I još je rekao u svojoj hutbi održanoj u džamiji Amr ibn El-’Asa u Kairu: “Egipat je spreman da postane jaka država sa onim što posjeduje od energije i moći, uporišta i znanja sa iskustvom u različitim vjerskim, ekonomskim i naučnim poljima te da Egipat ništa manje nije odgovoran od Koreje ili Malezije ili Turske za jedinstvo safova i riječi svog naroda i stanovništva i njegovih stranaka i poštovanja prema egipatskom narodu, te se traži od njega da povrati Egiptu ulogu vođe koja mu je godinama prethodila i na čemu mu je svijet posvjedočio.”

Zatim, ukazao je na to da je Egipat bio začetnik, pokretač i rukovodilac islamskom svijetu sa svojom ulemom i znanjem preko 400 godina, te da je bio preplavljen tragačima znanja (studentima).

Zatim je dr. Arifi  još spomenuo da je prvi koji je osmislio put između Mekke i Džidde bio Egipćanin, te da je prva naučna akademija u Saudijskoj Arabiji osnovana zahvaljujući upravo Egipćaninu, zatim da je svojevremeno ulogu imama u 2 harema (mekkanskom i medinskom) dobio upravo Egipćanin, što je bio prvi slučaj do tada da je ulogu imama preuzeo neko ko nije Saudijac, ukazujući na to da je šejh Abdu-z-Zahir Es-Sem’ iz Aleksandrije svojevremeno postao imam u mekkanskom Haremu i da je on bio prvi koji je koristio mikrofon u njemu.

Zatim, klanjače u Poslanikovoj džamiji je, izmedju ostalih, predvodio i šejh Muhammed Abdu-r-Ragib Hamza. Potom, šejh Abdu-l-Muhejmin Ebu-s-Sem’ je 1463. h./g. učestvovao u osnivanju Alijanse/Saveza islamskog svijeta i bio je prvi koji je televizijski sniman među ulemom mekkanskog harema.

Potom je dr. Arifi ponovo uputio poziv Egipćanima i svim njihovim skupinama, strankama, svoj ulemi i misliocima da je ujedine saf i da se ujedine oko zajedničke riječi, upozoravajući ih na one koji pokušavaju da unesu fesad u život Egipćana i ukazujući pri tome na snagu kojom raspolaže Egipat zbog svoje sposobnosti u različitim sferama da povrati time upravljanje koje mu je godinama pripadalo, a to je ono što mu je potvrdio i sam Poslanik, aleyhis-selam, u sahih hadisu, gdje je povjerio/obavezao Egipat i njegov narod vjerujući da je on sačuvan i siguran Allahovom naredbom kao kolijevka poslanika i vjera.

Potom je dr. Arifi insistirao na osnivanju dobre i čvrste veze Egipta sa Saudijskom Arabijom i svim zemljama perzijskog zaljeva uvjeravajući da niko neće moći raskinuti tu vezu, te da iza njegove posjete Egiptu nema nikakav pozadinski cilj, već da je došao isključivo iz njegove ljubavi prema Egiptu i uzimajuci u obzir njegov polozaj, njegovu ulemu i njegov Al-Azhar.

 

(Islam-iman.com)

Leave a Reply

*

captcha *