Od Selmana b. Amira ed-Dabbija, r.a., se prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Kada se neko od vas iftari, neka se iftari hurmama, a ako ih nema, neka se, onda, iftari vodom, jer je ona čista!"

PROPISI O BAJRAMU I BAJRAM NAMAZU (Es-Sejjid Sabiq)

Klanjanje bajram-namaza je propisano prve godine po Hidžri. Bajram-namaz je sunneti muekkede.1(]1 Ovo je stav šafijske pravne škole kojoj autor pri­pada. Stav hanefijske pravne škole kojoj pnpada­ju bosanski muslimani je da je klanjanje Bajram-namaza vadžib. (nap. Prev.)
  I Allahov Poslanik je redovno klanjao bajram-namaze i naređivao bi ljudima i ženama da izađu na mjesto klanjanja. Po pitanju bajrama i bajram-namaza ukratko ćemo spomenuti sljedeće propise:

 

 

1. Okupati se, namirisati i obući naj­ljepše odijelo

Džafer b. Muhammed prenosi od svoga djeda da je Allahov Poslanik, s. a. w. s, svakoga bajrama oblačio najljepše odijelo (jemenski ogr­tač). Ovo prenose Šafija i Begawi. Ha­san es-Sebt je rekao: “Allahov Poslanik nam je za bajrame naređivao da obuče­mo najljepše odijelo, da se namirišemo najljepšim mirisom i da zakoljemo (kao kurban) najvrijednije što imamo.” (Pre­nosi el-Hakim). U lancu prenosilaca ovo­ga hadisa nalazi se i Ishaq b. Berzeh, ko­ga Ezdi smatra slabim a Ibn Hibban po­uzdanim prenosiocem. Ibnu'l-Qajjim veli: "'Allahov Poslanik bi na bajrame oblačio najljepše odijelo. Imao je pose­ban ogrtač kojeg je oblačio za bajrame i petkom.­

 

2. Pojesti nešto prije klanjanja namaza ramazanskog bajrama

 

Sunnet je pojesti neparan broj hurmi prije izlaska radi klanjanja ramazanskog bajrama, a kod kurbanskog bajrama jelo ostavi­ti do iza bajram-namaza, a oni koji ko­lju kurban pojesti meso od svoga kur­bana. Enes kaže: "Allahov Poslanik ne bi izlazio da klanja ramazanski bajram pri­je nego što bi pojeo hurmi i to neparan broj. " (Ahmed i Buhari) Od Burejde se prenosi da je rekao: "Allahov Poslanik ne bi izlazio da klanja ramazanski baj­ram prije nego bi nešto pojeo, a ne bi ni­šta jeo prije namaza kurbanskog bajra­ma sve dok se ne bi vratio.” (Prenose Tir­mizi, Ibn Madže i Ahmed, sa dodatkom “pa bi jeo od svog kurbana"). U Muwetti se od Sejjida b. Musejjeba navodi: "Lju­di bi jedni drugima naređivali da nešto pojedu prije izlaska radi klanjanja rama­zanskog bajrama.” Ibn Qudame kaže: “Po ovom pitanju mi ne znamo za razi­laženje među učenjacima.”

 

3. Izlazak na musallu - mjesto gdje se klanja bajram-namaz

Dozvoljeno je bajram namaze obaviti u džamiji, me­đutim obaviti ih na musalli izvan nase­ljenog mjesta je vrijednije2 ukoliko ni­šta ne spriječava obavljanje namaza npr. kiša i sl., jer je Allahov Poslanik bajram­ namaze klanjao na musalli. Samo je je­dnom zbog kiše obavio bajram-namaz u džamiji.Od Ebu Hurejre se prenosi da je jednom na bajram padala kiša pa su sa Vjerovjesnikom, a. s., klanjali baj­ram-namaz u džamiji. (Ebu Davud,  Ibn Madže i el-Hakim) U lancu prenosilaca ovoga hadisa ima nepoznata osoba ta­ko da el-Hafiz u Telhisu kaže da je sened ovoga hadisa slab, dok Zehebi odbacu­je ovaj hadis.

 

 

4. Izlazak žena i djece na musallu

Izlazak iena - bile one udate ili neuda te, stare ili mlade, ili u stanju mjesečnog ciklusa – i djece, prilikom klanjanja bajram-namaza na musalli, ustanovljeno je na osnovu hadisa od Ummu Atijje u kojem ona kaže: 'Naređivano je neuda­tim ženama i onim u stanju mjesečnog cuklusa da izađu prilikom klanjanja baj­ram-namaza kako bi prisustvovale dobru i dovi muslimana. One žene u mje­sečnom ciklusu izdvojile bi se na pose­bno mjesto musalle.”(Muttefekun'alejh) Od Ibn Abbasa se prenosi da je Allahov Poslanik, a. s., izvodio svoje žene i kćeri prilikom klanjanja bajram-namaza. (Ibn Madže i Bejheqi) Također se od Ibn Ab­basa prenosi da je rekao: "lzašao sam sa Vjerovjesnikom, a. s., na ramazanski ili kurbanski bajram, klanjao je, zatim odr­žao hutbu a onda je otišao ženama te ih posavjetovao, podsjetio i zapovijedio im da dadnu sadaku. " (Buhari)

 

 

5. Otići na bajram-namaz jednim a vratiti se drugim putem

Većina islam­skih učenjaka smatra da je lijepo na baj­ram-namaz otići jednim a vratiti se dru­gim putem; ovo se odnosi na imama i muktedije. Od Džabira, r. a., se prenosi da je rekao: “Allahov Poslanik bi na baj­ram-namaz otišao jednim a vratio se dru­gim putem." (Buhari) Od Ebu Hurejre se prenosi da je rekao: "Allahov Poslanik se ne bi vratio istim putem kojim bi oti­šao na bajram-namaz."' (Ahmed, Muslim i T-irmizi) Također, dozvoljeno je otići i vratiti se istim putem. Ebu Dawud, el-­Hakim i Buhari u svom Tarihu navode da je Bekr b. Mubeššir izjavio: "Sa ashabi­ma Allahovog Poslanika išao sam na ra­mazanski i kurbanski bajram na musallu medinskom dolinom Batn Bathan, pa ka­da bi sa Allahovim Poslanikom klanjali bajram-namaz vraćali bi se svojim kuća­ma istim putem.” Ibnu´s-Sikkin kaže da je ispravan send ovoga hadisa.

 

6. Vrijeme klanjanja bajram-namaza

 

Vrijeme bajram-namaza je kada se sunce podigne koliko tri koplja u smjeru svoga kretanja po do zevala. Ahmed b. Ha­san el-Bena' navodi hadis od Džundeba: -Vjerovjesnik, a. s., bi sa nama klanjao ramazanski bajram, a sunce bi odskoči­lo koliko dva koplja, a kurbanski bajram kada kada bi odskočilo za jedno koplje.­ Imam Šewkani kaže da je ovaj hadis ne­što najbolje što se prenosi o određiva­nju vremena klanjanja bajram-namaza. U hadisu se navodi i da je lijepo obaviti kurban-bajramski namaz nešto prije a ramazanski-bajram namaz nešto kasni­je. Ibn Qudame o ovome veli: ”Sunnet je nešto prije obaviti kurbanski bajram-na­maz kako bi ostalo više vremena za kla­nje kurbana, dok je ramazanski bajram­-namaz sunnet klanjati kasnije ka­ko bi ostalo više vremena za davanje sadekatu'l-fitra. I po ovom pitanju ne znam za nesuglasja.”

 

 

7. Ezan i ikamet bajramskog nama­za

Ibnu'l-Qajjim kaže: -Kada bi Allahov Poslanik došao na musallu pristupio bi namazu, bez učenja ezana i ikameta i poziva na zajednički namaz. Dakle, sun­net je da se oni ne uče.” Od Ibn 'Abba­sa i Džabira se prenosi da su rekli: “Ni­je učen ezan za ramazanski niti Kurban­ bajram-namaz.” (Muttefequn 'alejh) Mu­slim prenosi od Ata'a da je rekao: “Obavijestio me je Džabir da se za ramazan­ski bajram-namaz, kada istupi imam, ne uči ezan niti ikamet, niti se tada poziva na namaz.” Od Sa'da b. ebi Weqasa se prenosi da je rekao: «Allahov Poslanik je klanjaao bajram-­namaz bez učenja ezana i ikameta. Održao bi stojeći dvije hutbe rastavljajući ih jednim sjedenjem.” (Bezzar)

