ejh Abdullah Azam
crnileptir
*
Oflajn
13393
Vidi Profil
« Odgovori #52 u: Avgust 17, 2007, 20:06:53 »


Nekoliko riječi o mjesecu ša'banu

Smail L. Handžić, prof.   
 Mjesec ša'ban je najpouzdaniji navjestitelj skorog nastupanja najodabranijeg mjeseca u godini. Prije svega, to je mjesec u kome počinju opsežne i intezivnije pripreme za doček ramazana koje se ogledaju u detaljnom preispitivanju i pročišćenju našeg odnosa prema Uzvišenom Stvoritelju, ali i u obezbjeđenju materijalnih neophodnosti za nesmetano i potpuno oživljenje mjeseca posta i Allahove milosti kako samo njemu priliči! Nazvan je svojim imenom zbog toga što Arapi u njemu bijahu obezbjeđivali vodu, a neki rekoše zbog toga što se nalazi između mjeseci redžeba i ramazana...
POST U MJESECU Š A'BANU

Od majke pravovjernih, Aiše, radijallahu 'anha, se prenosi da je rekla: "Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, bijaše toliko postio da bismo kazali da nikada neće prekinuti post, a bijaše i nepostio da bismo pomislili da više neće nikada postiti. Nikada nisam vidjela da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, upotpunio post čitavog mjeseca mimo ramazana, niti sam ga ikada vidjela da je više postio kao u ša'banu!"

Jedna skupina islamskih učenjaka, a među njima i Ibn el-Mubarek i drugi, je kazala da je najispravnije mišljenje da Allahov poslanik nikada nije postio čitav ša'ban, nego je postio većinu dana u tom mjesecu. Allah najbolje zna, ali o ispravnosti tog stava svjedoče brojne vjerodostojne predaje, među kojima je i ona koju je zabilježio imam Muslim u svome Sahihu od 'Aiše, radijallahu 'anha, koja je kazala: "Neznam da je on " Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme " ikada postio čitav mjesec mimo ramazana!" U drugoj predaji ona je kazala: "Nikada ga nisam vidjela da je ispostio čitav mjesec od kako je stigao u Medinu, osim ramazan." U oba Sahiha se bilježi hadis od Ibn Abbasa, radijallahu 'anhu, koji je rekao: "Ni jedan čitav mjesec Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, ne bi postio osim ramazana." On, radijallahu 'anhu, nije volio da se ni jedan čitav mjesec posti osim ramazana. Ibn Hadžer, Allah mu se smilovao, je rekao: "Njegov post u mjesecu ša'banu je bio dobrovoljni post u kome je naročito mnogo postio. Postio je većinu mjeseca ša'bana."

Od Usame ibn Zejda, radijallahu 'anhuma, se prenosi da je rekao: "Upitao sam Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi we selleme: "O Allahov poslaniče, nisam primjetio da i jedan mjesec više postiš od ša'bana?" Reče: "To je mjesec prema kome su mnogi ljudi nemarni. Nalazi se između redžeba i ramazana. To je mjesec u kome se uzdižu djela Gospodaru svih svjetova, a ja volim da se moja djela uzdignu dok postim!" Usama je rekao: "Najdraži mjesec Allahovom poslaniku, sallallahu 'alejhi we selleme, u kome bi postio je bio ša'ban koga je spajao sa ramazanom." Ibn Redžeb, Allah mu se smilovao, je rekao: "Post u ša'banu je vrijedniji od posta u svetim mjesecima, Najbolje dobrovoljno djelo je ono koje bude blizu ramazana, prije i poslije njega. U odnosu na farzove, ono naspram posta ima stepen pritvrđenih sunneta koji se izvršavaju prije njega i poslije, a koji upotpunjuju nedostatke farzova. Tako isto je i post prije i poslije ramazana. Pa, kao što su pritvrđeni sunneti namaza vrijedniji od onih koji se općenito obavljaju, tako isto je i post, prije i poslije ramazana, vrijedniji nego li kada se čini u nekom drugom vremenu."

NAFILA U VRIJEME DOK SU LJUDI NEMARNI

Riječi Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi we selleme: "To je mjesec prema kome su mnogi ljudi nemarni. Nalazi se između redžeba i ramazana.", nam ukazuju na neke pouke. Naime, nakon što ljudi budu obuzeti činjenjem ibadeta u dva veličanstvena mjeseca, u redžebu i ramazanu, oni često zapostave blagodati koje ima mjesec ša'ban. Mnogi ljudi misle da je post u mjesecu redžebu vrijedniji nego u ša'banu baš zbog toga što je redžeb sveti mjesec, a to je neispravno. Hadis nam ukazuje i na to da nije uvjek pravilo da će nešto biti vrijednije, što inače bude čuveno po svojoj vrijednosti u datom vremenu, ili mjestu pa čak i u pogledu samih ljudi, od nečega mimo toga. U njemu je i dokaz o vrijednosti činjenja nafile u vremenu dok je većina ljudi pasivna ili nemarna prema ibadetu. To je razlog što su neki naši ispravni prethodnici (selefus salih) nastojali da ožive vrijeme između jacije i sabaha sa nafila namazom, govoreći da je to vrijeme nemarnosti. Također, voljeli su da učestalo čine zikr na pijaci, jer su tada ljudi obuzeti kupoprodajom i nisu skloni aktivnom ibadetu!

Za nafilu u vremenu dok su ljudi nemarni se veže slijedeće:

Prije svega, treba znati da je nafila-djelo vrijednije ako se čini skriveno, naročito kada je riječ o postu, jer je post tajna između roba i njegovog Gospodara. Zbog toga je rečeno da njemu nemože nauditi rija'. Neki naši prethodnici su u postu provodili i po nekoliko godina, skrivajući ga da niko ne zna! Izlazili bi iz kuće na pijacu sa dva zavežljaja hrane kojeg bi davali kao sadaku, te bi postili a njihove porodice su mislile da je hrana pojedena, a pijačari bi mislili da je jeo kod kuće.

Također, dobro djelo je napornije po dušu čovjeka ako ga čini u vremenu nemara i pasivnosti. Zbog toga je i vrijednije, jer je lakše učiniti nešto što svi ljudi čine, nego kada to čine rijetki pojedinci. Onda kada se raširi nemarnost, tada se osjeti veliki teret kod onih koji su u tom vremenu trezveni i ozbiljno prilaze činjenju djela pokornosti Uzvišenom Allahu. Tome u prilog ide i hadis kojeg je zabilježio imam Muslim od Mu'kela ibn Jesara, da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, rekao: "Ibadet u teškoći je kao učinjena hidžra meni!" Dakle, to je činjenje ibadeta u vremenu smutnje i iskušenja, jer obično u tim trenutcima ljudi slijede svoje lične prohtjeve, pa onaj koji ga čini biva izložen velikom naporu.

Mjesec ša'ban je kao trening za smjeliji doček ramazana. Zbog toga vjernici u njemu inteziviraju svoje ibadete, pa poste, češće uče Kur'an i udjeljuju sadaku. Neki rekoše da je to mjesec učača Kur'ana! Kada bi nastupio ša'ban, Habib ibn ebi Sabit bi znao kazati: "Ovo je mjesec učača Kur'ana" Također se kaže za Amra ibn Kajsa el-Mula'ija da je on, kada bi nastupio mjesec ša'ban, imao običaj da zaključa svoju sobicu i posveti se učenju Kur'ana.

SPAJANJE POSTA U Š A'BANU SA RAMAZANOM

Ako bi neko upitao, kako ću ispravno razumjeti hadis od Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi we selleme, gdje on kaže u hadisu koji se prenosi od Ebu Hurejre, radijallahu 'anhu: "Neka niko od vas ne posti dan ili dva dana prije ramazana, osim za čovjeka koji je to činio, pa neka on posti!" sa hadisima gdje se navodi podstrek na post ša'bana?

Mnogi islamski učenjaci i većina komentatora ovih hadisa smatra da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, poznavao običaj čovjeka koji ga je pitao o postu, ili je znao da je se on obavezao na post, pa mu je dozvolio da ga obavi. Oko ovoga postoje i neka druga mišljenja. Sažetak mišljenja o postu u zadnjim danima ša'bana se može objasniti u tri situacije:

1. Da je taj post, u stvari zavjetni post, ili napoštavanje prošlog ramazana, ili iskup, pa je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, zbog toga to odobrio.
2. Da post bude u smislu predostrožnosti da se ne desi da je ramazan nastupio, a nije se zapostilo. Ovo je zabranjeno!
3. Da post bude sa nijetom opće nafile. U ovom slučaju, učenjaci koji smatraju da treba razdvojiti post ša'bana od ramazanskog posta smatraju spajanje pokuđenim. Međutim, ako čovjek bude postio po svom učestalom običaju, pa se taj post podudari sa njegovim postom, u tom slučaju imam Malik, i njegovi istomišljenici ovo spajanje dozvoljavaju. Imam Ahmed, Š afija i el-Ewzai' odvojeno posmatraju pitanje posta kada je on običaj, i kada nije!

Općenito, većina islamskih učenjaka smatra da se treba ponašati u skladu sa hadisom od Ebu Hurejre, radijallahu 'anhu, te da je takav post pokuđen.

NEKE NOVOTARIJE U VEZI MJESECA Š A'BANA

U svojoj knjizi "El-Leta'if" (str. 341), Ibn Redžeb, Allah mu se smilovao, je spomenuo hadis od Alije, radijallahu 'anhu, a kojeg bilježi Ibn Madžeh sa slabim lancem prenosilaca, da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, rekao: "Kada nastupi srednja noć ša'bana, tada tu noć ibadetite, a danju postite, jer se doista Allah spušta na dunjalučko nebo pri zalasku Sunca i kaže: "Ima li neko da traži oprosta pa da mu oprostim? Ima li neko da traži nafaku pa da ga opskrbim? Ima li neko da je iskušan, pa da ga izliječim? Ima li.... Tako sve do zore!" Najispravnije mišljenje o ovom hadisu je da je on izmišljen, a Allah najbolje zna!

Analogno tome, nije ispravno odlikovati srednju noć u mjesecu ša'banu, ili njen dan, sa nekim posebnim ibadetom, jer se šerijatski propisi ne temelje na slabim, a pogotovo ne na izmišljenim hadisima. Zbog toga kažemo da, ako post, ili ibadet općenito, u tim posebnim danima ili noćima nije sunnet, tada je novotarija koje se trebamo kloniti. To je zbog toga što je post posebni ibadet, pa ako u tom vremenu nije potvrđena njegova šerijatska propisanost, on postaje novotarijom, a Poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, je rekao: "Svaka novotarija je zabluda!"

