Dozvoljeno je da čovjek podijeli svoju zaostavštinu nasljednicima prije smrti, pod uvjetom da podjela ne bude motivirana željom da se nekom od nasljednika učni nepravda tako što će mu se uskratiti njegov dio ili dodijeliti manje od njegovog udjela u nasljedstvu. U ovom slučaju podjela zaostavštine tretirat će se kao darovinski ugovor (dar, poklon), a od darovatelja se traži da ispoštuje princip pravednosti među djecom, osim da postoji validan razlog koji opravdava preferenciju. Dokaz za to je hadis Nu’mana ibn Bešira, radijallahu anhuma, u kojem se navodi da je Nu’manov otac Bešir, poklonio Nu’manu dio imetka, a zatim je, na nagovor svoje supruge Amre bint Revaha koja se tome usprotivila, otišao kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako bi zatražio njegovo očitovanje o cijelom slučaju. Nakon što je, iz Beširovog obrazloženja, saznao da se radi o privilegovanju jedog djeteta nad ostalom djecom, rekao je: “Bojte se Allaha, i budite pravedni prema svojoj djeci.” Bešir se nakon toga vratio kući i uzeo natrag imetak kojeg je dao Nu’manu. (Buharija, 2587, Muslim, 1623.). U Muslimovoj verziji stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pitao Bešira: “Imaš li, osim Nu’mana, još djece?” “Da” – odgovorio je. “A jesi li svima njima dao poklon?” – upitao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. “Ne”- rekao je. “E, onda nemoj tražiti od mene da ti budem svjedok u nečemu što je očita nepravda” – kategoričan je bio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Rekao je Ibn Kudame, Allah mu se smilovao: “Obaveza je roditelja da bude pravedan prema svojoj djeci u darovanju, i da među njima ne pravi razliku osim s opravdanim razlogom. Ako to učini, smatrat će se grješnim i obaveznim da trenutno ispravi svoju pogrešku na jedan od dva načina: bilo opozivom darovinskog ugovora bilo dodjeljivanjem poklona i drugoj djeci. Rekao je Tavus: “Nije dozvoljeno praviti razliku među djecom, makar se radilo o izgorenom komadu pogače”. (El-Mugni, 5/387.). Prema tome, onaj ko se odluči na ovu vrstu podjele zaostavštine, a koja kao što smo rekli ima status darovinskog ugovora, svoju podjelu mora temeljiti na principu pravednosti koji podrazumijeva jednak tretman sve djece, oženjene i neoženjene, udate i neudate, s tim da treba istaći da, analogno kur’anskoj raspodjeli zaostavštine, muškoj djeci pripada koliko dvjema ženskima. S obzirom da se radi o poklanjanju a ne klasičnoj podjeli zaostavštine, dozvoljeno je da ona bude ograničena samo na djecu, ako se time ne želi učiniti nepravda bilo kojem zakonitom nasljedniku, ali je dozvoljeno dio imetka dodijeliti roditeljima, prije svega majci, budući da je njeno pravo na dobročinstvo neprikosnoveno. A Allah najbolje zna! (Izvor: www. islam-qa.com)

Kazna za tetoviranje

Es-selamu alejkum! Znam da je tetovaža grijeh. Moj brat želi da se tetovira i ja vas molim da mi odgovorite koliki je grijeh, koja je kazna, jer želim da mu prenesem to.

Dr. Enes Ljevaković, fetva-i-emin:

Alejkumu selam! Ako je kod osobe slab iman, beskorisno je upozoravati je na grijeh tipa tetoviranja. Važnije je raditi na jačanju imana kod osobe te na izvršavanje osnovnih islamskih dužnosti poput namaza, posta, zekata, hadža, lijepog morala i sl., te klonjenja velikih harama, pa tek ako osoba posjeduje solidan temelj, ima nade da će prihvatiti Vaš savjet u vezi tetovaže. Tetoviranje je, kao što je poznato, zabranjeno, jer je Poslanik, a.s., zazvao Božije prokletstvo na ženu koja tetovira, kao i onu kojoj se tetovira. Analogno tome, isti propis važi i za muškarca. (Izvor: www.rijaset.ba, Pitanja i odgovori).

