ForumIslamBosnaTražiKontaktŠuraLoginRegistruj se

Privatni kutak

IB - Dućan:

Zadnji tekstovi:

Podrži IB:

Zadnji postovi:

Poruke dana


Statistika
Poruka: 610531
Tema: 64843
Članova: 53315
Najnoviji član: Sheldonjet


Popularno

+  IslamBosna Forum
|-+  Forum na bosanskom jeziku
| |-+  Historija
| | |-+  Historijske zanimljivosti
0 Članova i 2 Gostiju citaju ovu temu. « prethodno sljedeće »
Stranica: 1 ... 6 7 [8] 9 10 ... 28 Idi dolje Printaj
Tema: Historijske zanimljivosti  (Čitanja 115744 puta)
Ami
Oflajn
Žensko
1088
Vidi Profil
« Odgovori #105 u: Decembar 06, 2011, 06:57:21 »


Hvala za ovo o Bl.
*
0
*
0
Logged
Zele
Oflajn
Muško
8481
Vidi Profil
« Odgovori #106 u: Decembar 08, 2011, 02:29:37 »


Hvala za ovo o Bl.
Da, odlican je. Smiley

Ne bih da kvarim ovako lijepu temu ali moram da kazem u vezi teksta o Omer Pasi Latasu. Mica iz Like dakle, prebjegli kockar iz Austrougarske vojske kojem su Bosnjaci pruzili utociste kao mladom covjeku u Banja Luci, kojeg su kasnije opremili za Stambol.. bio je najveci krvnik Bosne u vrijeme sjece Begovata u Bosni kasnije. Od te sjece Bosnjaci kao narod nikad se vise nisu oporavili sve do 90tih godina. Cak je i Ali Pasu Rizvanbegovica toliko ponizio, koji je ranije stao uz Sultana u vrijeme bune Gradascevica.. gdje ga je zarobljenog doveo do Banja Luke na magarcu kojeg je morao voditi Ali Pasin sin.. gdje ga je tu i ubio krvnicki. Mislim da se mezar Ali Pase Rizvanbegovica iz Hercegovine, tacnije Stoca gdje je stolovao.. nalazi bas u haremu Ferhadije u Banja Luci. Koliko smo samo krvi prolili za tudze interese kroz historiju.
*
2
*
0
Logged

Sredinom.
Dajdza
Oflajn
1104
Vidi Profil
« Odgovori #107 u: Decembar 08, 2011, 04:32:57 »


Upravo tako Zele. Za sada nemam prigodan tekst na tu temu ali se nadam da cu imati. Bosnjaci se nikad nisu oparavili od njegovih zlocina koje je pocinio po Bosni. Prakticno, istrijebio je cjelokupno bosnjacko  prlemstvo. Ali o tome nekom drugom prilikom.
Mahsuz selam, Dajdza

Navod
Nema nikakve sumnje u to da je Vjerovjesnik Muhamed jedan od najvecih reformatora covjecanstva. Pripada mu najveca slava jer je on covjecanstvo uputio istinskom svijetlu, pravdi i miru,jer je sprijecio prolivanje neduzne ljudske krvi i tako otvorio put ka napredku i civilizaciji.Ovo veliko djelo nije mogao izvesti niko drugi do covjek koji je imao nadnaravnu snagu, covjek koji je dostojan svakog postovanja, divljenja i paznje.
( Lav Nikolajevic Tolstoj)
Preuzeto iz knjige, Tako je govorio Muhamed a.s. Graficar Izdavatska djelatnost Tuzla 1901.godina


L.N. Tolstoj i njegovo razmisljanje



Ruski pisac L. N. Tolstoj pročitao je 1908. godine knjigu Hadisi Muhammeda, a.s. od Abdullaha es-Suhreverdija, koja je bila objavljena u Indiji. Tolstoj je od pročitanih hadisa napravio zbirku i ponudio je na štampanje ruskoj štampariji Posrednik (oktobra 1908.) pod nazivom Muhammedovi hadisi kojih nema u Kur'anu.

Sam Tolstoj bio je vjernik i dobro je poznavao različite vjerske teme. Njegovo gledište u odnosu na islam može se uočiti i kroz pisma (posebno ono od 15. marta 1909. godine) koja je pisao gđi Jeleni Vekilovoj, Ruskinji udatoj za generala Ibrahim-agu, porijeklom Azerbejdžanca. U Rusiji tog vremena, iako su sami htjeli preći na islam radi opće situacije u azeri-turskom društvu, ili u porodici, roditelji koji su bili različite vjere nisu vršili pritisak u pogledu promjene vjere svoje djece. Upravo o ovome je Jelena Vekilova upoznavala svog savremenika Tolstoja, koga su zanimala ova kretanja i razmišljanja. Tražila je savjet u pogledu toga šta da uradi, koju je vjeru bolje da upiše u lične papire svoje djece. Tolstoj joj, naravno, nije uskratio odgovor.
Islam, posljednja i najveća vjera...

Što se tiče davanja većeg značaja islamu nego pravoslavnoj (hrišćanskoj crkvi u Rusiji), ja sam punog srca saglasan tome. Koliko god to bilo čudno reći, za mene je islam neuporedivo uzvišeniji od hrišćanstva. Kad bi čovjek imao pravo izbora, svaki razuman pravoslavac (hrišćanin) i svaki čovjek, bez ikakve sumnje i nedoumice, prihvatio bi islam, jednog Allaha i Njegovog Pejgambera.

Zašto? Zato što s Trojstvom, teškom i nerazumljivom božanstvenošću (Otac, Sin i Sveti Duh), s pretajanstvenom Marijom Anom, svecima, njihovim predstavljanjima i komplikovanim ceremonijama... i ne bi moglo biti drugačije. Islam se morao uzdići iznad toliko iskvarenih vjerovanja koja su zauzela mjesto temeljnim vjerskim doktrinama i u jednom periodu prerasla u crkvena vjerovanja. Obratimo pažnju na ovo:

islam se pojavio 600 godina poslije kršćanstva. Sve se na svijetu razvija, usavršava. Kao što i svaki pojedini čovjek sazrijeva, isto tako sazrijeva i cijelo čovječanstvo, postaje savršenije. Značenje, bit ljudskog života jesu vjerska poimanja. Usavršavanje vjere pak predstavlja olakšavanje njenog razumijevanja i razjašnjavanje najrazličitijih tajnih misli. Na rasvjetljavanju vjerskih vrednota i istina skrivenih u tajanstvenim tminama radili su najveći umovi čovječanstva još od najstarijih vremena. Računa se da su oni postavili osnove svih velikih vjera. Prije svega, ako uzmemo religije za koje znamo, najviše vjerske vrijednosti sadržane su u indijskim Vedama, a poslije i u Uputama Mojsija, Bude, Konfučija, Lao Tzua, Isusa i Muhammeda. Svi inicijatori velikih religija bili su ljudi koji su to izvlačili iz starih vjerskih značenja na mnogo dublji, mnogo lakši i umu razumljiviji način. Ipak, oni su i pored toga, opet, bili "ljudi", pa iako su istinu u potpunosti razotkrivali ispod plašta pogrešaka, nisu mogli sve objasniti.

Pomislimo samo, iako ovi ljudi nisu postupali pogrešno, nakon njih dolaze njihovi učenici, daleko niže razine, koji će preokrenuti poimanje istine u svoj njenoj dubini, sve u namjeri da uljepšaju stvarnost, prilagode je svakome, a pri tome će dodati dosta nepotrebnih i, naročito, čudnih stvari. Kao rezultat toga bit će otežano ispravno poimanje istine za čovjeka. Koliko god istraživali vjere, koliko god više teolog razjašnjavao stvarnost, na ovaj se način sve više udaljava od osnove, a te promjene sakrivaju i zamagljuju istinu.

Kad je riječ o ovome, i u najstarijim religijama ima toliko neobičnosti i svake vrste izvrnutih vjerovanja, izmišljotina koje sakrivaju lice stvarnosti. Jednako kao u najstarijim religijama: budizmu, bramanizmu, konfučijanstvu, toga ima i u taoizmu, svjetskim religijama, kršćanstvu i judejstvu i, koliko god malo, ali ima, i u ovoj posljednjoj i najvećoj vjeri - islamu...
U mom je srcu Allahov nur, Njegovo je ime savjest.
Tolstoj
Stara arhiva Bosnjaci net.

Napomena Slijedi jos nekoliko interesantnih tekstova.


*
4
*
0
Logged
Dajdza
Oflajn
1104
Vidi Profil
« Odgovori #108 u: Decembar 10, 2011, 02:27:23 »


Pismo Lavu Tolstoju



Prošlo je od tada šest godina. Međutim, niti se očinsko srce Ibrahim-age umirilo, niti je majčinsko srce Jelene Vekilove prestalo nemirno kucati. Ono glavno što su čekali bilo je kojoj će vjeri služiti njihovi sinovi. Bog im je podario i treće dijete. Kćerka Rejhan imala je trinaest godina. "Kuda bi otišli i od koga bi dobili razuman savjet", razmišljali su. Oficijelni državni krugovi i teolozi nisu mogli pomoći u problemu porodice koja se našla u bezizlaznoj situaciji.

Između generala Ibrahim-age, njegovog starijeg sina Borisa (Farisa) s Tehnološkog instituta u Petersburgu i mlađeg, Olebija (Galiba), koji je bio oficir vojne škole Aleksejev u Moskvi, zapodjenuo bi se često ozbiljan razgovor o pitanju vjere u ovoj situaciji.
"Ko smo mi, kojem narodu pripadamo
?"
Ovakvim upornim propitkivanjem braća su se često obraćala svojim roditeljima, tražeći rješenje svog problema.
Pogledajte kako Faris (Boris) Vekilov priča o ovoj situacijir]

"Bilo mi je 19 godina. Uporedo sa školskim obavezama, nije me napuštala misao o prelasku na islam.
Okolnosti 1904-1905. godine trebalo je da pomognu ostvarivanju ove moje namjere. Situacija s loše zamišljenim rusko-japanskim ratom, revolucionarnim duhom među narodom, prisilila je carsku vladu da donese neke liberalne odluke.
1904. godine objavljenje "Manifest o slobodi vjere".

Onima koji su iz bilo kojeg razloga napustili vjeru roditelja sad je bilo dozvoljeno da se toj vjeri vrate. Čovjek je trebao samo to željeti i sve je riješeno. Moji su roditelji bili iskusni ljudi, i kad sam tek bio došao u Petersburg, nisu vidjeli smisla da potežu ovo pitanje u neposrednoj blizini pobornika pravoslavne (hrišćanske) religije. U pismu koje je moja majka uputila Lavu Tolstoju može se primijetiti s koliko je pažnje razmišljala o postupcima. Da bi izbjegli neugodne događaje, dosta smo kasnili sa sprovođenjem namjere u djelo. Moj otac (Ibrahim-aga Vekilov) i majka, Jelena Vekilova, zaključili su da niko drugi osim inteligentnog pisca Lava Tolstoja ne bi mogao dati razuman odgovor na ovo ozbiljno porodično pitanje."
Jelena Vekilova, 2. marta 1909. godine, iz Tiflisa piše pismo Tolstoju i govori o individualnom prodičnom stavu prema vjeri.