Rekao je šejhul-islam, Ibn Tejmijjeh, Allah mu se smilovao: "Š to se tiče izdvajanja posta samo u danu kada je sredina (Š a'bana), za to nema nikakvog osnova, čak šta više, njegovo posebnovanje je pokuđeno! Također taj propis vrijedi i za izdvajanje toga dana da se u njemu pravi posebna hrana, da se u njemu pokazuju ukrasi... To je uvedena novotarija za koju nema nikakvog argumenta!" (Iktida'u Es-Sirati El-Mustekim, 2/628)

Rekao je Ibn El-Arebi, Allah mu se smilovao: "O srednjoj noći Š a'bana nema nikakvog hadisa na koji se može oslonuti kada je riječ o njenoj vrijednosti, niti kada je riječ o određivanju edžela. Zbog toga se na to ne obazirite!" (Ahkamu El-Kur'an, 4/1690)

Prenosi Ibn Weddah od Zejda ibn Eslema, da je rekao: "Nisam zapazio nikoga od naših šejhova, niti od islamskih pravnika, da se obaziru na noć u sredini Š a'bana, niti sam ikoga od njih zapazio da je spominjao hadis od Mekhula. Za nju ne postoji neka posebna vrijednost u odnosu na druge noći mimo nje!" (El-Bid'u we En-Nehju libni Weddah, str. 46)

Kod većine ljudi je raširena vijest da se u srednjoj noći ša'bana određuje sudbina za slijedeću godinu. To je zabluda i neispravno shvatanje ove vjere, jer se to dešava u noći lejletul-kadr, kao što Uzvišeni kaže: "Ha-mim. Tako Mi Knjige jasne, Mi smo počeli da je u Blagoslovljenoj noći objavljujemo, - i Mi, doista, opominjemo " u kojoj se svaki mudri posao riješi po zapovijedi Našoj! Mi smo, zaista, slali poslanike kao milost Gospodara tvoga " On, uistinu, sve čuje i sve zna!" (Ed-Duhan, 6) To je noć kadra u mjesecu ramazanu u kojoj je Uzvišeni Allah počeo objavljivati Kur'an, kao što kaže: "U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur'ana..." (El-Beqareh, 185) Prema tome, ko god bude smatrao da je noć kadra u ša'banu, takav se otvoreno suprostavlja poukama iz citiranih ajeta.

Molim Uzvišenog Allaha da nam podari iskrenu marljivost pri činjenju ibadeta i da od nas primi naš trud! Molim Ga da nam oprosti naše grijehe i da nas uvede među odabrane robove Njegove, među poslanike, učenjake, šehide i dobre i pobožne vjernike! Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova i neka su salawati i selami na Allahovog poslanika, njegovu porodicu i sve ashabe...
 
*
0
*
0
Logged

"Smrt je jedna...pa neka bude na Allahovom putu." ejh Abdullah Azam
crnileptir
*
Oflajn
13393
Vidi Profil
« Odgovori #53 u: Avgust 18, 2007, 19:59:41 »


 KOMENTAR SURE EL-HUDŽURAT-SURE AHLAKA      

Ovo je prvi tekst u kojem ćemo početi sa tumačenjem suru El-Hudžurat-Sobe i pokušat ćemo da se zaustavimo kod mnogobrojnih pouka i poruka koje nosi u sebi ova kratka sura, pokušati da vidimo gdje smo mi od morala i ahlaka koji je spomenut u ovoj suri. Sura koja sadrži samo osamnaest ajeta, a mnogo je pouka i poruka koje nosi u sebi. Kako i ne bi kada je to govor Uzvišenog Allaha, koji je stvorio insana i najbolje zna šta je potrebno insanu u njegovom ovodunjalučkom životu. Jedna od sto četrnaest sura koje su objavljane kako bi osvjetljavale insanu put kojim ide u ovodunjalučkom životu. Prije nego počnemo sa tumačenjem i komentarom ove sure volio bih da spomenem neke faktore koji su me ponukali da počnemo sa tumačenjem jedne kur'anske sure.

Razlozi  odabira ove tematike

Mnogo je razloga zbog kojih sam odlučio da počnemo sa tumačenjem jedne od kur´anskih sura, u ovom slučaju sure El-Hudžurat-sure ahlaka, spomenut ću samo neke od njih;

Prvi, žalosno stanje muslimana kada je u pitanju njihov odnos prema Kur'anu. Do te mjere, da ćemo naći velik broj ljudi koji se deklaršu kao muslimani kako ne znaju da uče u Kur'anu, a da ne govorimo o tome koliko slabo se druže sa Allahovom Knjigom, koja je objavljenja da bi bila životni program insanu u ovodunjalučkom životu. Do te mjere, da ćemo naći ljude koji se smatraju odabranim sljedbenicima ove vjere, a oni su tako daleko od Allahove Knjige, daleko su od njenog izučavanja, razmišljanja o njenim ajetima, i praktičnog sprovođenja u svakodnevnom životu. Čovjek koji je naučio učiti u Kur'anu prije desetak godina, manje ili više, u tom periodu nije uspio da nauči tečno učiti Kur'an, što nedvosmisleno ukazuje koliko se svakodnevno druži sa Kur'nom. Muslimani za sve imaju vremena osim za ono što će im koristiti na dunjaluku prije ahireta. Sve dok bude takvo stanje ne smijemo ni postaviti pitanje zašto nam se sve ovo događa? Do kada će muslimani biti poniženi? Zašto je muslimanska krv i čast najjeftinija, nakon što je bila najskuplja i najpoštovanija? Mora da znamo da Allah neće promijeniti stanje ovog naroda sve dok se narod ne popravi. Zadnje generacije ovog ummeta ne može popraviti ništa do ono što je uzdiglo i popravilo prve generacije ovog ummeta, a uzdiglo ih je njihovo druženje sa Kur'anom, dosljedno i istinsko slijeđenje Allahovog Poslanika. To jadno stanje ponukalo me da počnemo sa tumačenjem jedne od kur´anskih sura, ne bi li se u nama probudila želja za druženjem sa Allahovom Knjigom, želja za izučavanjem Kur'ana i njegovim tumačenjem.

Drugi, zato što je malo tekstova ovog tipa, malo je tekstova koji su posvećeni tumačenju i komentarisanju kur´anskih sura. To me je ponukalo da počnem sa komentarom jedne od kur´anskih sura, sva u želji da se popravi naše stanje, da se popravi naše poznavanje Allahove Knjige, naš odnos prema Allahovoj Knjizi.
Treći, veličina mjesta koje bi Kur'an trebao da zauzima u životu svih onih koji se deklarišu kao muslimani. Muslimani moraju da znaju da shodno njihovom pridržavanju za Kur'an, njegovom učenje, razmišljanju o njegovim ajetima i njegovom prakticiranju u svakodnevnom životu zavisi njihov položaj na dunjaluku. Ako budu živjeli sa Kur'anom, učeći, razmišljajući o njemu, prakticirajući njegove principe u svakodnevnom životu, mogu očekivati Allahovu pomoć, mogu očekivati povratak snagu, moć, ugled. A ako zapostave Kur'an u svakodnevnom životu naka se ne iznenađuju poniženjima koja ih svakodnevno pogađaju. Rekao je Uzvišeni Allah, pojašnjavajući da je snaga, ponos i ugled muslimana u njihovom pridržavanju za Kur'an: "Mi vam Knjigu objavljujemo u kojoj je slava vaša, pa zašto se ne opametite?" Također, Allah pojašnjava vjernicima da je u zapostavljanju Allahove Knjige mukotrpan život na dunjaluku sa svim nedaćama koje čekaju insana na ahiretu, pa kaže: "A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživjeti."Gospodaru moj," " reći će " "zašto si me slijepa oživio kada sam vid imao?:Evo zašto" " reći će On: "Dokazi Naši su ti dolazili, ali si ih zaboravljao, pa ćeš danas ti isto tako biti zaboravljen." To su neki faktori koji su me ponukali da počnemo sa tumačenjem jedne kur'anske sure,  mislim da je jedan od njih bio dovoljan da se počne sa tumačenjem jedne kur'anske sure, jednim dijelom Allahovog govora, koji je objavljan kao upustvo onima koji se budu Allaha bojali.
Povod odabira sure El-Hudžurat
Mnogo je faktora koji su me ponukali da odaberem za tumačenje suru El-Hudžurat. Sigurno je jedan od najbitnijih što je to sura koja mnogo pažnje posvećuje međuljudskim odnosima, liječenju problema jednoga društva. Zato su je neki mufesiri nazvali "surom Ahlaka". Sigurno je to jedna veoma potrebna stvar ovom napaćenom ummetu koji se toliko udaljio od načela i principa ove vjere, toliko, da nije zapamćen period u historiji čovječanstva da su ljudi općenito, a i muslimani sa njima takođe, doživjeli takav duhovno-moralni krah, da su ljudi počeli na svakom koraku da čine stvari u čiju štetnost još na dunjaluku već odavno razumni ljudi ne sumnjaju. Zar ima neko na zemaljskoj kugli da sumnja u štetnost alkohola, droge, duhana. Zar ima neko ko sumnja u štetnost mita, korupcije, kamate, laži, potvore, prostitucije, homoseksualizma, razgolićenosti. Ljudi su kršeći Allahove zabrane sami sebi zamutili vodu dunjalučkog života, otežali sebi život na dunjaluku. Primjera je tolilo da se ne mogu nabrojati. Spomenut ćemo samo neke od njih. Načelima ove vjere strogo je zabranjeno davati i uzimati mito. Ljudi su kršeći taj Allahov zakon sami sebi zagorčali život na dunjaluku. Tako, ako odeš doktoru ili kod kadije, nisi siguran da li ćeš dobiti svoja prava ako nisi dao mito, i tako se zbog kršenja jednog zakona poremetio sklad i harmonija jednog društva i pojavila se nesigurnost i nepravda. Drugi primjer, žene su ostavljajući Allahovu naredbu pokrivanja stidnih djelova tijela prouzrokovale mnogo negativnih posljedica po pojedince i po društvo u kojem žive, sa razgoličenošću se povećao broj silovanja, nasrtaja na žene, broj kidnapovanih žena, broj oboljelih od side, oboljelih od raka, broj vanbračne djece, povećala se nesigurnosrt u jednom društvu. Ljudi su se odali nemoralu do te mjere da su u velikom broju slučajeva nemoralne osobine postale "vrline", a moralne osobine se smatraju nemoralnim, nenormalnim, konzervativnim. Tako ćemo naći da ljudi smatraju nazadnošću da čovjek ne konzumira duhan, alkohol, da ne bludniči, da ne sluša muziku, da ne gleda u razgolićene žene, da se ne rukuje se sa ženama strankinjama, a oni koji to čine smatraju se obrazovanim, kulturnim, naprednim, fleksibilnim. Zato sam odabrao da tumačim ovu suru, da vidimo čemu nas u njoj uči Uzvišeni Allah, Onaj koji je stvorio insana i najbolje zna kako treba da se ponaša ako želi da uspije na oba svijeta.
Uvod
Sura El-Hudžurat-Sobe je objavljena u Medini po jednoglasnom stavu mufesira, i ima osmanaest ajeta. Iako kratka, u sebi nosi mnoge pouke i poruke, sadrži ono što bi insan trebao da ima pri sebi kada je u pitanju njegov odnos prema Allahovom Poslaniku, alejhi selam, njegov odnos prema nasljednicima vjerovijesnika. Dalje, sadrži u sebi veoma bitne smijernice muslimanskom društvu, društvu koje želi da još na dunjaluku osjeti sklad, harmonijui i mir dunjalučkog života. Sadrži u sebi veoma bitne stvari koje se vezuju za vjerovanje, akidet, mnogo pažnje posvećuje jeziku, do te mjere da je sva od početka do kraja protkana govorom o jeziku, bolestima jezika, bolestima tog malog organa čiji plodovi mogu veoma skupo koštati insana i na dunjaluku i na ahiretu. Veliku pažnju posvećuje svojstvu bogobojaznosti, svojstvu čije plodove i bitnost zbog mnoštva skoro da i ne treba spominati.
Komentar prvog ajeta
Kaže Uzvišeni Allah:" O vjernici, ne istupajte ispred Allaha i Poslanika Njegova, ne odlučujte se ni za što dok za to ne upitate Allaha i Poslanika Njegova, i bojte se Allaha! Allah, zaista, sve čuje i sve zna."
U narednom tekstu inšAllahi.....