Ozljeda kurbana prije žrtvovanja

Ukoliko prilikom transporta, ili pod nekim drugim okolnostima, kurban zadobije ozljedu, da li će se to smatrati mahanom koja bi, u konačnici, mogla utjecati na njegovu ispravnost?

Hvala Allahu i neka je mir i spas na posljednjeg Poslanika, Muhameda, sallallahu alejhi ve sellem. Rekao je autor Zadul-mustaknea: “Ako kurban (nakon što je kupljen u zdravom stanju) zadobije ozljedu, to neće utjecati na njegovu ispravnost. Njegovom vlasniku je dozvoljeno da ga, kada dođe vrijeme za to, prekolje i njegov postupak će se smatrati ispravnim.” U svom poznatom komentaru na Zadul-mustakne, šejh Muhammed ibn Salih el-Usejmin, Allah mu se smilovao, kaže: “Ukoliko bi, naprimjer, životinja, koju je njen vlasnik namijenio za kurbana, zadobila ozljedu noge, tako da ne bi bila u stanju pratiti ostatak stada u ispaši, u tom slučaju vlasnik zadržava pravo da ozljeđenu životinju, u danima kurbana, prekolje i tretira je kurbanom. Svoj stav obrazlažemo time da kurban, nakon označavanja (namjene), stiče status emaneta (čuvane stvari), a pravilo je da onaj kome je povjerena određena stvar na čuvanje snosi odgovornost za novonastalu štetu na toj stvari samo ukoliko je lično doprinio da se ta šteta desi, bilo zbog prekoračivanja ovlasti ili nemarnošču.” (Izvor: www. islam-qa.com)

Zajedničko klanje kurbana

Da li je dozvoljeno da u jednom kurbanu učestvuje manje od sedam osoba?

Muhamed ibn Salih el-Munedžid:

Hvala Allahu i neka je mir i spas na posljednjeg Poslanika, Muhameda, sallallahu alejhi ve sellem.

Dozvoljeno je da u jednom kurbanu (iz vrste krupne stoke) učestvuje sedam osoba, što smo pojasnili u posebnom odgovoru, pod brojem 45.757. Ako je dozvoljeno učešće većeg broja, onda je, po logici analognog zaključivanja (logici prioriteta), dozvola učešća manjeg broja preča. U tom slučaju višak mesa (koji prelazi jednu sedminu) tretira se kao sadaka (dobrovoljni prilog). Sličan ovome je primjer osobe koja sama zakolje kravu, iako joj je dovoljna ovca. Rekao je El-Kasani u Bedai’u-s-sanai’, 5/71: “Nema nikakve sumnje u to da je dozvoljeno da manje od sedam osoba učestvuje u jednom kurbanu, jer dozvola učešća sedmorice implicira dozvolu učešća manjeg broja. Također je dozvoljeno da udio s kojima učestvuje svaki od njih bude različit, da jedan učestvuje sa polovinom, drugi sa trećinom, treći sa šestinom i sl.” (Izvor: www. islam-qa.com)

Propisanost kurbana za hadžiju

Da li se obaveza klanja kurbana odnosi i na hadžiju?

Muhamed ibn Salih el-Munedžid:

Hvala Allahu i neka je mir i spas na posljednjeg Poslanika, Muhameda, sallallahu alejhi ve sellem.

