ForumIslamBosnaTražiKontaktŠuraLoginRegistruj se

Privatni kutak

IB - Dućan:

Zadnji tekstovi:

Podrži IB:

Zadnji postovi:

Poruke dana
Aferim dana:
Bezze dana:


Statistika
Poruka: 617798
Tema: 65179
Članova: 57037
Najnoviji član: Ismaelgype


Popularno

+  IslamBosna Forum
|-+  Forum na bosanskom jeziku
| |-+  Islam (Moderator: Ummu_abdullah)
| | |-+  Fotografija
0 Članova i 1 Gost citaju ovu temu. « prethodno sljedeće »
Stranica: [1] 2 Idi dolje Printaj
Tema: Fotografija  (Čitanja 12618 puta)
abidaga
Oflajn
750
Vidi Profil
« u: Juli 27, 2009, 00:34:04 »


Aida Begić Zubčević


Uljepsavanje je jedan od najnormalnijih i najbazicnijih fenomena u vezi sa ljudskim rodom, posebno zenom. Ljudi se uljepsavaju od kada je svijeta i vijeka. Kriteriji koji odreduju da je nesto lijepo ill nije, historijski, kulturoloski, socioloski su razliciti. Na kraju krajeva, o ukusima se ne raspravlja i lijepo svako vidi onako kako - vidi. Medutim, trendovi lijepog su stvar koja se namece, pazljivo gradi i osmisljava. Kad pogledamo stare fotografije nasih roditelja, najcesce nam izgledaju smijesni, a oni se hvale i brane da je bas ta frizura i da su takvi reveri bill apsolutni hit u njihovo vrijeme. Znaci, oni su sebi i drugima tad bill 'cool', a nama danas nakaradni ill u najboljem slucaju prevazideni.
Kad sam postala majka, po prvi put sam pocela razmisljati o tome da ce i moje fotografije nekad neko sa zanimanjem gledati. To me je natjeralo prvo da ih pregledam i neke od njih unistim. Onda sam ih sve prebacila u podrum, bojeci se, a i nadajuci se donekle da ce ih dokrajciti vlaga i misevi. Kao utjeha i nova bojazan pojavile su se ove digitalne fotografije kojih mozes 'stancati' do mile volje i nikad ih ne izraditi. To znaci da mogu veoma lako otici u nepovrat i da se niko nikad nece smijati mojoj odjeci i stilu. All, od te mogucnosti me je u isto vrijeme obuzela i jeza, jer to bi znacilo da ce se za buduca pokoljenja izgubiti moj lik, a ta pomisao o 'nestajanju' s ovog svijeta mi se nije nimalo svidjela.
E, tu dodoh do razmisljanja o smislu uljepsavanja i
Ijepote. Uljepsavanje zene muslimanke u sebi nosi savrsenstvo sklada i smiraja, kao uostalom i sve u islamu. Oslobadaje nepotrebnih tereta kojim je inace svijet opterecen. jer njena Ijepota se stitii cuva za samo odabrane oci. Tu i tad Ijepota dolazi na svoje mjesto i svodi se na individualni dozivljaj, a ne na masinsku proizvodnju

Svako od nas je jedinstven i neponovljiv u svojoj Ijepoti i kao takav je predodreden da se svidi onom koji je, opet u svojoj neponovljivosti, stvoren da je prepozna i voli. Kako je lijepo i jednostavno teziti da se svidis samo jednoj osobi, a ne vascijelom dunjaluku. Koliko samo komsinica, kolega i kolegica, prijatelja i neprijatelja otpada u toj teznji da se svidis. Kao da ti teret cijelog svijeta padne sa pleca i svede se na jednostavnost odnosa s jednim covjekom, tj. tvojim muzem.
Zene usmjerene na to da se svide i petom i desetom, nikad ne dodu do ove jednostavnosti, pa cak ni u starosti. Tu dodosmo do na pocetku pomenutih fotografija. Starije zene koje su bile lijepe i mozda jednom u zivotu mislile da su dosle do tacke kad su se svima svidale i komsinicama i kolegama i muzevima i zenama, one se ne vole fotografisati, vec uvijek kao dzoker vade neke stare slike koje ih prikazuju u najljepsem svjetlu. U njihovom pogledu, dok posmatraju same sebe na tim fotografijama, moze se prepoznati da i danas one sebe vide u torn davnasnjem svjetlu, nikad pomirene s neumitnoscu starenja i smrti. Mnoge bas zbog te nepomirenosti s dvije najvece izvjesnosti ovog zivota pokusavaju prevariti i izbjeci ono sto ne moze biti izbjegnuto. Podvrgavaju se plasticnim operacijama i u svojoj starosti oblace one boje i krojeve koje im vec decenijama ne pripadaju. Grcevito pokusavaju ostati u stadiju u kom su bile najIjepse. Cini mi se da ce svjedocanstvo takve starosti, koja imitira mladost, biti mnogo nakaradnija slika od prevazidenih krojeva. Ako i budemo 'ofirni' nasoj djeci dok nas budu gledali na starim fotografijama, nadam se da ce to biti zbog mode, a ne zbog nesklada izmedu godina i zrelosti koje te godine od nas zahtjevaju.

za semerkand Aida Begić Zubčević


« Last Edit: Juli 27, 2009, 00:39:06 od abidaga »
*
0
*
0
Logged
abidaga
Oflajn
750
Vidi Profil
« Odgovori #1 u: Juli 29, 2009, 21:10:04 »




Sjetva i žetva
za semerkand Aida Begić-Zubčević

Činjenica da se sve krece i da nista ne stoji je ohrabrujuca i zastrasujuca u isto vrij'eme. U kretanju je bereket! U kretanju je zivot! U nama i svemu oko nas se dogada kretanje. Od krvi koja kola venama, vazduhu kojeg udisemo, svoj prirodi oko nas.
Kretati se mozemo naprijed, nazad, ukrug. Kako god, stajati ne mozemo. Ono sto smatramo stagnacijom, stajanjem je, zapravo, kretanje unazad. Nazadak.
U nasem svakodnevnom zivotu nam se cesto dogadja privid kretanja naprijed, Idemo na posao, vracamo se kuci, odmaramo, onda dodje vikend, pa idemo na vikendicu ill izlet i tako godinama. lako nam se cini da nekud idemo i da napredujemo, zivot u kolotecini je vrcenje u krug. Zivot u toj vrsti ustaijene udobnosti je ustvari nazadak.
Kad nekome ko ima standardne navike i zivi u ko-lotecini predlozimo da jedno nedjeljno poslijepodne odvoji da uradi bilo kakvu pozeljnu aktivnost zvanu hizmet, naprimjer, da pomogne da se obradi vakufska zemlja, obidje bolesni prijatelj ili da se podvrgne bilo kakvom poslu koji se ne naplacuje na ovom, vec na onom svijetu, nailazimo na otpor. Hiljadu opravdanja, objasnjenja i razloga se javi u trenutku kad covjek treba da razbije ustaljenost. Odmah pominje porodicu koja mu je prioritet, a nedjelja je jedini dan koji provodi s istom. Stavise, za njegovo ionako krhko zdravlje nije dobro da radi u njivi. Uostalom, on je iz grada, pa i ne zna okopavati, sijati... Ako treba, on ce, cini se, radije oboljeti od smrtonosne bolesti i zavrsiti u bolnici kako bi dokazao sebi i drugima da zaista ima opravdanje da ne dode na radnu akciju.
Nije nista neobicno da se nasa dusa i tijelo bune
protiv razbijanja kolotecinte all je neakicno da mi sami
 