Elvedin Pezić, prof.
Minber.ba
*
0
*
0
Logged

"Smrt je jedna...pa neka bude na Allahovom putu." ejh Abdullah Azam
crnileptir
*
Oflajn
13393
Vidi Profil
« Odgovori #54 u: Avgust 20, 2007, 21:06:22 »


 OPASNOST SLUŽENJA LAŽIMA      


. Allah dž.š., kaže: "I klonite se kipova i kumira poganih, i klonite se lažnog govora!" (el-Hadždž, 30.)

Allah dž.š., kaže: "Allah neće ukazati na Pravi put onome koji u zlu pretjeruje i koji mnogo laže!" (Gafir, 28.)

Allah dž.š., kaže: "Neka prokleti budu lažljivci & koji su, utonuli u neznanje, ravnodušni!" (el-Zarijat, 10,11.)

Poslanik s.a.w.s., kaže: "Laž je ta koja vodi u grijeh, a grijesi su ono što vodi džehennemu! Čovjek će se baviti lažima sve dok ga Alah dž.š., ne upiše kod sebe da je lažov!" (Kaf)

Poslanik s.a.w.s., kaže: "Tri su svojstva licemjera: kada govori " laže, kada nešto obeća " neispuni, i kada mu se nešto povjeri " iznevjeri!" (Kaf)

Poslanik s.a.w.s., kaže: "Kod koga se nađu ove 4 stvari " to je pravi licemjer, a kod koga se nađe samo jedna od njih " ima svojstvo licemjera sve dok ga se ne okani: kada mu se nešto povjeri " iznevjeri, kada zbori " laže, kada ugovor sklopi " prekrši, i kada se svađa " granicu prelazi!" (Kaf)

Poslanik s.a.w.s., kaže: "Ko se bude pravio da je usnio neki san " a nije ga usnio, biće obavezan da spoji dvije dlake na Sudnjemu danu " što neće moći učiniti!" (Buhari) " što nam aludira da će biti kažnjen zbog toga!

Poslanik s.a.w.s., je vidio u snu osobu: kojoj se glava zavrće unazad, i brada zavrće ka vratu, i oči mu izlaze otpozadi " to je čovjek koji izađe iz svoje kuće i prospe neku laž koja obiđe zemaljsku kuglu!" (Buhari)

Poslanik s.a.w.s., kaže: "Vjerniku se može desiti da učini bilo šta osim varanja i laži!" (Ahmed)

Poslanik s.a.w.s., je rekao: "Dosta je čovjeku grijeha " da priča i prenosi dalje sve što čuje!" (Muslim)

Poslanik s.a.w.s., je rekao: "Čuvajte se sumnjičenja, jer su sumnjičenja najveće laži!" (Kaf)

Poslanik s.a.w.s., je rekao: "Težite za istinom, a kada vidite da je u njoj propast " tada je u njoj spas, i klonite se laži, a kada vidite da je u njoj spas " tada je u njoj propast!" (Mekarimil-ahlak, 137.)

Od selefa se bilježi sljedeća predaja: "Znak imana je da daš prednost istini onda kada ti škodi, i da ne daš prednost laži onda kada ti ide u korist! Znak imana je da ne govoriš više od onoga što radiš! Znak imana je da se čuvaš i da budeš oprezan od laži u tuđem govoru!"

Poslanik s.a.w.s., kaže: "Čovjek će slagati neku laž što će biti razlogom da meleki pobjegnu od njega na udaljenost od jedne milje ili dvije!" (Mekarimil-ahlak, 146.)

Poslanik s.a.w.s., kaže: "Čovjek neće upotpuniti svoj iman i vjeru sve dok se ne prođe neke priče " pa makar bio u pravu, i sve dok se ne prođe velkog zbora " iz straha od laži!" (el-Samt, 139.)

Ubejde el-Selmani rhm., je rekao: "Dvije stvari kvare post: gibet-ogovaranje, i laž!" (el-Samt, 179.)

Malik b. Dinar rhm., kaže: "Istina i laž se bore u čovječijem srcu sve dok jedno ne istjera drugo!" (el-Samt, 512.)

Jezid b. Mejsereh rhm., kaže: "Laž navodnjava granu svakog zla, isto kao što se vodom navodnjava bilje!"

Hasan r.a., je rekao: "Laž je zbir cjelokupnog nifaka i licemjerstva!"

Š a'abi rhm., je rekao: "Ne znam šta više baca ljude u džehennem " laž ili cicijaštvo!"

Većina ljudi je ponekad u životu lagala ili "preoblikovala" istinu. Ipak, mi smo sljedbenici vjere koja ima jedno važno moralno načelo koje glasi "NE lagati". I zaista, kakva bi to bila vjera u kojoj govoriti istinu nije uobičajena praksa? U takvoj vjeri mi ne bi mogli vjerovati nikome i ničemu što nam kažu ili što pročitamo. Sve bi morali ispitati sami, iz prve ruke. Potrošili bi ogromne količine vremena da bi ispitali i najjednostavnije stvari.


Još i gore, u svijetu bez povjerenja ne bi mogli niti znati kako ispitati najjednostavnije stvari jer ne bi postojalo niti obrazovanje koje od nas traži da vjerujemo onome što piše u knjigama. Mi ćemo profitirati samo ako budemo živjeli u svijetu u kojem postoji puno povjerenja, u svijetu u kojem je praksa govorenja istine veoma raširena. Zapravo sve važne stvari koje želimo učiniti u našem životu se temelje na povjerenju.
 
ZAŠ TO LJUDI NAJČEŠ ĆE LAŽU?

"  Iz straha od kazne ili posljedica.
"  Da bi "sačuvali obraz". Da bi sebe prikazali u boljem svjetlu. Svašta ljudi čine da bi postali ili ostali prihvaćeni.
"  Da bi izbjegli tenzije ili konflikte: "Nisam ljut ne tebe, samo sam imao težak dan."
"  Da bi usmjerili socijalne interakcije. Na primjer osoba se pravi da joj je drago da vidi nekoga.
"  Da bi poboljšali odnose: "Ideš u grad? I ja baš idem tim putem. Hoćeš da te povezem?"
"  Da bi smanjili interakciju: "Ti si super. Ja se samo još nisam spreman skrasiti." ILI "Nikako ne mogu večeras. Nije mi dobro. Kao da me hvata gripa."
"  Da bi povećali moć, dobili privilegije, novac ili divljenje
"  Da bi pomogli nekom drugom


Istraživanja pokazuju sljedeće:

1. 76% laži je rečeno da bi lažljivac imao dobrobit od toga
2. 22% laži je rečeno da bi druga osoba imala dobrobit od toga
3. 2% laži je rečeno da bi se pomoglo trećoj osobi.


KAKO PREPOZNATI KADA NAS NEKO LAŽE?

 Ljudi se razlikuju po sposobnosti prepoznavanja laži. Većina zapravo nije vješta u prepoznavanju laži. Istraživanja pokazuju da oni koji su usmjereni na otkrivanje laži nisu bolji u tome od onih koji nisu usmjereni na to. Mlađi prepoznaju bolje laži od starijih. Žene bolje prepoznaju laži od muškaraca, a bolje su i u otkrivanju istine koja se krije iza laži. Š to su ljudi bliskiji njihova sposobnost da detektiraju laž se smanjuje. Žene su sklonije tome da povjeruju u laž muža nego li muškarci.

ZNAKOVI " ovi znakovi nisu siguran pokazatelj da netko laže. Š to ih je više i što su intenzivniji to je više razloga za sumnju.


VERBALNI ZNAKOVI

 "  Naglašavanje glagola kao npr. "nisam" ili "nisam mogao" kako bi se uvjerilo druge da osoba govori istinu.
"  Pretjerano poricanje laganja, korištenje rečenica kao "nemam razloga lagati".
"  Korištenje pauza i zvukova kao "uh", "hm", "ah" za vrijeme pauza u govoru.
"  Pravljenje grešaka u govoru i više "gafova". Greške uključuju gramatičke greške, zaboravljanje misli usred rečenice i slično.
"  Mucanje, zamuckivanje i zaplitanje jezika
"  Pročišćavanje grla i drugi zvukovi
"  Pretjerano korištenje poštapalica kao "općenito", "međutim", "ponekad" i sl.


