IslamBosna.ba-

Bilješka Karen Attiah, urednice Global Opinions

Dan nakon što je javljeno da je Džemal nestao u Istanbulu dobila sam ovu kolumnu od prevodioca i pomoćnika Džemala Hašugdžija. The Post je odlagao objavljivanje kolumne, jer smo se nadali da će nam se Džemal vratiti kako bismo je nas dvoje mogli zajedno urediti. Sada moram prihvatiti: To se neće dogoditi. Ovo je njegovo posljednje djelo koje ću urediti za The Post. Ova kolumna savršeno odražava njegovo zalaganje i strast za slobodom u arapskom svijetu. Sloboda za koju je očigledno dao svoj život. Zauvijek ću mu biti zahvalna što je izabrao The Post za svoje konačno novinarsko odredište prije godinu dana i što nam je pružio šansu da zajedno radimo.

Nedavno sam online gledao izvještaj ‘Sloboda u svijetu’ 2018 koju je objavila Freedom House i došao sam do sumornog zaključka.  U arapskom svijetu postoji samo jedna zemlja koja je klasificirana kao ‘slobodna’. Taj narod je Tunis. Jordan, Maroko i Kuvajt su na drugom mjestu, s klasifikacijom ‘djelimično slobodni’. Ostale zemlje arapskog svijeta su klasificirane kao ‘nisu slobodne’.

Kao rezultat toga, Arapi koji žive u ovim zemljama su ili neinformisani ili pogrešno informisani. Oni nisu u stanju da adekvatno riješe, a još manje javno raspravljaju, stvari koje utječu na regiju ili na njihove svakodnevne živote. Priče u državnoj režiji dominiraju javnom psihom, a iako mnogi u to ne vjeruju, velika većina stanovništva je žrtva ove lažne priče. Nažalost, ova situacija se vjerovatno neće promijeniti.

U proljeće 2o11. godine arapski svijet je bio ispunjen nadom. Novinari, akademici i opće stanovništvo su bili ispunjeni očekivanjima svijetlog i slobodnog arapskog društva unutar svojih država. Očekivali su da će biti oslobođeni od hegemonije svojih vlada i upornih intervencija i cenzura informacija. Ova očekivanja su brzo srušena, ova društva su se ili vratila na stari status quo ili su se suočili s još gorim uvjetima nego ranije.

Moj dragi prijatelj, istaknuti saudijski pisac Saleh eš-Šehi napisao je jednu od najpoznatijih kolumni koje su ikada objavljene u saudijskoj štampi. Nažalost, on je sada na održavanju petogodišnje zatvorske kazne zbog navodnih komentara koji su suprotni saudijskom establišmentu. To što je egipatska vlada zaplijenila jedno cijelo izdanje lista el-Masri el-Jevm nije razljutilo ili izazvalo reakciju kolega. Ove akcije više nemaju kao posljedicu jaku reakciju međunarodne zajednice. Umjesto toga, ove radnje mogu potaknuti osudu nakon koje će uslijediti tišina.

Kao rezultat toga, arapskim vladama je data sloboda da nastavljaju sa ušutkivanjem medija u sve većoj mjeri. Nekada su novinari vjerovali da će internet osloboditi informacije od cenzure i kontrole povezane s štampanim medijima. Ali ove vlade, čije postojanje se oslanja na kontrolu informacija, su agresivno blokirale internet. Također su uhapsili lokalne novinare i izvršili pritisak na oglašivače kako bi nanijeli štetu određenim izdanjima.

Postoji nekoliko oaza koje nastavljaju da otjelotvoruju duh Arapskog proljeća. Vlada Katara nastavlja da podržava pokrivanje međunarodnih vijesti, nasuprot  nastojanjima svojih susjeda da održe kontrolu informacija kako bi podržali ‘stari arapski poredak’. Čak i u Tunisu i Kuvajtu, gdje se štampa smatra makar ‘djelimično slobodnom’, mediji se fokusiraju na domaća pitanja, a ne i na pitanja sa kojima se suočava širi arapski svijet. Oni oklijevaju da pruže platformu za novinare iz Saudijske Arabije, Egipta i Jemena. Čak i Liban, krunski dragulj arapskog svijeta kada je u pitanju sloboda medija, je postao žrtva popularizacije i utjecaja pro-iranskog Hizbullaha.

Arapski svijet prolazi kroz vlastitu verziju Željezne zavjese, koju nisu nametnuli vanjski akteri već domaće snage koje se otimaju za vlast. Tokom Hladnog rata, Radio Slobodna Evropa, koji je tokom godina postao kritična institucija, odigrao je važnu ulogu u poticanju i održavanju nade za slobodom. Arapima je potrebno nešto slično. Godine 1967., New York Times i The post  su zajednički preuzeli vlasništvo nad International Herald Tribune, koji je postao platforma za glasove iz cijelog svijeta.

Moj list, The Post, je preuzeo inicijativu da prevede mnoge moje radove i da ih objavi na arapskom. Zbog toga sam zahvalan. Arapi moraju čitati na svome jeziku kako bi mogli razumjeti i raspravljati o različitim aspektima i komplikacijama demokratije u Sjedinjenim Državama i na Zapadu. Ako Egipćanin čita članak koji razotkriva stvarnu cijenu građevinskog projekta u Washingtonu, onda on/a može bolje razumjeti implikacije sličnih projekata u svojoj zajednici.

Arapskom svijetu je potrebna moderna verzija starih transnacionalnih medija kako bi građani mogli biti informirani o globalnim događajima. Još važnije, moramo obezbjediti platformu za arapske glasove. Patimo od siromaštva, lošeg upravljanja i lošeg obrazovanja. Kroz stvaranje nezavisnog međunarodnog foruma, izoliranog od utjecaja nacionalnih vlada koje šire mržnju propagandom, obični ljudi arapskog svijeta će moći rješavati strukturne probleme svojih društava.

Napisao: Džemal Hašugdži

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba