Nisam klanjao ranije, mada su me svi savjetovali...moj otac, moja sestra... ali ja se nisam obzirao na to. Jednog dana zazvoni mi telefon, nazvao me brat mog najboljeg prijatelja koji mi placnim glasom rece "Ahmede, Allah ti olaksao, nasli smo Halida mrtvog u njegovom krevetu".... Vrisnuo sam: "Halida... pa juce sam bio s njim???" "Klanjacemo mu dzenazu u velikoj dzamiji..." spustio sam slusalicu ne mogavsi vise slusati ove zaprepascujuce stvari. Gusio sam se u placu i pitajuci se kako je mogao umrijeti ovako iznenadno i ovako mlad. Pa juce sam bio s njim, a danas mu spremaju dzenazu...

Otisao sam placuci do dzamije da po prvi put klanjam nekom dzenazu, a taj "neko" je bio moj najbolji prijatelj. Zelio sam ga da vidim posljednji put, pa sam prosao sve safove i ugledao sam ga zamotanog u neko bijelo platno. Lezao je ispred svih tih ljudi, ne pomjerajuci se. Taj prizor me je strahovito potresao da sam krikunuo od bola koji sam osjetio u dusi. Ljudi su se poceli okretati i gledati u mom pravcu, pa sam oborio glavu i lice pokrio rukama, pokusavajuci da zadrzim plac od kojeg sam se sav tresao.

Otac mi pridje, blago me prigrli i tiho sapnu na uho: "Sine moj, ovo je ono na sto sam te upozoravao, ali si uvijek glavu okretao i nisi zelio da me slusas. Sine moj, pocni klanjati, prije nego dodje vrijeme da tebi drugi klanjaju (dzenazu)". Ove rijeci su mi, u tom trenutku, odjeknule u usima kao pucanj iz pistolja. Poceo sam se jos vise tresti, dok su se drugi poceli spremati za dzenazu namaz. Dok smo klanjali ja sam gledao u Halida, razmisljajuci o tome sta bi on sada radio da se moze vratiti medju zive, da li bi nastavio zivot koji smo do sada zivjeli, a nije bilo grijeha a da ga nismo okusili. Ni u snu nisam mogao zamisliti da svemu tome mora doci kraj, a pogotovo ne ovako brzo.

Ponjeli smo Halida na mezarje, spustili ga u kabur i zagrnuli ga zemljom. Onaj bol koji sam do sada osjecao u meni je se visestruko povecao kada sam pomislio da u ovom trenutku Halidu dolaze meleci koji ce ga ispitivati o zivotu na ovom svijetu. "Da li ce im odgovoriti: 60 pjesama sam slusao svaki dan, 20 filmova sam sedmicno gledao, s tom i tom djevojkom blud ucinio, hiljade cigareta u zivotu popusio... za ovaj ternutak se nisam ni malo pripremio ni ti sam o tome ikad razmisljao?"

Nije bilo dove koju sam mogao prouciti da mu barem bude malo olaksano... nije bilo dobrog djela koje sam mogao uciniti za njega ... jednostavno, za njega je bilo kasno sve. Ostao sam dugo placuci nad njegovim mezarom, jer se nisam mogao pomjeriti. Svo vrijeme je moj otac bio nad menom i cekao da ustanem. Na posljetku sam ustao, okrenuo se i ostavio Halida u njegovom mezaru, dok je on, sa sigurnoscu, cuo topot mojih koraka dok sam odlazio i ostavljao ga samog sa njegovim djelima.

<a href="http://www.youtube.com/v/6PR4-Vhmrbo" target="_blank">http://www.youtube.com/v/6PR4-Vhmrbo</a>

Ispričat ću vam priču o mladoj ženi iz Bosne koja je nakon ukazane Allahove milosti ubrzo postala nezahvalna i zaboravila stanje u kome se nalazila. Kao mlada djevojka odrastala je u porodici koja nije redovno praktikovala vjeru i čija se pripadnosti islamu odlikovala u tome da ponekad za ramazan klanjaju i poste, odu na teraviju ili na neki mevlud i bajramuju za vrijeme dva bajrama.

Međutim, nakon što se zaljubila u mladića koji potiče iz vjerničke porodice u kojoj se islamski propisi redovno i na vrijeme obavljaju, počela je i ona da se malo više interesuje za vjeru. Bar je tako izgledalo dok je razgovarala sa njim. Ubrzo su donijeli odluku da se vjenčaju i započnu bračnu zajednicu u skladu sa šerijatom. Obzirom da je došla u kuću u kojoj je islam na prvom mjestu, ona kao mlada se morala prilagođavati svojoj novoj porodici, iako je to radila prvenstveno kako bi dokazala da je njoj mjesto pored muža koga je jako voljela, a ne Allaha radi.

