ForumIslamBosnaTražiKontaktŠuraLoginRegistruj se

Privatni kutak

IB - Dućan:

Zadnji tekstovi:

Podrži IB:

Zadnji postovi:

Poruke dana
Aferim dana:
Bezze dana:


Statistika
Poruka: 614153
Tema: 65013
Članova: 55384
Najnoviji član: wind4y8mb


Popularno

+  IslamBosna Forum
|-+  Forum na bosanskom jeziku
| |-+  Historija
| | |-+  Slovo o bosanskom jeziku
0 Članova i 1 Gost citaju ovu temu. « prethodno sljedeće »
Stranica: [1] Idi dolje Printaj
Tema: Slovo o bosanskom jeziku  (Čitanja 7665 puta)
Orbini

« u: Novembar 05, 2006, 16:39:24 »


Poznati muslimanski pisac Hevaji (pseudonim Uskufi-Bosnevia), rodom iz Tuzle, koju on naziva Dolno-Solan, napisao je 1631/32, godine rjecnik poznat pod imenom "Potur shahidija". U stvari je to "bosanskio-turski i tursko-bosanski rjecnik". Rjecnik je napisan arebicom, cime je bilo olaksano, s jedne strane, ucenje prilagodjenog pisma, a s druge, i znacenje turskih rijeci, koje su upotrebljavane u svakidanjem zivotu. Rijeci nisu poredane azbucnim redom nego prema znacenju.
Jos jednom MUHAMED USKUFI iz Tuzle sastavlja 1631 g. prvi bosansko-turski rijecnik. 150 god.prije Vuka.
-----------------------------------------------------------------------

Slicno se izrazio i fra Ivan Frano Jukic u svojoj knjizi "Zemljopis i povjestnica Bosne": "Bosna je", kaze Jukic, "jedina turska derzhava koja je ostala sasvim cista od turskog jezika, kako po selima, tako i po varosima drugi se jezik ne govori osim bosanskog; najveca turska gospoda samo onda turski govore kad su kod vezira."
Kod bosanskih Srba i Hrvata sretacemo nazive za narodni jezik, kod prvih "srpski", kod drugih "hrvatski", "naski", "bosanski", "slovenski", ili "ilirski". Kod bosanskih Muslimana sretacemo da cirilsko pismo nazivaju "srpskim", kao i kod nekih Hrvata (fra Matija Divkovic), ali za narodni jezik bosanski Muslimani nemaju odredjenog termina. To je i razumljivo s obzirom na promjene koje su pretrpjeli islamizacijom. Evlija Celebi, turski putpoisac koji je srednimom XVII vijeka putovao i po Bosni, izbraja usvom putopisu i nazive za narodni jezik u Bosni. Neki ga zovu "bosnjacki jezik", a takodje i "bosanski", tj. "bosnevi". "Prostiji Turci uoptrebljavaju naziv "boshnjak-lisan" tj. "bosnjacki keyik". Naucnici i pjesnici grada Sarajeva, ugledajuci se na persijsku knjigu "Shahdi", nacinili su rjecnik bosanskog jezika". Celebi dalje dodaje da se u Bosni govori jos bosnjacki, turski, srpski, latinski, hrvatski i bugarski.
-----------------------------------------------------------------

Cijelo vrijeme osmanske vladavine za muslimane u Bosni, tj. Bosanskom ejaletu ili pasaluku, koji je u razlicita vremena obuhvatio, pored danasnje teritorije Bosne i Hercegovine, mnoge okolne teritorije, upotrebljavala su se dva naziva. Prema Turcima i prema osmanskim vlastima u Carigradu bosansko-hercegovacki, sandzacki, i ostali musliani slavenskog porijekla i jezika sebe su u etnickom, politickom i jezickom smislu smatrali i nazivali Bosnjacima. Tako su ih nazivali i Turci i osmanska administracija u svojim sluzbenim aktima. U mnogim sluzbenim spisima Porte bosnjacko ime se kao regionalna i narodna oznaka susrece u raznim oblicima (Bosnaklar, Bosnak taifesi, Bosnalu takimi, Bosnalu kavm, sve u znacenju Bosnjaci ili "bosanski narod"). Isti naziv za bosanske muslimane, tj. Bosnjaci ili "bosanski narod", korisito se i u pismima koja su Husein-kapetan Gradascevic i istaknuti sudionici njegovog pokreta upucivali austrijskim vlastima i knezu Milosu Obrenovicu. U tom je smislu Husein-kapetan bio izricit u pismima austrijskom kancelaru Metternichu, datiranim u Travniku i Gradaccu 13. III, odnosno 23. VI 1832. godine. Ovaj je termim koristio i Ali-pasa Rizvanbegovic u prepisci sa autrijskim vlastima u Dalmaciji. Istovremenose za Bosnjake u svakodnevnom govoru i pisanoj rijeci upotrebljavao naziv Turchin, kao vjerska oznaka kojom se htjelo reci da su oni "turske", tj. islamske vjere, cime su se jasno razlikovali od pripadnika ostalih juznoslavenskih naroda istog ili zajednickog jezika, ali drugih vjeroispovjesti. U tim su relacijama ovaj termin koristili i muslimani i njihovi susjedi nemuslimani u Bosni i Hercegovini i okolnim juznoslavenskim zemljama. Medjutim, i u osmansko doba Bosnjaci su se znali ogradjivati od naziva Turci. Tako je zabiljezeno da su 1568. neki Bosnjaci odbili da u ispravu o zakljucenju nekog posla u Zadru budu upisani kao Turci, pa su na vlastiti zahtjev uvedeni kao "Mussolmani di Bossina".
Sa druge strane, za stvarne Turke je u Bosni bio rezerviran naziv Turkushe, koji se korisito iskljucivo za njih, a nikad za Bosnjake.
---------------------------------------------------------