PATOLOŠ KO LAGANJE ILI KOMPULZIVNO LAGANJE

Ne postoji kao zasebna dijagnoza nego je dio nekih drugih poremećaja i bolesti.
Ako neka osoba laže često, čak i oko nevažnih stvari, sasvim sigurno ima problem koji ju je već doveo ili će je dovesti do ozbiljnih problema u odnosima s drugim ljudima. Pronaći što osobu "tjera da se koristi lažima" je prvi važan korak u pomoći osobama s ovim autodestruktivnim ponašanjem. To znači da osoba treba potražiti stručnu pomoć.

Naravno, reći istinu ili lagati je moralna odluka svakog čovjeka. Ako se naučimo lagati vjerojatno je da ćemo sve više lagati u budućnosti, ako ništa onda zbog toga da prikrijemo prethodne laži. Svi ljudi će reći da ne vole lažljive ljude. Zašto? To je pitanje povjerenja, neizgovorenog dogovora da je povjerenje temelj svih odnosa, i da se odnosimo prema drugim ljudima onako kako bi htjeli da se oni odnose prema nama. Ozbiljne laži, ukoliko su otkrivene, mogu zauvijek razrušiti odnose jer drugoj osobi postaje nemoguće opet izgraditi povjerenje.

Kako možemo pomoći dragim ljudima da budu iskreni?

"  Pokažimo im primjerom da laganje za nas lično i osobno nije nikada uspješna opcija. Podijelimo s bliskom osobom primjere kada nam je bilo teško reći istinu, ali smo to ipak učinili jer smo smatrali da je važno preuzeti odgovornost i zadržati samopoštovanje.

"  Razmišljajmo o greškama (kako svojim tako i onima drugih ljudi) kao o prilikama da naučimo nešto, jer se na taj način gubi osjećaj da smo loši i da moramo greške prikriti lažima.

"  Ako dođete u priliku da vam osoba kaže istinu, iako joj je možda bilo lakše slagati, pokažite da to poštujete. Zahvalite joj što govori istinu. Kažite joj da znate da to nije bilo lako i da se divite njenoj hrabrosti da preuzme odgovornost i nosi se s posljedicama.

"  Nemojte nastojati kontrolirati drugu osobu. Iz potrebe za svojim mirom i svojim "prostorom" odnosno intimom može vas početi nepotrebno lagati, čak i oko sitnica.
 "  Nemojte biti prekritični i negativni. Većina ljudi se boji da će ih drugi kritizirati i da neće biti prihvaćeni. To je posebno izraženo u odnosima bliskih ljudi. Svaki čovjek prirodno želi izbjeći bol koju to nosi.
 "  Budite usmjereni na izgradnju povjerenja u odnosima a ne na otkrivanje istine.

Pogledaj: http://www.ss-ri.hr/RRlaganje.htm


Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha
*
0
*
0
Logged

"Smrt je jedna...pa neka bude na Allahovom putu." ejh Abdullah Azam
crnileptir
*
Oflajn
13393
Vidi Profil
« Odgovori #55 u: Avgust 21, 2007, 20:38:17 »


 SUSRELI SMO SE S LJUDIMA....      

 Sead ef. Jasavić, prof.

Muslim b. Kutejbe rhm., je rekao: "Susreli smo se s ljudima koji su na imaret/upravu gledali kao na najveće iskušenje/belaj, dok danas srećemo ljude koji trče za upravom/imaretom; oni prvi bi, kada bi im kakav prijatelj dobio imaret/upravu, u obavezu, molili Allaha dž.š., slijedećim riječima: "Gospodaru naš, učini da nas zaboravi, tako da nas ne može poznati, a niti mi njega!"

Hasan el-Basri rhm., je rekao: "Susreli smo se s ljudima koji su na dunjaluk gledali kao na povjerenu im stvar koju su morali vratiti svome vlasniku, i na koju nisu polagali nikava prava; zbog toga su i ovaj svijet napustili lahki - s malo imetka pri sebi!"

Sufjan el-Sevri rhm., je rekao: "Susreli smo se s ljudima koji su jedva čekali da jedni drugima upute riječi "Boj se Allaha!", dok danas vidimo ljude koji se libe od riječi "Boj se Allaha!"

Dahhak rhm., je rekao: "Susreli smo se sa ljudima koji su studirali bogobojaznost, pa su čak i putovali radi toga po tri i više mjeseca. Danas susrećemo ljude koji ne tragaju za bogobojaznošću, niti rade po njoj ako budu opomenuti na nju!?"

Ibrahim b. Edhem rhm., je rekao: "Susreli smo se sa ljudima koji su smatrali da njihov brat polaže ista prava na njihovu imovinu koliko i oni, izuzev onda ako su bili u većoj potrebi za tim imetkom od njega!"

Hasan b. Salih rhm., je rekao: "Susreli smo se s ljudima koji su se voljeli s nekima samo sa daljine, ne želeći da se s njima sretnu!"

Sufjan el-Sevri rhm., je rekao: "Susreli smo se s ljudima koji su bili poput lijekova kojima se narod liječi, dok su ljudi danas poput bolesti od kojih se ljudi razbolijevaju!"




 KAKO SI OSVANUO?      

ahlak.jpgEbu Bekru el-Siddiku rhm., bi rečeno: "Kako si osvanuo? Reče: Osvanuo sam kao ponizni rob veličanstvenog Gospodara; osvanuo sam samo pod njegovim naredbama!"
Imamu Š afiji rhm., bi rečeno: "Kako si osvanuo? Reče: Osvanuo sam jedući nafaku koju mi je moj Gospodar dao, a nisam mu zahvalan na njoj!"
Malik b. Dinaru rhm., bi rečeno: "Kako si osvanuo? Reče: Osvanuo sam u godinama koje kraćaju, s grijesima koji se većaju!"

Ebu Temime rhm., bi upitan: "Kako si osvanuo? Reče: Osvanuo sam s dvije blagodati, a ne znam koja je bolja od koje? Osvanuo sam s grijesima koje mi je Allah dž.š., skrio, pa me zbog njih niko ne može kuditi, i s ljubavlju koju je Allah u srca robova usadio a koju djelo moje nije postiglo!" (el-Š ukr, br.40.)

Mugire b. Muhammed rhm., je bio upitan: "Kako si osvanuo? Reče: Osvanuli smo utopljeni u blagodatima, a slabo smo zahvalni. Allah dž.š., nam se umiljava a neovisan je o nama, a mi smo osori i grubi prema Njemu a u potrebi smo za Njime!" (el-Š ukr, br.45.)

Mejmun b. Mehran rhm., je bio upitan: "Kako si osvanuo? Reče: Ka' muka za mene! Koliko li je lijepih svojstava i lijepih djela potonulo u zemlju!?" (Mekarimul-Ahlak, br.46.)

Omer b. Abdul-'Aziz rhm., je bio upitan: "Kako si osvanuo? Reče: Nikakav, spor i uprljan od grijeha, gajeći prazne nade u (oprost od) Allaha!" (Muhasebetun-Nefs, br.139.)

Ibrahim b. Edhem rhm., je bio pitan: "Kako si osvanuo? Reče: Dobro, sve dok me ne izdržava drugi!" (Islahul-Mal, br.510.)


Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha

Minber.ba

 
*
0
*
0
Logged

"Smrt je jedna...pa neka bude na Allahovom putu." ejh Abdullah Azam
oracle

« Odgovori #56 u: Avgust 22, 2007, 10:36:28 »


DŽAMIJA RAZDORA - MESDŽIDUD-DIRAR                
Napisao Sead ef. Jasavić, prof.fikha       

 
Razbijanje vjernika, i unošenje razdora u njihove redove, jer su željeli to da vjernici napuste džamiju Kuba, kako bi oslabio džemat muslimana, i kako bi im jedinstvo razbili, i međusobnu povezanost i ljubav.
Allah dž.š., kaže: „A oni koji su džamiju sagradili da bi štetu nanijeli i nevjerovanje osnažili i razdor među vjernike unijeli, pripremajući je za onoga koji se protivu Allaha i Njegova Poslanika još prije borio - sigurno će se zaklinjati: "Mi smo samo dobro željeli"- a Allah je svjedok da su oni pravi lažljivci. & Ti u njoj nemoj nikada molitvu/namaz obaviti! Džamija čiji su temelji, već od prvoga dana, postavljeni na strahu od Allaha zaista više zaslužuje da u njoj obavaljaš molitvu. U njoj su ljudi koji se vole  često prati, a Allah voli one koji se mnogo čiste.“ (el-Tevba, 107-108.)
Imam Taberi rhm., kaže: „A oni koji su džamiju sagradili da bi štetu nanijeli i nevjerovanje osnažili i razdor među vjernike unijeli“ – kako ne bi svi vjernici klanjali na jednome mjestu, u mesdžidu Kuba'u – „pripremajući je za onoga koji se protivu Allaha i Njegova Poslanika još od ranije borio“ – tj. za Ebu Amira – „sigurno će se zaklinjati: "Mi smo samo dobro željeli"- a Allah je svjedok da su oni pravi lažljivci!“
Svaki mesdžid/džamija koji je napravljen radi nanošenja štete muslimanima ili iz licemjerstva ili radi popularnosti - na kraju ispada da je u pitanju „mesdžidud-dirar“! Allah dž.š., se kasnije obraća Allahovom Poslaniku s.a.w.s., slijedećim riječima: „Muhammede, nemoj obavljati namaz u tom mesdžidu/džamiji koju su ovi licemjeri napravili radi nanošenja štete muslimanima i radi unošenja razdora među vjernicima, i radi pripremanja iste za službu osobi koja je otprije bila poznata za neprijateljstvu prema Allahu i Njegovom Poslaniku s.a.w.s..
Potom se Allah dž.š., zaklinje riječima: „Džamija čiji su temelji, već od prvoga dana, postavljeni na strahu od Allaha zaista više zaslužuje da u njoj obavaljaš molitvu. U njoj su ljudi koji se vole često prati, a Allah voli one koji se mnogo čiste!“ (Pogledaj: Tefsirul-Taberi, 6/473.)
Imam Ibnu Kesir rhm., kaže: „Oni koji su takvu džamiju napravili – sigurno će se zaklinjti: „Mi smo samo dobro željeli!“ – tj. naš cilj i naša namjera su bili dobri, ali istina je bila suprotna! Tu džamiju su otvorili kako bi naštetili džamiji Kuba, - zbog nevjerstva prema Allahu dž.š., i radi unošenja razdora među vjernicima, i radi pripremanja iste za osobu koja je otprije bila poznata po ratovanju protivu Allaha i Njegova Poslanika - s.a.w.s., a to je bio Ebu Amir pokvarenjak, kojeg su tamo zvali imenom „asketa-pobožnjak“, Allahovo prokletstvo i la'anet neka je na njega!
„Ti u njoj nemoj nikada molitvu/namaz obaviti!“ – ovo je zabrana Allahovom Poslaniku i cijelom islamskom ummetu da u takvoj džamiji klanjaju, nukajući ga na obavljanje namaza u mesdžidu Kuba'u, koji je od prvog dana na bogobojaznosti napravljen, i na pokornosti Allahu i Njegovom Poslaniku s.a.w.s., radi očuvanja jedinstva vjernika, i radi očuvanja islama i njegovih sljedbenika!“ (Tefsir Ibnu Kesir, 2/510.)
Imam Ševkani rhm., kaže: „Allah dž.š., nas obaviještava o poticajima i razlozima gradnje ovakvog mesdžida, pa kaže:

1.   El-Dirar – nanošenje štete drugima.

2.   El-Kufr – nevjerstvo u Allaha dž.š., i oholjenje nad sljedbenicima islama, jer su gradnjom takve džamije imali namjeru okuražiti i ojačati djelovanje licemjera.

