IslamBosna.ba- Ovo mi je najcrnji dan kao uredniku Middle East Eye-a. Ne bi trebao biti. Džemal Hašugdži nije prvi Saudijski izgnanik koji je ubijen. Niko se danas ne sjeća Nassira es-Sa’ida, koji je 1979. godine nestao iz Bejruta i od tada nije viđen.

Princ Sultan bin Turki je 2003. godine kidnapovan iz Ženeve. Princ Turki bin Bandar Alu Saud, koji je aplicirao za azil u Francuskoj nestao je 2015. godine. General major Ali el-Kahtani, oficir saudijske Nacionalne garde, koji je umro u pritvoru, pokazivao je znake zlostavljanja uključujući i vrat koji je bio uvrtan, kao i jako natečeno tijelo. A postoji i jako puno drugih.

Na hiljade drugih truhne u zatvoru. Aktivisti za ljudska prava koji su označeni kao teroristi očekuje izricanje smrtne kazne za optužbe koje Human Rights Watch kaže da ‘ne liče priznatim zločinima’. Poznajem jednog privrednika koji je obješen naopačke, skinut do gole kože i mučen. Ništa se od tada više nije čulo o njemu. U Saudiji, jedna objava na društvenim medijima vas dijeli od smrti.

Saudijski avion je izbacio američku bombu na školski autobus u Jemenu i ubio 40 dječaka i 11 odraslih osoba na školskom izletu. Smrt je isporučena daljinskim upravljačem, ali nijedan zapadni saveznik ili dobavljač oružja nije zahtijevao od Saudije objašnjenje. Nijedan ugovor nije poništen. Nijedna berza neće odustati od zarade na inicijalnoj javnoj ponudi. Šta će to promijeniti još jedan mrtvi Saudijac?

A ipak Hašugdžijeva smrt je drugačija. Pruža detaljniji uvid. U jednom trenutku sjedio je preko puta za doručkom, u pogužvanoj košulji, izvinjavajući se na svome mrmljavom, stakato engleskom jeziku što vam prenosi svoju prehladu. Sljedećeg trenutka, kontakt iz turske vlade vam kaže šta su učinili njegovom tijelu u konzulatu u Istanbulu.

Prošle subote, Hašugdži je kazao na konferenciji MEMO-a (Middle East Monitor) u Londonu kako je Kraljevina shvatila da je predaleko otišla u promovisanju ‘Sporazuma stoljeća’ predsjednika Donalda Trumpa promovisanjem Ebu Disa kao budućeg glavnog grada palestinske države, i odstupio je od onoga što je dokazano goruća tema u Saudijskoj Arabiji.

“Ovo dokazuje veoma važnu tačku. Jedino su Palestinci ti koji će odlučiti, ne Saudijci niti Egipćani. Bez obzira na to koliko kontrolišu isplatama palestinsku vladu, niko ne može odlučiti u njihovo ime”, kazao je on. Sedmicu dana kasnije, njegovog glasa nema više.

Elektronski insekti

Arapski svijet ih zove ‘elektronski insekti’, trolove koje su Saudijci rasporedili da stvaraju mećavu lažnih vijesti oko bilo kakvog režimskog rutinskog zločina. Čak prije vijesti o pretpostavljenom Hašugdžijevom ubistvu, oni su likovali nad sudbinom čovjeka kojeg smatraju izdajnikom.

“Oholo si napustio svoju zemlju… vraćamo te poniženog”, napisao je Fejsal eš-Šahrani na Twitteru. Jedan pro-režimski trol čak nije ni pomislio da prikrije ono što se dogodilo u konzulatu. Princ Halid bin Abdullah Alu Saud je poslao poruku drugom saudijskom disidentu ‘Zar ne želiš zaobići saudijsku ambasadu? Žele razgovarati s tobom lice u lice?”

Ali, Hašugdžijeve objave i tekstovi su pomno pregledale njihove prljave glave. Bio je zabrinut za apsolutne vrijednosti poput istine, demokratije, slobode. Hašugdži je uvijek sebe smatrao novinarom, nikada zagovornikom ili aktivistom. “Ja sam Saudijac, ali drugačiji”, pisao je on.

Kao novinar mrzio je praznu priču. Na njegovom Twitteru napisan je moto na arapskom jeziku koji grubo preveden glasi- “Kaži što imaš i produži dalje”.

Uradio je to upravo zbog bijesa onih koji su ga željeli ušutkati. A iz njegovih objava jasno je da su očajnički nastojali da to učine.

Smijao se na ideju da se Saudijska Arabija pod Muhammedom bin Selmanom bori za ‘umjereni islam’.