 

8. Nafila prije i poslije bajram-namaza

 

Nije potvrdeno da bajram-namaz ima svoj sunnet prije ill poslije bajram-namaza, jer ni, Poslanik, a. s., a ni njegovi ashabi nisu ništa klanjali na musalli prije ili poslije bajram namaza. Ibn Abbas kaže: “Na dan bajrama Al­lahov Poslanik je došao na musallu i klanjao dva rekata, prije i poslije njih nije ništa kla­njao.” Od Ibn Omera se prenosi da je izašao na bajram-namaz, a prije ili poslije nije ništa klanjao, te je spomenuo da je tako postupao Allahov Poslanik. Buhari spominje da je Ibn Abbas nije volio klanjati prije bajram-nama­za. Što se tiče općenito nafile, Hafiz b. Ha­džer u Fethu kaže da zabrana nafile nije po­tvrđena nekim specifičnim dokazom, izu­zev ako se ona klanja u vremenu kada je po­kuđeno klanjati.

 

9. Kome je ispravan bajram-namaz

Baj­ram-namaz je ispravan muškarcima, žena­ma i djeci, bili oni putnici ili boravili u svom mjestu, klanjali džematile ili pojedinačno3 u kući, džamiji ili musalli. Ako osoba zaka­sni u džemat, klanjat će po sebi dva reka­ta. Buhari u poglavlju “Ko zakasni na baj­ram-namaz klanjat će po sebi dva rekata, to će učiniti i žene i oni koji su ostali u ku­ćama - zbog Poslanikovih riječi: ’Ovo je bla­gdan sljedbenika islama’ - navodi predaju da je Enes b. Malik naredio svom štićeniku Ibn ebi 'Utbetu da ode (na bajram-namaz) u džamiju, ovaj je sakupio svoju porodicu i si­nove te (u kući) klanjao, onako kako klanja­ju stanovnici Misira. Ikrime kaže: “Sudan­ci bi se okupili na bajram-namaz i klanjali bi za imamom dva rekata.” 'Ata' veli' da ako osoba zakasni na bajram-namaz, klanjat će (po sebi) dva rekata.

 

10. Bajramska hutba

 

Održati kao i slušati hutbu poslije bajramskog-namaza je sunnet. Od Ebu Se'ida se prenosi da je rekao: “Alla­hov Poslanik, a. s., kada bi izašao na na musallu radi klanjanja ramazanskog ili kurbanskog bajram-namaza, prvo s čime bi počeo je namaz , zatim bi se okrenuo i ustao pre­ma ljudima, koji bi sjedili u svojim safovima, te ih savjetovao, oporučivao im i naređivao. Ukoliko je želio da jednu skupinu vojnika isturi kao izvidnicu; naredio bi i njima nešto i otišao.” Ebu Se'id dalje kaže: Ljudi su ne­prestano ovako postupali sve dok se nije po­javio Merwan, zapovijednik Medine, na bajram-namaz. I tada mi dođosmo na musallu, kad ono - minber - kojeg je napravio Kesir b. Salt. I kada zapovijednik htjede da se popne na minber prije namaza, ja ga povukoh za odjeću a on mene odgurnu, te se ipak ispe na minber i održa hutbu prije namaza. Poslije mu rekoh: 'Allaha mi, vi promjeniste propis!' On odgovori: 'Ponestalo ti je znanja, o Ebu Se'ide!" Ono što znam, tako mi Alla­ha, bolje je od onoga što ne znam!' - uzvra­tih mu. On potom reče: 'Ljudi nisu s nama sjedih poslije namaza pa neka to čine makar prije namaza.” (Muttefequn ’alejh) Prenosi se od Abdullaha b. Sa'iba slijedeće. 'Klanjao sam bajram-namaz s Allahovim Poslanikom, a. s., i kada je završio sa ktanjanjem reöe: 'Mi ćemo držati hutbu, pa ko želi da ostane i sje­di da sasluša hutbu neka ostane, a ko želi da ide, neka ide.” (en-Nesa'i, Ebu Dawud i Ibn Madže)

Newewi kaže da su slabe predaje koje govore o tome da za bajram-namaz imam drži dvije hutbe koje se rastavljau kraćim sjedenjem. Ništa nije potvrđeno o ponavljanju hutbi.

