Alkohol je i kod Samanthinog siledžije odigrao važnu ulogu, u šampanjac joj je stavio tabletu Quaaludea, lijeka s euforizirajućim i seksualno stimulativnim svojstvima. Zbog dejstva lijeka, Samantha se nije mogla oduprijeti. Siledžiji u prilog je išlo i to što mu je djetetova majka povjerila kćerku u nadi da će je „progurati“ u show-biz. Siledžija je bio niko drugi do Roman Polanski, crème de la crème razuzdanog Hollywooda.

Još iste noći majka će slučaj prijaviti policiji, ljekarski nalaz pokazuje da je dijete uistinu bilo silovano i dvije sedmice kasnije, 24. 3., savezna država Kalifornija je podigla optužnicu protiv Polanskog. Dogovor između državnog tužioca i advokata Polanskog je bio da reditelj dobije uvjetnu kaznu.  Psiholozi koji su ga ispitivali došli su do zaključka da ne predstavlja opasnost po društvo. Ali Polanski je, iz samo njemu znanih razloga, jedan dan prije proglašavanja presude sjeo u avion i odletio za London. Nakon toga se nikad nije vratio u SAD, gdje je još uvijek na snazi nalog za njegovo hapšenje. Pošto je i prije odlaska u Ameriku posjedovao francusko i poljsko državljanstvo, skrasio se u Francuskoj gdje je bio van domašaja američkog pravosuđa.

Krajem septembra ove godine Polanski je uhapšen u Švicarskoj gdje je trebao primiti nagradu za životno djelo. Ovih dana sjedi u zatvoru gdje čeka izručenje SAD-u. U slučaju osude i ne treba se plašiti neke jake kazne, navodno bi mogao dobiti samo dvije godine za silovanje maloljetne Gailyjeve.

Sama vijest da je jedan reditelj svjetskog kalibra uhapšen i time podvrgnut ovosvjetskom pravosuđu je izazvala pravu lavinu negodovanja „umjetnika“ koji su potpisivali peticije za njegovo oslobađanje. Među njima je vrh uposlenih u filmskoj industriji, Martin Scorsese, Monica Belluci, Woody Allen, Tilda Swinton, David Lynch.

Držiš novine u rukama, blejiš u ekran čitajući vijesti i ne vjeruješ da ima ljudi koji traže oslobađanje ovakve stoke. Pokušavaš shvatiti motivaciju tih ljudi, dok ti se po glavi stalno mota jedno pitanje: Šta da je Samantha njihovo dijete koje je silovano, kako bi reagovali? Nekoliko dana kasnije ti se odgovor sam ponudi…
Jedan od prvih i najglasnijih advokata Polanskog je bio francuski ministar kulture Frédéric Miterrand – kojem je srbofil Francois bio amidža. U intervjuu za francuski radio on je izjavio da je bio „veoma iznenađen postupkom prema međunarodno uglednom reditelju“.
Ovih dana je socijalistička opozicija Francuske javnost podsjetila na moguće motive Miterrandovog zalaganja za Polanskog, Monsieur le ministre je 2005. godine napisao knjigu pod naslovom „Le mauvaise vie“ (Loš život) u kojoj u prvom licu opisuje orgije koje je imao po homoseksualnim bordelima Tajlanda. Citat iz knjige: „Svi ti rituali tržišta za lijepe mladiće, tržište roblja – to me beskonačno uzbuđuje. Neopisiva brojnost mladića me ispunjava osjećajem požude, koji ne moram usmjeravati niti skrivati.“
Pored takvih riječi, ne čudi Miterrandovo zalaganje za Polanskog, stara pedofilčina koja ide mahsuz na Tajland da zadovolji svoje perverzije brani drugog pedofila. Jedino u čemu se razlikuju je spol njihovih žrtava. Zbog ovoga im i nedostaje empatije za žrtve, kad vjerovatno pola tih „free Polanski“ aktivista ima iste seksualne navike. Raspad sistema.

Ostavimo po strani slatkorječivu retoriku teksta peticije koja samo odvlači pažnju od srži samog čina: a to je da se gospoda zalaže za puštanje na slobodu jednog manijaka koji je silovao maloljetno dijete i koji nije imao petlje da stane pred sud. To što se radi o poznatom reditelju samo još više otkriva licemjernost ovih osoba poremećenih moralnih vrijednosti, koji putem svojih filmova imaju utjecaja na milione gledalaca. Da li bi se iko od njih zauzeo i za jednog svećenika zbog čijih silovanja male djece je samo katolička crkva Sjeverne Amerike platila oko 1.000.000.000 dolara odštete? Zbog čega se zgražavamo nad biskupima i s pravom ih smatramo pomoćnicima pedofilskih svećenika jer zatvaraju oči nad ovim problemom, a s druge strane je cool „ganjati pravdu“ za Polanskog koji je, eto, žrtva američkog pravosuđa?
U kakvom svijetu žive ti ljudi? U kakvom svijetu uopće živimo?
Da ima bolesnih manijaka à la Polanski koji hodaju okolo i siluju malu djecu je pojava poznata stoljećima. Izrod našeg vremena jeste to da je ovo sad počelo postajati opće prihvatljivo, barem kad se radi o određenoj sorti ljudi.

Polanski se nikad nije izvinio za svoj “ispad”. Naprotiv, u autobiografskoj knjizi “Roman by Polanski” štampanoj 1984. godine on piše o svom teškom djetinjstvu (standardna izvlakuša), kako su mu nacisti ubili majku u Aušvicu, a on sam je pobjegao iz krakovskog geta i preživio jer ga je jedan poljski seljak skrivao kod sebe u štali. Kako je doživio sljedeći šok, kad mu je psihopata Charles Manson ubio trudnu ženu Sharon Tate. Valjda jedina terapija da razgradite ovoliku negativnu energiju koja se u vama nagomilala jeste da po komšiluku silujete 13-godišnju djecu. Svojoj žrtvi Polanski posvećuje također jedno poglavlje knjige. Od kajanja ni traga. Naprotiv. Veoma detaljno opisuje spolni odnos, završavajući poglavlje riječima: “Kako bih uopće mogao pomisliti da se radilo o silovanju.”

Gđa Robinson, glasnogovornica državnog tužioca Los Angelesa,  ovih dana je žena koju opsjedaju novinari diljem svijeta. Od nje žele odgovor na pitanje zbog čega je izdan nalog za hapšenje Polanskog i čemu čitava hajka. Odgovor na ovo pitanje ona daje postavljanjem drugih pitanja. “Znate li na kojim slučajevima sam radila ove godine? Među njima je bio jedan svećenik koji je prije 20 godina silovao jednog dječaka. Jedan direktor koji je silovao jednu učenicu. Slučaj jednog drugog svećenika koji je osuđen na deset godina zatvora jer je zlostavljao dječake.“ Robinsonova se unese u lice novinara i onda postavi pitanje: “Zbog čega nam zbog njih tapšu po ramenina, a kritikuju nas zbog Polanskog koji je silovao 13-godišnjakinju?“

 

Leave a Reply

*

captcha *