“Saudijska Arabija koja se danas bori protiv političkog islama, je majka i otac političkog islama… Naposljetku, Kraljevina je osnovana na ideji političkog islama”, objavio je on na Twitteru.

Hašugdžija su kritikovali zbog simpatija prema Muslimanskoj braći. “Objavi nešto o slobodi, odmah si član Braće. Objavi nešto o pravima, odmah si član Braće. Objavi nešto o domovini, odmah si član Braće. Objavi nešto o podijeli moći i dostojanstvu, odmah si član Braće. Odbaci despotizam, i naravno, član si Braće. Objavi nešto o Gazzi ili Siriji, onda si definitivno član Braće. Onima koji mrze Braću, rekao bih da su im pripisali sve vrline i stoga im idu u korist kao najbolja promocija”.

Hašugdži je bio prirodni demokrata. “Samo sa slobodom izbora religioznost dopire do duše i pažljivo je uzdiže”.

Bio je nemilosrdan po pitanju koje je dovelo do njegovog konačnog raskola sa Rijadom: Trump. “S vremena na vrijeme, Trump objavljuje na Twitteru da nas štiti i da mu moramo platiti da se takva zaštita nastavi. Od čega nas on štiti? Ili koga to on štiti? Vjerujem da najveća prijetnja sa kojom se suočavaju zemlje Zaljeva i njihova nafta je predsjednik poput Trupa koji ništa ne vidi u nama drugo osim naftnih bušotina”, pisao je Hašugdži.

Hašugdži je bio u pravu. Ništa od onoga što mu se dogodilo nije se moglo dogoditi bez Trumpa.

Nedavno u tri zasebne prilike, Trump je u svom maniru ponizio Kraljevinu, jednostavno zato što vjeruje da može. Nijedan forum nije previše javan. Na skupu u Southavenu, Mississippi, kazao je: “„Štitimo Saudijsku Arabiju. Ja volim kralja Salmana, ali kažem – Kralju, mi vas štitimo, bez nas možda ne biste bili tu niti dvije sedmice i zato morate platiti svoju vojsku”.

Zauzvrat, Bin Selman je kazao: “Volim raditi s njim”. Ali, previše je jasno zašto. On ne bi bio prijestolonasljednik i samo na jedan korak od prijestolja da nije bilo Trumpa. Trump ovo zna i stoga misli da može kazati sve što želi. Trump je nasilnik, gospodar. I njegov sluga radi sve što mu se sviđa, kome god on hoće, čak i novinaru nastanjenom u Washingtonu, jer na kraju Bin Selman zna da mu Trump čuva leđa.

Hašugdži, zaista, sa mnom nikada nije razgovarao o opasnosti u kojoj se nalazi. Kao analitičar mrzio je hipoteze. Znao je da prošao tačku u kojoj nema povratka sa ovim režimom i da se nikada neće moći vratiti, htio je započeti novi život, s novim poslom kao kolumnista Washigton Posta u Washigton DC.

Ali, također je mislio da, gdje god se nalazio, njegova dužnost je da nastavi da govori.

“Arapsko proljeće nije uništilo… oni koji su se borili protiv njega i kovali zavjere protiv njega su uništavači, inače, vi, mladići, biste sada uživali njegov lahor, slobodu, toleranciju, radna mjesta i dobrobit”, pisao je on.

Kladim se da se ništa neće dogoditi zbog Hašugdžijevog ubistva. Bin Selman je proračunao da je Turska preslaba da odgovori, povezano s 700 milijardi dolara javnog i privatnog duga koje mora otplatiti padom lire.

Milioni funti saudijskog princa koje su plaćene PR kompanijama da izgrade njegov imidž na Zapadu kao ‘reformatora u žurbi’ upravo su uništene ubistvom koje kao da dolazi iz scene Paklenog šunda. Možda će i on platiti cijenu, kada apsorbira reakcije medija u Washingtonu, Amerikanci koje je bilo briga za Saudijsku Arabiju sada znaju ko je Džemal Hašugdži.

“Ako princ može platiti jednu milijardu dolara za svoju slobodu, koliko će morati platiti zatvornik savjesti? Koliko ćemo svi platiti da bismo dobili svoju slobodu”, objavio je Hašugdži na Twitteru.

Sada znamo cijenu koju je jedan skromni novinar morao platiti da bi jednog dana Saudijci mogli dobiti svoja osnovna prava. Platio je svojim životom. Neka počiva u miru.

Autor: David Hearst,

glavni i odgovorni urednik MiddleEastEye

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba