“Egipat je na pravom putu”, kaže ministar vanjskih poslova u pučističkoj vladi, Nebil Fehmi.
Naravno.  Četiridecenijski vojni diktator Mubarak će za par dana biti pušten, jer će tužbe protiv njega “izgubiti”, a jedinom legalno izabranom predsjedniku Egipta ikada je produžen pritvor na još 15 dana, nakon što mu je produžen za 30 dana.

Ukoliko ponestane sadake zapadnjačke, od koje se prehranjuje vladajuća klasa Egipta, tu je sadaka arapska, jer saudijski princ i ministar vanjskih poslova Saud el-Fejsal obeća da će arapske nacije nadoknaditi štetu, ili drugim riječima: “Sisi, kolji slobodno, ubijaj, ne “suzdržavaj” se, ne može vam niko ništa, jer smo mi na vašoj strani.” Od svih arapskih država, čini se da jedino Katar osuđuje nasilje nad demonstrantima. Saudijska Arabija, UAE, Jordan, Kuvajt, a također i Irak kojim vladaju šije, nasuprot također šiitskom Iranu, koji osuđuje nasilje, su među zaljubljenicima u Sisijevu diktaturu (daBogda im on u vlatitoj avliji sudio). Libija je neutralna. Ne mogu četnici propasti dok je nas.

Prividno zbačena vojna diktatura se vraća na prijestolje. Imperija uzvraća udarac. Ili, “Egipat je na pravom putu”, što bi rekao “ministar”.

Čini se da je zapravo pobjeda Muslimanske Braće na prvim slobodnim izborima Egipta najbolje što se moglo desiti Mubarakovu režimu nakon njegova uklanjanja. Jer, protiv “islamista”, uvijek možeš mobilizirati razuzdane mase koje su spremne zemlju gurnuti u sunovrat.

Da su pobijedili liberali, Muslimanska Braća, jedini naivci i stranka koja ima povjerenje u proces slobodnog biranja vlasti, bi liberalima prepustili da završe svoj mandat, čekali bi slijedeće izbore. Nasuprot njima, liberali, komunisti, sekularisti i ini su dopustili svojoj beskrajnoj mržnji prema islamu da ih učini oruđem već posrnulog Mubarakovog režima za kontrarevoluciju. On ih je iskoristio i učinio ih povodom za vraćanje starog sistema, i to po sirijskom receptu, koji glasi: ubi sve što se kreće.

Bilo bi dobro da to i priznaju, no daleko je Sunce.