*
0
*
0
Logged
abidaga
Oflajn
750
Vidi Profil
« Odgovori #2 u: Juli 29, 2009, 21:22:41 »


nastavak

u jednom trenutku povjerujemo u sve glupe i neosnovane argumente koje izgovaramo onom ko nas je na pomenutu akciju pozvao.
Bilo bi ljudski i mnogo postenije sebi priznati da neces i da ti je mrsko, sa svijescu da to nije uredu i da se trebas popraviti, nego do kraja zivota vrititi se u krugu vlastitih lazi i obmana lijene duse.
Opravdanja su uvijek tipicna i ista. Muskarci naglo postaju odgovorni hranitelji i branitelji porodica, a zene postaju pozrtvovane majke koje bi rado pomogle da im nije te silne ljubavi i brige za nejac kojoj, eto, bas te nedjelje moraju priustiti neki vandredni program presudan za njihov psiho-fizicki razvoj.
Zapravo, ovakve situacije nam dokazuju kolika je nasa sebicnost. Mutavo bezgranicna. Samo gledamo da sebi udovoljimo.
Ali, istinski sebi ciniti dobro nije u ispunjavanju primarnih potreba za ,,hrkanjem" i ,,zderanjem", vec u cinjenju onoga sto ce nam omoguciti kretanje naprijed, prema Gospodaru svih svjetova. Racunica je jednostavna: ili odmarati i uzivati u nedjeljnim popodnevima ovog kratkog i nimalo slatkog zivota ili se malo potruditi, pa onda uzivati vjecno!
Cak i najokorjelijem dunjalucaru bi ova racunica trebala biti jasna, jer je velicanstvena u svojoj jednostavnosti, Malo se pomucis na pokojoj sjetvi i slicnim akcijama, a onda plodove zanjes vjecno.

Ali, sve je to lijepo i jasno dok nas ne uhvati nedjeljna ,,fjaka" - mi kunjamo, na TV-u sport ili kakva sapunica, a onaj ,,Azrail" bas u torn trenutku nazove da nas pita hocemo li doci da sijemo krompir! «
*
0
*
0
Logged
abidaga
Oflajn
750
Vidi Profil
« Odgovori #3 u: Avgust 01, 2009, 21:11:42 »


Graditelj
Aida Begić Zubčević za semerkand

Moglo bi se reći da zivimo u vremenu u kom nema vremena. Zvuci i jeste paradoksalno. Vremena ima i bit ce uvijek isto, ali je nas dozivljaj i nacin na koji to vrijeme koristimo promjenjiva kategorija.
Recimo, covjek je smislio sve moguce i nemoguce sprave da sebi olaksa i skrati vrijeme obavljanja bilo kojeg posla. I to je uredu. Mislim, ne bih se voljela vidjeti kako na ruke perem ves umjesto da se haman ,,sam" opere u masini za pranje. Niti bih voIjela ovaj tekst dostavljati po glasniku koji bi morao pjesaciti ili ici konjskom zapregom do redakcije, umesto sto samo kliknem send i tekst je na odredistu. Ali bih voljela imati mirna i tiha jutra i veceri u kojima ne zvone telefoni i u kojima s mirom masina pere ves, a ja razmisljam. No, dobro.
Sav napredak tehnike i tehnologije i njihove dobre i loše posljedice su duga i velika tema, ali ono sto je zastrasujuce je kako smo u jednom trenutku shvatili da, ako su nam dostupne informacije i prostori, samim tim njima i vladamo. Odrastanje, stjecanje znanja, dakle, razvoj jednog Ijudskog bica zahtijeva proces. Znaci, zahtijeva vrijeme. Ako mozemo na internetu za cas naci gomilu informacija o jednoj oblasti, to ne znaci da smo ovlaš procitavsi tu oblast ovladali njome. Obilje casopisa, televizija i drugi sadrzaji koje brzo i lako konzumiramo nam daju lazni osjecaj da smo nesto iskusili i da ono sto je neko drugi prozivio pripada nama. Poenta: zanemarujemo ISKUSTVO! Jer, za iskustvo je potrebno vrijeme, a mi hocemo sve preko noci. Zaboravljamo da jedino sto zasigurno mozemo reci da znamo je ono sto smo iskusili, zaista dozivjeli, osvjedocili se. Sve drugo je pretvaranje da smo nesto sto ustvari nismo.
Nekada se podrazumijevalo da mlad covjek mora godinama segrtovati kod starog majstora da bi uopce dobio priliku da samostalno radi i ima titulu. Taj princip je i danas na snazi, ali ga malo ko primjenjuje. Danas mlad covjek misli da samim tim sto je ,,preletio" preko redaka knjige nekog znalca ili prosao pored radnje starog majstora, postaje posjednik znanja koja je ovaj godinama mukotrpno stjecao. Danas se misli da svako ko zna pisati je pisac, ko zna upaliti kameru  snimatelj, ko zna prouciti nekoliko sura - alim, a ko pije puno kafe iz dzezve - kujundzija. Takvim pristupom se ruse autoriteti i brzo zavlada sveopci javasluk.
Ovako to ide: Ovaj lazov, umisljeni samozvani majstor, pronalazi put da njegov rad i ,,znanje" postanu relevantni. To mu polazi za rukom jer se u meduvremenu namnozilo stotine njemu slicnih i oni jedni druge podrzavaju. Ovom samozvanom veoma brzo dodje ideja da obucava druge. Njegove srodne duse i kolege ,,majstori" ga podrzavaju u tome. Tu pocinje katastrofa. Oni prvo osnivaju kruzoke, onda osvajaju medije, potom skole i univerzitete. Veoma brzo oni osvajaju svijet. U takvom svijetu punom samozvanih strucnjaka, mistika i svakojakih dezurnih pametologa vise nema ni mjesta ni vremena.
U takvom svijetu vlada neukus, primitivizam i ,,sta's mi ti pricat'!?"'. Takav svijet nije negdje tamo daleko, nego je kod nas i u nama. Jasno da nikom nije draze da godinama i teskom mukom milimetar po milimetar gradi sebe i svijet, umjesto da samo umisli da se izgradio, a onda da olako rusi ono sto su drugi godinama i teskom mukom stjecali. Ali, bojim se da mozes samo u dva pravca - ili da budes graditelj ili instant rusitelj. Ako se odlucis za opciju graditelj, onda zasuci rukave i neka ti je sretno i bericetno sve vrijeme ovog i onog svijeta!