Teško se budila na sabah jer ga u roditeljskoj kući nikad nije klanjala a ostale namaze je obavljala sa odgađanjem sve do isteka namaskog vremena. Primjetio je to njen muž pa je upozorio da mora biti vjernica kako bi dostigla Allahovo zadovoljstvo, a ne zadovoljstvo njega kao muža. Nije bilo neke velike koristi od njegove priče, čak je njegove riječi iskoristila kao opravdanje da ne mora nikako da obavlja namaze "jer će ona odgovarati za svoja djela, a on za svoja“.

Nedugo poslije toga, Allah je iskušao teškom bolesti koja se manifestovala tako da je njena koža postajala preko noći smežurana poput kože starice, a nakon toga bi pucala od čega su se otvarale rane koje je bilo neugodno i njoj samoj gledati. Njene ruke su izgledale toliko strašne da ih je morala kriti ispod rukavica, a bolovi i svrab su bili nepodnošljivi. Obišla je raznorazne doktore i travare u nadi da će neko otkrit zašto joj niti jedan lijek ne odgovara, ali niti jedan nije znao kako da joj pomogne.

Sjetila se da je to Allah iskušao zbog njenog nemara i zanemarivanja osnovnih islamskih propisa. Odlučila je da se pokaje za svoje grijehe i da počne da se pridržava svega onoga čime će postići Allahovo zadovoljstvo. Namaze je redovno obavljala i na rani sabah svoje ukućane budila. Bila je potpuno druga osoba i cvrsto se vjerskih propisa držala. Njen muž je bio beskrajno sretan što je sama prepoznala ispravan put ka izlazu iz iskušenja u kome se našla. Bio joj je velika podrška u tim danima.

Allahovom voljom, na iznenađenje svih doktora, njena koža je počela da zacjeljuje ekspresnom brzinom, a nove rane se više nisu otvarale. U veoma kratkom periodu nestalo je svakog traga oboljenja i njena koža je bila ponovo lijepa i mlada, a ruke nježne i bez tragova rana i oštećenja. Njen muž je bio veoma sretan i prepričavao je svojim prijateljima o blagodatima kojima je Allah njegovu kuću počastio. Pričao je to sa tolikim ushićenjem da su ga mnogi upozoravali da se čuva od ajna (uroka) i haseda(zavidnosti).

Njegova je supruga i dalje nastavljala sa redovnim obavljanjem farzova i nafila, ali samo kratko vrijeme. Već nakon četiri mjeseca, kada je zacijelila i posljednja rana na njenoj koži, ona je počela sa izostavljanjem nafila pravdajući se da se iscrpila u proteklom periodu dok je bila bolesna. Nastavila je sa odgađanjem namaza ili ih je ostavljala do kraja isteka namaskog vremena te onda spajala dva namaza zajedno. Nije prošlo dugo od teškog iskušenja u kome se našla nakon čega joj je Allah svoju milost i izliječenje podario, a ona je sve ubrzo zaboravila i život u gafletu nastavila.

Njen muž je molio da se vrati na Pravi put sa koga je odlutala. Strahovao je da je Allah Sveznajući, nakon opomene i ukazane milosti, ne kazni žestokom kaznom. Dovio je za nju i upozoravao kroz različite primjere sličnih njenom, ali nije bilo nikakve koristi, jer je ona postala tako ohola i zlobna da se prema njemu kao neprijatelju ponašala. Nakon štoje vidjeo da je trud uzaludan i da se ona nema namjeru vratiti obavljanju islamskih dužnosti, uprkos ljubavi koju je preme njoj osjećao, odlučio je da se razvedu kako ne bi bio odgovoran pred Allahom kao pastir koji je odgovoran za svoje stado.

Ona je nakon razvoda krenula u smjeru suprotnom od Pravog puta. Zaboravila je potpuno na svog Gospodara koji joj je milost ukazao, ozdravljenjem i lijepim izgledom je počastio. Bila je toliko ohola i nezahvalna da je svojim ponašanjem samo Allahovu srdžbu izazivala. Mnogi su je upozoravali i podsjećali na vrijeme kada je Allah iskušao pa pomogao i nagradio kožom ljepšom nego što je bila prije bolesti. Nije slušala ničija upozorenja već je prkoseći radila sve što je suprotno od puta iskrenih sljedbenika Kur'ana i suneta.