Islamski pravnici nemaju jedinstven stav u pogledu šerijatskopravnog statusa kurbana, većina njih smatra da je kurban pritvrđeni sunnet, dok dio pravnika (hanefijski mezheb) zastupa mišljenje da je kurban stroga vjerska obaveza (vadžib) kojoj podliježe svaka imućna osoba (koja posjeduje nisab u iznosu od 5.850 KM). Ovo pitanje smo detaljno pojasnili u odgovoru br. 36.432. Kada je u pitanju propisanost kurbana hadžiji, onda tu imamo još veću mezhebsku raznolikost. Tačnije rečeno imamo četiri različita mišljenja: prvo, kurban nije propisan hadžijama koji imaju status musafira, a to su sve hadžije koje dolaze izvan Mekke, dok je hadžijama iz Mekke klanje kurbana propisano (hanefijski mezheb, Bedai’u-s-sanai’, 6/171.); drugo, hadžiji, uopćeno, nije propisano da kolje kurban, pa makar bio od stanovnika Mekke (malikijski mezheb, El-Mudevvene, 4/101.); treće, hadžije podliježu općem propisu po kojem je klanje kurbana pohvalno djelo /mustehhab (šafijski mezheb, El-Um, 2/348.); četvrto, dozvola klanja kurbana hadžiji, (hanbelijski mezheb, El-Mugni, 7/180.). U hadisu kojeg je prenijela Aiša, radijallahu anha, navodi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na Oprosnom hadžu, dok je bio na Mini, na ime svojih supruga, zaklao kurban. (Buharija, 5239., Muslim, 1211.). “Kurban” spomenut u ovom hadisu, neki učenjaci, poput Ibn Kajjima, protumačili su kao hedj, a to je posebna vrsta žrtve koju prinosi hadžija. (Zadul-me’ad, 2/262. – 267.). Upitan je šejh Ibn Usejmin, Allah mu se smilovao, kako napraviti spoj između hadža i kurbana, i da li je to uopće propisano, na što je dao sljedeći dogovor: “Hadžija ne kolje kurban nego hedj. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na Oprosnom hadžu nije klao kurban nego upravo hedj. Međutim, ako bismo pretpostavili da čovjek ide sam na hadž, bez porodice, dozvoljeno je da oni, iz imetka kojeg im ostavi, kupe i zakolju kurban. Tako ćemo imati situaciju da on kolje hedj a oni kurban. Kurban je propisan za one koji nisu u Mekki, dok je u Mekki propisan hedj.” A Allah najbolje zna! (Izvor: www.islam-qa.com).

Različite boje hidžaba

Es-selamu alejkum. Da li je ženi dozvoljeno nošenje hidžaba u različitim bojama? Recimo zagasito roza, plava, narandžasta, zelena… Da li hidžab mora da bude isključivo u crnoj i sivoj boji? Da li haljina mora da bude prostog kroja ili je dozvoljen neki detalj? Mogu li se nositi haljine od satena? Meni je jako bitno da mi ovo odgovorite jer sam imala prilike da raspravljam sa sestrama koje tvrde da mi koje nosimo hidžab u boji nismo propisno pokrivene i time nismo “prave sestre”, jer navodno našim hidžabom u boji izazivamo pažnju drugih muškaraca na ulici i time je naš hidžab neispravan. Iako su naše haljine dovoljno široke, i neprozirne iako su vrat i uši pokriveni po propisu. Jedini je problem boja hidžaba.

Dr. Enes Ljevaković, fetva-i-emin:

Alejkemu selam! Nije propisano koje boje hidžab mora biti. Prema tome, dozvoljeno je da hidžab bude u boji pod uvjetom da to ne bude ekstravagantno, naročito upadljivo i drečavo tako da privlači pažnju prolaznika. Ne uvjetuje se da hidžab bude samo crne ili sive boje. Neopravdani su prigovori na hidžab zbog boje ako se uvaže gore spomenute napomene. (Izvor: www.rijaset.ba, Pitanja i odgovori). 

 

Odabrao, preveo i prilagodio: mr. Semir Imamović
Saff

 

 

Leave a Reply

*

captcha *