Nastavno-naučno vijeće Filozofskog fakulteta u Sarajevu proglasilo je Fatmira Alispahića, novinara i publicistu, nepodobnim za stjecanje doktorata, što je slučaj nezabilježen u historiji moderne BiH. Na sjednici održanoj 9. maja Dubravko Lovrenović, prodekan za nastavu na ovom fakultetu, za Alispahića je kako tvrde članovi Vijeća, rekao da je ‘rasista i pobornik ksenofobije, govora mržnje i nacionalizma te da kao takav ne može steći doktorat iz humanističkih nauka’.

U ovim stavovima Lovrenovića je podržalo još dvadesetak profesora, među kojima i dekan Ivo Komšić te profesor Enver Kazaz.

S druge strane, ovim boljševičkim metodama u obračunu sa neistomišljenicima usprotivili su se, uz ostale, Ugo Vlaisavljević i Fahrudin Tizvanbegović, koji kaže da je to prvi put u historiji fakulteta da se govori o moralnoj podobnosti kandidata, a ne o temi.

Nakon ove informacije zatražili smo stav Fatmira Alispahića. Njegovu pisanu izjavu za Bportal prenosimo u cjelosti:

Oko 70 članova Nastavno-naučno vijeća Filozofskog fakulteta u Sarajevu bili su sudionici presedana kakav se nije dogodio ni u vrijeme komunističkog jednoumlja.

Prvo, pod neumteljenom optužbom za rasizam raspravljano je o kandidatu, a ne o saglasnosti i pozitivnoj ocjeni Odsjeka za književnosti naroda BiH, koji je stao iza prijave moje doktorske disertacije na temu ISELJNIČKO ISKUSTVO U NOVIJOJ BOŠNJAČKOJ KNJIŽEVNOSTI. Kako svjedoči prof. Rizvanbegović, nikada se u povijesti Filozofskog fakulteta u Sarajevu, a vjerovatno i drugih fakulteta, nije dogodilo da jedan kandidat bude odbijen, a zapravo diskriminiran, zbog totalitarnih ocjena o moralno-političkoj podobnosti.

Drugo, tema moga doktorata se direktno tiče genocida nad Bošnjacima, jer je iseljeničko iskustvo rezultat genocida i etničkog čišćenja, tako da je veliki problem kada Ivo Komšić, Dubravko Lovrenović i drugi ustaju u zaštitu zaborava, a što je strana onih koji poriču genocid nad Bošnjacima.

Iako izmišljotine o rasizmu ne bi smjele imati veze sa akademskim procesima, ipak želim kazati sljedeće: u odnosu na sve bošnjačke pisce, političare i javne ličnosti, tvrdim da sam u toku ratnih godina napisao više antinacionalističkih tekstova nego svi oni zajedno, tvrdim da sam jedini Bošnjak koji je 1992. javno osuđivao pojave premlaćivanja lojalnih Srba, i da sam javno pozivao borce Armije RBiH, zbog nekoliko incidenata, da ne pale srpske kuće, jer je to sve naša zemlja Bosna. Spreman sam javno, faksimilima tekstova, dokazati ove tvrdnje i posvjedočiti da sam bio najaktivniji i najistaknutiji bošnjački antinacionalista u ratnom periodu. Ovim činjenicama se ponosim, jer kao i prije 20 godina i danas mislim da je antinacionalizam jednak bošnjačkom nacionalnom interesu.

Izmišljotine o rasizmu kreirali su Marko Vešović, Enver Kazaz i drugi, jer je moj grijeh što razotkrivam islamofobiju, kao novi oblik fašizma i antisemitizma, a oni islamofobiju smatraju demokratskim standardom. Zato pronalaze dijelove mojih tekstova, vade ih iz konteksta i dopisuju, kako bi stvorili laž da sam ja rasista i nacionalista. Istina je posve drukčija, jer su pravi nacionalisti oni koji ne dozvoljavaju da se na Filozofskom fakulutetu u Sarajevu pominje genocid nad Bošnjacima, i oni koji su u stanju oživjeti komunističko jednoumlje, tako što će moći doktorirati samo moralno-političko podobni pojedinci, dakle, islamofobi i oni koji služe velikosrpskom i velikohrvatskom šovinizmu.

Ja naću odustati od prava da doktoriram na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, gdje sam i magistrirao, što znači da ću pravdu tjerati i istjerati na svim dostupnim pravosudnim i inspekcijskim instancama. Ovo što su akademskom obrazu Filozofskog fakulteta priredili Ivo Komšić i Dubravko Lovrneović podsjeća na vremena kad su na ovom Fakultetu stolovali Vojislav Maksimović, Slavko Leovac i drugi osnivači SDS-a, praveći od naučne institucije politički štab. Plašim se da je velikohrvatski nacionalizam debelo okupirao Filozofski fakultet u Sarajevu, a da sada pokušava zauzeti i Rektorat, kako bismo usred Sarajeva dobili još jedno Sveučilište iz tzv. zapadnog Mostara. Tome se trebaju suprotstaviti sve snage koje drže do akademske slobode i bosanskog dostojanstva. Moj slučaj je samo ilustracija ideoloških namjera i totalitarnih feleričnosti Komšića, Lovrenovića, Kazaza i drugih koji progone bosanski duh iz srca Bosne i Hercegovine-zaključuje Alispahić.

(Bportal.ba)

(bportalba)

Leave a Reply

*

captcha *