 časopis semerkand

*
0
*
0
Logged
abidaga
Oflajn
750
Vidi Profil
« Odgovori #4 u: Avgust 08, 2009, 23:00:25 »



Smeće

Neko vece hodam Vilsonovim setalistem. Divni proljetni ugodaj. U susret mi idu tri mlade djevojke. Lijepo obucene za vecernji izlazak. Rijeka zubori, toplo je, ugodno. Odjednom, jedna od djevojaka zguzva poveci celofan i tacno u momentu kad smo se mimoilazili ostavi ga na vrh svjeze podsisane zive ograde. I prode. Prodose sve tri, a i ne osvrnuse se na barbarski cin.
Preko puta ograde uz rijeku stoje tri kontejnera. Da je djevojka malo jace zabacila papir svojom lijevom, umjesto da nonsalantno ispruzi desnu ruku njen cin bi bio civilizacijski.
Pitam se kako to da niko toj mladoj osobi nije objasnio dalekosezne posljedice njenog bahatog ponasanja. U najboljem slucaju, ostavljeni celofan ce nekom komunalnom radniku napraviti vise posla, a u najgorem (ne bih da budem pesimista) doprinijeti prirodnoj kataklizmi, promjeni Mime, ugibanju desetina biljnih i zivotinjskih vrsta i konacno izumiranju ljudi. Mozda zvuci pretjerano, ali upravo tako su strasne posljedice covjekove nesvijesti o vlastitim losim postupcima.
Ako bismo dalje isli u trazenje odgovora na pitanje cija je krivica nekulturan podmladak, mozda je dovoljno da se neko vrijeme zadrzimo na mjestu zlocina. Pomenuta rijeka koja zubori je Miljacka, koja vec decenijama tece zagadena, iz sebe siri strasno neugodan miris i 'guta' djecije lopte,
Na nasu Miljacku smo navikli i gotovo da bi nam bilo neprijatno kad bi je sad neko procistio, pa da barem poprimi malo zelenkastu boju primjereniju za jednu rijeku od ove svijetlosmede. Valjda zbog te svoje lose navike i ne pomisljamo da pokrenemo neku akciju da se nasa rijeka ocisti.

Sarajevo je glavni grad i ponasanje ljudi u glavnom gradu je najcesce uzor ljudima iz drugih gradova. Oni su vidjeli nas odnos prema rijeci, pa su, valjda i sami (cast izuzecima) pomislili da bi bilo bolje da i svoje rijeke temeljito zagade. Zato danas, kad se vozite Bosnom i Hercegovinom, na drvecu pored rijeka rastu kese, flase, potkosuIje, gume od auta. I data 'postavka' nije dugogodisnja, covjek bi pomislio da ju je osmislio kakav konceptualni umjetnik kao strasno upozorenje ili kritiku u okviru akcije 'cuvajmo svoju okolinu', Medutim, nazalost, nije rijec o umjetniku, vec o stotinama i hiljadama barbara koji ne samo da ne mare za Ijepotom, nego mrze zivot i same sebe.
Paralelno sa nepobitnim dokazima ukorijenjenog peksinluka u nas, ljudi se vole hvaliti kako su cisti i kako u njihovim kucama blista. Usprkos stotinama kila kroz prozor bacenog hljeba, opusaka i kojekakvog smeca u podnozju nebodera, ljudi kod nas vole o sebi misliti kao o neprevazidenim cistuncima.
Mozda je u nasim kucama i cisto, jer je to 'nas obraz', pa valja primiti komsinicu u kucu koja zagleda po coskovima, a ne obrukati se. A to sto ce komsinica proci kroz smetljiste da dode do naseg stana nije bitno, jer to vani nije nase i nije 'nas obraz'. Ako nije nas obraz, ciji je?
Kad bi svaki covjek duboko i istinski bio svjestan da bacanje jednog papirica u okolinu znaci doprinos degeneraciji i izumiranju, onda bi bilo sanse da pocnemo zivjeti kao civiliziran svijet. Kad god vidim da neki pametnjakovic izbaci cik cigarete kroz prozor, iskreno pozelim da mu se taj cik vrati zapaljen u auto i pogodi ga ,,direkt u oko". Mozda bi se onda zapitao o svom postupku.
Zagadivacica okoline sa Vilsonovog setalista je samo posljedica dugotrajnog bahatog odnosa prema svemu onome sto se ne nalazi u nasa cetiri zida. Za tu bahatost, nazalost, ne mozemo kriviti ni politicku situaciju, ni siromastvo, ni medunarodnu zajednicu.
Onoliko koliko je trebalo pomenutoj djevojci da ucini napora i ne ostavi papir na vrh plemenite biljke, vec u kontejner, toliko je truda potrebno da nasa okolina izgleda manje barbarski, a vise civilizacijski. Ali, eto, sto bi se mi zahmetili u zivotu kad mozemo lijepo da se ugusimo u vlastitom smecu.
za semerkand Aida Begić Zubčević
www.semerkand.ba

*
0
*
0
Logged
abidaga2
Oflajn
3583
Vidi Profil
« Odgovori #5 u: Avgust 12, 2009, 13:30:04 »



Ima jedan fin tekst mislim da je već bio ali da kompletiram ove njezine tekstove sto pise za semerkand pa da postavim ovdje

Zašto nosim maramu?

http://www.semerkand.ba/tekstovi/hidzab.html

Autor: Aida Begić-Zubčević

U posljednje vrijeme često me pitaju o marami. Zašto sam pokrivena, šta za mene znači marama i da li imam problema jer je nosim. Za one koji znaju barem osnove vjere jasno je da je marama za ženu farz i u to nema nikakve sumnje. Međutim, ono što ljude koji mi postavljaju pomenuta pitnja suštinski zanima je kako je došlo do toga da se jedna osoba poput mene uopće odluči na takav korak. Suština njihovog problema je u onom „osoba poput mene“, što najčešće znači -obrazovana, umjetnica, samostalna, uspješna - a to su sve atributi koji se ne povezuju s nekim ko nosi maramu.


Percepcija pokrivene žene je najčešće zasnovana na predrasudama i stereotipu. Danas se automatski uz maramu veže - primitivizam, prisila, neki strašan događaj, poremećaj, regresija, ispiranje mozga, političko opredjeljenje i potpuna izolacija od vanjskog svijeta i savremenih tokova. Ako analiziramo sve negativne konotacije i asocijacije vezane za pokrivanje, onda ćemo vidjeti da žena s maramom po tome nema identitet, da je njena ličnost i slobodna volja potpuno isključena. Kako onda da neko ko ipak misli svojom glavom na tu istu glavu stavi maramu?


Čudno je kako se nikad ne postavi pitanje kako neko ko misli svojom glavom popije flašu loze ili kako su one koje misle svojom glavom došle u poziciju da obavljaju ono što je posao prostitutki, a da za to još ne dobiju nikakvu novčanu naknadu? Kako se dogodilo da se tako brzo promijeni slika sretne žene i mjerila vrijednosti? Da ono što je logično postane nelogično, a da se normalno smatra nenormalnim? Razloga ima mnogo, a jedan od njih su uzori koje nam nameću mediji.


Moje pranane su nosile marame i niko ih nije smatrao nazadnim. Bile su zaštićene od svega što mi danas moramo prolaziti. Možda je njihova sreća bila veća jer nisu imale TV, niti su išle u kino, niti su čitale „modernu“ literaturu. Uzori su im, valjda, bile ugledne žene iz komšiluka i porodice i to je bilo to. Onda je došao napredak, uzori ljudima servirani su medijima i stvari su se vrtoglavo počele mijenjati.
Posmatrajući život jedne od mojih nana i njenog muža, dakle, mog dede, shvatila sam da je nana uvijek bila blago nesretna, jer nije od njega dobivala ono što je htjela.