Hutbu je lijepo početi sa zahvalom Allahu dž. š. jer nije zapamćeno od Poslanika, a. s., da je nekim drugim riječima počinjao hutbu. Ibnu l-Qajjim veli: "Allahov Poslanik, a. s., bi svaku hutbu počinjao zahvalom Al­lahu, dž.. š, i od njega nije upamćen ni jedan hadis da je bajramske hutbe počinjao tekbi­rom. Samo Ibn Madže u svom Sunenu pre­nosi od Sei’da, Poslanikovog mujezina, da je Vjerovjesnik, a. s. učio tekbir između dvi­je (džumanske) hutbe, a na bajramskim hut­bama bi donosio više tekbira. Ovo ne zna­či da je on počinjao hutbe tekbirima. Učenja­ci se razilaze po pitanju otpočinjanja bajram­skih hutbi kao i hutbe prilikom dove za kišu (istisqa'). Jedni vele: treba donijeti dva tekbi­ra; drugi kažu da se hutba prilikom dove za kišu otpočinje istigfarom; treći pak smatra­ju da bajramske hutbe treba početi sa ham­delom. Šejhu’l-islam Teqijjuddin zaključuje: 'Sve je ovo ispravao, jer je Allahov Poslanik, a. s., rekao: 'Svaki posao koji se ne započne sa zahvalom Allahu je krnjav.' Allahov Poslanik je svaku hutbu počinjao sa zahvalom Allahu. Što se tiče mišljenja mnogih šerijatskih pravnika - da je Poslanik hutbu pnlikom dove za kišu započinjao istigfarom a bajram­ske hutbe tekbirom - oni nemaju u tom po­gledu dokaz u sunnetu Allahovog Poslani­ka, zapravo u sunnetu se prenosi suprotno: džumansku hutbu Poslanik je otpočinjao sa el-hamdulillah.

 

11. Kako postupiti ako se bajram-namaz ne klanja prvi dan Bajrama

Ebu 'Umejr b. Enes kazuje od ensarije ashaba 'Amumeta: 'Bilo je oblačno i nismo primijetili mlađak mjeseca ševvala. Krajem toga dana dođe je­dna skupina ljudi i potvrdi Allahovom Po­slaniku da su oni jučer primijetili mlađak, pa je Poslanik naredio ljudima da se omrse toga dana i da sutradan izađu i klanjaju baj­ram-namaz.” (Ahmed, en-Nesa'i i Ibn Ma­dže - sa ispravnim senedom) U ovom hadisu je dokaz za one koji kažu da ukoliko se desi da jedna skupina ljudi, zbog nekih razloga, propusti klanjati bajram-namaz prvoga da­na bajrama oni će izaći i klanjati sutradan.

 

12. Igra, zabava, pjevanje i jedenje u baj­ramskim danima

Dozvoljena igra, umjerena zabava i lijepo pjevanje jesu islamska znamenja koje je Uzvišeni Allah propisao u bajamskim danima da bi se tijelo ojačalo a duša odmorila. Enes kaže: “Kada je Alla­hov Poslanik došao u Medini Medinlije su imali dva dana u kojima su održavali svoje igre, pa Poslanik reče: “Allah vam je ta dva dana zamijenio boljim danima: ramazanskim i kurbanskim bajramom.” (en-Nesai i Ibn Hibban sa ispravnim senedom) ’Aiša r. a. je rekla: «Abesinci bi se Bajramom igrali kod Allahovog Poslanika a ja sam ih, oborivši glavu uz rame, posmatrala iznad njihovih ramena dok mi nije dosadilo pa bih otišla.” (Ahmed, Buhari i Muslim) Od ’Aiše se također prenosi slijedeće: “Ušao je Alla­hov Poslanik, a. s., a kod mene su bile dvije sluškinje koje su pjevale o Bu'asu.4 Poslanik je prilegao na postelju okrenuvši svoje lice. Zatim uđe Ebu Bekr i koreći me kaza: 'Zar šejtanske frule kod Vjerovjesmika, a. s.!' Po­slanik se okrenu Ebu Bekru i reče: 'Pusti ih!' Kada osjetih da Poslanik ne obraća pažnju na njih, dala sam im znak da izađu. Također bi se Abesinci u u danima bajrama igrali i zabavljali sa kopljima i štitovimna, pa me je Vjerovjesnik upitao: ’Želiš da ih gledaš?' 'Da, želim' – odgovorih. Onda me je posta­vio iza sebe, a ja sam naslonila svoj obraz uz njegov, te im reče: 'Samo nastavite, o Benu Erfide!'5 Kada mi je dosadilo, Poslanik mi se obrati:'Je li ti dosta, Aiša?' Rekoh: 'Jest.' 'E, onda idi,' - reče. El-Hafiz u svom Fethu navodi od Ibn Suradža predajnim lancern od Ebi ez-Zinada, ovaj od 'Urweta, a on od ’Ai­še da je Allahov Poslanik rekao: “Neka zna­ju jevreji Medine da i mi u našoj vjeri imamo trenutke odmora. Ja sam poslat sa čistom nepatvorenom vjerom.” U Ahmedovoj i Mu­slimovoj zbirci hadisa nalazi se i hadis kojeg prenosi Nubejše: “Dani Kurban-bajrama su dani jela, pića i sjećanja na Allaha, dž. š.”