3.   El-Tefrik – razbijanje vjernika, i unošenje razdora u njihove redove, jer su željeli to da vjernici napuste džamiju Kuba, kako bi oslabio džemat muslimana, i kako bi im jedinstvo razbili, i međusobnu povezanost i ljubav.

4.   Pripremanje terena za djelovanje osobe koja je od ranije bila poznata po neprijateljstvu prema Allahu i Njegovom Poslaniku s.a.w.s. – a u pitanju je Ebu Amir asketa/pobožnjak!?

„Sigurno će se zaklinjti: „Mi smo samo dobro željeli!“ – tj. imali smo za cilj samo činjenje dobra i pomaganje muslimana, ali im je Allah dž.š., odgovorio: „Allah je svjedok da su oni pravi lažljivci!“ – u njihovim zakletvama!
Zatim, Allah dž.š., zabranjuje Poslaniku s.a.w.s., da klanja namaz u takvoj štetočinskoj džamiji, pa kaže: „Ti u njoj nemoj nikada molitvu/namaz obaviti!“ – ni u jednom vaktu ne smiješ u njoj namaz klanjati. Allah dž.š., i pojašnjava razlog zabrane klanjanja namaza u takvoj džamiji, pa kaže: „Džamija čiji su temelji, već od prvoga dana, postavljeni na strahu od Allaha zaista više zaslužuje da u njoj obavaljaš namaz/molitvu!“ – tj. džamija koja je napravljena na temeljima bogobojaznosti i čuvanja od Allahove kazne!“ (Pogledaj: Fethul-Kadir, 2/585.)

Imam Begavi rhm., kaže: „Ovaj ajet je objavljen zbog nekolicine munafika koji su napravili džamiju – kojom su imali namjeru štetu nanijeti džamiji Kuba. Bilo ih je dvanaestoro, i to:

1.   Vedi'ah b. Sabit

2.   Džuzam b. Halid – nanjegovom imanju je pravljen ovaj mesdžid.

3.   Sa'alebeh b. Hatib

4.   Džarija b. Amir – s njegova dva sina:

5.   Medžme'a

6.   Zejd

7.   Ma'ateb b. Kušejr

8.   Abbad b. Hanif – brat Sehla b. Hanifa

9.   Ebu Habibeh b. el-Ez'ar

10.                    Nebtel b. el-Haris

11.                    Bedždžad b. Osman, i čovjek po imenu

12.                    Bahzedž.

 

Ova dvanaestorica su pravila džamiju-štetočinu, radi:

1.   Nanošenja zla i štete vjernicima.

2.   Nevjerstva u Allaha i Poslanika.

3.   Unošenja nereda i razdora međ' vjernicima.

Tada su svi muslimani klanjali na jednome mjestu tj. u džamiji Kuba, pa su ovi brže-bolje prišli izgradnji druge džamije kako bi jedan dio vjernika klanjao tu namaze što će kasnije rezultirati razdorom i razilaženjem u stavu. Imamio im je Medžme'a b. Džarijeh.
Kada su završili sa izgradnjom džamije došli su Poslaniku s.a.w.s., u trenucima dok se on spremao u pohod na Tebuk, pa mu rekoše: Božiji Poslaniče, napravili smo džamiju zbog toga što smo bili u potrebi za njom, i zbog kišnih noćiju itd., pa smo željeli da nam dođeš i da nam klanjaš u njoj, i da nam proučiš dovu za berićet. Poslanik s.a.w.s., im reče: „Pred putem sam, pa ako dođemo s puta inša'allah, doćićemo vam, i klanjaćemo vam u džamiji.“
„Pripremajući je za onoga koji se protivu Allaha i Njegova Poslanika još prije borio“ – tj. za Ebu Amira asketu/pobožnjaka. Kada je Allahov Poslanik s.a.w.s., došao u Medinu, Ebu Amir mu reče: Šta je ovo s čim si nam došao? Reče: Došao sam sa hanifijjom - čistom Ibrahimovom vjerom. Ebu Amir reče: Mi smo sljedbenici te vjere. Poslanik s.a.w.s., reče: Ti nisi sljedbenik te vjere. Reče: Ja jesam, samo što si ti ubacio u tu vjeru ono što nije od nje! Poslanik s.a.w.s., mu reče: Ništa od toga ja nisam učinio, već sam je donio bijelu i čistu! Ebu Amir reče: Neka Allah ubije onoga koji laže od nas dvojice – izagnanog i samog. Poslanik s.a.w.s.: Amin – i nazva ga Ebu Amir Fasik!
U danu bitke na Uhudu Ebu Amir reče Poslaniku s.a.w.s.: Boriću se sa svakim ko se bude borio protivu tebe. To je činio sve do bitke na Hunejnu, jer je nakon poraza Hevazina pao u očaj i pobjegao je za Šam. Otuda je javio licemjerima da pripreme snage i oružja, i da mu naprave džamiju, jer će on otići Cezaru, vizantijskom kralju, koji će mu dati vojsku da sa njom dođe, i da otjera Muhammeda i njegove drugove. Napraviše mu džamiju dirar-štetočinu, u blizini mesdžida Kuba'a. Ovo je komentar dijela ajeta: „Pripremajući je za onoga koji se protivu Allaha i Njegova Poslanika još prije borio“ – to je Ebu Amir Fasik, kako bi im klanjao u povratku iz Šama. „Sigurno će se zaklinjati: "Mi smo samo dobro željeli" – muslimanima, i da olakšamo slabima i nemoćnima koji ne mogu ići u džamiju Allahova Poslanika s.a.w.s. -  „a Allah je svjedok da su oni pravi lažljivci.“ – u onome što zbore, i zbog čega se zaklinju.
Bilježi se da je Poslanik s.a.w.s., odsjeo u Zu Evanu u povratku sa Tebuka, u blizini Medine, pa su mu tu došli da ga zamole da im dođe u mesdžid. Viknu da mu se daodijelo, da se obuče i da im dođe u džamiju – ali bi preduhitren vahjom, gdje ga Allah dž.š., obaviještava o ciljevima „mesdžidud-dirara“. Poslanik s.a.w.s., tada pozva:

1.   Malika b. el-Dahšema

2.   Ma'ana b. 'Adijja

3.   'Amira b. el-Sekena

4.   Vahšijja - ubicu hamzinog

... pa im reče: Idite ka toj džamiji, čiji su opslužitelji nasilnici, i srušite je i spalite. Odmah pođoše put džamije, sve dok ne dođoše do plemena Benu Salim b. Avf koji bijahu bliski Maliku b. el-Dahšemu. Malik reče: Pričekajte me da donesem vatrenu baklju iz moje familije. Ode i uze vatrenu baklju od palmine grane, i odoše ka džamiji. Uđoše u nju, kad u njoj zatekoše neke od njenih opslužitelja. Spališe džamiju i srušiše je, a oni što su klanjali u njoj se rasturiše. Poslanik s.a.w.s., je kasnije naredio da se od tog mjesta napravi deponija smeća gdje će se bacati džife i mrcine. Ebu Amir asketa je umro u sam i usamljen u izgnanstvu, u vizantijskom Šamu!

Bilježi se da je delegacija plemena Benu Amr b. Avf, koji su izgradili džamiju Kuba, došla kod Omer b. el-Hattaba r.a., za vrijeme njegova hilafeta, kada su tražili od njega da dozvoli Medžme'i b. Džariji da im imami u džamiji. Omer r.a., reče: Ne, tako mi ni'imeta oka! Zar on nije bio imam u džamiji dirar!? Medžme'a mu reče: O vođo pravovjernih, nemoj žuriti. Tako mi Allaha – klanjao sam kod njih ali nisam znao šta planiraju i kriju, a da sam znao ne bih kod njih klanjao. Bio sam dječak, koji je znao učiti Kur'an, a oni su bili stariji, i nisu znali učiti Kur'an. Klanjao sam, a nisam pomišljao ni na šta drugo osim da žele ibadetiti i približavati se Allahu dž.š., i opet naglašavam da nisam znao šta u dušama nose. Omer r.a., mu je prihvatio opravdanje, i povjerovao mu je, i naredio mu je da bude imam u džamiji Kuba.
'Ata rhm., kaže: Kada je za vrijeme Omera r.a., došlo do osvajanja brojnih oblasti i područja – Omer r.a., im je naređivao da prave džamije, i uz to bi im naređivao da u jednom gradu ne prave po dvije džamije, gdje će jedna biti na uštrp drugoj!“ (Pogledaj: Tefsir el-Begavi, 1/93.)
Imam Ibnul-Dževzi rhm., kaže: „Mufessiri kažu: Kada je pleme Benu Amr b. Avf izgradilo mesdžid Kuba, i pozvalo Poslanika s.a.w.s., na šta im se on odazvao, i klanjao im u džamiji – na tome im zavidješe njihovi saplemenici Benu Ganem b. Avf, a ujedno su bili jedni od ensarijskih munafika, pa se dogovoriše da i oni naprave jednu džamiju, gdje će pozvati Poslanika s.a.w.s., da klanja u njoj, a kasnije i Ebu Amira asketu.“ (Pogledaj: Zadul-Mesir, 3/500.)