A šta je htjela i odakle je znala šta hoće?


Naime, u vrijeme njene mladosti, četrdesetih i pedesetih godina popularni su bili filmovi „Casablanka", „Prohujalo s vihorom" i knjige sličnih sadržaja. U tim filmovima i knjigama žene su bile fatalne, a muškarci romantični, zgodni i nepobjedivi. Svojim nevjenčanim ženama ili ljubavnicama su donosili cvijeće, nosili elegantna odijela i večerali uz svijeće. Moj rahmetli dedo je nosio elegantna odijela kada je išao na posao, ali pored svih svojih briga i troje djece nije dolazio kući sa cvijećem, već sa kesama krompira, kupusa i urijetko mesa. Nana je odijelom i frizurom podsjećala na holivudsku divu, ali je za razliku od njih kući heklala, čistila do iznemoglosti i potajno patila za nekim poput Clarka Gablea. Svoju tužnu sudbinu je skrivala od djece, ali je kćerkama željela da pronađu sreću koju ona nije imala.


Kćerke su u svojim životima našle sve osim romanse sa ekrana, a nana je mislila da je za to kriva njihova brzopletost pri izboru i neposluh prema majci. Nikada nije ni pomislila da su filmovi i knjige laž i da su filmske romanse nedostižne, jer su nerealne i nepostojeće.


Naninim kćerkama, dakle mojoj majci i tetkama su uzori postale napredne revolucionarke, žene koje dižu svoj glas na partijskim sastancima, a Alen Delon tiha patnja, ali nedovoljno jak da bi narušio načela onih koje su svoj život željele provesti u sretnom i poštenom komunističkom braku. Kćerke su završile fakultete i svoj život smatrale uspješnim jer ga ne provode kod kuće, već same tegare kese s pijace, nakon što pokupe dijete iz obdaništa. Domaće uzore sa ekrana niko nije dovodio u pitanje, svi su bili sretni i nosili iste frizure i blejzere drečavih boja.


Danas, kad su Nanine kćerke nane, a unuke odrasle i imaju porodice, nana na život gleda „realnije“, jer su joj na TV-u, kroz sapunice lijepo prikazali da sreće nema, da su žene „svakakve“, a muškarci predmet ženskih spletki, po profesiji najčešće kriminalci ili korumpirani političari. Niko nikom više ne donosi cvijeće, ali svak svakog vara i ubija, pa je nana sretna kad vidi da njene unuke nisu do guše u spletkama, a da zetovi ipak imaju karakter i moral. Jest da maramu smatra „pretjerivanjem“, ali i to će nekako progutati kad pomisli kakva je današnja omladina.


Eh, tako to sad nana vidi, sad kad je mudra i stara i kad se ne nada romansama i cvijeću, a one koje su mlade, „moderne“ i „napredne“, te slijede nove uzore s TV ekrana oblače dekoltee, kite se zlatom, slušaju turbo-folk, skupljaju pare da ugrade silikone i čekaju svog princa u BMW-u koji će ih voljeti i s kojim će biti sretne sve dok ga policija ne uhapsi i zatvori u zatvor. Shvatilo se da u fakultetu nije sreća, već u izgledu, pa će one koje budu dobro izgledale sigurno zaslužiti sreću, a ona je jednostavna i ogleda se u markiranoj odjeći, dobrom autu, „napucanom“ stanu i pokojem gramu kokaina.
E, sad se ja pitam, ko normalan danas ne bi stavio maramu na glavu i pokušao pronaći smisao i smiraj izvan zvjerinjaka zvanog „moderni svijet“!?
*
0
*
0
Logged
abidaga2
Oflajn
3583
Vidi Profil
« Odgovori #6 u: Avgust 29, 2009, 23:52:30 »


Stara škola

Nekada davno postojalo je pravilo da razlicita mjesta i prilike zahtjevaju adekvatnu odjecu. Tako, naprimjer, nije bilo zgodno da u pozoriste ides u kupacem kostimu, ill da na izlet obuces odijelo. Medutim, cini se da se kod nas to pravilo izgubilo.
Nedavno sam posjetila jednu vaznu drzavnu instituciju i na vratima kancelarije docekao me mladi, krupniji covjek, ,,zavaljen" u stolici, obucen u bermude i papuce. Mislila sam da je gospodin slucajni posjetilac, mozda neki dostavljac pica, medutim, ispostavilo se da doticni tu radi. Drzak i nepristojan, ukratko mi je rekao da sacekam ispred. Kada sam dosla na red, gospoda s kojom sam trebala razgovarati o svojoj potrebi me docekala s cigaretom u ruci, pusuci mi dim u lice, dok su neke dvije srednjovjecne zene gledale u mene, odmjeravajuci svaki detalj koji sam imala na sebi. Vjerovatno su i te dvije srednjovjecne tu zaposlene, all se bas ne ,,ubijaju" od posla, pa koriste priliku za analizu gostiju i klijenata, kako bi onda mogle voditi duge i besmislene razgovore
0   ljudima koji in se ne ticu. Elem, ja obavih posao kojim
sam dosla i ponesoh sa sobom gorak ukus.
Moja Nana i dan danas, iako se jedva krece, oblaci lijepu garderobu kad ide u granap da kupi hljeb. Jos uvijek ima poseban ves i odjecu ,,za doktora" koja se ni po koju cijenu ne vadi iz ormara punog mirisnih sapuna. Ukoliko su joj se najavili gosti, ona, iz postovanja prema njima, oblaci svoju najljepsu kucnu haljinu, a ukoliko je moja mama izvodi u grad, ona se polahko pazljivo sprema. Ukoliko joj nenajavljena ,,bahnem"
u kucu, moja Nana odlazi u kupatilo da se poceslja i
stavi karmin, izvinjavajuci se meni, njenoj unuci, sto ne
izgleda adekvatno.
Mozda je ovakav pristup nesto sto vise nema nikakvu vrijednost i sto smatranno nekom prevazidenom
Danas je postovanja prema drugim ljudima sve manje, a samim tim i postovanja ljudi prema samima sebi. Kao sto me vrijeda da mi jedna drzavna sluzbenica puse dim cigarete u lice, tako me vrijeda i taksista koji do daske pojacani turbo folk na radiju smatra lijepim docekom, a to su samo ,,male" stvari koje u nizu dovode do toga da mi jedan stariji covjek psuje majku dok uredno cekam svoj red u posti. Krajnji slijed dogadaja dovodi do toga da balavi siledzija pobije neduzne prolaznike na pjesackoj zoni. A sve je krenulo od bermuda...
Zanemarivanje elementarnih, mada naizgled nebitnih stvari, kao sto je kodeks u oblacenju, dovodi do ubistva.
U ovom nasem kratkom zivotu ne postoje nevazne stvari. Jer, onaj ko ne smatra nepristojnim da pusi na radnom mjestu dok prima stranku, ne moze imati svijest o bilo cemu vaznijem za zajednicu kojoj pripada. Mladic
koji u sorcu i papucama odlazi na sistematski pregled kod doktora, dozvolit ce da starija zena dobije infarkt
u punom tramvaju, jer joj nece ustupiti mjesto. Onaj ko ljudima psuje majku iz cista mira, sutra ce autom
pregaziti neduzne prolaznike.
Period koji predstoji, a to je mjesec ramazan, te mubarek mjeseci koji su vec tu, su fantasticna prilika da covjek preispita svoje ponasanje i uvjeri se koliko sam spada u ovu kategoriju razularenih dvonozaca.
Zastrasujuca je kolicina unutrasnje nervoze i napada potrebe da se nesto ruzno kaze nekom, koje detektu-
jemo tek kad postimo i u svakom trenutku pokusavamo kontrolirati te napade. Ono sto je zastrazujuce u tome
je pomisao da bismo ruznu rijec sigurno izrekli, a da i ne primjetimo da nemamo svijest da smo na stepenu
postaca.