 

13. Čestitanje Bajrama

 

Od Džubejra b. Nufejra se prenosi da je rekao: "Ashabi Al­lahovog Poslanika, a. s., kada bu se sreli na dan Bajrama, jedni drugima bi čestitali rije­čima: “Tekabbel minna we minke - Neka Allah primi on nas i od vas!” Hafiz kaže da je sened ovoga hadisa dobar (hasen).6

 

 

14. Učenje tekbira u bajramskim danima

Tekbir u danima bajrama je sunnet; o ramazanskom bajramu Allah, dž. š. kaže:".­.. i da navršite postom totiko dana, i da veličate Allaha zato jer vam je On ukazao na pravu Stazu, i da budete zahvalni!” (el-­Beqare, 185) a o Kurban-bajramu: «I Allaha u danima određenim, spominjite vi!7 (el-Be­kare, 203) – “Tako ih je On potčinio vama da biste Allaha veličali zato što vas On uputi!” (el-Hadždžd, 37)

Većina uleme smatra da se tekbiri prili­kom ramazanskog bajrama uče od vremena izlaska iz kuće na bajram-namaz pa do po­četka hutbe. O tome je preneseno slabih hadisa, iako su, po tom pitanju, ispravni predajni lanci od Ibn mera i drugih ashaba. El-hakim kaže da je – prema hadiskim autoritetima – u tom periodu učiti tekbire. To je mišljenje malika, Ahmeda, Ishaka i Ebu Sewra. Oni kažu da će se tekbiri učiti kada se ugleda mlađak uoči ramazanskog bajrama pa dok se ne izađe na bajram-namaz, odnosno dok se imam ne ispne ma minber.

Kod Kurban-bajrama tekbiri se uče od sabaha dana 'Arefata i tokom bajramskih da­na, a to su: 11., 12. i 13. zu'l-hidždže. El-Ha­fiz u Fethu kaže: “O tome nije prenesen ha­dis od Allahovog Poslanika. Najispravnije je ono što se navodi od ashaba, a prema ri­ječima Alije i Ibn Mes'uda, r. a., da se tekbi­ri uče od sabaha dana Arefata pa do ikindi­je zadnjeg dana Kurban bajrama. Ovo bilje­ži Ibnu'l-Munzir i drugi. Ovo su prihvatili Šafija, Ahmed, Ebu Jusuf i Muhammed, a to je mišljenje i Omera i Ibn Abbasa, r.a.