Poznati mufessir šejh Ibnu Ašur rhm., kaže slijedeće: „Allah dž.š., se ovim ajetim srdi na određenu grupu ljudi tj. na grupu licemjera koji su izgradili džamiju u neposrednoj blizini džamije Kuba – s lošom namjerom, kako bi odbili jedan broj muslimana od džamije vjernika, i prebacili ih u svoj tabor i u svoju ličnu džamiju!“ (Pogledaj: Tefsir el-Tahrir vel-Tenvir, 1/1908.)

Imam Džessas rhm., kaže: „Cilj od izgradnje te džamije je bio razbijanje vjernika, i dijeljenje istih na dvije skupine, gdje će jedni klanjati na jednom mjestu, a drugi na drugom, kako bi se razjedinili, i kako bi nestalo među njima ljubavi – i kako bi kasnije mogli rahat udarati po Poslaniku s.a.w.s., i Islamu, gdje će se međusobno dogovarati i šurovati, bez ikakvog straha od ostalih muslimana, jer se oni poslije toga neće miješati sa njima. „Pripremajući je za onoga koji se protivu Allaha i Njegova Poslanika još prije borio“ – Ibnu Abbas i Mudžahid kažu: U pitanju je Ebu Amir fasik, poznatiji odranije kao asketa. Bio je žestok neprijatelj Allahovom Poslaniku s.a.w.s., iz inata i zavisti, zbog toga što mu je Poslanik s.a.w.s., povrijedio rijaset i vođstvo koje je uživao u plemenu Evs prije njegovog s.a.w.s., dolaska i hidžre ka Medini.
„Ti u njoj nemoj nikada molitvu/namaz obaviti!“ – u ovom ajetu je dokaz tome da je zabranjeno i haram klanjati u mesdžidu/džamiji koja je napravljena radi nanošenja štete i izazivanja nereda među vjernicima, i da je obaveza srušiti je zbog toga što je Allah dž.š., zabranio Poslaniku s.a.w.s., da klanja u takvoj džamiji, napravljenoj zbog izazivanja fesada i nanošenja štete muslimanima. Poslaniku s.a.w.s., je tako propisano i radi jedne vrste poniženja prema onima koji su takvo što pokušali, za razliku od džamija čiji su korijeni u startu zaliveni takvalukom i bogobojaznošću!“ (Pogledaj: Ahkamul-Kur'an, 4/367.)
Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: „Selef – prve generacije ovoga ummeta, su mrzile obavljati namaz u džamijama sličnim spomenutoj džamiji; smatrali su da je stara džamija vrijednija od nove, jer je starija džamija udaljenija od mogućnosti da je napravljena radi štete za razliku od nove džamije za koju se je bojati da je takva, a starost džamije je ono što je za svaku pohvalu. Allah dž.š., kaže: „a poslije, njihovo mjesto je kraj Drevnoga/staroga hrama.“ (el-Hadždž, 33.); ili: „Prvi hram sagrađen za ljude jeste onaj u Bekki/Mekki, blagoslovljen je on i putokaz svim svjetovima.“ (Alu Imran, 96.) – starost objekta označava i mnogobrojnost ibadeta i bogoslužja obavljanog u njemu, što čini tu džamiju vrijednijom u odnosu na ostale!“ (Pogledaj: Medžmu'ul-Fetava, 17/470.)
U interesu očuvanja sloge i zajedništva, što je neprikosnovena islamska obaveza, muslimani su dužni međusobno se uvažavati, praštati jedan drugom i imati razumijevanja i osjećaja za suprotne stavove i mišljenja. Opći interes, sloga i tolerancija moraju biti važniji od ličnih stavova i prohtjeva, jer Muhammed, a.s. u jednom hadisu lijepo veli: “Ja garantiram kuću u Džennetu onome ko napusti raspravu, pa makar bio u pravu.”
Musliman se treba ponositi onim što učini na putu zbijanja ljudi i učvršćivanju bratske ljubavi i solidarnosti, a nikako svojim doprinosom raditi na cijepanju džema‘ata i zajednice, jer to je zlo koje se ničim ne može opravdati i iza toga zla mogu stajati samo loše, a nikako dobre i iskrene namjere. Muhammed, s.a.w.s., je naredio da se sruši džamija poznata kao “Mesdžidu Dirar” jer je bila podignuta s ciljem izazivanja nesloge i razbijanja džema‘ata. To je jasna poruka svim muslimanima do Sudnjeg dana šta zapravo znači sijanje nesloge i razdora u jednom džema‘atu a i u široj zajednici.

 

Pjesnik el-Mu'arra el-Kanu',

u djelu „El-Vafi fil-Vefejat“, 1/1074.,

je izrekao stihove slijedeće sadržine:

 

„O vi što napraviste mesdžidud-dirar

Cicijaštvo njegovo je zaslužno ukora.

Da ste vi ti koji pozivate starome islamu

Bili bi ste od onih koji su u džamijama starim!“

Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha
minhadz.com
*
0
*
0
Logged
oracle

« Odgovori #57 u: Avgust 22, 2007, 10:39:36 »


STAVLJANJE PALMINE GRANE, CVIJEĆA I VIJENACA NA MEZAR                
Napisao dr. Husamuddin Afane       

Mnogi ljudi su uobičajili da stave palmino granje na kaburove, a posebno u danima Bajrama kada posjećuju kaburove. Neki stavljaju vijence od cvijeća i ruža na kaburove u bajramske dane, a i u drugim prilikama.

 

            Isto tako, mnogi ljudi su uobičajili da nose vijence od cvijeća na dženazama, a poslije ukopa se ti vijenci stave na mezar.

            Neki, a posebno vladari i njihovi sljedbenici, idu na spomenike neznanim junacima, ili kipovima vladara te na njih stavljaju vjence. Sve su ovo novotarije i uvedne stvari, a to se može pojasniti sljeećim:

            Nošenje vijenaca na dženazama i stavljanje na kaburove poslije ukopa predstavlja slijepo slijeđenje nemuslimna. Isto se odnosi na stavljanje vijenaca neznanim junacima, šehdima, velikanima, što je slijepo oponašanje nemuslimana, a oponašanje njih nam je zabranjeno.

            Neki argumentiraju dozvolu stavljanja palminog granja na kaburove navodom iz hadisa od Ibn Abbasa koji prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s.,  da je prošao pored dva kabura u kojima su ljudi bili kažnjavani. Rekoa je: „Oni se kažnjavaju, a ne kažnjavaju se radi nečeg velikog. Jedan od njih se nije čuvao mokraće, a drugi je prenosio tuđe riječi.“ Potom je uzeo sirovu palminu granu i raspolovio je na dva dijela, a potom ih usadio u kaburove. Upitaše: „Allahov Poslaniče, zašto si to učinio?“ Reče: „Možda će im olakšati patnja dok se ne osuše.“ (El-Buhari sa Fethom, 3/468; Muslim sa komentarom od Neveija, 1/532)

            Argumentacija ovim hadisom stavljanja palminog granja na kaburove ne može biti prihvaćena. Imam El-Hattabi kaže: „Poslanikovo stavljanje polovine grane na svaki od kaburova i riječi „Možda će im olakšati patnju dok se ne osuše“ gledaju se iz aspekta teeberruka (blagoslova) iz tragova Vjerovjesnika, s.a.v.s.,  i njegove dove za olakšanje. Kao da je trajanje vlažnosti ova dva dijela grane učinio granicom za olakšanje patnje, a ne zato što se u sirovoj grani nalazi neko značenje koje se nalazi u suhoj. Mnogi obični ljudi u većini pokrajina stavljaju sirove grane u kaburove svojih mrtvih. Oni tako čine, a to nema opravdanja ni iz jednog aspketa. Allah najbolje zna.“ (Mealimus-sunen, 1/18)

            Ovo što je rekao El-Hatabi ukazuje da je stavljanje granja na kaburove specifično samo za Vjerovjesnika, s.a.v.s.,  jer Uzvišeni Allah mu je dao znanje i obavijestio ga da se dotična dva mrtva kažnjavaju u svojim kaburovima. Niko poslije Allahovog Poslanika, s.a.v.s., ne zna da li se mrtvi kažnjavaju u svojim kaburovima, ili su u blagodatima, zato što nema objave poslije Muhammeda, s.a.v.s,.

            Ibnul-Hadždž kaže: „Riječi Poslanika, s.a.v.s., „Možda će im olakšati patnju dok se ne osuše“ vraćaju se na bereket, jer je Vjerovjesnik, s.a.v.s.,  dodirnuo ove grane. To je imam Et-Tartuši, Allah mu se smilovao, posebno naslovio tekstom u knjizi „Siradžul-muluk“. Poslije spomena ovog hadisa rekao je: „To je zbog blagoslova njegove, s.a.v.s, ruke.“

            Ni od jednog ashaba, radijAllahu anhu, nije preneseno da su to činili, jer da su shvatili tako, svi bi se utrkivali da čine slične postupke i to bi iziskivalo da ukopavanje u palminjacima bude pohvalno. (El-Medhal, 3/294-295)

            Pisac knjige Avnul-Ma'bud  kaže da El-Hattabijevo mišljenje podržava sljedeći navod kojeg spominje Muslim na kraju knjige u dugom hadisu od Džabira o dvojici umrlih gdje se spominje da je Poslanik, s.a.v.s, rekao: „Volio sam da mojim zalaganjem od njih se odigne patnja sve dok su dva pruta sirova.“ (Avnul-ma'bud, 1/25)