Divan li je osjecaj barem na trenutak pobijediti hajvana u sebi, a ovi mubarek mjeseci i dani su idealna prilika da sebi priustimo sto vise takvih pobjednickih trenutaka

Aida Begić Zubčević
« Last Edit: Avgust 30, 2009, 00:02:37 od abidaga2 »
*
0
*
0
Logged
abidaga2
Oflajn
3583
Vidi Profil
« Odgovori #7 u: Septembar 02, 2009, 18:22:12 »


Autor: Aida Begić-Zubčević
S kim si - takav si

Poznata je stvar da gazda i njegov pas liče.  Ne znam kome je to kompliment, a kome uvreda. Bez obzira da li se radi o tome da je pas poprimio osobine čovjeka, ili čovjek osobine psa, sigurno je da su zajedno provodili mnogo vremena.

Eh, kad je tako između čovjeka i psa, možeš misliti kako to sve funkcionira među ljudima...

Kad smo bile male, Majka (tako smo zvali nanu, baku, babu) nas je uvijek upozoravala da ne stajemo 'sa svakim'. Ti njeni 'svaki' su jasno definirali cijelu skupinu djece i odraslih koji imaju nekih manjih ili većih problema. 'Svaki' su oni koji su nekulturni, koji kradu ili imaju lopove u porodici, oni koji ne čuvaju 'obraz', oni koji se nepristojno oblače, oni koji psuju, pljuju itd. Mi smo izbjegavale da stajemo s bilo kim na javnom mjestu, jer bilo ko iz vizure naše Majke bi mogao biti taj 'svaki'. Godinama nisam shvatala zašto je bitno s kim te viđaju dok nisam naučila da ljudi kratko i jasno zaključuju – S kim si, takav si!

Nijedna narodna nije bez pameti, pa tako ni ova. Stvari među ljudima koji provode puno vremena zajedno funckioniraju kao sistem spojenih posuda, malo se izljeva od tebe drugom, malo obrnuto.

Ima onih koji vole da se na njih ugledaju. Ti se obično druže sa mlađima od sebe. Bio je prije rata jedan momak, poznati sarajevski panker, koji je dočekivao generacije i  generacije mladih pankera, koji bi onda prerasli tu 'furku' i otišli dalje, a on bi uvijek ostajao na istom nivou i uvijek iznova nalazio one kojima će biti uzor. Iako su mlađi željeli biti kao on, stvarno stanje je ukazivalo da jadni 'ocvali' alternativac zapravo nikada nije prerastao godine rane adolescencije. Ostao je vječiti pubertetlija, a oni s kojima je provodio vrijeme su na to podsjećali.

Postoji činjenica vezana za ljude koji propadaju. Njima treba saputnik u tom propadanju, jer jedino ako imaju 'druga' u tome, mogu sebe utješiti i opravdati. Poznato je da alkoholičari ili narkomani uvijek traže one s kojima će podijeliti svoju slabost. Jer kad vide da nisu sami u tome, onda im je, valjda, lakše u životu. Oni koji ne klanjaju, ili klanjaju 'urijetko' neće tražiti društvo bogobojaznih, već onih labilnih, nebi li im i ono malo imana oteli.

Međutim, kad čovjek bira društvo najbolje bi bilo da se prisjeti da će umirati sam i ne bi bilo loše da preispita ko i kako će mu u tim trenucima biti drug. Jer, pravo prijateljstvo se potvrđuje kad jedan od prijatelja preseli. U kaburu i na onom svijetu sigurno nećeš hajrovati od onih s kim si išao u kafanu i šoping. Štaviše, svaki put ako i kad te se sjete, još ćeš zbog toga dobiti po glavi. Da bi čovjek shvatio svu ozbiljnost beskorisnog drugovanja najbolje da posjećuje komemoracije. Toliko nježnih riječi, a toliko praznine i neiskrenosti u njima. Čak se doima da je mnogima drago što su se riješili jednog suparnika u trci za ovosvjetskim dobrima.

Čovjek je po prirodi slab da se sam održi na putu dobra. A vjernik se danas u jeku sveopšteg nemorala i užasa doima ludim. Zbog toga je iluzorno pokušavati održati svoju vjeru u samoći. Jedini način da se opstane je u spajanju posude svoga srca sa onim koji će je napuniti čistim Allahovim nurom. A takav je jedino muršidi kjamil, potpuni i čisti Allahov rob. Pa, hem ćeš u skladu s narodnom krilaticom početi ličiti na onog s kim si, a to znači, polako postajati dostojan da te se smatra čovjekom, hem se je nadati da ćeš i na onom svijetu biti u društvu onih od kojih ćeš imati veliku korist. Ljudi koji imaju iskustvo pravog druženja, istinskog džemata u kojem nema drugog interesa među ljudima osim sticanja zadovoljstva Gospodara svjetova, znaju da bi bez te blagodati propali prije nego bi stigli i shvatiti šta im se dešava.
semekrand
« Last Edit: Septembar 02, 2009, 18:26:33 od abidaga2 »
*
0
*
0
Logged
abidaga2
Oflajn
3583
Vidi Profil
« Odgovori #8 u: Septembar 09, 2009, 23:34:41 »


Ramazan Šerif Mubarek olsun
Aida Begić-Zubčević

Odricanje od jela i pica, sto cini jedan dio posta muslimana, u ocima onih koji to ne prakticiraju djeluje kao nesto najradikalnije sto covjek moze uraditi sam sebi. Zamisli, ne jedes i ne pijes, a zivis i radis najnormalnije!? Ustvari, jedan od prvih fenomena kojih se sjecam vezanih za post je dozivljaj vremena. Ma nije to samo dozivljaj, to je fakat! Eto, uzmimo jedan prosjecan, lezerni ramazanski dan. Recimo da se naspavam ujutro i radni dan pocnem nesto kasnije nego obicno. Onda, ne popivsi kafu, sto je vec sat vremena ustede, pocnem sa zavrsavanjem obaveza. I radim, radim i sve zavrsim. Pogledam na sat, a tek jedan poslije podne. Namaz maksimalno ,,razvucem" ne bi li bar na to otislo nekih pola sata. Zavrsim, a ono proslo tek sedam do deset minuta. Sabirem po glavi, imam Jos sestsedam sati do iftara. Dobro, dva sata mogu spremati iftar. Znaci, ostaje mi nekih pet sati vremena. Obicnim danom, od pola dva do sest popodne najcesce i ne znam kako mi prode. Sto bi se reklo - dok se okrenem, ono vec aksam, a ovako minut ko sat, sat ko godina...