Sto se tice naziva ili imena jezika kojim Bosnjaci govore, taj je jezik u srednjem vijeku najcesce nazivan slavenskim ili ilirskim, a nesto kasnije bosanskim. Prvi spomen imena bosanski jezik nalazi se u jednom notarksom spisu grada Kotora od 3. VII 1436, u kojem je zabiljezeno da je gradski knez kupio petnaestogodisnju djevojku "bosanskog roda i hereticke vjere zvanu bosanskim jezikom Djevena". Ninski biskup pisao je 1581. nekom fratru "bosanskim jezikom". U opcu upotrebu naziv bosanski jezik ulazi u XVII i XVIII stoljecu. Zabiljezeno je da su dubrovacki poklisari (ambasadori/veleposlanici, op. moja, H.B.) pocetkom XVII st. pricali u Zvorniku nekom Bostandzhi Mehmed-begu da "u audijenciji kod Njegovog Velicanstva" (sultana) ne govore italijanskim, "nego ovim bosanskim jezikom". Slavni turski putopisac Evlija Chelebi biljezi u XVII st. da Bosnjaci govore bosanskim jezikom, a spominje i prvi bosansko-tursk irijecnik, koji je 1631. sastaqvio Muhamed Hevai Uskufi. Duvanjski biskup fra Pavle Dragicevic pise 1735. da u Bosni ima svecenika koji se u vjerski mobredima pomazu bosanskim jezikom jer ne znaju dobro crkvenoslavenski. On dodaje da je katolicima u razgovoru sa pravoslavnima dovoljno da poznaju bosanski jezik. Od tada se nizu brojni podaci da se u Bosni "eglendishe bosanski" (Matija Mazuranic, 1842, Ivan Kukuljevic Sakcinski, 1851. i dr.). Srpski prvaci iz Hercegovine trazili su od Ali-pase Rizvanbegovica da se za vladiku, umjesto Grka, postavi covjek "vican bosnjackom jeziku". Jusuf-beg Cengic je u listu Bosnjak 3. XII 1891. pisao dase u pogledu vjere najbolje moliti Bogu na arapskom jeziku. Ali ako neko ne zna arapski, onda neka se moli na jeziku koji je svako "od svijih roditelja cuo i naucio, to jest ovdje bosanski".
Naziv bosanski jezik ostao je u sluzbenoj upotrebi i nakon austrougarske okupacije 1878, bez obzira na agresivnost srpske i hrvatsker propagande da se tro ime izbaci iz upotrebe. Zemaljska vlada BiH je 4. X 1907. jednom internom naredbom obavijestila sve nadlezne organe da se "zemaljski jezik" (Landessprache) ima svuda sluzbeno nazivati srpsko-hrvatskim, odnosno hrvatkso-srpskim. Time je zvanicno ukinut naziv bosanski ili bosnjacki jezik. S obzirom na tradiciju, ubrzo je posebnom vladinom odlukom 20. XI 1907. dozvoljeno Bosnjacima da u svojim autonomnim ustanovama mogu dalje koristiti naziv bosanski jezik. Poslije 1918. u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, tj. Jugoslaviji, ta je praksa jednostavno ukinuta i napustena. Naziv bosanski jezik bio je u praqksi prosto ekskomuniciran i fakticki zabranjen sve od 1945. do prvih mjeseci 1991, kada su ga Bosnjaci putem svoje stampe i publicistike spontano vratili u upotrebu, sto je vec naucno utemeljeno i razrijeseno.


Osnovne karakteristike Bosanskog jezika:
- leksicka gradja(fond rijeci) koja je najbliza sadasnjim normiranim knjizevnim jezicima.
- Pravilna upotreba svih 7 padeza
- Pravilna konjugacija(mijenjanje glagola po licima i vremenima)
- Pravilna upotreba sva 4 akcenta
- Prelazak silaznih akcenata sa rijeci na prijedloge ispred njih
- Pravilna upotreba glasa "H" gdje mu je po etmologiji mjesto.
Nikako Turcizmi i upotreba glasa "h" gdje treba i ne treba.
Potpuno je pravilno upotrebljavati i hljeb-kruh, peskir-rucnik, krst-kriz, stric-amidza, opstina-opcina itd.
Sluzbeni jezik bivse Jugoslavije je bio svima Srpsko-Hrvatski. Sa novim drzavama su dosli i novi jezici kao sluzbeni. Bosanski jezik takodjer ima i spominjanje u istoriji i upotrebu
kao i susjedni jezici. Razlike velike skoro da i nema, ali jezik ne mora biti razlicit da bi bio priznat. Paradoksalno bi zvucalo danas da Bosanci upotrebljavaju iskljucivo Srpski ili Hrvatski. Nikad ga nisu ni upotrebljavali, a narodi bivse Jugoslavije su uvijek upotrebljavali termin "nas jezik" ili maternji.