            Šejh Ahmed Muhammed Šakir komentarišući El-Hattabijeve riječi kaže: „Istinu je rekao El-Hattabi. Mase sve više ustrajavaju u ovom djelu koje nema utemeljnja i u tome pretjeruju posebno na području Egipta oponašajući kršćane, tako da su počeli stavljati cvijeće na kaburove i međusobno se njime darivati. Ljudi ga stavljaju na kaburove svojih bližnjih i poznanika kao vid pozdrava i kurtoazije prema živima. To je gotovo postala službena tradicija u međudržavnim odnosima. Nalazimo velikane muslimana da kada dođu u neki od evropskih država odu na grobove njihovih velikana ili na grobove neznanih junaka i na njih stavljaju vijence. Neki stavljaju i umjetno cvijeće oponašajući tako nevjernike i slijedeći običaje onih prije njih. Učenjaci ih ne prekoravaju u tome, već vidiš da sami to čine na kaburovima svojih mrtvih. Saznao sam da većina vakufa koji se nazivaju humanitarni vakufi zarađuju od granja, vijenaca i mirisa koji se stavljaju na kaburove. Sve su ovo novotarje i nedjela koji nemaju utemeljenja u vjeri, nemaju uporišta u Kur'anu i Sunnetu,  a učenjaci su dužni da ih negiraju i da ponište ove običaje, prema svojim mogućnostima.“ (Komentar šejha Ahmeda Šakira na ssunenu Et-Tirmiz, 1/103)

            Također je rekao: „Ispravno je da je stavljanje granja bilo specifično za Vjerovjesnika, s.a.v.s.,  i specifično za ova dva kabura s dokazom da to Poslanik, s.a.v.s, nije više radio, kao što nisu radili ni ashabi tokom njegovog života niti poslije. Oni su najbolje shvatali vjeru i najviše su priželjkivali da zadobiju dobro.“ (Komentar šejha Ahmeda Šakira na Sunenu Et-Tirmiz, 1/107)

            Šejh Mahmud Hattab es-Subki kaže: „Nije potvrđeno da je Poslanik, s.a.v.s, to činio osim na ova dva kabura, što ukazuje da je to specifično samo za tu okolnost i da je posebno zalaganje, a nije opećnit sunnet. Također, dokaz je da ovakav postupak nije potvrđen ni od jednog ashaba, osim Burejde, a posebno ispravnih halifa, tj. da je stavio granu ili nešto drugo na kaburove. Da je to sunnet, ti imami ga sigurno ne bi izostavili. Poslanik, s.a.v.s, je rekao: „Pridržavajte se moga Sunneta i sunneta upućenih i razboritih halifa. Čvrsto se za njih uhvatite.“ (Hadis prenosi Ebu Davud, Ibn Madže, Ibn Hibban u Sahihu, Et-Tirmizi koji kaže da je sahih)

            Burejdin argument nije argument za druge, kao što je poznato. Ono što je rekao El-Hattabi je preče, a posebno što većina ljudi stavljanje granja i sl. nosi kao uvjerenje kojeg čisti Šerijat u potpunosti odbija, a što se vidi iz njihovih stanja  govora. (El-Munhelul-azib, 1/83-84)

            Predaja od Burejde na koju ukazuje Es-Subki je ona koju spominje El-Buhari kao komentar, a glasi: „Burejde el-Eslemi je oporučio dda se na njegov kabur stave dvije grane.“ (El-Buhari sa Fethom, 3/465)

            Hafiz Ibn Hadžer kaže: „Ovu predaju je Ibn S'ad uvezao iz pravca Mevreka El-Adžlija. Burejde je protumačio hadis u općenitom smislu i nije ga smatrao posebnim za ta dva čovjeka. Ibn Rešid kaže: „Iz postupka El-Buharija se vidi da je to specifično samo za ova dva kabura, pa je zato odmah za naveo govor Ibn Omera u kome se kaže da će mu hlad praviti njegova djela.“ (Fethul-Bari, 3/366)

            Imam El-Ajni spominje da Ibn Omer smatra da je stavljanje granja na kaburove bilo specifično samo za slučaj Poslanika, s.a.v.s.,. (Umdetul-kari, 6/252)

            Šejh Muhammed Reših Rida, govoreći o hadisu u kome se navodi stavljanje granja na kaburove, kaže: „To je okolnost vezana za nevidljivu činjenicu koja se ne može shvatiti razumom i očituje se da je jedna od specifičnosti Vjerovjesnika, s.a.v.s., .“ (Tefsirul-Menar, 8/264)

            Šejh El-Albani kaže: „Da je sirovost grane bila ciljana, to bi ispravni prethodnici shvatili i postupali po tome, pa bi stavljali granje i štapove i sl. na kaburove prilikom posjeta. Da su to činili, uveliko bi bilo poznato i prošireno. To bi od njih do nas prenijeli povjerljivi ljudi, jer su to činjenice koje privlače pogled i izazivaju motive da se prenesu. Pošto nisu preneseni, onda se to nije ni dešavalo. Približavanje Allahu putem ovoga je novotarija.“ (Ahkamu dženaiz, str. 201)

Stalna komisija za naučna istraživanja i fetve odgovorila je na pitanje vezano za stavljanje palminog pruća na kaburove, a glasi: Ibn Abbas kaže: „Vjerovjesnik, s.a.v.s.,  je prošao pored dva kabura i rekao: „Njih dvojica se sada kažnjavaju, a ne kažnjavaju se radi nečeg velikog. Prvi se nije čuvao mokraće, a drugi je prenosio tuđe riječi.“ Potom je uzeo sirovu palminu granu i rascijepio je na dvoje, te u oba kabura zasadio ove grane. Rekoše: „Allahov Poslaniče, zašto si to učinio?“ Reče: „Možda će im to olakšati patnju dok se ne osuše.“ (El-Buhari)

            Da li nam je dozvoljeno da se povodimo za Vjerovjesnikom, s.a.v.s., u tome, da li je dozvoljeno da stavljamo nešto slično palminom pruću kada je sirovo i zeleno, analogno palminom pruću ili je dozvoljeno da zasadimo drvo na kaburu kako bi bilo stalno zeleno, i to s ovim ciljem?

            Odgovor glasi: Poslanikovo stavljanje palminog pruća na kaburove i nada da će im se olakšati patnja, tj. ovoj dvojici, je zaseban događaj i ne može se uzeti općenito, jer je Uzvišeni Allah dao Poslaniku, s.a.v.s.,  da vidi stanje ove dvije osobe, tj. njihovu patnju. To je specifično samo za Allahovog Poslanika, s.a.v.s., a nije bio stalni sunnet koji se činio na kaburovima muslimana, već se to desilo dva ili tri puta, ako se pretpostavi maksimalni broj ovih događaja. Nije poznato da je to činio ijedan ashab, a oni su najčvršće nastojali da se povode za Poslanikom, s.a.v.s., i najbolje su nastojali da koriste muslimanima, osim što se prenosi od Burejde El-Eslemija da je oporučio da se na njegov kabur stave dva palmina pruta. Ne znamo ni od jednog ashaba, radijAllahu anhu, da se složio s Burejdom u tome. Allahu pripada uputa, neka je salavat i selam na našeg Vjerovjensika, njegovu porodicu i ashabe. (Fetve Stalne komisije, 3/326-327)

            Potrebno je znati da pravac islama ne podržava izražavanje počasti šehidima koji poginu na Allahovom putu tako što će im se podizati spomenici, ili spomenici neznanim junacma i sl. nazivi. Sve ove stvari su uvedne kao novotarija i novopridošle u podneblje gdje žive muslimani.

minhaz.com
*
0
*
0
Logged
oracle

« Odgovori #58 u: Avgust 22, 2007, 10:41:43 »


PRAVDA JE NAJVEĆI CILJ ŠERIJATA                
Napisao dr. Velid b. Rašid Es-Se'idan       

Ova postavka pojašnjava da je ovaj Šerijat sredina između nemarnih i ekstremnih, između onih koji zapostavljaju i koji pretjeruju, jer je pravda jedna od najvećih stvari čijoj je potvrdi Šerijat posvetio veliku pažnju.

     Umjerenost je vanjska odlika ove vjere i ovog ummeta, jer ga je Allah Uzvišeni odlikovao najputpunijim zakonom i najispravnijim pravcem, najjasnijim putem. Šerijat je sazdan na pravdi i umjerenosti. Umjerenost koja je najbolja i najuzvišenija u svim stvarima je poput Firdevsa koji je najviši i najbolji dio Dženneta. Ko je u svojim uvjerenjima i ibadetu umjeren ući će u Firdevs, inšaAllahu Te'ala.

Dokazi za ovu postavku su mnogobrojni, a od njih su i riječi Uzvišenog: "Tako smo vas učinili zajednicom sredine, kako biste bili svjedoci drugim ljudima, i kako bi Poslanik vama bio svjedok.“ (El-Bekare, 143) Umjerenost je ovdje jedna od najvećih odlika ovog ummeta, neka mu Allah poveća počast i uzvišenost. Učenjaci kažu: Tj. Oni su odabranici, pravednici. Također, u hadisu Enesa stoji da je rekao: „Došla su tri čovjeka u kuće Vjerovjesnikovih, s.a.v.s, supruga pitajući za njegov ibadet, pa kada su o tome obaviješteni kao da su ga smatrali isuviše malenim. Zatim su rekli: „Gdje smo mi u odnosu na Allahovog Poslanika, s.a.v.s,? Njemu je oprošteno što je prije počinio, i što će počiniti kasnije. Jedan reče: „Što se mene tiče, ja ću klanjati noći i nikako neću spavati.“ Drugi ej rekao: „Ja ću postiti tokom cijele godine i neću niakko prekidati post.“ Sljeeći je rekao: „Ja ćuizbjegavati žene i nikako se neću ženiti.“ Allahov Poslanik, s.a.v.s, je došao i rekoao: „Jeste li vi oni koji su rekli tako i tako? Tako mi Allaha, ja najviše od Njega strahujem i najbogobojazniji sam, ali ja postim i prekidam post. Klanjam, a i spavam. Ženim se ženama, a onaj koji izbjegava moj sunnet nije od mene.“ (Muttefekun alejhi) Ovaj hadis jasnom vanjštinom ukazuje da se traži pravednost u ibadetu. Zato nema pretjerivanja, kako su rekli ovi, niti nemara tako da se ostave dobrovoljna djela, već se traži umjerenost. Treba klanjati, a i spavati. Postiti i prekidati post, ženim se ženama jer u islamu nema monaštva. Ovo je, tako mi Allaha, čista pravednost. U prilog ovome idu i riječi Poslanika, s.a.v.s,: „Tvoj Gospodar kod tebe ima pravo, tvoja duša kod tebe ima pravo, a i tvoja porodica kod tebe ima pravo, pa daj svakome onome ko zaslužuje njegovo pravo.“ Zato jedno pravo ne treba da opire drugom. Također, postoji i zabrana Vjerovjesnika, s.a.v.s, Abdullahu b. Omeru b. El-Asu o stalnom postu, a dozvolio mu je olakšicu da posti jedan dan, a drugi ne posti. Također, u prilog ovome ide hadis Burejde El-eslemija koji je rekao da Allahov poslanik, s.a.v.s, kaže: „Držite se umjerene upute jer onaj koji je žestok u vjeri ona će ga savladati.“ (Prenosi ga Ahmed u Musnedu) U hadisu Ebu Hurejre stoji: „Ispravljajte se, približavajte, obradujte, i pomozite se jutarnjim i večernjim namazom sa nešto noćnog.“ Ovi i drugi hadisi ukazuju da je ustanovljeno i naređeno ono što Allah i Njegov poslanik vole, a to je umjerenost i pravednost u ibadetu, a također u uvjerenjima. Sve što prekoračuje granice pravednosti smatra se pokuđenim, svejedno radilo se o pretjerivanju ili nemaru. Iz ove postavke granaju se mnogobrojne druge, a od njih su: današnje sufije su na jasnoj zabludi i ono što zastupaju ne spada u Allahuvu vjeru ni u čemu. Sebe opterećuju teretima ibadeta koji nemaju nikakvog utemeljenja. Vidiš kako se natovare tim stvarima, pa jedan od njih putuje po predjelima, druži se zmijama i divljači, zavjetuje se na šutnju itd. Sve ovo čini da bi doašo do stepena otkrovenja i nadnaravnih pojava. Međutim, ovakav čin nema nikakve veze sa vjerom, jer predstavlja izlazak iz granica pravednosti. Neki u jednoj noći klanjaju hiljade reka'ata ili više, a to je preopterećivanje duše onim što ne može učiniti. Poslanik, s.a.v.s, nije klanjao više od jedanaest reka'ata, a on je od svih nas bio najbogobojazniji.