Hajd, nekako dode do tog svecanog trenutka pripreme iftara. Kao u inat, ono meso se zgotovi, cini mi se pola sata ranije nego inace. Krompir kao da se od pogleda ispekao, a salatu onda i ne pravim, jer imam Jos sat do iftara, pa mi je bolje da proucim stogod. Sjednem, ucim, ucim, ucim a ono tek proslo petnaest minuta. U meduvremenu stigne neko od ukucana, pa je to dobra prilika da se zametne kavga, medutim i ona nekako brzo plane i splasne, pa svak ode na svoju stranu u beskraj posljednjih dvadeset minuta do iftara.

Onda se pitam - je li moguce da ,,obicnim" danima sedam sati dnevno jedem i pijeml? Pa kontam - da idem u sumu loviti rucak, ne bi mi trebalo sedam sati deverati oko toga. Znaci, nesto je drugo u pitanju.

Kad znas da postis, onda ti nema druge nego se u potpunosti fokusirati na ono sto u datom momentu radis. Znaci, ako pises tekst, neces tristo puta ustati po casu vode, po keks, po kafu, cigaru i slicno. Vec, sjedi i pisi! Onda se one minute ,,srkanja", puhanja, hodanja pretvaraju u razmisljanje o onome sto trebas uraditi, paje rezultat brzo i uspjesno zavrsen posao. Ako kuhas, neces probavati, zapaliti, bespotrebno ,,torokati" natelefon (jer nemas snage ni volje za uludo prosipanje rijeci), vec ces paznju i energiju usmjeriti na kuhanje i posao zavrsiti neobicno brzo.

Znaci, kad tijelu i strastima oduzmes pogonsko gorivo, onda ti ostaje duh i ono sto te sustinski odvaja od ostalih dvonozaca, tronozaca, cetvoronozaca... Hi, moze i ovako - ostaje ti duh i ono sto te Jos uvijek izjednacava s onima koji broje vise od dvije noge. To sto te izjedna¬cava s njima vristi iznutra i ne da ti da u miru Bozijem ispostis jedan dan. Al' mi najcesce za nemir krivimo nekog ili nesto drugo.

Sjecam se da sam prvih godina posta bila ubijedena da je za sve one nervoze i srklete koje sam osjecala jedini krivac sejtan prokleti. Skoro da sam ga mogla vidjeti kako me izaziva da kazem ili uradim nesto ruzno, posebno pred iftar. Kad sam saznala da su svi ti prokletnici svezani tokom mubarek mjeseca, lahnulo mi je, ali sam se i uzasnula. Shvatila sam, dakle, da visebio jedan od najupecatljivijih. Kad god bih pomislila kako bih onu s natapiranom frizurom u redu ispred sebe najradije nokautirala, morala sam se sjetiti da to ja zelim, a ne da me neko nagovara. Kad bih krenula prema dzamiji, a neki unutrasnji glas mi se usprotivio ruznim rijecima, da ne kazem  ,,skresao sve po spisku", znala sam da je taj glas moj, a nije dosapnut sa strane. I tako sam se duboko razocarala u sebe, ali i dobtla realniju sliku o sopstvenom stanju.

Prije, mozda, dvije godine krenem na iftar Kod roditeIja i sretnem jednog kolegu, Sav zajapuren u licu, polulud kaze ide i on negdje na iftar, al' ga slomise sejtani! Ja mu onako u mimohodu kazem da su svezani, a on me pogleda uzasnutim pogledom, zastade, razmisli ode zadeveran. Mislim da su mu preostali dani posta prosli u spoznaji o sopstvenoj zivotinjskoj prirodi protiv koje se valja boriti iz dana u dan, iz godine u godinu, iz ramazana u ramazan...
Ramazan Serif Mubarek Olsun!

 
*
0
*
0
Logged
L_
*
Oflajn
Žensko
7203
Vidi Profil
« Odgovori #9 u: Septembar 09, 2009, 23:42:24 »


 bra steta sto ima pesimistican kraj..

ovo je posebno dobro

Navod
Znaci, kad tijelu i strastima oduzmes pogonsko gorivo, onda ti ostaje duh i ono sto te sustinski odvaja od ostalih dvonozaca, tronozaca, cetvoronozaca... Hi, moze i ovako - ostaje ti duh i ono sto te Jos uvijek izjednacava s onima koji broje vise od dvije noge. To sto te izjedna¬cava s njima vristi iznutra i ne da ti da u miru Bozijem ispostis jedan dan. Al' mi najcesce za nemir krivimo nekog ili nesto drugo.
*
0
*
0
Logged
rejjan
Oflajn
Muško
903
Vidi Profil
« Odgovori #10 u: Septembar 11, 2009, 12:17:23 »


ma zensko srce je okean prepun tajni..
*
0
*
0
Logged
abidaga2
Oflajn
3583
Vidi Profil
« Odgovori #11 u: Oktobar 16, 2009, 22:40:55 »


Aida Begić-Zubčević i muž joj Erol zanimljiv intervju (magazin azra)
http://img49.imageshack.us/img49/2756/zubcevic1.jpg
http://img70.imageshack.us/img70/6807/zubevi2.jpg
http://img49.imageshack.us/img49/9228/zubevi3.jpg
http://img337.imageshack.us/img337/9933/zubcevi4.jpg
« Last Edit: Oktobar 17, 2009, 01:26:54 od abidaga2 »
*
0
*
0
Logged
abidaga2
Oflajn
3583
Vidi Profil
« Odgovori #12 u: Novembar 02, 2009, 19:35:26 »