Tekbiri prilikom Kurban-bajrama nisu propisani samo u određenom vremenu, za­pravo njih je lijepo učiti što više tokom tih dana. Buhari prenosi: "Omer, r. a., bi učio tekbire u svom šatoru i to bi čuli oni u dža­miji pa bi ih i oni počeli učiti kao i svijet u čaršiji, sve dok se Mina ne bi zaorila tekbiri­ma. Omerov sin je isto tako učio tekbire na Mini, iza namaza, u postelji, u šatoru, na si­jelima i svim prolazima. Mejmuna je uäčila tekbire na Kurban-bajram a slijedile bi je ostale žene. Ibn Osman i Omer b. 'Abdula­ziz bi provodili noći Kurban-bajrama u dža­miji sa drugim ljudima. Hafiz kaže: "Ove predaje potvrđuju da su se tekbiri učili za Kurban-bajram poslije namaza i u drugim situacijama. Razlike medu učenjacima se pomaljaju samo u tome u kojim se to situ­acijama oni uče i ko ih uči. Tako jedni kažu da se tekbiri uče samo poslije namaza; drugi kažu da se uče samo kod farz-namaza a ne i kod nafila; treći vele da ih uče samo mu­škarci, ne i žene, jedni vele da se oni uče sa­mo kada se klanja džematile, ne i pojedina­čno, uči ih samo imam, ne i muktedije; uči ih samo onaj ko je u stalnom mjestu boravka (muqim), ne i putnik (musafir); uče ih oni koji su u gradovima, ne i oni koji su na selu. Ono što je prenijeo Buharija obuhvata sve spomenute situacije, a predaje koje navodi to i podupiru.8

Ima više formi tekbiri-tešrika, a najvje­rodostojnija je ona koju 'Abdur-rezaq ispra­vnim senedom prenosi od Selmana: ”Do­nosite tekbir riječima: 'ALLAHU EKBER, ALLAHU EKBER, ALLAHU EKBER KEBI­RA.'  Ibn Omer i Ibn Mes'ud su učili: “AL­LAHU EKBER, ALLAHU EKBER, LA ILA­HE ILLELLAH, WALLAHU EKBER, AL­LAHU EKBER, WE LILLAHI'L-HAMD (Allah je najveći, Allah je najveći. Nema drugog božanstva osim Allaha, Allah je najveći. Svaka hvala i pohvala Allahu pripada­ju!)”

(Iz knjige: Fiqhu's-sunne, I, el-Feth lil'ilam el-'arebi, Kairo, 1990, 277-285.)

 

Prijevod s arapskog jezika : Almir Fatić

---------------------------------- Bilješke:

 

1 Ovo je stav šafijske pravne škole kojoj autor pri­pada. Stav hanefijske pravne škole kojoj pnpada­ju bosanski muslimani je da je klanjanje Bajram-namaza vadžib. (nap. Prev.)

2 Izuzimajući grad Mekku, jer je vrijednije obaviti bajram-namaze u Mesdžidu'l-Haramu.

3 Prema hanefijskom mezhebu bajram-namaz se kla­nja u džematu, kao i džuma namaz, i ne može se klanjati pojedinačno. (nap. Prev.)

4 Jevmu'l-Bu'as je bio poznati dan kod Arapa u kojem se dogodila bitka između medinskih ple­mem Ewsa i Hazredža

5Naziv za Abesince

6 Dozvoljeno je i na neki drug način čestitati Baj­ram kao što je npr. kod nas u Bosni uobičajeno riječima: Bajram šerif mubarek olsun - Neka vam je blagoslovljen Bajram. (nap. prev.)

7 Ibn Abbas kaže da su to dani Kurban-bajrama. (Buhari)

8 Prema henefijskom mezhebu, dužnost je učiti tekbire u dane Kurban-bajrama od sabaha na Dan Arefata do ikindije posljednjeg dana Kurban-bajrama (Ebu Jusuf i Muhammed). Tekbir se uči poslije farza, u džematu, a i kao muktedija, uče ga i žene kao i musafir. (nap. prev.)

Vehne lice, prsti stare,
mraz naiso na behare...
Vjecni san ce skoro doci,
ah za vama nece proci..
U tisini zemnog praha
zvacu tebe i Allaha...

Subhan Allah, aman Allah,
derman Allah, nu asije!
Ah, sto ces me za to karat,
Ti mi ovo serbe lijes?

Evlija sam il maskara,
u kog sam se zagledao
u tvoj obraz il Slikara
Koji ga je naslikao?

Ah, vas dvoje, s kojih patim,
ne mogu se nagledati...

Subhan Allah, aman Allah,
derman Allah, nu asije!
Ah, sto ces me za to karat,
Ti mi ovo serbe lijes?

Dva izvora ko lopoci,
sunce sto odsvakle grije...
Velahavle, sta to pijem?
Duboke i svijetle oci!
I kad struhnu bijele kosti,
ja cu piti te svjetlosti...