"Dragi naš profesore Lave Nikolajeviču!
Nemam riječi da iskažem izvinjenje što sam Vas omela svojim pismom. Znam da je mnogo onih koji poput mene žele od Vas dobiti umno mišljenje. Ja se, i pored toga, opet obraćam Vama, pošto me je život doveo pred pitanje na koje nisam u stanju sama odgovoriti.
Pokušat ću Vam ukratko objasnti šta želim. Imam pedeset godina. Majka sam troje djece. Muž mije musliman. Vjenčali smo se zakonski (vjersko vjenčanje nismo obavili). Naša su djeca hrišćani. Kćerka mi ima 13, a jedan sin 23 godine i trenutno studira na Tehnološkom institutu u Petersburgu. Drugi sin ima 22 godine i oficir je u vojnoj školi Aleksejev u Moskvi. Moji sinovi traže od mene dozvolu da prihvate vjeru svog oca. Šta bi trebalo da uradim? Ja znam da je to sad moguće, a u isto vrijeme znam i za loše relacije sa stranim sunarodnicima koji ovdje žive. Moje sinove na ovu ideju nisu potakli neki sitni porodični problemi. Oni ovim ne očekuju ni materijalni boljitak niti imaju neki poseban statusni interes. Oni samo imaju za cilj da pomognu tatarskom (azeri-turskom) narodu koji je ostao neprosvijećen. Postojanje njegovim dijelom i međusobno ispomaganje za njih je ravno vjeri. Ja se, međutim, bojim da ih svojim razmišljanjem ne uputim u pogrešnom pravcu. Ja sam usamljena u ovim brigama... ah...kad bih Vam samo mogla napisati sve o svojim jadima, mukama, svojim unutrašnjim sukobima... Pišem ovo lijući suze majke koja ludo voli svoju djecu. Toliko sam raspamećena da sam došla u situaciju da od Vas tražim glas razuma, Vi, samo Vi sa svojim umom možete osjetiti kakav će rezultat imati ovo u današnjim uvjetima života. Moja briga se Vama može učiniti sitnom i jednostavnom, ali meni ona zadaje grozne muke.

Lave Nikolajeviču, Vi niste nikad uskratili svoje iskrene i vrijedne savjete malim ljudima poput nas. Znajući to, skupila sam hrabrost i uznemirila Vas ovim svojim traženjem. Molim Vas, utješite me. Puno, puno se izvinjavam što sam Vam oduzela dragocjeno vrijeme. Na taj me je korak primorala neizmjerna majčinska ljubav."

Srdačno uz Vas, Jelena Jefimovna Vekilova Tiflis, Učebniy Pereulok I, kuća 8

Napomena: Slijedi poslednji nastavak kao odgovor.
« Last Edit: Decembar 10, 2011, 02:30:13 od Dajdza »
*
4
*
0
Logged
Dajdza
Oflajn
1104
Vidi Profil
« Odgovori #109 u: Decembar 12, 2011, 03:54:30 »


Tolstoj ovako govori u uzvratnom pismu koje je poslao iz Jasne Poljane 15. marta 1909. godine:
"Jeleni Jefimovnoj (Vekilovoj)




Neizmjerno je dragocjena želja Vaših sinova da pomognu tatarskom narodu u prosvjećivanju. U ovakvoj situaciji ne mogu objasniti koliko je važno da prihvate islam. Uopće gledano, treba da Vam kažem, ja mislim da o pitanju kojoj će vjeri pripadati, čovjek treba sam sa sobom da odluči, a ne službenim priznanjem. Prema tome, Vaši sinovi ne moraju nikoga obavještavati o tome da smatraju da je islam za njih vjera viša od hrišćanstva i da prelaze izjedne vjere u drugu. A možda je to neophodno. U tom slučaju, međutim, ne mogu ništa kazati. Prema tome, Vaša bi djeca trebala odlučiti sama o tome da li će, ili ne, obavijestiti vladine organe o tome.

Što se tiče uzvišenosti islama spram hrišćanstva i posebno velikodušnosti namjere Vaše djece, od sveg se srca slažem s tim. Koliko god bilo čudno da to govori čovjek koji drži krajnje do hrišćanskih ideala i doktrina, u istinskom značenju, ja moram reći da nemam nikakve sumnje u to da je islam prema njegovom posebnom vanjskom odrazu, na neuporedivo višem nivou od hrišćanske crkve. Kad bi se govorilo o davanju prvenstva između hrišćanske crkve ili islamske vjere, svaki pametan čovjek bi nesumnjivo umjesto nerazumljivog Božanstva trojnih osobina, svetkovina iskupljenja grijeha, vjerskih obreda, molitvi Isusovoj majci, bezbrojnih molitvi svecima i njihovim slikama, uvijek smatrao uzvišenijom islamsku vjeru koja zapovijeda vjerovanje u jednog Boga, u kojoj je Muhammed Božiji rob i poslanik. To drugačije i ne može biti.

Kao što se usavršava (sazrijeva) vjerska osnova koja čini bit života svakog pojedinca i cijelog čovječanstva, tako se razvija i usavršava sve u životu. Kad je riječ o sazrijevanju vjere, to je onda njeno pojednostavljivanje, rasterećivanje od svega što ju čini nerazumljivom i nepojmljivom. To je upravo ono što su radili učenjaci koji su postavljali osnove vjere još od najstarijih vremena, uklanjanje svega što vjerske istine čini nerazumljivim. To su ona uzvišena vjerska poimanja koja prepoznajemo u svim vjerama, nalazimo ih i u indijskim Vedama, poslije u učenju Mojsija, Bude, Konfučija, Lao Tzua, kršćanstva i Muhammeda. Svi novi vjerski priklonici postali su veliki ljudi skidajući s vjere oklop krutog starog značenja i otkrivajući istine: dublje, jednostavnije i umu prihvatljivije. Postali su veliki ljudi, ali nisu mogli objasniti svu svjetlost istine, dubinu i jednostavnost bez razilaženja sa starim pogrešnim shvatanjem. Koliko god imali obavezu da ne prave greške, da sve što kažu bude izvorna istina, bez laži, učenicima koji su daleko ispod svojih učitelja prilično je teško omogućiti da vide pravu stvarnost, ako pri tom ne shvate činjenice u svoj njihovoj dubini, pri tome uzburkavajući nepoznate i nepotrebne elemente koji su joj dodati u želji da budu prihvatljivije i praktičnije prikazane.

Koliko god vjera da je svjesna ovih iskrivljavanja stvarnosti, njih je toliko da i kad budu otkrivene od onih koji služe vjeri, opet istina ostaje negdje u mraku. Upravo zbog toga i u starim religijama ima toliko čuda i i izmišljotina koji ne daju izići na svjetlo pravoj istini. Toga ima u najstarijoj vjeri, brahmanskoj, malo poslije nje i u jehudijskoj vjeri, pa onda kod Bude, Konfučija, u taoizmu, poslije u kršćanskoj i na kraju u islamskoj, kao posljednjoj vjeri. S ovog gledišta islam je u najpovoljnijoj situaciji.

Kad bi se iz islamske vjere odbacilo sve ono što je strano i neprirodno i glavne vjerske i duhovne doktrine Muhammedove vjere postavile na izvorne temelje, prirodno je da bi se osnove svih velikih religija i naročito osnove kršćanskih doktrina koje priznaju stvarnost našle u istom.2

Pišem Vam ovako nadugo i naširoko da biste svojim sinovima prenijeli ovo, i da biste mogli iskoristiti ova razmišljanja u realizaciji njihovih dobrih ideja. Pomoći da se s velikih istina koje čine kvalitet vjere skine crna zavjesa jedna je od najboljih stvari koje može uraditi čovjek. Ako Vaši sinovi ovo smatraju svojom porodičnom obavezom, onda će njihov život biti pun i savršen. Ne znam da li Vi i Vaši sinovi znate za dva učenja u islamu koja posebno zahtijevaju čuvanje od pogrešnih ideja i opsesija koje bi mogle sakriti istine uzvišenih temelja?

Obje ove spomenute grupe istraživane su i još se istražuju. Jedna od njih su behaije, koji su iz Irana došli na područje Turske i tu se naselili. Behaije su dobile ime po sinu Behaullaha koji je živio u Akki. Samo, ovaj mezheb koji prihvata jedinstvenu ljubav kao vjerovanje cijelog čovječanstva ne uvažava nikakav oblik pobožnosti.

Drugo, pristalice grupe koja se pojavila u Kazanu nazivaju sebe "Allahovom vojskom" i "vaisovcima", prema imenu osnivača pokreta. I ovo vjerovanje zasnovano je na ljubavi, i sljedbenici se drže daleko od svega što je protivno ljubavi. Vođe ovog pravca ili tarikata hvataju se i zatvaraju.

Ako moja razmišljanja budu na bilo koji način koristila, bit će mi jako drago da me Vi ili Vaši sinovi obavijestite o njihovim odlukama u vezi s ovom stvari."

Lav Tolstoj

Pismo je u porodici čitano kao sudska odluka i tako je i prihvaćeno.
Nakon Tolstojevog pisma, Vjerska zajednica Zakavkazja u Tiflisu učlanila je sinove generala Ibrahim-age Vekilovog, i tom su prilikom dobili i službenu potvrdu potpisanu od muftije Mirze Husejn-ef. Kavipzadea. Mladići su dobili službeno i nova imena: Boris je postao Faris, a Kleb je sad bio Galib.

Original pisma koje je Lav Tolstoj uputio Jeleni Vekilovoj, Muzeju Lava Tolstoja u Moskvi poklonio je 1978. godine Jelenin sin Faris. Pisma su i danas izložena u ovom muzeju.

Napomena: Sutra prezentiram poslednji prilog.
*
4
*
0
Logged
dust
Oflajn
837
Vidi Profil
« Odgovori #110 u: Decembar 12, 2011, 04:12:51 »


Hamza Tolstoj  Grin

Jako sam se zacudio kad sam prije par godina cuo za ova pisma. Uvijek sam imao dojam da bas i ne cijeni islam. To se najbolje moze vidjeti u "Kreutzerovoj sonati", gdje pravoslavlje postavlja kao nesto puno uzvisenije od islama. Ali ako su ova pisma iz 1909, to znaci da je od pisanja tog djela, pa do ovog pisma imao nekih dvadesetak godina da poslozi stvari u glavi. 
*
3
*
0
Logged

Ulemskoga sada hala,
zalud njima đekad fala,
vrat slomiše pored mala;
šta se hoće, zaboga?!


http://www.youtube.com/watch?v=wj5fD-QECy0
Dajdza
Oflajn
1104
Vidi Profil
« Odgovori #111 u: Decembar 13, 2011, 01:51:34 »


Bilješke iz Jasne Poljane



[b]Svoja uvjerenja vezana za islamsku vjeru slavni pisac Lav Tolstoj nije iskazao samo u pismima Vekilovoj. Veliki broj njegovih prijatelja i kolega u poslu, koje je imao u blizini, pisao je i govorio o dubokim razgovorima s Tolstojem, a u vezi s islamskom vjerom i ličnosti Muhammeda. Prvi jasan Tolstojev iskaz o prihvatanju islama može se naći u slijedećim navodima.[/b]

Slovak D. P. Makovitski bio je šest godina privatni Tolstojev Ijekar. Na osnovu bilježenja razgovora koje je Tolstoj u to vrijeme vodio s brojnim prijateljima, on je napisao veliko djelo pod nazivom Pored Tolstoja, u periodu 1904-1910.
Djelo je u četiri toma prvi put objavljeno u Moskvi, 1979. godine, i to pod naslovom Bilješke izjasne Poljane. Na 356 strana trećeg toma navedeni su Tolstojevi porodični razgovori. Čitalac tu ponovo može biti svjedokom Tolstojevog srčanog suosjećanja prema brigama životne saputnice generala Ibrahim-age Vekilovog, kao i njegovih osjećaja prema islamskoj vjeri.
Pogledajte kako doktor Dušan Petrovič Matkovski opisuje ovu situaciju:

"13. marta 1909. godine, Lav Nikolajevič Tolstoj u jednom razgovoru reče: 'Dobio sam pismo od jedne majke. Piše da je otac njene djece musliman, a ona hrišćanka. Ima dva sina: jedan je student, drugi oficir. Obojica žele preći na islam.“[/b]

[b]Na ove Tolstojeve riječi, Sofija Andrejevna (Tolstojeva supruga) reče: 'Možda njeni sinovi hoće postati muslimani zato što tako mogu imati više žena?'[/b]
Tolstoj će na to: 'Ma ne.... Kao da je i kod nas malo onih koji imaju više žena? Dok sam razmišljao o ovom pismu, mnogo šta mije postalo jasnije. Muhammed se nije nikad slagao s evangelističkim (kršćanskim) shvatanjima. On nije čovjeka smatrao Bogom, niti seje sam poistovjećivao s Njim. Za muslimane nema drugog boga osim Allaha, a Muhammed je Njegov poslanik. U tome nema ničeg zagonetnog niti sumnjivog.'
Sofija Andrejevna (Tolstojeva supruga) sada upita: 'A šta je bolje? Kršćanstvo ili islam?'
Tolstoj: 'Za mene je to jasno, islam je bolji, uzvišeniji.' Nakon kraće šutnje, Lav Nikolajevič ponovi: 'U međusobnom poređenju islam je uzvišeniji. Menije islam puno pomogao.'
Mihail Vasilijevič (Tolstojev prijatelj) reče: 'A Nekrasovi iz Zaporožja? Oni su prešli na islam...'
'Kako se razvijao čovjek, tako su se razvijale i osnove vjerovanja, taoizam, budizam, hrišćanstvo... Osnove svih njih jesu, ustvari, iste. Kako vrijeme prolazi, to jedinstvo i jednostavnost sve su jasniji...'"