----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
SLOVO O TURCIZMIMA
Turcizmi za koje nemamo slavensku zamjenu:
bakar, barut, boja, bubreg, carapa, cekic, cesma, celik, cizma, duhan, dzep, jatak, jorgovan,
kalup, katran, kula, kundak, kutija, les, limun, majmun, papuce, rakija, sapun, sator, top,
fakir, bazuka, cela, cerga, behar, jasmin, gajde, taban, ...

Turcizmi koji u Hrvatskom imaju Slavensku zamjenu a nemaju u
Bosanskom/Srpskom/Makedonskom/Bugarskom:
ala, basca/basta, carsaf, coban, jastuk, jorgan, kajmak, kalaj, kasika, kajsija, makaze, marama,
peskir, sat, secer, ekser, hajde, sundjer, durbin, pirinac, zanat, kajdanka,...

Jela i pica na Turskom:
boza, baklava, jufka, kajgana, kalja, halva, lokum, pekmez, pilav, cevap,
cufta, corba, pita, somun, sutlijas, sudjuk, tursija, serbe, sarma,....

Turcizmi koji su potisnuli slavenske rijeci:
balvan, biser, dzep, dzon, fenjer, gajde, galama, hambar, pamuk, cerpic, cuskija, halka, bozur,
burma, ular, juris, kalauz, kalfa, kalup, kama, kapija, karabatak, karanfil, krevet, lakrdija,
ma(h)murlik, mamuza, melez, mermer, meze, miraz, mumija, nisaniti, oklagija, oluk, ortak,
kandza, pare, percin, rakija, sacma, saksija, sandale, sedef, sedra, sirce, skela, solufi,
surla, segrt, sismis, tambura, tava, tavan, tepsija, tezga, toka, tumbati, turpija, veresija,
zumbul,.....

Turcizmi koji se upotrebljavaju paralelno sa slavenskim rijecima:
bedem, belaj, bena, besika, biber, budala, dzak, dusek, dzaba, dzerdan, dzogat, kavga, cilim,
cekrk, copav, corav, kais, karaula, kepec, kirija, kandjija, korbac, kursum, majdan, mana,
memla, odaja, odzak, pasulj, pihtije, rende, sakat, sanduk, sepet, samar, sasav, tek, uckur,
krec,.....

Turcizmi sa punijim i visestrukim znacenjem:
harati, dzukela, djubre, djuture, halaliti, baksuz, burgija, becar, begenisati, bekrija, jaran,
kijamet, konak, krntija, magaza, me(h)lem, musterija, mustuluk, natenane, rahatluk, rusvaj,
sevdah, sevap, tarapana, tefter, srklet, trampa, zahmet, zijan, zulum,...

Tucizmi koji govoru daju karakteristicnu boju:
dzelat, dzumbus, ceif, avlija, gurbet, bericet, bilmez, bujrum, busija, kabadahija, kaldrma,
kidisati, kokuz, maksuz, maksum, mangup, megdan, mehana, merak, nakarada, namcor, neimar, sofra,
raja, sadaka, soj, sokak, srma, tapija, teferic, ters, timariti, ujdurma, zijan

Valja napomenuti da je mnogo Turskih rijeci porijeklom latinizam napr sofa, tulipan ili iz Grcke kao napr. hefta. Jedno je sigurno, rijeci su dosle sa Turskom, ukorijenile se na Balkanu i izgovaraju na Turski nacin.
Nabrajati Germanizme odnosno latinizme bi bilo suvisno zbog obima rijeci.
*
0
*
0
Logged
sejfuddin

« Odgovori #1 u: Januar 19, 2009, 13:44:07 »


*slobodane* pises na dijelu foruma koji je rezervisan za muslimane. Jos jedan takav ispad i bices banovan. ako ti se diskutuje o tome da su bosnjaci u stvari poturcheni Srbi onda otvori zasebnu temu na podforumu dijalog sa nemuslimanima
*
0
*
0
Logged
H@ris
Oflajn
Muško
5081
Vidi Profil WWW
« Odgovori #2 u: Januar 20, 2009, 01:13:46 »


Je l' bi ovo možda trebalo da se bači na podforum "Jezik"?
*
0
*
0
Logged

“Milost koju Allah podari ljudima niko je ne može spriječiti, a ako je On uskrati niko je ne može dati.” (Fatir, 2)

Stranica: [1] Idi gore Printaj 
« prethodno sljedeće »
Skoci na:  

Posjetilaca: 66813843
Copyright © IslamBosna.ba
Powered by SMF 1.1.15 | SMF © 2006, Simple Machines