Volim ovu Burhanovu. Pravo derviski ceznutljiva.

aha 
Elem ja kontam kako se ovo nije niko potrudio kod nas da primjeni sunnet Resula a.s. bar u ovim ljetnim ramazanima pa da i žene prisustvuju bajram namazu i dovi

A ko ce praviti bajramski rucak. Ko? Ko?  Ne moze to u Bosnjaka 

Iskreno, tesko mi i zamisliti.

Nije dio nase kulture 

Pa napravi se prije na noć .
Ja sam za reformu kulture ,a i inače sam sklon reformama 

Pa onda to dodje jos jedna dodatna obaveza. Fino bi bilo zenu rasteretit, ali helem siroka tema. Uostalom, nije dio nase kulturei i tacka 

Haj dobro . Nego može se za Bajram i malo uz saz ovako



Ja Ilahi Zati Pak-i Velikog Ti imena,
nemoj mene, Ti, gariba, rastaviti od njega.

Muhammeda najvećega od poroda Adema,
rad koga si Ti stvorio on sekiz bin alema.

Udruži nas s robovima koji vole Allaha,
a nemoj nas osramotit sutra na Roz-i Džeza.

Ukloni nam od nas gaflet koji zemlju poklapa,
milost Tvoja velika je, oprosti nam ja Allah.

Zikrullahom srce čistit, pa nek gaflet otpada,
Aškullahom napunit ga, duhovna je potreba.

Oprosti nam grijehe ocu, majci i evladima,
Od Mašrika do Magriba, svima muslimanima.

Iskreno, smorila me, al' odslusah do kraja 

... Al' zato ovu prvu ne mogu prestat slusat. Baci me u ceznju uoci Bajrama    Valjal' to  

Meni Bajram bude kao dio Ramazana iako je mjesec Ševal ,pa ću još malo ovdje ....
Sutra je dan šehida i baš sam čitao pripovjest "Ilhamijin put u smrt" pa da izdvojim neke dijelove 