Zabrinuta majka Jelena Vekilova


Osamdesetak godina nakon dopisivanja slavnog pisca i zabrinute majke, u listu "Literetarnuva Gazeta" (br. 7,1991.) objavljen je dosije u vezi s porodičnim pismom generala Ibrahim-age Vekilova. Dosije je bio posvećen jedinstvenom Kur'ani-kerimu, u kojem su sabrana sva učenja islamske vjere. To je bio dobar početak za hiljade ruskih čitalaca koji su htjeli jasne i nepretjerane informacije o temeljima islamskog vjerovanja. Novine koje su posvetile više poglavlja pismu Lava Tolstoja Jeleni Vekilovoj morale su priznati da "nažalost, nemaju nikakvih informacija o samoj Jeleni Vekilovoj".
U Azerbejdžanu je bila samo jedna osoba koja je mogla odgovoriti na ovo pitanje: jedina unuka generala Ibrahim-age, Galibova kći, prof. Lejla Vekilova. Potomak jedne vojničke porodice, Vekilova, ovako opisuje svoje bližnje:
"Moja se baka Jelena s djedom, mladim oficirom Ibrahimom Vekilovim, upoznala na jednom oficirskom druženju u Tiflisu. Naša loza Vekilovih potječe od Kozaka iz grada na granici Azerbejdžana. Rod Zadegana, kojima pripada naša loza postoji službeno već više od 350 godina. On je domovini podario veliki broj ratnika, učenjaka, pisaca i pjesnika. Dvoje su se mladih zavoljeli. Na putu njihovoj sreći samo je stajala razlika u vjerskoj pripadnosti. Azerbejdžanac Ibrahim Vekilov bio je musliman, a Jelena Jermolajeva bila je pravoslavka (hrišćanka). Prema ondašnjim zakonima Ruskog carstva, za sklapanje braka jedan od supružnika morao je promijeniti vjeru. Međutim, ni moj djed, a ni baka, nisu mogli protiv vjerskog odgoja koji su ponijeli iz svojih porodica. U takvoj situaciji, Ibrahim-aga Vekilov obraća se ruskom caru. Nakon dugog natezanja data im je dozvola za vjenčanje. Međutim, djeca koja se rode u ovakvom braku, opet, prema zakonima Ruskog carstva, trebalo je da budu odgojena kao pravoslavci (hrišćani).
Tako je Jelena krstila svoje troje djece: kćer Rejhan, sinove Borisa i Kleba. Međutim, djeca su pod utjecajem svoje rodbine bila naklonjena islamskoj vjeri, pa će uz Tolstojev poticaj i prihvatiti islam..."

Tolstoj i nakšibendije

Na Tolstojev osamdeseti rođendan, puno prostora u novinama i časopisima koje su izlazile na kazan-tatarskom turskom jeziku, odvojeno je za napise o ovom piscu. Poznati tatarski pisci, poput Abdullaha Tukaja, Fatiha Emirhana, Fatiha Kerimija, pisali su o Tolstoju. U izdavačkim kućama kakve su "Fikir", "Ideal", "Vakit", El-lslah" i "Sura" pisali su se tekstovi i tekstovi o razumijevanju Tolstojeve filozofije i njegovom mjestu u svjetskoj književnosti. Među tim napisima našla se i korespondencija Tolstoja i nekih tatarskih pisaca. Pismo koje privlači najviše pažnje jeste upitnik s pet tačaka iz 1909., a koji je Tolstoju poslao Fatih Murtazin, jedan od autora časopisa "Iktisat". Tolstojev odgovor uslijedio je 9. januara 1910. godine. Prijevod njegovog pisma na tatarskom jeziku bit će objavljen u broju 11. časopisa "Iktisat" (1910.).

U Tolstojevom odgovoru prepoznajemo jedan humanistički pristup kad kaže daje "svaka vjera lijepa i svaki čovjek koji vjeruje treba tražiti smisao života, da voli ljude". Ono stoje bilo zanimljivo u svemu ovom, osim pisma u kojima slavni pisac odgovara na pitanja, jeste to što je on Murtazinu iz časopisa poslao i jednu malu knjižicu pod naslovom „Jedan hadis svaki dan.“ U ovoj knjižici Tolstoj navodi Muhammedove riječi i dodaje: "Ove Božije (melodične) riječi potrebne su pripadniku svake vjere." U pismu koje je izašlo u časopisu, Tolstoj priznaje daje o islamu učio od ruskih misionara, pošto nije znao arapski. Prema prof. dr. Elfine Sibgatullinoj, misionari o kojima govori Tolstoj bila su jedna zanimljiva sufijska skupina 1860. godine među Tatarima, lako je njen osnivač, Bahauddin Vaisov, pripadao nakšibendijskom tarikatu, bio je mislilac otvoren za novine u tarikatskoj filozofiji kao neminovnosti društvenog života tog vremena... Međutim, zbog kritike vladine politike u pismu koje je poslao ruskom caru, Bahauddin Vaisov poslan je u izgnanstvo. Prema prof. dr. Elfine Sibgatullinoj, Bahauddin Vaisov i Tolstoj sretali su se i nalazili zajednička gledišta o nekim temama. Poput Vaisova, čak je i Tolstoj došao na ideju da se udalji iz zemlje i društva.
Preuzeto sa:
http://webcache.googleusercontent.co...www.google.com
KRAJ
*
4
*
0
Logged
Dajdza
Oflajn
1104
Vidi Profil
« Odgovori #112 u: Decembar 16, 2011, 01:02:22 »


Danas sve novine pisu o diktatorima a najcesce o Gadafiju i Basiru iako ih ima jos puno, posebno u arapskim  i islamskim zemljama.  Kako zapadna stampa ne pise o svima nego samo o nekim, mogli bi zakljuciiti da su neki diktatori izuzetno losi, dok su drugi umjereni ili cak dobri. Jedne ruse, druge prodrzavaju, samo nismo nacisto po kojim kriterima. Ono sto na prvi pogled da primijetiti, losi diktatori nisu pod njihovom kontrolom a umjereni ili cak dobri diktatori su im maksimalno odani, pa je odanost osnovni kriterij podobnosti nekog diktatira.



Postoji stara narodna priča o vladaru koji je despotski stolovao svojom kraljevinom. Svi su željeli njegovu što skoriju smrt, osim jedne starice koja je uzvikivala - dabogda poživio još stotinu godina. Kada su je vrli znatiželjnici upitali zašto želi dugovječnost silniku, ona je objasnila kako se sjeća vremena vladavine vladarovog djeda, silnika, pa su svi željeli njegovu smrt. Umrije on, naslijedi ga sin, još gori i suroviji. Pa su svi priželjkivali da sinovljeva strahovlada potraje što kraće i u tu svrhu Boga molili. I umrije sin, naslijedi ga njegov potomak, još gori i suroviji. Zato, prizna starica, molim Boga da poživi ovaj, jer će sljedeći nasljednik mrskog djeda i još mrskijeg oca biti, narodu, u vlastodržačkom krešendu, najgori od svih.

Kako vladati arapskim i islamskim zemljama?

Ovo davno postavljeno pitanje vec je i realizirano. Sad se samo prave finese za zamaglivanje ociju narodu. Dokle tako? Najvjerovatnije jos dugo i dugo? Iako je ovo davna proslost, pomaze nam donekle da razumijemo sadasnjost. Naravo za one koji zele da razisljaju.



Francuski kralj Luj IX, koji je bio zarobljen u Mansuri u Egiptu napisao je u knjiz koja se cuva u Narodnoj biblioteci u Parizu. Nemoguce je pobijediti muslimane taktikom rata, nego je to moguce politickim mjerama na sledeci nacin:

1.Raspirivanje razdora medju muslimanskim liderima i povecanje protivrjecnosti medju njima, tako da to bude faktor slabljenja muslimana.
2.Onemugacavanje i formiranje pravednih vlada u islamskim i arapskim zermljama.
3.Kvarenje vladajucih sistema u islamskim zemljama mitom i zenama, tako da dodje do cijepanja muslimana iz vrha.
4.Onemoguciti stvaranje jake vojske koja ce biti ubijedjana da je vrjerska duznost braniti svoju islamsku domovinu i zrtvovanje za ostvarenje njenih ciljeva.
5.Onemoguciti jedinstvo arapskih zemalja.
6.Stvaranje zapadne drzave u centru arapskog svijeta, koja bi se protezala od Gaze do Antakije a zatim njeno sirenje na Istok i Zapad.


Ako malo bolje razmislimo, svi ovi ciljevi su jos davno ostvareni. U arapskim i islamaskim zemljama caruju protivrjecnosti i diktature svaka spcificna svojoj sredini, ali ipak sve imaju nesto zajednocko, kranje nehuman odnos prema narodu i rad za interese Zapada.

Danas samo Sirija ima iskljucivo rusko naoruzanje, sve ostale ( sa Libijom je gotovo) imaju iskljucivo zapadno naoruzanje, tako da Zapad u svakom trenutku zna snagu njihove vojne moci.

Neslaganje arapskih rezima, slaba medjusobna saradnja vec je postala tradicija koja se tesko moze izmijeniti. Naser je nesto pokusao ali sve bez uspjeha.Poslije njega pokusvao je to i Gadafi ali opet bez uspjeha.
U srcu araspskog svijeta stvorena je zapadna drzava, jedina drzava u svijetu koja nema jasno utvrdjene granice.




*
4
*
0
Logged
Dajdza
Oflajn
1104
Vidi Profil
« Odgovori #113 u: Decembar 17, 2011, 02:31:46 »


Ocinski savjet univerzitetskog profesora Borisu Tadicu. Iz ovog pisma moze se puno toga saznati, a posebno, kako zive pobunjenici  na sjeveru Kosova, ko ih izdrzava i kako. Ali da ne duzim, najbolje je da sami procitate prilozeni tekst.
Dajdza


PISMO PROFESORA LOGIKE BORISU TADIĆU: ŠTA DA RADIMO S VLASIMA U SRBIJI?
Autor: B.net
Objavljeno: 16. December 2011. 12:12:30
Internet portal "Balkan24" objavio je otvoreno pismo predsjedniku Srbije Borisu Tadiću koje mu je uputio Vitomir Vasić.