Nakon godinu dana, dok se vraćala sa pijanim partnerom, dogodio se saobraćajni udes u kome je njeno tijelo unakaženo, a posebno lice jer je proletjela kroz polomljena stakla na automobilu. Njeno mlado tijelo je zavrsilo u invalidskim kolicima, a lice joj je bilo u velikim i strašnim ožiljcima. Kada se, nakon buđenja iz kome, pogledala u ogledalu, prizor je bio toliko strašan da je doživjela nervni slom od koga se nikad nije oporavila.

Žalosno je što je nakon ukazane Allahove milosti, postala ohola i nezahvalna i što je put zahvalnosti i pokornosti Onome Koji joj je milost Svoju ukazao, zamijenila putem gafleta i nemara koji vodi u sigurnu propast.Neka nam njena sudbina bude opomena i upozorenje, ali u isto vrijeme i podstrek za prepoznavanjem Allahovih blagodati prema nama.

"Ne pusim, ali u dzepu uvijek imam kutiju sibica. Svaki put kad mi naumpadne da ucinim neki grijeh zapalim sibicu i iznad plamena drzim ruku i onda kazem sam sebi: Ali, ako ne mozes pretrpjeti vrucinu ove sibice, kako mislis trpiti dzehenemsku vatru"

Box legenda Muhammed Ali

U prvoj klupi, sjedio je mali Tahir, kojeg su u razredu svi smatrali “ružnim pačetom”. Učiteljica Merjema ga je tokom cijele godine promatrala i ustanovila da je on svakim danom sve lošiji đak i da se sve manje druži s drugom djecom. Odjeća mu je bila prljava i neuredna, a njemu je konstantno nedostajalo kupanje. Znao je biti vrlo neugodan. Postao je problem cijelog razreda. Počeo je dobivati i...

lošije ocjene. U školi gdje je učiteljica Merjema radila, morala je pratiti i voditi evidenciju o uspjehu i vladanju svih đaka. Kada je konačno došlo vrijeme da pregleda zabilješke o Tahiru iz prethodnih razreda, jako se iznenadila. Tahirov učitelj iz prvog razreda je napisao o njemu sljedeće: “Tahir je divno dijete i uvijek nasmijan. Jako je uredan i ima lijepo vladanje. Ugodan je za okolinu.”

Učitelj iz Tahirovog drugog razreda je napisao: “Tahir je odličan učenik. Dobro se slaže sa kolegama u razredu. Katkada je tužan zbog majke koja je teško bolesna. Život u takvoj porodici je sigurno vrlo težak.” Na kraju trećeg razreda učitelj je napisao: “Teško mu je pala majčina smrt. Daje sve od sebe kako bi održao korak sa školom, ali njegovom ocu nije stalo. Ima osjetno slabije ocjene.”

Učitelj iz četvrtog razreda je napisao sljedeću zabilješku: “Tahir je utučen i ne pokazuje mnogo interesovanja za školu. Nema mnogo prijatelja i ponekad spava u razredu.” Učiteljica Merjema je sada shvatila šta se događa sa Tahirom i postidila se što je prošlo toliko vremena, a da nije spoznala svu istinu. Posebno joj je bilo teško kada su joj njeni đaci kupili bajramske poklone, umotane u svijetli papir, osim Tahira.

Njegov poklon je bio nespretno upakovan u grubi, sivi papir od papirnate vrećice. Učiteljica Merjema je odabrala da prvo otvori baš njegov poklon. Neka su se djeca stala smijati kada su vidjela bisernu narukvicu u kojoj je nedostajalo nekoliko bisera. Uz narukvicu bio i parfem, više od pola potrošen. Stišala je djecu i kazala Tahiru kako joj se sviđa narukvica i parfem kojeg je mirisala.

Toga dana izlazeći iz učionice zapazila je Tahira kako je čeka. Kada mu se primakla Tahir joj je kazao: “Gospođo Merjema, danas ste mirisali kao i moja majka.” Okrenuo se i otišao. Kada su toga dana djeca otišla svojim kućama, ostala je u učionici i plakala pun sat. Od toga dana njen odnos prema djeci i podučavanju se promijenio. Posebnu je pažnju posvetila Tahiru. Što je više s njim razgovarala, on je postajao življi i veseliji.