Hej, Abdulvehabu bin Hava, čuješ li nas? - začu se glas koji je dolazio odnekle i iz daljine i iz dubine. Kao ispod zemlje. On osluhnu, ali se ne odazva. - Hej, Abdulvehabu bin Hava, odazovi se! - Ovo su suvaldžije - pomisli i sav se sledi. Pa se onda prisjeti riječi pouke: „Kad ti dođu dva meleka koji su bliski Allahu džellešanuhu, a koji donose radosnu vijest i koji opominju od strane milostivog Allaha, da te pitaju o tvome Gospodaru, o tvome Pejgamberu, o tvojoj vjeri, o tvom imanu i o tvojoj Kibli, nemoj se uplašiti i nemoj biti tužan pred njima, nego im odgovaraj jasno i razgovijetno”... Kad ga po treći put zovnuše imenom i imenom njegove majke, on se odazva: - Ja sam onaj kojeg tražite! Ja sam Abdulvehab sin Havvin! - A znadeš li ko smo mi? - Znam. - Reci kad znaš! - Vi ste suvaldžije: Munkir i Nekir.
67
- A znadeš li zbog čega smo došli?
- Da me ispitate.
- Kazuj, onda! Ko ti je Bog?
- Bog mi je Allah džellešanuhu.
 - Ko ti je Pejgamber?
- Pejgamber mi je Muhammed alejhiselam.
 - Šta ti je vjera?
- Vjera mi je Islam. Odgovarao je smireno i razgovjetno, dok ne ču riječi koje nije očekivao: - Kazuj dalje?
 - Šta treba da kazujem?
 Kako si živio i šta si za života radio? On se uhvatio i ne zna odakle bi počeo.
- Hajde, kazuj!
 - Pa, zar se ne zna?... - promuca zbunjeno.
- Sve se zna, ali hoćemo da od tebe čujemo.
 - Ne znam odakle bi počeo...
 - Odonda otkako znaš za sebe.
 Do Ilhamijinih ušiju dopre blejanje janjadi. Pa se onda prisjeti djetinjstva i poče: - Kad sam bio dijete, najvolio sam janjad. Kad bi doš’o Kurban-Bajram, uvijek bi’ plak’o za kurbanima. Donosio bi him vode i dav’o slanih mekinja, sve dok hi ne bi odveli. Onda, onda...
- Preskoči to, pa govori odonda otkako si se zamomčio i zahodžio!
68
On onda poče da pripovijeda o svom muderisu Karahodži pred kojim je učio, jednako ga hvaleći i Boga moleći da ga džennetom obraduje, pa onda o svom dervišluku i zanosu koji ga pri tom obuzimao i o svom nastojanju da pronikne u stvari koje su ga zanosile, a ipak mu ostajale pokrivene ili samo naslućene. A govorio je tako lijepo i tečno, da se i sam čudio odakle mu naviru tako probrane riječi koje ranije nije ni spominjao niti znao. Onda nastavi o djeci koju je podučavao i šta im je sve kazivao, pa bilesi i o tome kako bi ponekog znao ne samo izružiti već i ispucati, ali je to bilo nekad, davno, dok je bio mlad. Onda poče o ljudima koje je poznavao i do kabura pratio ili im na smrtnome času šehadet donosio. Sjeti se jednog svog vaza kad su ljudi plakali dok je govorio, pa ga poče u zanosu ponavljati. Zatim naglo pređe na neko mrtvo dijete koje je upalo u vreo kazan sa sirćetom i koje niko nije smio izvaditi dok on nije došao. I sam se začudi odakle mu sad to, pa se zbuni i zašutje. - Čekaj, Abdulvehabe sine Havvin! Ti nam kazuješ samo o svojim dobrim stranama, a o onom drugom ništa nam ne kazuješ! Šta je s grijesima?
Ilhamija se usplahiri. Poče premetali po pameti, ali nikako da se sjeti. - Šta je, zar nema grijeha?
- Ima, ima, kako nejma!
- Kazuj, da i njih čujemo! On se tada sjeti svoje prve džube koju je skrojio i Vejsilage terzije koji mu je bio sašio, pa nastavi: - Jedva sam ček’o tu svoju prvu džubu, jer sam istom bio uniš’o u mihrab. A i čohu sam jedva nabavio. I to i za džubu i za šalvare. Kad tamo, Vejsilaga mi krivo skrojio i sve pokvario. Bio je već i ostario i, haman, i obnevidio. Ni jedno ni drugo nije mi moglo ni navirit’. Nejma šta mu ružna nisam zaželio! I sad me je stid! Poslije sam mu iš’o i molio ga da mi halali. A kad je umro, hatmu sam mu proučio i poklonio. Jednako se mislim: je l’ mi, Bože, halalio...
69
Ilhamiji se učini da neko negdje duboko uzdahnu i proplaka. - Ima li još šta? Štogod krupnije? On se izmučio, ali nikako da se sjeti. Došlo mu da zaplače od muke. - A to s Dželalijom, kako to bi? Ti, Abdulvehabe, ustao protiv carevine, pa...
- Progovorio sam protiv nasilja... Jer, kazano je: ni nad hajvanom, a nekamoli insanom, nasilje se ne smije provodit’...!
- A da si znao, Abdulvehabe, šta te čeka, šta bi onda?
- Znao sam da me nekakav peškeš čeka. A u velikih ljudi i peškeši su golemi... Kad to reče, i sam se začudi odakle mu takav odgovor.
- Jesi li se bojao smrti?
 - Znao sam da je moj Gospodar izvor milosti. Pouzdavao sam se u Njegovu milost.
- A sad nam reci, Abdulvehabe, sine Havvin, ko su oni koji su nevino pogubljeni na putu istine?
- Šehidi... - šapnu on.
 - Gdje je njihovo mjesto?
 - U džennetu... Odjednom zavlada tajac. Ilhamija osjeti kako ga po licu pomilova nekakav mirisan lahor. Zapljusnu ga svjetlost nura, a žubor Kevsera dopre mu do ušiju kao najljepši zvuči glazbala. Osjeti neodoljivu milinu i lahkoću kakvu nikad u životu osjetio nije.
Kabur se rastupi ,a on pogleda i probudi se...
Jedno je vrijeme nepomično sjedio i zatvorenih očiju nastojao da još koji trenutak uživa u zanosu koji ga bio obuzeo. Riječ „šehid” još uvijek mu je zvonila i u uhu i u srcu, i bi mu neodoljivo žao što se probudio i što je to bio samo san.

Divna pripovjetka, a Kadic je uspio prenijeti duh vremena . Da Allah dz s sejhu Ilhamiji podari stepen sehida  Volim je, veoma.