"Dragi Borise, piše ti bivši profesor logike i molim te od sada upotrebljavaj samo logiku i zdrav razum da nas izvadiš iz bijede i da nas odvedeš u Evropsku uniju. Ostavi tvoje savjetnike poltrone koji te pogrešno savjetuju. Daću ti javno nekoliko besplatnih savjeta. Znam da ćeš ih dobiti jer 'Facebook' preko administratora prati BIA-a pa će ti dostaviti ili će se javiti neki pošteni moj 'Facebook' prijatelj koji će naći načina da vam dostavi ono što misli većina Srba samo nemaju načina da to javno kažu a da neispadnu izdajice. E pa dobro biću prva javna izdajica koja se deklariše kao IZDAJICA.

1. Dragi moj poštovani Borise pogledaj se u ogledalo zar ne vidiš kolike su ti uši. Zar nisi shvatio da si namagarčen i tek ćeš biti na sledećim izborima ako ne lupiš šakom o sto i kažeš dosta. Reći će zlobnici da si diktator. Pa budi diktator. Srbiji treba diktator, čvrsta ruka da nas uvede u Evropu. Ostavi se budalaština. Evropa i Kosovo. To ne može. Odluči se ili jedno ili drugo. Budi bre razuman čovječe, nemoj da si više političar i diplomata. Srbiji to ne treba jer prepuna je tih govnara. Nama treba pošten, razuman čovjek koji ima muda do zemlje da sve to presiječe prije marta mjeseca.

Znam šta te muči da ne ostaneš u istoriji upamćen kao čovjek koji je prodao Kosovo. Nemaš ti šta da prodaš jer je Kumanovskim sporazumom kao posljedica ponašanja generacija Srba na Kosovu i Srbiji Kosovo odavno prodato. Kosovo nije naše to su shvatili i vrabci na grani. Ne moraš nikada da ga priznaš jer to od tebe niko i ne traži, Albance baš zabolje da li će neka mala jadna zemlja na Balkanu da ih prizna. Njih su priznali oni koji su jaki i moćni. Od tih jakih i moćnih kao što je Rusija pa ni ona ne odbrani Kosovo, jer gleda samo svoje interese, a to je šta će da kupi badava u Srbiji, a ako im stalo da to dobiju skoro badava onda dođe lično i Putin. Sramota od strane Rusa kako se ponašaju kao kurve. Zato ti više nemoj da se tako ponašaš.

2. Strašno brinemo šta će biti sa tih stotinak hiljada ljudi na Sjeveru Kosova. Šta će biti, biće asimilisani u samostalnu i priznatu državu Kosovo. Isto tako su asimilisani Poljaci u Njemačkoj i Nijemci u Poljskoj, Mađari u Srbiji, Srbi u Mađarskoj, Bugari u Srbiji, Rumuni u Srbiji, Albanci u Srbiji. Rijetko da postoji neka čista nacija. Pa koliko asimilisanih nacija ima samo u Srbiji. Šta radimo sa Vlasima kojih ima desetak puta više nego Srba na Kosovu. Nemaju svoje škole, pismo, crkve imaju samo vjerske običaje. Idu u naše crkve jer su i oni pravoslavci.

Pa, u Srbiji muslimani idu u svoje džamije, Jevreji u sinagoge. U čemu je problem onda. U tome što će morati da plaćaju Kosovu struju, telefon i sve ostale dažbine na koje nisu navikli jer je sve za njih plaćala majčica Srbija. Neće moći više da švercuju, moraće legalno da uvoze i izvoze, da plaćaju carini i PDV Kosovu jer to je sada zasebna,priznata država u koju ti kao predsjednik Srbije ne možeš odavno da kročiš. Pa šta se onda više dupetaš. Zašto je problem katastarske knjige.

Reći ću ti ako nisi znao, a znam da jesi, ali ostaješ i dalje diplomata koji misli jedno, priča drugo a radi treće, zbog glasova nekih jadnika koji ništa ne shvataju, busaju se u prsa junačka i misle srcem a ne mozgom. Kad bi se mislilo srcem ne bi nam tvorac podario mozak i glavu koja mnogim našim političarima služi samo za potšišivanje. U katastarskim knjigama imaš sve odgovore šta se desilo sa Kosovom od 1945 godine. Dobro zanaš šta se desilo, a zašto to javno ne kažeš; sedam milona zatočenih Srba od šake nekih bilmeza, koji vode te Srbe na barikadama.

Srbi su Kosovo prodali Albancima za dobre pare! Tu lijepo piše ko je kome i kada prodao svoju „svetu srpsku" zemlju za svete njemačke marke po cijenama za koje su u Srbiji kupovali šest puta više. Zašto naši istoričari idu sa televizije na televiziju i prodaju maglu. Zašto ne kažu koliko je 1946. godine živjelo Srba na Kosovu, koliko ih je došlo u Srbiju a koliko ih je ostalo. Gdje se djenuše tih 800.000 Srba sa Kosova kojih nema u toj statistici?! Tu su, u Srbiji, među nama. Kupovali imanja oko Kragujevca, pravili svoje kolonije, za prodatu prizemnu kuću pravili su kuće na sprat, prioritetno dobijali posao u Zastavi dok su Kragujevčani ostajali na ulici. Ne treba ti naučni instituti da to shvatiš.

Nek' neka tvoja kuharica pita na ulici Kragujevčane u Kragujevcu, Smederevce u Smederevu, Beograđane u Beogradu. Borise gdje su njihove vođe koje su ih huškalii vodili. Gde su Šolević (moj prijatelj na 'facebooku') Bulatović i ostali. Provjeri u katastarskim knjigama njihovo materijalno stanje, onda i sada, i pitaj ih zašto su prodali i došli da žive u Beograd, i da iz svojih fotelja navijaju za Srbe koji nisu imali više kom' da prodaju i morali ostati Kosovo da brane svetu srpsku zemlju sa koje su oni drugi pobjegli. Dragi Borise, da li je bio referendum gde smo mi pitani da li želimo ceo život da izdržavamo te privilegovane Srbe i da plaćamo sve njihove troškove.

Oni ne rade, a primaju plate u Srbiji, i to godinama, a naša djeca sjede nezaposlena. Drugima, koji su se rodili tamo gde treba da normalno žive, daješ duplu platu da bi ostali u svom selu gde su odrasli. A oni koji su odrasli u Pomoravlju i Šumadiji nemaju po dvije plate, većina nema ni jednu. I na kraju, moj savjet. Prihvati sve što ti Evropa traži - bezuslovno i uvedi Srbiju u Evropu po svaku cijenu. Šta Srbija time dobija? Sedam milona Srba više neće biti taoci šačice onih kojima odgovara da Srbija ne uđe u Evropu, kako bi i dalje nastavili šverc-komerc.

Zavrni sve ventile za Kosovo. Znaš dobro koliko Srbiju dnevno košta što vještački upampava pare na neki dio teritorije koji nije njen, a te pare koje su ogromne podijeli sa brojem nezaposlenih mladih ljudi i to njima daj, svakog mjeseca, dok ne nađu posao. Nisu oni krivi što nemaju posao, nego ti Borise, jer vodiš pogrešnu politiku Evropa i Kosovo. A tek od marta, ako se dotle ne opametiš, bićeš kriv i proklet od svih maldih ljudi i njihovih roditelja, koji više nikada neće naći nikakav posao. Uzmi za savjetnike Čedu i Vuka Draškovića, bar neće da te lažu i da ti se dodvoravaju. Reći će ti istinu u oči, koja nije bolna, čak je i lijepa jer ima budućnost i perspektivu.

Za početak prekini ovo ponižavanje i ismijavanje Srbije u očima cijelog svijeta, sa barikadama. Nemoj da KFOR sklanja barikade, nego mi sami. Imaš još uvijek policiju, doduše Slobinog čovjeka, koji su i kumovali da se izgubi Kosovo, imaš vojsku koja ionako ništa ne radi, jer nema od koga da nas brani, kad su svi u NATO paktu, a imamo na platnom spisku hiljadu generala. Neka naša policija i vojska sami sklone barikade. Neka policija čuva KFOR, a ne da ranjavamo Njemačke vojnike od strane nenaoružanog naroda, pa poslije nam kriv đavo što je Njemačka protiv nas.

Ostavi srce, ni ja ne volim Nijemce, ali ih poštujem, jer su najjači, jer su uspjeli iz pepela, poslije Drugog svjetskog rata, da stvore najjaču industriju i ekonomiju, čak šta više, jaču nego Engleska i Francuska zajedno, a možda i Rusije. Zato ih poštujem i cijenim. Borise ostavi srce, neka kuca, a ti Borise pamet u glavu. Sa ovakvom politikom izgubićeš izbore, jer će i oni koji su glasali za tebe iz inata glasati za Tomu", kaže se u otvorenom pismu, koje prenosi Dnevni avaz.
*
3
*
0
Logged
Dajdza
Oflajn
1104
Vidi Profil
« Odgovori #114 u: Decembar 20, 2011, 04:09:33 »


Geneticko porijeklo naroda




Biogenetika je doista u zadnjih nekoliko godina otkrila mnogo toga što zapanjuje i nas znanstvenike. Ukratko, biogenetika, a to znaci stroga znanstvena istraživanja koja se mogu provjeravati, dokazala su da Hrvati nisu Južni Slaveni! Ta ce spoznaja tek za godinu ili dvije doci do ušiju svih kojih se to tice. Drugim rijecima, ako vam sad neki profesor ili nastavnik ili akademik kaže da su Hrvati Južni Slaveni, možete ga slobodno optužiti da je - rasist. Probajte, naime, na primjer Njemcima reci da su recimo - Rusi, ili recite Francuzima da su recimo Švedani, pa cete vidjeti što ce vam odgovoriti. Iz istog razloga ne može se više tvrditi da su Hrvati Južni Slaveni, kao što to piše u svim udžbenicima naše povijesti i u Hrvatskoj enciklopediji.

Na cemu temeljite takve spoznaje?

Te su spoznaje temeljene na znanstvenim istraživanjima više skupina svjetskih geneticara koji su napravili takozvanu gensku tablicu za sve narode svijeta i geneticko stablo covjeka. Konkretno, temeljni izvor za spoznaje o kojima govorim su radovi Zoe H. Rossera i cak 87 koautora iz 2000. godine, što je objavljeno u American Journal of Human Genetics broj 67 na stranicama 1526-1543, kao i spoznaje skupine znanstvenika objavljene u casopisu Science 2000. godine. Zatim, na temelju radova P. A. Underhilla iz 2001. godine, kao i drugih autora i izvora koji se bave otkricima genetike. Od hrvatskih autora tim se otkricima bavi dr. Primorac kao geneticar, a kao povjesnicar Andrija-Željko Lovric i drugi.

Što je genetika otkrila kad je rijec o Hrvatima?

 Prema genskoj tablici biokemijske srodnosti 47 europskih naroda ono što upada u oci je to, da je gotovo svaka skupina odnosno ono što zovemo narod tijekom povijesti pomiješana sa drugim skupinama. Ovdje dakako ne govorim o kulturama, nego o genetici, konkretnije o takozvanim "markerima" u genetici, kojima su ustanovljene razlike medu narodima.
 
Kad je rijec o Hrvatima, znanstveno je dokazano da Hrvati nisu Slaveni sa 71 posto, a da takozvanog slavenskog faktora odnosno markera EU-19, kojim se to utvrduje, imaju samo 29 posto.
 
Sta su na kraju Hrvati

Prema genetickim istraživanjima, Hrvati imaju cak 45 posto takozvanog genetskog markera Eu-7 koji je nazvan Dinarskim, oni su naime posebna skupina medu europskim narodima. Zatim, imaju 10 posto prakeltske "krvi" odnosno markera koji je karakteristican za Kelte odnosno Prakelte (Eu-18), 2 posto markera HG-2, koji je nazvan sibirskim faktorom, 2 posto markera Eu-16 koji je nazvan avarskim faktorom. Hrvati takoder imaju 7 posto biokemijske srodnosti s Hamitima (faktor Eu-4), te 5 posto faktora HG-9, koji oznacava Semite.
 