STRAH OD SMRTI
Aida Begić Zubčević
 

Covjek moze biti najtvrdokorniji nevjernik, all niko nije ravnodusan pred izvjesnoscu smrti. Neki to racionaliziraju, pa kazu da je poslije smrti nista, da je to kao cvrst san u kojem ne sanjas. Neko se nada da ce se nakon smrti ponovo roditi kao medvjed, kornjaca ili nesto slicno. Ali, ma sta mislili i cemu se nadali, cinjenica da ce jednog dana (i to ne znajuci kojeg) dozivjeti trenutak umiranja ih sigurno ne ostavlja ravnodusnim.
Najgora tipa su oni koji kazu da im je svejedno kad ce se to desiti i da se ne plase. Takvi sigurno sebe pre¬vise vole da bi uopce ozbiljno i razmisljali o tome da ih jednog dana nece biti na Planeti.
Ako se covjek istinski zadubi u razmisljanje o cinjenici da ce ovaj svijet jednog dana sasvim lijepo funkcionirati i bez njega, vidjet ce koliko ima visoko misljenje o sebi. Prvi izgovor o njegovoj neophodnosti u ovom svijetu je porodica. On treba zeni, pa djeci, pa roditeljima. Eto, ko on bi i umro, al ne moze zbog njih. Drugi izgovor tice se šire zajednice i njene dobrobiti. Svijet je pun losih ljudi i, u odnosu na njih, on je Jos i debar! Hajd, on bi i umro, al ce okolina ostati bez Jos jednog dobrog covjeka i, malo po malo, svijet ce preplaviti zlikovci. Znaci, nije njemu zbog njega, vec sto zeli doprinijeti zajednici. Kako god, on je toliko bitan i vazan da ce dunjaluk propasti bez njega. lako se njemu umire, to nije dobro zbog Planete!
Ponekad me veseli da ljudima pomenem smrt. Valjda to radim iz cistog bezobrazluka i sopstvenog straha koji zelim da predje i na njih. Ali, stvarno me veseli kad im se na licu pojavi blijedilo i panika. K'o da sam spomenula nesto sto moze ,,strefiti" svakoga, samo ne njih! Ma i ako ih strefi, to sigurno nece biti u narednih petsto-sesto godina, a do tada ce se vec smisliti lijek protiv umiranja.
Ima jedan sjajan test za smrt - pisanje oporuke. Ako probate to uraditi, a ja jesam jednom, vidjet cete kako vam se ubrzo javlja fizicka reakcija u vidu drhtanja ruke, gusenja i slicnih simptoma. Ja sam krenula pisati, ono k'o iz filmova- Oporucujem zdrave pameti... - i plakala. Plakala sam nad sobom i svojom smrti. To je mozda bio jedan od najpateticnijih trenutaka u mom zivotu. lako znam da bi svako ko ima sta oporuciti morao ostaviti pisani trag o tome, nisam vise nikada pokusala,
Neki ljudi se pomjeraju s mjesta pri samoj pomeni rijeci ,,smrt". Jedna nana je, izgovarajuci dovu pred spavanje, govorila: ,,Ako ustanem, elhamdulillah, a ako ONO eshedu en La ilahe illallah..."
Razmisljanje o smrti definitivno meksa srce, Bar na trenutak. A njena izvjesnost bi trebala da ljude tjera da budu sto bolji. Neke tjera da rade, grade i ulazu u druge ljude. To je zaista vrijedna investicija; nije vjecna, ali ima efekta dok postoji svijet.
Medutim, ponekad mi se cini da bas izvjesnost smrti neke ljude tjera da budu Jos gori. Pa onda cujete ona banalna opravdanja, tipa Jedi i piji jedan je zivot! Spavaj s kim stignes! Ubijaj, jer svakako ce taj kojeg ubijes umrijeti prije ili kasnije! Valjda je strah od vlastite smrti kod takvih toliko jak da ih tjera da doslovno protrace i ovaj i onaj zivot. Ili im je sumnja u vjecni zivot toliko velika, da bas hoce da prkose. Ne bih im bila u kozi.
Vjernik zna da smrt nije kraj. Ta cinjenica ga i tjesi i plasi. Tjesi ga jer zivot ima smisla i to je velicanstven dar. A plasi ga, jer zna da se moze dogoditi da se ne uspije kandidirati za dzenetske blagodati vjecnog zivota. Ustvari, plasi ga sama pomisao da bi vjecnost mogao, ne daj Boze, provesti u stahoti i mukama.
Dok god postoji strah od smrti, dotle znamo da smo zivi i da Jos ima nade da budemo bolji nego sto jesmo. A da uvijek moze i mora bolje, podsjete me rijeci jed¬nog od velikana koji je na samrti zalio sto nije Jos bo¬lje robovao Gospodaru svih svjetova. E, kad je njemu onako divnom i potpunom bilo zao, mozes misliti kako ce nama biti. •
SEMERKAND  49
« Last Edit: Novembar 05, 2009, 01:41:31 od abidaga2 »
*
0
*
0
Logged
abidaga2
Oflajn
3583
Vidi Profil
« Odgovori #13 u: Novembar 05, 2009, 01:34:47 »


Danasnji Kumiri


Kada čovjek živi u stabilnoj državi i u relativnom blagostanju, posebno ako je smješten u gradu, onda se nema razloga pitati o smislu niti imati bojazan i svijest o tome da će svakako umrijeti. On podrazumijeva da mu i pripada sve ono što ga okružuje i da nema opasnosti da to jednog dana izgubi. Život u gradu čovjeka gotovo u potpunosti odvaja od prirode i vremenskih prilika i neprilika. Kakvo god vrijeme bilo, život ide svojim tokom, neboderi zaklanjaju nebo i jedina briga je šta obući i kako biti u trendu u odnosu na godišnje doba. Voće i povrće svih vrsta možeš kupiti u svako doba godine, bez obzira da li je ta godina sušna ili kišna. Dakle, gubi se osjećaj da je čovjek podređen višoj Volji, ako se pod tom ‘voljom’ ne podrazumijevaju oni koji daju kredite i čiji robovi postajete htjeli to ili ne. Međutim, ljudska potreba za
odgovorom na pitanja o duši, smrti  sličnim stvarima ne može nestati. Ona se može privremeno potisnuti,
a medij za ispunjenje potreba duhovnosti prebaciti iz vjere u Boga u vjeru u nešto drugo. Putujući po
svijetu, pitala sam se kud je odselila duhovnost kada je iz svakodnevnog života protjerana religija.
Kod mnogih ljudi ona se preselila u vjeru u novac. Novac je postao božanstvo modernog doba, neprikosnoven, neupitan, konačan. Ono što me je uvjerilo u to je iskustvo druženja i uspostavljanja bližih relacija s ljudima koji za postojanje Boga već odavno ne znaju. S njima sam mogla razgovarati o svemu i svačemu, osjećati se ugodno, sve dok ne dođemo do novca, tj. dok se u poslovnim relacijama ne ugrozi ili ne zatraži od njih ono što im je najdraže. Ustvari, kad sljedbenik ‘kulta novca’ osjeti da ulazite u njegov intimni prostor, pa makar se to ogledalo u najobičnijem
pitanju o zdravlju njegove porodice, ustukne, jer misli da se iza tog ‘intimisanja’ krije vaša želja da mu uzmete ono za šta jedino mari, ato su pare. Nevjerovatna je žrtva koju su ovi ljudi spremni podnijeti svom božanstvu. Recimo, ako imaju mogućnost da uštede dvadesetak eura putujući vozom i autobusom, a ne jeftinim avionom, oni će se svakako opredijeliti za ovu prvu opciju. Ne zaboravimo da je riječ o ljudima kojima je dvadeset eura ekvivalent naših dvadeset ‘pfeninga’. I on će hud putovati petnaest umjesto dva sata, pješačiti, gladovati i na svoju destinaciju će stići umoran, oštećenog zdravlja, nervno rastrojen, ali bogatiji za neku siću. Moram priznati da se ponekad divim čvrstini vjerovanja
ovih ljudi i onome šta su sve spremni podnijeti za svoju vjeru.Neko će reći, pa zato oni imaju, a ne ko mi koji više potrošimo nego što zaradimo. Nemamo luksuzne stanove i auta, ali zato pijemo kafu kad god nam je ćejf i pušimo dvije kutije cigara na dan. Problem je u tome što ni oni nemaju! Ne žive luksuzno, niti troše svoj ‘sveti’ novac
na bilo šta, a najmanje na činjenje dobra sebi i drugima. Jer, kad bi poenta skupljanja novca bila usmjerena na bilo kakvu svrhu, pa makar to bila i kupovina dobre jakne, onda više ne govorimo o ‘božanstvu’ šuškavih papira, već o ‘božanstvu’ zvanom odjeća, a to je već jedan drugi ‘kult’, liči na ovaj prvi, ali im se kip drugačije zove i izgleda.
Ovakvih vjerovanja ima mnogo, tj. ima ih onoliko koliko je bilo kumira u Kjabi. Ono što plaši onog koji sve
to primjećuje je pitanje koliko njih još uvijek zasjenjuje Jednog Boga kojem se klanjam? Možda bi čovje-
ku bilo lakše da se današnji kumiri ne reklamiraju tako privlačno i da njihove oznake nisu tako dopadljive i naizgled jednostavne za ukloniti, poput naljepnice neke firme. Kad bi još naljepnica bila na zidu, a ne na srcu, gdje bi nam bio kraj. Možda bi nam bilo najlakše zavaravati se da sve te stvari nemaju veze s nama i da su samo bolest nekog tuđeg svijeta koji nam se nameće.
Aida Begić Zubčević
(semerkand)
*
0
*
0
Logged
abidaga2
Oflajn
3583
Vidi Profil
« Odgovori #14 u: Decembar 05, 2009, 01:24:28 »