Zato onaj koji sam prema sebi pretjera stalnim postom, stalnim iscrpnim noćnim namazom tako da zapostavi druge obaveze pogriješio je i zaslužuje kaznu.

Isto tako je uvjerenje sljedebnika suneta o vladarima koje je umjereno između onih koji pretjeruju i onih koji su nemarni. Onaj koji je nemaran pokorava im se u nepokornosti,  akoji pretjerujj naređuje borbu protiv njih samo zato što čine velike grijehe. Umjereni kažu: Nema pokornosti takvima ukoliko narede nepokornost (grijeh), a nije dozvoljeno protiv njih se boriti samo zato što čine velike grijehe, osim ako vidimo jasno nevjerstvo koje će nama od Allaha biti dokaz, te da postoji preovladavajuće mišljenje o pobjedi, a u suprotnom nikako. Prethodno je spomenut dio ogranaka postavke umjerenosti. Allah najbolje zna.

minhaz.com
*
0
*
0
Logged
oracle

« Odgovori #59 u: Avgust 22, 2007, 10:43:08 »


OD KOGA TRAŽITI DOVU                
Napisao dr. Velid b. Rašid Es-Se'idan       

Dova se traži samo od živog, prisutnog i sposobnog. Ovo su tri uslova, pa ako se ispune onda je takva dova dozvoljena, a ako se ne ispune onda nije dozvoljeno činiti tevessul time. Prvi uslov: Život, tj. da onaj od koga se traži dova bude živ....

 , pa stoga nije dozvoljeno tražiti dovu od mrtvoga, jer mrtvi za sebe ne posjeduje štetu ni korist, ni smrt, ni život, ni proživljenje. Zapravo, on je siromah, zatočenik svojih djela, pa ako bude radio dobro dobro će mu biti, a a ko bude rado zlo zlo će mu biti. Uzvišeni kaže: „Mrtvi su, nisu živi.“ (En-Nahl, 21) Odavde prepoznaješ grešku onih koji ulaze u kabure ili dozivaju određenog evliju ili vjerovjesnika. Vidiš kako ih dozivaju za otklanjanje nedaća i nesreća. Sve ovo je veliki širk koji izvodi iz vjere i nije nikako dozvoljen. Dozivanje mrtvih nije dozvoljeno, a Vjerovjesnik, s.a.v.s, je umro i ukopan u Aišinoj, r.a., odaji. Ashaba je bilo mnogo, od njih su četvereica halifa i drugi. Međutim, ni od jednog od njih nije potvrđeno d aje dozivao Vjerovjesnika, s.a.v.s, poslije smrti. Zapravo, kada bi ih snašla kakva nedaća sami su dovili ili tražili od kakavog živog, prisutnog i sposobnog da uputi dovu za njih. Muslimani su u doba Omera b. Hattaba dovili za kišu putem El-Abbasa, Vjerovjesnikovog, s.a.v.s., amidže. Od Vjerovjesnika, s.a.v.s, prenosi zabrana uzimanja grobova za bogomolje i činjenjem tih mjesta mjestima dova, jer o uzimanju kaburova za mesdžide Allahov poslanik, s.a.v.s, kaže: „Nemojte svoje kuće činiti kaburovima, a ni moj kabur svetkovinom. Donesite salavat gdje god bili, jer vaš salavat do mene dolazi.“ Od Muhammeda b. El-Hasena b. Alijja b. Ebi Taliba se prenosi da je ugledao čovjeka da je prilazio otvoru kod Vjerojesnikovog, s.a.v.s, kabura. Ulazio bi u njega i dovio, pa mu je to zabranio. Rekao mu je: „Hoćeš da ti ispričam hadis kojeg sam čuo od moga oca, a on od moga djeda, a on od Allahovog Poslanika, s.a.v.s, koji je rekao: „Ne uzmajte moj grob za svetkovinu, niti svoje kuće činite kaburovima već donosite salavat na mene, jer vaša predaja selama dolazi do mene gdje god vi bili.“ Prenosi ga El-Makdisi u El-Muhtaru. Hadisi zabrane toga su mnogobrojni, a od njih je i hadis od Aiše u oba Sahiha o abesinskoj crkvi i pričio njoj, te hadis Ibn Abbasa u oba Sahiha, također, o Vjerovjesnikovoj, s.a.v.s, zabrani toga na samrti.

            Znaj da je onaj koji uputi dovu mrtvima zašao u veliku propast, jer ga onaj kojeg doziva  ne čuje, a a ko ga nečuje kako će mu se odazvati. Pa kada bi ga i čuo ne bi bio sposoban odgovoriti, jer za sebe ne posjeduje ni štetu ni korist. Kako može imati nešto za drugoga, jer onaj koji nešto izgubi ne može ni drugom dati. Drugi uslov je da onaj od kojeg se traži dova bude prisutan, a prisustvo može biti stvarno ili pravno. Stvarno prisitvo je da vidiš čovjeka ispred sebe  prirodnim viđenjem i da od njega zatražiš da učini dovu za tebe. Pravno prisustvo označava da čuješ njegov govor i da čuje tvoj govor, međutimm ne vidiš mu lika. Ili, tvoj zahtjev za dovu do njega stigne nekim drugim opipljivim, poznatim putem. Ukoliko ne bi bio u njegovom vidokrugu, a ima telefon, pa zatražiš od nekog da uputi dovu za tebe preko telefona, ne bi bilo smetnje, jer za takvog važi pravni propis kao da je prisutan, ali ipak je bolje ovo ostaviti iz preventive. Isti je slučaj kada bi nekom poslao pismo i zatražio u njemu dovu za sebe. Ono će do njega doći, pročitat će ga i za to nema smetnje, inšaAllahu Te'ala. Međutim, ostavljanje ovoga je preče iz preventive i za izlazak iz razilaženja. Shodno ovome nije dozvoljeno tražiti dovu od odsutnoga koji nije prisutan ni stvarno, ni pravno, jer kako će odsutni čuti tvoj poziv, osim ako si uvjeren da on poznaje nevidljivi svijet, a to je širk. Allahu se utječemo od toga. Uzvišeni kaže: "Reci: 'Niko, osim Allaha, ni na nebu ni na Zemlji, ne zna gajb.“ (En-Neml, 65) Znači, kada ga dozivaš, a on je odsutan, činiš to samo zato što si uvjeren da on poznaje nevidljivi svijet. Treće uslov je da onaj od kojeg se traži dova bude sposoban. Čulnom sposobnošću  da dpvi za tebe. Svi su sposobni uputiti dovu Uzvišenom osim mrtvih. Neki dodaju četvrti uslo, a glasi: Da onaj koji doziva bude dobar. Ovo je prirodan uslov, jer niko neće tražiti upućivanje dove kod drugoga osim kada kod prepoznaje naznake uslišavanja. Svako traži ono što je bolje, jer nastoji da njegova dova bude uslišana, s tim da postoji bojazan za one koji iskazuju navodnu ispravnost poput zalutalih sufijskih šejhova i sl. Kada se ostvare ovi uslovi dozvoljeno je onda zatražiti dovu osim što postoji pitanje da li je bolje tražiti dovu od drugoga, ili je ostavljanje toga preće.

            Odgovor glasi: ovo se razlikuje shodno različitostima nijjeta onoga ko to zahtijeva. Ako mu je cilj da se okoristi dovom drugoga, onda je to suprotno onome prečem, jer ispravni prethodnici nisu imali takav običaj. Međutim, to je ipak dozvoljeno, osim ako je krajni cilj da se okoriste obični ljudi. Onda je poželjno i prema ovome se gleda na zahtjev Omera od El- Abbasa da im uputi dovu za kišu, jer je korist opća za sve ljude, a ne samo za Omera.  Ako onaj koji traži ima za cilj da onaj koji doziva bude povodom dova isljučivo meleka, onda je to i Poslanik, s.a.v.s, činio sa Omerom kada mu je rekao: „Nemoj zaboraviti uputiti dobru dovu za nas.“ Vjerovjesnik, s.a.v.s, nije u potrebi za Omerovom dovom, već želi da se Omer okoristi, jer niko neće doviti za scoga brata u njegovom odsustvu, a ad a Allah za njega neće zadužiti meleka koji će mu odgovarati: „I tebi isto pripada.“ Zadovoljit ćemo se ovim govorom, kao ne bi odužili i izašli van okvira postavljenog cilja. Allah najbolje zna.

minhadz.com
*
0
*
0
Logged
Stranica: 1 2 3 [4] 5 6 ... 13 Idi gore Printaj 
« prethodno sljedeće »
Skoci na:  

Posjetilaca: 64084191
Copyright © IslamBosna.ba
Powered by SMF 1.1.15 | SMF © 2006, Simple Machines