S kojim su narodima ili skupinom naroda Hrvati najsrodniji, ako se može tako reci?

Na to genetika daje zanimljiv odgovor. Kako su Hrvati posebna skupina ili imaju svoj genetski "marker" Eu-7 kojega od svih naroda imaju najviše, može se pitati koji narodi imaju isti genetski marker i u kojem postotku.
 
Najviše srodnosti s Hrvatima, odnosno najviše takozvanog dinarskog markera Eu-7, što je za neke zacudujuce, imaju Nijemci, cak 38 posto, s tim da kod njih s 50 posto dominira prakeltski marker. Prema postotku, srodnost s Hrvatima pokazuju dalje: Laponci s 32 posto, Nizozemci s 22 posto, Poljaci s 21 posto, Albanci s 20 posto, Makedonci s 19 posto, Francuzi sa 17 posto, Ukrajinci sa 17 posto, Englezi sa 16 posto, Madari s 11 posto, a srodnost s ostalim narodima je manja od 10 posto.
 
Ovdje dakako ne treba zaboraviti da Hrvati imaju 29 posto slavenskog markera, ali on nije dominantan, vec 71 postotni neslavenski markeri s dominatnim Eu-7.

Hrvatska historiografija i jezikoslovlje godinama i desetljecima govori o srodnosti Hrvata i Srba, barem su nas tako ucili u školi. Koliko smo genetski srodni sa Srbima?

Prema istim istraživanjima dokazano je da su Srbi narod koji ima 84 posto neslavenskog i 16 posto slavenskog faktora. Od 84 posto neslavenskog faktora, njihov je dominantan faktor HG-2 s cak 49 posto, što je oznaka za sibirsku skupinu naroda. U tu skupinu naroda spadaju na primjer: Srbi, Bugari, Gruzijci, Gotlandi i Švedani, a u njima srodnu podskupinu i americki indijanci, te Turci. Oznacavaju ih genski markeri HG-2, Eu-21 i Eu-22. To zapravo znaci da niti Srbima ne smijemo reci da su Južni Slaveni.

Koji narodi spadaju u izvorne Slavene?

U Europi su izvorni Slaveni (marker Eu-19) samo Rusi, Ukrajinci, Poljaci, Cesi, ali sad slijedi iznenadenje, Letonci, Madari i Kirgizi. Madari imaju cak 60 posto slavenskog markera, što ih je tako pogodilo da su obavili više istraživanja da potvrde rezultate jer su bili, blago je reci, iznenadeni. No uvijek bi dobili isti rezultat.
 
Prema genetskom stablu covjecanstva iz Y kromosoma, gdje bi se po povijesnom nizu svrstali Hrvati?

Znanost je definitivno dokazala je su ljudi odonosno hominidi, a govorimo o Homo sapiensu, potekli iz Afrike. Direktni potomci Homo sapiensa su pak današnji Bušmani odnosno Pigmeji u ravnoj liniji. Za nas je zanimljiva velika grana stabla koja se opet dijeli na Negroide (crne Afrikance) te neimenovanu granu. Ta neimenovana grana stabla zatim se dijeli na dvije grane od kojih je jedna grupa Pacific, a druga nema naziva. Ta manja grana bez naziva dijeli se pak na Euroazijce i Jafetide. Jafetidi se pak dijele na Semite i Praindoeuropljane, koji se pak granaju na Vedoarijce i Dinaroide. Dinaroidi su, rekli smo vec, Hrvati-Dinarci.
Germani imaju 38 posto hrvatskog markera iako su oni dominantno Prakelti, ali ih zbog visokog postotka možemo svrstati u ovdje, te Rusini iz Galicije, a zanimljivo je i Tirenci iz Sardinije i Korzike. Gdje smo se mi to u povijesti susreli s današnjim Nijemcima još nije jasno, kao i to zašto mi Hrvati imamo 10 posto prakeltskog faktora, a Nijemci 38 posto hrvatskog dinarskog faktora.

U nama blisku skupinu koje zajednickim imenom zovemo Vedoarijci, s kojom dijelimo zajednicko praindoevropsko porijeklo, spadaju narodi kao što su Gruzini na Kavkazu, narodi sjeveroistocnog Irana, Tadjikistana, Baludjistana i narodi jugozapadne Indije. Kao posebna skupina Vedoarijaca su u direktnoj liniji i Romi odnosno Cigani.

Zanimljivo je da bi se Slavonce odnosno Hrvate iz sjevernih krajeva po istom istraživanju moglo svrstati u skupinu Baltoslavena koji s Prakeltima dijele svoje porijeklo koje se zajednicki naziva: Europeidi. Ti bi Hrvati bili srodniji sa Slovencima, Cesima, Ukrajincima, Rusima, ukratko Slavenima.
.
Da se nakon geneticke vratimo kulturnoj povijesti. Takozvano "iransko" porijeklo Hrvata cesto je zanemarivano ili se o njemu govorilo s podsmjehom?

Genetika nas je uvjerila da Hrvati-Dinarci dominantno nisu Slaveni vec da dolaze od Praindoeuropljana, da je dakle takozvana iranska hipoteza koja je do sada najcešce bila prešucivana, imala svoje duboke temelje. To je ovih dana utvrdila tek genetika. Ovo naravno nipošto ne znaci da su Hrvati najsrodniji današnjim Irancima, vec je tu samo rijec o takozvanoj "iranskoj" hipotezi u znanosti

U Hrvatskoj nitko nije vjerovao u tu iransku hipotezu. Primjera radi, kad su ruski carski arheolozi otkopali Tanajske ploce koje potjecu iz 2. i 3. stoljeca naše ere i na kojima se spominje ima Hrvat, to tadašnju Jugoslavensku akademiju znanosti i umjetnosti u Zagrebu nije zanimalo. Knjiga ruskog arheologa stajala je u JAZU; današnja HAZU, neraspakirana (nerazrezanih stranica) gotovo 100 godina! Tek prije nekoliko godina ta je knjiga u HAZU procitana!

No zato su otvorene sve knjige koje su nas uvjeravale da smo južni Slaveni, a politika je u tom smjeru pogreškom stvorila hrvatsko-srpski jezik. Mi cak 100 godina nismo imali niti slike Tanajskih ploca. Prvi Hrvat koji je dodirnuo te ploce prije desetak godina, koje se cuvaju u ruskom muzeju, je veleposlanik Hido Bišcevic. Nakon toga napravili smo gipsane odljeve koji dugo nisu imali mjesta u HAZU, da bi se tek nedavno dogodilo da budu ipak postavljeni na ulazu HAZU. Otkrivanjem Tanajskih ploca, uspostavlja se nova paradigma etnogeneze Hrvata, naspram ideološke jezicno-slovenske, koja ce umnogome promijeniti sliku o nama. Hrvati su zapravo narod koji je u korijenu Europe, odnosno mogu se smatrati kao jedan od najstarijih europskih naroda, koji o tome ima i kamene dokaze.
Promijenit ce sliku i iznutra, više cemo tragati za svojim korijenima, pa bi ponovno trebali postati interesantni kajkavski i cakavski. Strucnjaci kažu da se najviše staroga sacuvalo u nekim varijantama kajkavskog jezika, tako na primjer u bednjanskom kajkavskom izgovoru u Hrvatskom zagorju. Naravno, nitko ne može tražiti da svi sad govorimo bednjanski kajkavski ili inacicama istarskog, koji takoder ima dosta starina, no to je dobro znati za buducnost jezika. Jer, jezik se mijenja i važno je u kojem pravcu ide.
 
Godinama su nas uvjeravali da su hrvatski i srpski jedan jezik. Danas je svima ocito da su to dva jezika, s tim da je hrvatski štokavski standard umjetni jezik nastao zbog politicke situacije. Drugim rijecima, zaboravili smo svoj jezik i pitanje je hocemo li ga ikad vratiti. Ono što možemo vratiti je smjer, važno je znati da su i kajkavski i cakavski bitniji za hrvatski standard nego se to do sada mislilo, da je to naša važna baština i kulturna povijest. Jedno od pitanja na tu temu koje ce brzo uslijediti je i ovo: ako u školama ucimo engleski ili mrtvi latinski te umjetno stvoreni književni standard, zašto ne ucimo svoj maternji jezik, kajkavski ili cakavski?
 
Na kraju mogu reci da je genetika otvorila možda i više pitanja nego što je za sada dala odgovora, ali ce sve to skupa izazvati revoluciju u društvenim znanostima. Promatrajte što ce se sve zbiti u svijesti samo za godinu ili dvije, pa ce biti jasnija dalekosežnost promjena.


Kompletniji podaci

EU19 (Balto- Slavenski )…….  Hrvati .29 %........ Srbi ..16 %
EU 7 (Dinarsko - Vedoarijski). Hrvati .45 % ……   Srbi ..  5 %
EU18 (Zapadni - Prakeltski)… Hrvati .10 % ……   Srbi… 11 %
HG16 (Finsko- Uralski )……..   Hrvati …0 % …..    Srbi…. 0 %
HG 2 (Altajsko -Anatolski )…  Hrvati …9 %......... Srbi…49%
HG 9 (Avarski-Mongoloidni)..  Hrvati …2 % ……   Srbi…. 6 %
HG21 (Afro- Hamitski )……..   Hrvati …5 %......... Srbi …13%
*
3
*
0
Logged
Dajdza
Oflajn
1104
Vidi Profil
« Odgovori #115 u: Decembar 22, 2011, 02:51:47 »


Filip Dz. Kohen, Tajni rat Srbije, propaganda i istorijska ombana.



Autor knjige temeljnom analizom jos neobjavljenih dokumenata iz iz americkih i zapadnih arhiva, koje su zaplijenjene od nacista, te dokumantacijom iz velikih biblioteka, i licnom posjetama Srbiji, nedvosmisleno podastire dokumentovane cinjenice, da je fasizam u Srbiji nastao jos prije Hitlerovog rodjenja.

Korijeni srpskog fasizma pocinju 1804.godine, da bi ih cetrdeset godina kasnije u pismenoj formi oblikovao Ilija Garasanin u Nacertaniju. Jos tada su nastali izrazi etnicko ciscenje, ugrozenost srpskog naroda, praceni genocidom na nesrpskim i to uglavnom muslimanskim stanovnistvom, a to se proteze vec dva  vijeka.

Ako je istorija umjetnicka galerija puna slika smalo orginala i mnogo kopija, onda je srpska istorija prava takva galerija, puna falisfikata koje su Evropa, pa i Amerika dugo vremena prihvatale kao orginalne, mnogi zapadni "eksperti" za Balkan eksploatisali  ih za svoje titule,  politicari za svoije prljave ciljeve, a zapadni auditorijum za svoj ravnodusan stav prema genocidu u Bosni.

Zasto Zapad prikriva cinjenice ne samo o genocidnoj psihologiji velikosrpskih advokata, nego i o njenom otvorenom saveznistvu sa sa Slama osovine, nacistickom Njemackom i fasistickom Italijom u Drugom svjetskom ratu.

Korijeni srpskog fasizma pocinju jos 1804.godine, da bi ih kasnije u pismenoj formi oblikovao Ilija Garasanin u Nacertaniju. Jos tada su nastali izrazi etnicko ciscenje, ugrozenost srpskog naroda, praceni genocidom nad nesrpskim i to uglavnom  muslimanskim stanovnistvom, a to se proteze vec dva vijeka. U svim pobunama ili mirnim periodima u proslom vijeku stradalo je muslimansko i jevrejsko stanovnistvo, tako da je i  sama Srbija pred Prvi balkanski rat bila ociscena od muslimana. Mada su bili malobrojniji  u odnosu na muslimansko stanovnistvo, ista ili slicna sudbina zadesila je i Jevreje, sa izuzetkom perioda Milosa Obrenovica. Obrazac koji je Garasanin dao, a dopunjavali su ga izvrsioci, svodio se na zlostavljanje, prislilno iseljavbanje, pljackanje, silovanje, klanje i masakriranje posebno nozem.