Zemlja dembelija


Opijat je lijek koji sadrži opijum i koristi se za uspavljivanje. U svakodnevnom govoru, pod riječju opijat podrazumijevamo bilo koje opojno sredstvo koje ima dejstvo slično opijumu – umirujuće, uspavljujuće, halucinogeno.

Čovjek koristi opijate od kad je svijeta i vijeka. Vjerovatno će ih koristiti sve do smaka svijeta. Opijat je sredstvo koje proizvodi trenutno i prividno stanje smirenosti i sreće. Pomoću opijata čovjek dolazi u stanje iluzije, stanje u kojem nerealno percipira sebe i svijet. Iako ne mora uistinu zaspati, čovjek pod dejstvom opojnog sredstva faktički je uspavan. Uspavan u odnosu na realnost u kojoj živi.

Ljudi obično pribjegavaju opijatima kao sredstvu pomoću kojeg bježe od svakodnevnih problema, pribjegavaju im zbog nemoći da se suoče sa stvarnošću, zbog upornog odbijanja da sazriju i odrastu. Opojno sredstvo nije samo marihuana, sintelan i sl., opijat može biti i televizijski program, turbo-folk, žuta štampa, ali i vjera. Sredstva su različita, ali je efekat isti.

Poznajem mnogo ljudi koji u svojim tridesetim, četrdesetim godinama još uvijek puše 'travu'. Ne smatrajući je posebno štetnom i sigurni da nisu ovisni, oni zapale pokoji 'džoint', pa se onda zakrvavljenih očiju klebere i smiju, filozofiraju i 'profuravaju' stvari. Svoje radne dane završavaju sa jednim 'kecom' (ulični termin za mali 'džoint') umjesto apaurina, a vikendom se pošteno 'razbiju'. Vremenom, takvima čula, memorija i radne sposobnosti dobrano otupe, tako da u dobroj mjeri postaju radno nesposobni ili u najmanju ruku nezainteresirani. Moglo bi se reći da dobar dio života provedu opijeni, ili uspavani.

Poznajem, takodje, puno ljudi koji na isti način konzumiraju vjeru. Nakon radnog dana oni se sastaju da jedan drugog opiju pričama o 'manevijatu', o nekakvim višim sferama koje dotiču i uzdišući, puhčući, filozofirajući i 'profuravajući' stvari upadaju u stanje lažne smirenosti. 'Pucaju' ih 'halovi' i u tim trenucima oni zaboravljaju na svakodnevne brige i probleme. Sebe i svijet vide nerealno, a porodicu zapostavljaju kao minornu, isuviše tjelesnu i 'dunjalučku' stvar. Njihovo istinsko 'razbijanje' nastupa vikendom, kad zasijele po čitavu noć razmjenjujući 'iskustva', 'spoznaje' i bezbroj pročitanih hikaja i mudrosti koje su za posebno vikend - sijelo pripremali cijelu sedmicu.  Jednako kao i ovi gore pomenuti ovisnici o marihuani, i ovi ovisnici o svojim, na silu proizvedenim, stanjima vremenom postaju otupjeli za stvarnost, radno nezainteresirani i za zajednicu beskorisni. Ne samo beskorisni, već i opasni poput malignog oboljenja. Kao što se čovjek nikad neće 'napušavati' sam, tako se i ovi iluzionisti nikada ne osamljuju. Njima treba medjusobna podrška i potpora. Njima trebaju mladi i neiskusni, a opijanju skloni ljudi da na njih prenesu užitak plandovanja u zemlji 'dembeliji'. U svojoj 'odabranosti' ovi pametnjakovići se ismijavaju običnom puku i vjernicima koji nisu dorasli tome da im se 'spusti' sva pamet svijeta na zadimljene mindere i od nerada zakržljala pleća.

Najvjerovatnije da je klica ovakvog ponašanja posijana nekada davno u djetinjstvu. Posebno su joj skloni dječaci, da ne kažem muškarci (bilo bi to preveliko komplimentiranje), a divno je opisana u priči o Pinokiju.

Pinokio je drveni lutak, a želja mu je da postane pravi dječak. Uslov za to je da bude hrabar, iskren i nesebičan.

Međutim, na njegovom putu do toga da postane čovjek, presreću ga Zloćko, Mačak, Lisac i slični i nude mu slavu i koještošta. Pinokio, umjesto da posluša oca Đepeta i ode ravno u školu, on slijedi ove lažne prijatelje. Čim se počne družiti s njima on počne i lagati. Sjećate se kako mu od laganja raste nos!? Znači, svi vide kad slaže. Na žalost, mnogi ne vide da 'manevijatičar' laže kad priča o viđenju kojekakvih čuda, meleka i sličnih stvari. Laže, jer ako nešto i vidi to nije kao viđenje istinskih odabranika i evlija koji su svoj stepen stekli krvavim trudom i radom, nego je to puko priviđenje.

Naposljetku, Pinokija odvlače u zemlju Dembeliju u kojoj se ništa ne radi, u kojoj nema muke ni nauke, već samo uživanje, plandovanje i zabava. To uživanje nije plod rada ni truda, nego, onako, dato 'odabranima'. Ako se sjećate nekih verzija Pinokija, njega prvo ubijede da je poseban i drugačiji i da za takve nije škola i muka. Kad Pinokio u to povjeruje, slijedeća stanica je zemlja Dembelija. U zemlji Dembeliji, Pinokio se ne pretvara u dječaka, već u magarca!

Inicijacija 'manevijatičara' za ulazak u zemlju Dembeliju je isti. Prvo te ubijede da si poseban, ni manje ni više od Boga odabran. Tepaju ti, oduševljavaju se tvojim poimanjem stvari, halovima, snovima, a onda ulaziš u začarani krug zemlje Dembelije iz koje se mnogi više nikada ne vrate. Pinokio se u priči volšebno izvukao iz nevolja, naučio lekciju i postao čovjek.

Da nije bilo tako, ostao bi lažljivi magarac iz zemlje Dembelije.

Aida Begić Zubčević
( SEMERKAND )
« Last Edit: Decembar 05, 2009, 01:28:57 od abidaga2 »
*
0
*
0
Logged
Stranica: [1] 2 Idi gore Printaj 
« prethodno sljedeće »
Skoci na:  

Posjetilaca: 71289744
Copyright © IslamBosna.ba
Powered by SMF 1.1.15 | SMF © 2006, Simple Machines