Što ga je više hrabrila to je on brže reagovao i postajao aktivniji. Do kraja godine, postao je jedan od najboljih učenika u razredu., Tahir joj je postao ‘ljubimac’. Godinu dana kasnije, našla je Tahirovu ceduljicu ispod vrata svoga kabineta na kojoj je stajalo da je ona najbolja učiteljica koju je Tahir ikada imao. Od ovog malog djecaka je izrastao jedan uspjesan covjek, koji je zavrsio magistraturu kasnije u zivotu.

Rekao je Allahov Poslanik Muhammed, saws,: ” "Najdrazi ljudi Allahu swt jesu oni koji najvise koriste ljudima, a najdraze djelo Allahu swt jeste radost koju uneses u srce muslimana."

daj AF ne začatavaj temu 

Kad je vec rijec o pricama nisu sve izmisljene. Ima ovdje i iz vlastitog iskustva.
A po mom misljenju ima fajde i od izmisljenih prica, sve zavisi od onog ko to cita.

Ja sam, vjerovali ili ne puno toga o zivotu naucila iz sapunica. E sad, nemojte ovo shvatiti kao pravdanje zasto ih gledam. Ali kad vidim kolko jadna Nedzla pati za umrlim Dzemom, a za zivota ga i nije bas nesto narocito voljela ja se zamislim....

JEDNA PRIČA O ŽIVOTU…

Jedan profesor je držao predavanje svojim studentima. Donio je teglu za džem i napunio je lopticama za golf do vrha. Kada je pitao svoje studente da li je tegla puna, odgovorili su da jeste.
Onda je sipao sitne kamenčiće, koji su ušli u prazan prostor oko loptica za golf. Ponovo je postavio pitanje da li je tegla puna i studenti su odgovorili da jeste.

Kada je sipao šaku pjeska preko svega toga, pjesak je popunio sitne praznine, a studenti su ponovo odgovorili da je tegla puna. Onda je profesor sipao kafu, koja je sve to natopila. Definitivno, tegla je sada bila puna.

Onda je profesor rekao:

"Ova tegla je vaš život. Loptice za golf su sve najvažnije stvari u vašem zivotu, kao što su porodica, ljubav, prijatelji. Mali kamenčići su posao, auto, kuća, a pjesak je sve ostalo, kao što je čišćenje kuće, popravka veš mašine, popravka auta...

Ako prvo stavite pjesak ili kamenčiće, neće biti mjesta za loptice za golf. Onda nikada nećete imati mjesta u svom životu za one stvari koje su vam najvažnije. Ako se velike i važne stvari uklone iz vašeg života, onda vam ostaju one male, ali ne suštinski važne...

Zato, budite veoma kritični u svom životu. Kuću uvijek možete počistiti. Vodite računa o prioritetima, jer sve ostalo je kao pjesak.

A onda je jedan student zapitao: "Šta je sa kafom?"

Profesor je odgovorio:"Ti si veoma pametan momak i poenta mog predavanja je upravo u kafi. Bez obzira koliko ti se život činio prepun od svega onoga što ga čini, uvijek postoji još malo prostora da se sjetiš svojih prijatelja i popiješ šolju kafe sa njima...

"ONO ŠTO MOŽEŠ DANAS, NE OSTAVLJAJ ZA SUTRA".

 

Ova je poučna priča odlična!


Najbolje da odmah svi odemo kupiti kutiju šibica.

@AbdulFaatire, naucila sam ja puno i od tebe.

Istina o čudnim pričama koje kruže internetom!

U zadnje vrijeme, posebno na raznim Forumima i islamskim web portalima, mogu se naći razne informacije o nekakvim nadnaravnim djelima koja se pripisuju islamu, odnosno, Allahu, s.w.t. Međutim, istraživanjem i raspitivanjem, pojedine priče koje kruže internetom, pokazale su se kao najobičnija laž. Ovom prilikom vam donosimo neke od njih, za koje se na kraju ispostavilo da su obična izmišljotina:

1) Svi smi gledali sliku momka u Saudijskoj Arabiji koji je ukopan pa otkopan nakon tri sata i kako mu je bilo tijelo unakaženo zbog navodnog azaba u kaburu. Istina je da se uopšte ne radi o momku, nego je u pitanju djevojka takođe iz Saudije čije je tijelo stradalo od požara tokom saobračajne nesreće.