U pet ratova koje je su Srbi vodili u ovom stljecu ideologija i metode koje su zagovarali Dr. Vasa Cubrilovic, Dr. Milorad Ekmecic bili su isti, samo sto se lista nesrba prosirila na:Bugare Makedonce, Albance, Hrvate Madjare i sve one koji su stajali na putu Velike Srbije, koja bi trebala pokrivati skoroi cijeli Balkan, ukljucujuci i grcku luku Solun, te da se protegne cak i u srdnju Evropu.

Posebno je zanimljiv period  Kraljevine YU. Velikosrpski fasizam nije bio samo cilj raznih organizovanih grupa kao sto su Zbor Dimitrija Ljotica (direktno su ga finansirale njemacke kompanije i nacisticke obavjestajne sluzbe), Jugoslovenaska akcija, nego i sama vlada pod vodjstvom Milana Stojadinovica. i kasnije predsjednika Milana Nedica, koga je 18.09. 1943.godine na 15 minuta primio i Hitler u svom bunkeru, i dobio njegov zahtjev o Velikoj Srbiji uz komentar,  " drazi su mu mrski komunisti od Velike Srbije"

Patrijarh Varnava (Petar Rosic je 1937.godine je pred njemackim novinarima otvoreno hvalio Hitlera zbog vodjenja kako kaze " bitke koja sluzi citavom covjecanstvu", a  545 srpskih intelektualaca i uglednih ljudi je 15. 08.1941.godine stavila svoj potpis na Apel srpskom narodu, koji poziva na podrsku  Hitleru i nacistickoj Njemackoj.

Dimitrije Ljotic u svojoj knizi "Poruka fasistickom segrtu" porucuje da je  " Stojadinovic samo imitator Muslinija i junaka mucenika Hitlera, a da je on u stasu ravan obojici kao inovator domaceg fasizma?. Ovakvu ideologiju podrzavali su listovi: Vreme, vladin list ciji je urednik bio Danilo Gregoric, glavni omladinski propagator pronacisticke grupe Zbor, kolaboraciopnisticki list Nasa borba, Obnaova i druge.

Vodjeni ovakvom ideologijom izvrsili su pokolj nad muslimanskim stanovnistvom na cijeloj teritoriji gdje su operisali, a u samoj Srbiji iskorijenili su 94% Jevreja, dijelom ih predavski nacistima za njihove logore, a dijelom ih sami pobivsi u koncentracionim logorima na Banjici, i pokretnim plinskim komorama koje su im nacisti isporucili..

Zanimljivi su i podaci britanske obavjestajne sluzbe da se broj Srba iz Srbije u partizanima povecao izmedju 1943 i juna 1944.godine sa 1.700 na 13.000. Kada su vidjeli da su pred porazom Nedic nalaze da se Vlada i svi sposobni intelektualci prebace u Treci Rajh, a oni nesposbni u manastire. Zbog nemogucnosti da konstituise YU Tito je uputio poziv za amnestiju od 08.1944.g do 01.1945.godine, na koije se odazvalo nekoliko stotina hiljada cetnika. Ono sto nisu mogli uraditi za vrijeme rata kao cetnici, uradili su u Blajburgu i na drugim mjestima kao partizani.Od ovih cetnika i srpkih  intelektualaca formira se u YU korpus politickih, diplomatskih, trgovackih i drugih tijela za rad sa inostranstvom.

Autor knjige isnosi podatke da je od 545 potpisnika "Apela srpskom narudu za saradnju sa nacistima", u komunistickoj YU  su cak 73 usla u  Malum enciklopediju Prosvete, 28 ih je postalo istaknutim clanovima SANU, dok je 12 primilo  visoka odlikovanja za "otpor nacistickom okupatoru"

Istorijski revizionizam u Srbiji poceo je prije zavrsetka samog rata pisanjem u beogradskoj Politici (ranije Obnova) o srpskoj neprekinutoj ljubavi prema Jevrejima. "Nikad nije bilo antisemitizma medju Srbima, osim kad su to nalozili Nijemci. Cak i onda su Jevreji mogli vidjeti iskrenu ljubav srpskog naroda, jer su Srbi smatrali svojom gradjanskom duznoscu da skrivaju Jevreje". U Americi se osniva Drustvo  srpsko-jevrejskog prijateljstva, koje se sastojalo gotovo od samih Srba, a zatim i 80-tih godina i u Izraelu na osnovu lazne propagande, okrivljuci komunisticki sitem (u kojem su oni cinili vecinu) za prekinute odnose sa Izraelom. To narocito dolazi do izrazaja 90-tih godina, kada su za holokaust nad Jevrejima optuzili Hrvate i sve druge osim sebe. Proglaseno je gotvo dva tuceta  posestrimskih gradova, a talas emisara pohrlio je u Izrael. Medju njima je bio i sam princ prestolonslednik Aleksandar Karadjordjevic, koji se moilio za zajednistvo izmedju ove dije kulture.

Bez obzira sto ce propaganda uskoro biti otkrivena, i sto ce Srbi ponovo kao i uvijek optuziti jevrejsko-masonsku lozu, autor optuzuje i jevrejske krugove koji su nasjeli toj porpagandi, u toku genocida nad Bosnjacima i Hrvatima, i sto su se drzali neotralno, ogranicavajuci se samo na humanitarnu pomoc, ili su cak i simpatizirali Srbe.

Ovako nevidjeni revizionizam srpske istorije, posebno treba da se zahvali sirokoj propagandnoj mrezi koja je satkana i rasturana kroz bivse YU ambasade, konzulate, trgovacke komore, preko partizana sa cetnbickim korijenima koji su gledali na Komunisticku partiju YU kao na vozilo za uspostavljanje srpske hegemonije.

Knjiga F.Dz. Kohena uvod je u novi naucni pristup Balkanu i njegovoj istoriji, a posebno istoriju naroda nekadasnje YU. U tom smislu vec su objavljenje dvije knjige N. Malcolma, Povjest Bosne, i Pojest Kosova. Usokro slijede jos neka izdanja staranih autora koji ce naucno osvijetliti istorijsku proslost naroda nekadasnje YU.
*
4
*
0
Logged
Dajdza
Oflajn
1104
Vidi Profil
« Odgovori #116 u: Decembar 24, 2011, 04:29:28 »


Prilike pred tursku okupaciju u Bosni i njenoj okolini

1. Zagrebacki biskup Simuna Erdedi 1536.godine pise svome prijatelju hrvatskm banu Franji Bacanu ovako o prijelazu krscana Turcima. " I nasi podloznici cuvski za slobodu, koju su Tiurci proglasili, tako su postali bijesni, da se bojim da ce jednog dana i plemici i seljaci jednodusno izjaviti vjernost Turcima, tako da ja ni u svojoj kuci nisam siguran".

2. Radoslav Lopasic, koga smatraju jednim od najboljih poznavalaca turske povjesti toga vremena kaze "..vecina je naroda bosanskog ostala pri ocinskoj grudi, pokorila se turskoj vlsti i primila Kur'an. To je bilo time lakse, sto su se mnogi kmetovi, tlaceni do zla boga od svoje vlastele, bili uzrujali i naginjali turskoj vlasti, samo da budu u zivotu i imetku sto vise postedjeni".



3. I sam je hrvastski ban Nikola Zrinski 1552.godine poisao. " Narod je vec tako zdvojen, da su neka sela pisala sultanu, da ce mu se predati, ako ih oslobodi pljackanja".

4. Dominik Mandic, spominje da je narod u nekim dijelovima Slavonije silio svoje zapovjednika tvrdjava da ih predaju Turcima. " Takvi su vec dusevno bili pripravni da prime Islam" zakljucio je Mandic, pa se pita, po kakvoj se logici bosansko plemstvo treba smatrati izdajnickim , ako su od dva zla birali manje".

5. Ili primjer kada ljudi dolaze na pijacu u Visko, pa jedan drugom kaze, "sacekaj me prijatelju, samo da ime promojenim"
------------------------------------------------------------------------
Josip Vrbic, Bosna i Hercegovina od turskih vremena do danas, knjiga II

Ucesce u vlasti ili ko je stvarno ugrozen



Ustavom je definisano da 43,5 % rukovodećih mjesta u 76 državnih agencija i institucija treba pripasti Bošnjacima, 31,2 % Srbima, 17,4 % Hrvatima i 7,9 % dužnosnicima iz reda ostalih.
Stvarno stanje izgleda drugačije uz debalans na račun Bošnjaka i dužnosnika iz reda ostalih.
Iako  Bošnjacima  popisom iz 1991. godine, što je i ugrađeno u Ustav BiH, pripadaju 33 pozicije, oni zauzimaju 27, predstavnici srpskog naroda zauzimaju 27, iako bi trebali biti na 24, dok Hrvati umjesto 13, koliko ima pripada, popunjavaju 21 rukovodeću fotelju.
Na teoriju o tome kako Bošnjaci žele glavne finansijske institucije iz SDA su iznijeli i podatke o tome sa koliko budžetskog novca ko raspolaže. Tako, Bošnjaci sa 27 pozicija raspolažu sa malo više od 76 miliona KM, Srbi sa 175,5 miliona, dok Hrvati, iako ih ima na najmanjem broju rukovodećih pozicija, raspolažu sa 200 miliona KM.
Više pogledajte u priloženom videu.

Izvor vijesti: 24 sata

*
4
*
0
Logged
Dajdza
Oflajn
1104
Vidi Profil
« Odgovori #117 u: Decembar 26, 2011, 02:08:52 »


BOSNAVI, PERIOD POKRSTAVANJA DIJALE BOSNJAKA



Ranije smo istakli da je izmedju XI i XV vijeka Bosna bila srediste bogumilskog ucenja koje se rasprostiralo od Bugarske do juzne Franscuske. Sljedbenici bogumilstva su dolazili iz Francuske, Italije, Dalmacije, Bugarske i dr. u Bosnu na vjersko usavrsavanje. O razmjerama i snazi ucenja govori podatak da se u nekim rimskim dokumentima spominje postojanje "heretickog pape" u Bosni. Taj i takav odnos prema vjeri izivotu sirio se, po rijecima svedskog istoricara Hansa Furuhagena, kao plamen. Ugarski vladari i njegovo svestenstvo u cijem su sastavu bile i danasnje hrvatske zemlje, te vladari Srbije (Raske i Zete) vidjeli su u bogumilstvu veliku opasnost po zvanicnu crkvu i zvanicno krscanstvo. Sustinu bogumilskih nazora na svijet, istina izmedju redova citamo u optuznici protiv njih koja se uz manje izmjene, zavisno od lokalnih prilika i vremena, ponavlja od 972 godine kad je napisana pa inertno protiv njihovih potomaka i do dana danasnjeg. U istoriji je ta optuzba poznata kao besjeda prezvitera Kozme:

1. Oni tvrde da Bog nije stvorio ni vidljivo nebo ni zemlju (ne stoji ko je onda stvorio)

2. Nece da se klanjaju krstu kao orudju smrti.

3. Ne priznaju da je pricesce tijelo Hristovo vec obicno brasno (hrana). Smatraju da rijeci koje je Hrist rekao o svom tijelu treba shvatiti kao alegoriju.

4. Odbacuju liturgiju koju je osnovao Jovan Zlatousti i druge obrede.

5.Grde sve crkvene cinove, tvrdeci da su svestenici - slijepi feriseji koji zive u lijenosti, episkopi i popovi vrse sve naopako.

6. Odbacuju zakon dat Mojsiju i prorocanske knjige; ne postuju ni Davida ni Avrama ni Danila, cak ni Jovana Krstitelja te ga zovu "Antihristov preteca".

7. Mnogo ruzno govore o Bogorodici.

8. Ne klanjaju se ikonama.

9. Ne zive zivot po Mojsijevom vec po apostolskim zakonima.

10. Sebe nazivaju "nebeskim ziteljima" a ostali svijet slugama Mamona.

11. Odbacuju krstenje vodom a sebe nazivaju "kristjanima" i ako se ne pokrstavaju i ne krste se.

12. Ne vjeruju da je Hristos cudotvorac i da je bilo koga iscjelio i nahranio vinom i hranom. Hrisotva hrana je po njima u 4 jevandjelja i djelima apostolskim.

13. Mole se mnogo 4 puta po danu i 4 po noci, cak i u nedjelju poste i rade ne postuju nikakve praznike

14. Uce svoje pristalice da ne postuju vlast, kude bogatase.

15. Ispovjedaju se i oprtastaju jedan drugome, to rade i muskarci i zene."

U II dijelu besjede date su anateme protiv "jeresi" koje su uglavnom ponavljane narednih 8 vijekova: "Ko ne vjeruje u svetu i nevidljivu Trojicu - budi proklet. Ko ne misli da je sveto pricesce - sveto tijelo i krv Hristova, budi proklet. Ko ne ljubi sa strahom i ljubavlju ikone Gospoda, Bogorodice i svih svetaca, budi proklet. Ko ne misli da su crkveni cinovi ustanovljeni od Gospoda i njegovih apostola, budi proklet..."

U anatemama je vidljiv odnos crkve prema onima koji drugacije misle i koji sumnjaju u njene dogme, koji ne priznaju njenu vlast. Prokletstvo samo po sebi je najveca osuda koja se u praksi odnosa prema onima koji su anatemisani, "prokleti" manifestuje najrazlicitijim zlocinima poput spaljivanja na lomacama, vjesanjima, odsjecanjima glava, guljenjem koze sa ziva tijela, nabijanjem na kolac, cijelim genocidima i progonima. Istina za volju crkva je uvijek uz prokletstvo kao moralno ogradjivanje od zlocina slala i upustva o postupanju prema onima koji su "zavedeni". Ti papiri su imali, na zalost jos uvjek imaju, vise upotrebnu vrijednost za istoriju nego stvarnu moc da i zaustave zlocin, zlocin je vec zacet u samoj anatemi a sitni i anonimni ekzekutori u njima su imali i imaju pokrice za zlocin koji su cinili ili cine zrtvama anateme. Za uzvrat, za "bogougodno djelo" borbe protiv "jeresi" za sebe ili za crkvu su zadrzavali materijalnu ostavstinu zrtve (kuce, imanja, zene, djecu, stoku i sl.).

Interesantno je da su i jedni i drugi susjedi (Srbija i Hrvatska, odnosno Rim i Austrougarska) i protivnici bogumila pripadali rimskoj crkvi i uvazavali autoritet pape, te su mu tuzakali bosanske kraljeve, trazeci da preduzme korake u suzbijanju "nevjernika". Tako 1199 zetski knez Vukan (stariji sin Stevana Nemanje) pise papi Incentiju III : "Necemo da vam krijemo, da se u zemlji Bosni razvija hereza ne malih razmjera i to u toj mjeri da je i sam ban Kulin, posto je sa svojom zenom i svojom sestrom, udovicom pokojnog Miroslava humskog, i sa vise svojih srodnika bio zaveden, preveo u onu erezu vise desetaka hiljada hriscana".

Sljedece godine (1200) papa od ugarskog kralja Emerika trazi da intervenise u Bosni. Papa trazi od Emerika "..da progna bana i heretike ne samo iz Bosne, i pri tome je davao razrijesenje od grijeha svim onima koji ce u tome ucestvovati."

Ovakav papin poziv na krstaski rat je unaprijed oprost za pocinjene grijehe i blagoslov zlocinu koji je trebalo pociniti. Tako su korist imali i crkva i kraljevi koji su ga sprovodili. Crkva siri vlast i uticaj pod okriljem vjere a kraljevi osvajaju prostor i pljackaju narod uz pomoc tog okrilja. Procjenjujuci situaciju teskom sa neizvjesnim ishodom, ban Kulin pise papi da su klevete netacne a da su mimoilazenja u vjeri posljedica nedovoljnog poznavanja zvanicnog ucenja crkve. Ban poziva papu da posalje legate da se uvjere u samoj Bosni o tom ucenju.

U aprilu 1203 papin legat Ivan de Cesamaris na Bilinom polju u Zenici pokrstava bana Kulina, svu vlastelu i oko deset hiljada Bosnjaka bogumila. Papin izaslanik se vratio masuci papirom javnog odricanja (abjuracija) a ban Kulin je tako izbjegao novi krstaski pohod na Bosnu za narednih 32 godine. Medjutim Bosnjaci su ostali Bosnjaci. Papin legat nije presao ni Vranduk planinu a narod, bosansko plemstvo i ban Kulin su nastavili po starom bosanskom nacinu zivota. I dolazak franjevaca u Bosnu 1235 god. se direktno vezuje sa nastojanjem "zatiranja" pateranskog "krivovjerja". "Iskljucivo njima" je 1327. godine papa povjerio pravo inkvizicije u Bosni. Bosnjaci su shvatili da krstaski ratovi nemaju za cilj njihovo privoljavanje da mijenjaju ucenje ili vjeru vec otimanje njihove zemlje Bosne, stoga otpor ovom krstaskom ratu kao i svim kasnijim je bio samo test odbrane i drzave i prava da opstanu svoji na svojemu.

Bosna je sve do kraja XIV i pocetka XV vijeka bila najjaca balkanska drzava a bogumilstvo je za katolicku i pravoslavnu crkvu bilo veca opasnost od dolaska Turske carevine koji je bio neizbjezan. O velicini Bosanske drzave tog vremena govori i podatak da je 1376 godine Polimlje potpalo pod Bosnu a da se biskup (grcko-pravoslavni) dabro-bosanski nalazio u Milesevu (Prijepolje) gdje je i ostao sve do pada bosanske drzave.
Iz moje arhive
*
3
*
0
Logged
Dajdza
Oflajn
1104
Vidi Profil
« Odgovori #118 u: Decembar 28, 2011, 00:52:01 »


Mozda nismo znali?


Vikinzi nisu imali rogove na šljemovima



Nijedan šljem pronađen među arheološkim ostacima Vikinga nije imao rogove. Ovaj dodatak se prvi put javlja u 19. vijeku, zahvaljujući švedskom umjetniku Gustavu Malmstromu koji ih pominje u svojoj priči o drevnim Skandinavcima.
“Takođe ne postoji nijedan pouzdan dokaz koji bi podržao nasilničku reputaciju Vikinga”, tvrdi prof. Dženet Nelson, istoričar srednjeg vijeka na Kraljevskom koledžu u Londonu.


Divlji Zapad nije bio baš tako divlji



Više ljudi je stradalo tokom snimanja holivudskih vesterna nego na pravom Divljem Zapadu. Kanzas koji je u knjigama i filmovima opisan kao mjesto potpune anarhije, bilježi svega 5 ubistava tokom 1878, najsmrtonosnije godine u istoriji grada. Isti broj stradalih bio je i u ozloglašenom Tumbstonu u Arizoni, a u Dedvudu u Dakoti poginule su samo 4 osobe.
Slika Divljeg Zapada kao takvog prvi put se pojavila 1902. u romanu Ouena Vistera, oca vestern fantastike. Dvoboji u podne su dramatizovani na Brodveju i mitologizovani u nijemim filmovima prije nego što je Gari Kuper 1952. zaigrao u klasiku "Tačno u podne" (High Noon).

Kolumbo nije otkrio Ameriku



Kristofer Kolumbo nije bio prvi Evropljanin koji je kročio na tle Amerike. Norveški moreplovci, pod komandom istraživača Lejfa Eriksona, stigli su na Njufaundlend još 1000. godine.
Zapravo, Kolumbo nikada nije nogom kročio na američko kopno. Njegova čuvena ekspedicija iz 1492. dovela ga je do Bahama, a naredni pohodi do Dominikane i Kariba, zatim Trinidada i Martinika.

Kugu nisu izazvali pacovi



Vječita rasprava istoričara vrti se oko toga da li su Crnu smrt koja je odnijela 75 miliona života između 1347. i 1351. prouzrokovali pacovi.
Istraživači sa Univerziteta u Liverpulu su 2001. došli do saznanja da je jedini način na koji su ljudi u 14. vijeku umjeli da se nose sa zarazom bio taj što su oboljele stavljali u karantin. Kako pacovi nisu umjeli da poštuju ograđen prostor, širili su bolest na sve strane, ali nikako nisu bili krivci za njen nastanak.
Simptomi, kao što su iznenadna visoka temperatura, svrab i krvarenje unutrašnjih organa, uz osip prouzrokovan skupljanjem krvi ispod kože, klasični su znaci oboiljenja nalik Eboli, koja pogađa centralni nervni sistem.
*
2
*
0
Logged
Dajdza
Oflajn
1104
Vidi Profil
« Odgovori #119 u: Decembar 29, 2011, 02:34:08 »


BESJEDA BOŠNJACIMA
Autor: Dr. Ferid Muhić



Bošnjaci! Ja, koji sam isto što i vi, govoriću vama, koji ste isto što i ja, samo ono što znam da je istina, i ništa vam neću slagati. Ljudi se boje reći istinu, a ne boje se slagati! Velika je njihova hrabrost prema Allahu džellešanuhu, i veliki je njihov strah od ljudi! Koliko takvi griješe! Ako ljude i prevare, Njega ne mogu prevariti, jer Allah sve zna, i zato zna da su slagali, a oni ipak lažu! Pa zar oni zaista ne znaju koga se treba plašiti, od čije kazne treba strijepiti, čije su zapovijesti dužni poštivati!?

A lagali su nas Bošnjake mnogo. I lagali su nas mnogi! I oni za koje smo znali da nas lažu i da nam ne misle dobro, i oni za koje nismo znali da nas lažu i da nam ne misle dobro! Lagali su nas i oni koji nisu bili Bošnjaci, lagali su nas i Bošnjaci, lagali su i o drugima i o sebi, a najviše su lagali o nama, Bošnjacima! Lagali su da nas Bošnjaka nema, i da nas nikada nije ni bilo; lagali su da smo bili narod gluhih i nijemih i da smo tek od njih naučili govoriti, i da zato, jezik kojim govorimo ne može biti naš bosanski, nego samo njihov, srpski ili hrvatski, već prema tome kako je kojim Bošnjacima zapala ta sreća da ih, onako nemušte, jedni ili drugi govoru nauče; lagali su nas da mi Bošnjaci nikada nismo imali svoju državu Bosnu; lagali su nas da smo vjeru pradjedovsku izdali, i tuđu vjeru primili, samo da glavu spasimo!

I zamalo, te bi nas sa tim lažima nama samima otuđili i sa našom bošnjačkom dušom nas zavadili, ali Allah dade i nađoše se ljudi Bošnjaci, umni i hrabri, mudri i čisti, koji uz Njegovu pomoć, učiniše te nam zrak istine osvijetli dušu, pa sve što smo zaboravili o sebi, ono sve što jesmo, iziđe iz mraka zaborava, ukaza se pred našim očima i ugnijezdi se u našim srcima.

