Članak s naslovom “besonders scharf” (posebno oštro) polazi od konstatacije da se ni jedan srpski političar takvim intenzitetom ne bori za povratak Kosova pod okrilje Beograda kao što to radi Jeremić. Povod analizi FAZ-a je njegova reakcija na odluku Međunarodnog suda pravde (MSP), donešenoj 22. 7. 2010. godine, u kojoj se kaže da proglašenje nezavisnosti Kosova se nije u suprotnosti s postojećim međunarodnim pravom. Jeremić u odluci MSP-a vidi puko “tehničko mišljenje” i da mu je draže Kosovo od članstva Srbije u EU. Kao jedno od objašnjenja za njegov tvrdolinijaški stav, članak navodi njegovu porodičnu pozadinu koja ga mnogim u Srbiji čini sumnjivim i da zbog nje mora da bude “veći Srbin od patrijarha”, kako piše FAZ.

S majčine strane Vuk Jeremić potječe iz poznate komunističke porodice Pozderac. Iako je vrijeme komunizma prošlo, klan je i dalje utjecajan; u Bihaću je na vlasti jedan od njihovih potomaka – Hamdija Lipovača. Njihov zajednički predak – pradjed Hakija Pozderac se u ratu priključio partizanima, te je Tito nakon rata njegov klan unaprijedio u jedan od najutjecajnijih u Jugoslaviji.

(Na ovom mjestu mala opaska; FAZ ni u ovakvom tekstu ne zaboravlja spomenuti spregu muslimana i nacista u Drugom svjetskom ratu, iz kojeg se crpi današnji mit o “islamofašizmu” kojeg maksimalno generiraju ratnohuškački krugovi SAD-a i Izraela, između ostalih i Stephen Schwarz, autor knjige “dva lica islama”, preveden na bosanski (pogledaj više ovdje http://en.wikipedia.org/wiki/Islamofascism), te Hamdijino priključivanje partizanima naziva “rijetkost” – implicirajući time da su svi drugi borili na strani Hitlera.)

Hakija Pozderac je bio ministar za ekonomiju, njegov brat Hamdija je bio član jugoslavenskog predsjedništva. FAZ je 1986. izvještavao da “u Sarajevu postoje dva prokomunistička muslimanska klana koji međusobno dijele utjecaj: Pozderci i Dizdarevići.”

FAZ završava članak da zbog ove “duple falinke” – muslimanskog i komunističkog porijekla – Vuk Jeremić je, da bi spriječio bilo kakvu sumnju u svoje srpstvo, primoran da bude veći Srbin od samog patrijarha.

Ovaj mehanizam je vidljiv i kod kritičara muslimana koji su i sami muslimanskog porijekla; stvari koje zastupaju osobe kao što su Ayan Hirsi Ali, Mina Ahadi, Irshad Manji, Necla Kelek po pitanju “radiklanog rješenja pitanja islamizma” su odavno izašle iz legalnih okvira zemalja u kojima borave kao i prijedloga kojeg obični islamofobi zastupaju.

Oni, slično kao i Jeremić, na ovaj način žele da odagnaju svaku sumnju zbog porijekla koje im je u kolijevku stavljeno rođenjem u njihovu posvećenost ideji koju zastupaju.

Ili što bi naš narod rekao: Nema četnika dok ga muslimanka ne rodi.

 

Napisao: Sejfuddin Dizdarević
IslamBosna.ba

Leave a Reply

*

captcha *