2) Priča da je djevojka iz Omana, nakon što se ismijavala sa učenjem Kur'ana, pretvorila se u kozu. Izmišljotina, slika koja kruži netom je ustvari djelo francuske umjetnice koja je tu sliku radila u vosku.

3) Priča kako je astronaut Neil Armstrong na Mjesecu čuo ezan i da je nakon povratka na Zemlju negdje u Egiptu čuo ezan i primio islam. Takođe izmišljena stvar, čak je po ovom pitanju i sam Armstr ong organizovao konferenciju za štampu u Indiji i porekao vijesti u vezi ezana koje su tada kružile svijetom.

4) Priča kako u jednoj šumi drveće pušta čudne glasove i kako je jedan od naučnika napravio poseban aparat za dešifrovanje tih zvukova da bi na kraju došao do rezultata kako to drveće ustvari izgovara riječ „Allah“. Takođe izmišljotina, preuzeta sa stranica sekularista koji su se ismijavali sa islamom.

5) Fotografija džinna koji visi u pečini a kojeg je uslikao jedan momak iz Emirata i koji je odmah nakon toga umro. Laž, slika je ustvari vješto isklesani kip kojem su ugrađene crvene oči spojene električnom energijom i obješen u jednom čošku te pečine.

6) Taj čudan park negdje u Njemačkoj u kojem je izraslo drveće u obliku kelime i šehadeta. Sa jedne strane puta kroz taj park pisalo je „La ilahe illaAllah“ a s druge „Muhamed resuluLLah“ i nakon tog saznanja, njemačka vlada je zatvorila taj park. Glupost i podvala, ustvari ta slika je umjetničko djelo jednog egipatskog slikara a sa te slike je izbrisan njegov potpis.

7) Islam Majkl Džeksona. Laž, On je nekoliko puta izjavio da poštuje islam kao vjeru ali je odbio da prihvati islam.

Slika koja se pojavila od NASE na kojoj se jasno vidi linija kada je za vrijeme Poslanika, savs, se desilo rasjepljenje Mjeseca. Fotoshop, NASA nema veze sa navodnom slikom.

9) Vijest da je danski karikaturista koji se ismijavao sa Poslanikom, savs, propao u zemlju i da je izgorio, je najobičnija laž, čovjek se nakon toga nekoliko puta pojavljivao na TV.

Ovakve izmišljotine muslimanima ne trebaju i nema potrebe da naše vjerovanje treba da se bazira na nekim „inetrnet kerametima“. Kur'an i Sunnet su svakom mu'minu dovoljni da osjeti slast imana.

Saudin Cokoja

http://www.n-um.com/?q=node/4596

Mene te priče i 'čuda' tako znaju izbaciti iz takta da je to čudo jedno. A mi ko levati nasjedamo na to, tako lako, i na tome baziramo argumentaciju, bilo u da'wi, bilo u raspravi sa nemuslimanima.

A što se tiče mogućnosti da čovjek nauči nešto i iz izmišljenih priča, naravno da može, ali to nas ne opravdava da se bavimo izmišljanjem priča isl stvari.

Pametan čovjek je u stanju da i od griješnika/glupana (ne kažem da je ovo isto, već kad se radi o različitim stvarima) izvuče pouku, i nauči nešto.

Ima i ona kad se djevojka (inace muslimanka koja se odaljila od islama, a zivi u londonu) vracala iz diska i vidjela nekog manijaka u podzemnoj zeljeznici, njih dvoje sami, ona pocela uciti sta je stigla voz dosao i ona otisla. sutra u novinama procita taj manijak ubio i silovao drugu djevojku, njoj nije  bilo mrsko ode mu u zatvor u posjetu da ga pita sto nju nije ubio, a on joj kaze da nije mogao jer je imala dva ooogromna cuvara

Ima jedna duuuuga pravo, ljubavna o nekoj sestri koja se udala za nakog brata ali ga nije volila nego bila zaljubljena u nekog drugog, pa mu prve bracne noci rekla da ga mrzi, pa se dogovorili da ce se razvest, ali posto je ona imala staru majku morali su to uradit takticki. Helem, na kraju se ona zaljubila u svog muza i ostali su skupa sretni do krala zivota 
Ustvari, ova prica  ima osnov u romanima  jedne poznate spisateljice, samo likovi prestavljeni kao vjernici. 

Neke price su toliko naivno napisane da me prosto stid citat ih. 

Zanima me sta je sa onom pricom o 110 i 111 ajetu sure Tewba koje povezuju sa srusenim tornjevima u Njujorku?