Onim Bošnjacima koji ne smiju istinu reći

Velika snaga leži u pričama. Zato priče ne nastaju slučajno, spontano, bez povoda i bez cilja. Ako je priča dobro smišljena, sjeme posijano u njoj, niknuće taman kad ljudima najviše zatreba onoga što izgleda kao da im je najpreče. Ali ono što je najpreče, nije uvijek ono što izgleda kao da je prvo, ni ono što izgleda kao da je najpotrebnije. Pogotovo treba znati da ono što nam izgleda prvo i na šta se prva misao usmjeri, nije uvijek ono što je najbolje, ono što je najvrijednije, ono što čovjeku valja učiniti! U smrtnoj opasnosti, prva misao je pobjeći, i svakom se čini da je najpreče spasiti glavu. Ali ako je za spas glave potrebno da se izgubi obraz, onda je obraz preči! Zato, suprotno uvriježenoj i sistematski pothranjivanoj predrasudi, ne priča priče samo narod. Mnoge od navodno narodnih priča, nije ispričao narod, nego ih je, kao šugavu ovcu u stado, u narod pustio neko drugi. A zna se da jedna šugava ovca ošuga cijelo stado!

Jedna od takvih “narodnih priča“, puštena davno među Bošnjake (ja tu priču nikada nisam čuo kod drugih naroda, iako sam je na moju veliku žalost često slušao upravo kao “narodnu priču“ među Bošnjacima) jeste Priča o hrđavom psu. Zbog očigledno demagoške i defetističke poruke upućene Bošnjacima, ovu priču prenosimo u osnovnim crtama:

[b]Kao biva, u nekog čobana, zajedno sa dobrim i pametnim psima, uz stado bilo i neko pašče koje je po cijeli dan i po svu noć lajalo. U planini bio vuk, ali podalje od ovog stada. Pođe taj vuk svojim poslom na jednu stranu, ali čuje onog lajavog psa. Tako jednom, tako dvaput. Upamti to vuk, te čim ujagmi malo slobodnog vremena, ode da vidi to pašče koje mu svojim lavežom ne da ni da se na mirnu odmori i odspava. Vuk dođe na ono mjesto odakle se čulo lajanje, a kad tamo cijelo stado. I pojede vučina i ovce i čobana, i dobru paščad, a samo se ono lajavo pašče spasi![/b]

Priča je višestruko zanimljiva, ali ćemo se mi zadržati samo na već spomenutoj centralnoj poruci Bošnjacima, i očiglednoj neautentičnosti ove kvazi narodne priče, koja potvrđuje da je spravljena u retortama ideoloških laboratorija naših susjeda sa jasnim ciljem da obeshrabri Bošnjake i da im stvori osjećaj nemoći i tupe pokornosti.

Poruka je prijeteći jasna: Bošnjacima valja pognuti glavu i ušutiti se, da ne bi privukli pažnju vuka koji ih je nekim slučajem do tada smetnuo s uma. Dok šute i trpe, i ako od sebe otjeraju onoga koji glasno govori (laje) protiv dušmana, dušman (vuk) će ih bar za neko vrijeme ostaviti na miru. Oni koji ne spominju dušmane (koji ne laju) su kao dobri psi koje treba hraniti i držato iz stado. Pas koji laje i kada vuka nema, dozvaće vuka (dušmana), prije ili kasnije, i eto vam belaja! Zato, pamet u glavu, Bošnjaci! Otjerajte one ljude (paščad) među vama koji opominju (laju) da je vuk u planini, a dušman u blizini! Ako šutite, možda vas vuk zaobiđe i poštedi! U suprotnom, i vas i vašeg čobana vuk će pojesti, a samo će ono lajavo pašče ostaviti u životu, da mu se nađe i da ga podsjeti na vas, kad se opet poneka od rasutih ovaca ojanji i kad novo stado za klanje saberete!

Strašno da strašnije ne može biti! Što je još gore, sami Bošnjaci su tu priču progutali kao mudru pouku, i po pravilu upravo oni su prvi koji tjeraju od sebe svoje najbolje ljude. Čim neki Bošnjak digne glavu i jasno i glasno progovori istinu o opasnostima koje Bošnjacima prijete, skoče mnogi Bošnjaci kao jedan da mu usta zatvore i natjeraju ga da ušuti, taman kao da je ono pašče. Ali ono što je najgore jeste da niko ne vidi koliko je ova priča neautentična i ideološki fabrikovana, koliko je jasno da nije bila, niti je mogla bitinarodna priča. Kao prvo, niko ne vidi da se sakrilo i preskočilo ono što je u priči najbitnije: naime da blizu stada zaista živi pravi vuk koji jede ovce, i da tog pravog vuka lajavi pas nije ni izmislio, ni stvorio, kao i to da nije ovaj pas pojeo ovce i čobana, nego upravo taj isti realni vuk, na kog je on lajao i opominjao danju i noću! Kao drugo, ko god zna bilo šta o vukovima, zna da oni bježe od laveža, a ne da ih lavež privlači, tako da pas koji neprekidno laje zapravo indirektno već brani stado od vukova! Istina je u stvarnosti direktno suprotna ovoj priči! Vuk se odluči da napadne stado samo kad zavlada tišina, dok ovce planduju ili pak, u gluho doba noći, kada popusti pažnja čobana, a psi se ušute i zadrijemaju. Kamo sreće da svako stado ima psa koji neprestano laje, danju i noću, imalo ili nemalo vuka u blizini! Nikada, ali zaista nikada – i to će vam potvrditi svako ko je bio makar jednom sa ovcama u planini u kojoj ima vukova – vuk neće napasti stado ako njegov dolazak najavi gromoglasni lavež, jednog ili više pasa, svejedno! I zato ovčari i čobani posebno cijene pse koji laju i opominju, jer su im oni od najveće pomoći, a ne uzrok njihove propasti, kao u ovoj priči-podvali!
O tome koliko je inače ponižavajuća i kulturološki neprihvatljiva osnovna podjela uloga u Priči o hrđavom psu, u kojoj su Bošnjaci prikazani kao potpuno nemoćne ovce pred svemoćnim vukom, a njihov najbolji branilac koji ih bez prestanka opominje na opasnost, žigosan kao glavni krivac za njihova stradanja, pa im preostaje samo da pognu glavu i šute hrabreći se oportunističkim biserima kao što su - krmka niz dlaku, ne talasaj, kraju lađu, prvi pjevac završi u loncu, najviše junaka je pod zemljom, pognutu glavu sablja ne siječe – treba jednom napisati studiju od pet tomova na devet hiljada stranica! Hoće li ovaj strah nekada prestati, ima li uopšte kraja tim blasfemičnim epizodama ekscesivnog nacionalnog mazohizma!? Pa zar ne znamo da krmku ne treba ni prilaziti, i zar se ne bi i okeani usmrdili da nije talasa, i čemu lađa koja je stalno vezana za obalu, i zar se ne zakolju najprije upravo oni pijetlovi koji ne pjevaju i sabah ne najavljuju, zar kukavice ne umiru i ne završe pod zemljom, i zar upravo osuđenik na smrt glavu ne pogne da mu je sablja, sjekira ili giljotina tako pognutu odsiječe!?

Zato, o vi među Bošnjacima koji ne smijete istinu reći, ne budite ovce, ne plašite se, ne tjerajte od sebe onoga koji vam istinu govori i koji vas danju i noću na opasnost opominje, već ga slijedite i pomozite mu, isplovite na pučinu, sa valovima se hrvite, prvi sabah najavite, pred cijelim svijetom glavu ponosno podignite - jer vama priliči da je pognete samo pred Allahom jedinim!


O identitetu Bošnjaka, samo sa Bošnjacima

Treba odmah reći da Bošnjak koji sebe i svoju naciju dovoljno poštuje, jednako kao i bilo koji Englez, Nijemac, Italijan, Turčin, ili čovjek bilo koje druge nacionalne pripadnosti, jednostavno nikada neće dozvoliti pripadnicima drugih nacija da uopšte dovedu u pitanje postojanje njegove nacije i njegov sopstveni nacionalni identitet, niti da ga pretvore u predmet bilo kakve debate, a svaki pokušaj da se o tome razgovara odbiće sa gnušanjem kao krajnju nepristojnost! Ovaj razgovor o identitetu Bošnjaka, jeste neka vrsta porodičnog razgovora, diskusija među nama Bošnjacima, i samo tako ga treba razumjeti. Mi nikome ništa ne dokazujemo o sebi, jer niko nema legitimitet da nas Bošnjake o nama pita. Neka se zna još i ovo: Nikome ko nije Bošnjak, nisam dužan račun polagati o tome ko sam, niti sam voljan pristati na njegovu drskost da mi drži pridike o nacionalnom identitetu Bošnjaka! Sa Bošnjacima je drugačije. Bošnjaci imaju veliki bonus u tom pogledu, najprije jer su Bošnjaci, a zatim i zato što o svojoj naciji i svojoj historiji zaista malo znaju, razumije se ne svojom krivicom, nego zbog cijelog stoljeća gaženja, brisanja i poricanja bošnjačkog nacionalnog identiteta, sistematski organizovanog i provođenog od svih onih koji su tokom posljednjih 120 godina držali vlast nad prostorima Bosne! Ipak, dužan sam istaći metodološki značajnu činjenicu da u svakoj diskusiji o potpuno očiglednim ili aksiomatski jasnim temama, pa stoga i u ovom razgovoru o identitetu Bošnjaka, cilj nije dokazati, nego pokazati! Jer, dokazuje se nešto o čemu postoji nekakva dilema, makar bila samo teorijska ili logička zasnovana, neka pojmovna nejasnoća koja se duguje nesigurnosti našeg iskustva ili nepouzdanosti ljudskog razuma. Ono što je očevidno, dakle, ono što nam se ukazuje kao evidentno (kako u smislu kartezijanski shvaćene unutrašnje intuitivne evidencije, tako i u smislu naše potpune psihološke sigurnosti u realno postojanje neposrednih činjenica iskustva), to se u principu nikada ne dokazuje! Onima koji to ne razumiju i poslije svih tumačenja riječima, pojmovima i logikom, ove evidentne istine prosto se moraju “nacrtati”, kao što onome koji, gledajući s brda grad u dolini, ne umije da se orijentiše i ne uspijeva prepoznati svoju sopstvenu kuću, ne treba dokazivati da ta kuća postoji, jer on to zna najbolje, nego mu je prosto treba prstom pokazati! Dakle, za one među Bošnjacima koji nikada nisu imali priliku da saznaju istinu o sebi, svom narodu, svojoj kulturi , svom jeziku i svojoj historiji i državi, za one koji su nešto čuli ali teško shvaćaju, ili još teže prihvaćaju istinu o sudbini svog naroda, za one koji pate od amnezije, kao i za one koji imaju problema sa osjećanjem sopstvenog bošnjackog identiteta, evo malo “crtanja”” i malo pokazivanja prstom!

Bošnjački nacionalni identitet nije tema koja bi s razlogom mogla biti upitna u bilo kom, izuzev u sasvim hipotetičkom kontekstu; ne više i ne drugačije nego onoliko i onako koliko i kako bismo se mogli hipotetički pitati o realnosti svijeta. Razumije se, osporavanja identiteta Bošnjaka iz hegemonističkih, asimilatorskih, ideološko-političkih i drugih negatorskih, odnosno, otvoreno neprijateljskih motiva, ne treba smetnuti s uma. Ali o onima koji to pokušavaju i o njihovim “argumentima”, kao o lanjskom snijegu! Kao što se kaže: “Neka puknu dušmani!” Naše je da se onim što je istinito, dobro i lijepo zabavimo, koje je iz neupućenosti, neznanja, ili kakve druge zablude i greške postalo žrtva stoljetne proizvodnje noćnih lagarija, smišljanih po nacionalističkim institucijama naših susjeda, usmjerenim protiv Bošnjaka.

Slijedi nastavak II

*
5
*
0
Logged
Stranica: 1 ... 6 7 [8] 9 10 ... 28 Idi gore Printaj 
« prethodno sljedeće »
Skoci na:  

Posjetilaca: 63989580
Copyright © IslamBosna.ba
Powered by SMF 1.1.15 | SMF © 2006, Simple Machines