IslamBosna.ba-Negdje oko jacije, otvorila su se vrata ćelije u u nju je ušao zli Safvet er-Rubi  pratnji još jednog vojnika. Odveli me u istu kancelariju u kojoj sam bila već dva puta prije toga. Tu sam zatekla nekog čovjeka kako sjedi na stolu. Nazvala sam mu selam ali nije odgovorio. Samo me je gledao pogledom punim divljine i zla i rekao mi: “Ti si Zejneb el-Gazali?” “Da.” Pokazao mi je da sjednem na stolicu ispred njega. “Dakle, vi ste Zejneb el-Gazali. Zašto sebi nanosite toliko patnje? Zar sve ovo radite zbog Muslimanske braće? Svaki od njihovih članova pokušava sam sebe spasiti a jedino vas satjerati uza zid. Mi suosjećamo s vama. Zato ćemo razgovarati o nečemu, nakon čega ćete moći otići svojoj kući. Ali prvo se moram dogovoriti s vama oko nekoliko stvari. I ne samo to, već sam također ovlašćen da vam, u ime Džemala Abdunnasira, kažem da ćemo vam, ukoliko se složite s nama, vratiti prostorije Žena muslimanki i časopis. Također ćemo vam mjesečno davati iznos od 2 ooo egipatskih funti za časopis i solidnu finansijsku podršku kako bismo vam pomogli da dalje unapređujete svoju grupu. Ako se složite sa par stvari poslaću po vašu odjeću i za sat vremena ćemo se sresti sa Džemalom Abdunnasirom. Svi suosjećamo s vama, znajući da su vam Muslimanska braća ovo priredili, neka im Allah oprosti. Ali predsjednik ima veliko srce.”

Ja sam slušala dok je on pričao. “Šta kažete na ovo gospođo Zejneb? Tako vam Allaha! Predsjednik namjerava smijeniti Hikmet Ebu Zejd i postaviti vas za ministra umjesto nje. Želimo da sarađujete s nama. Otvorite srce i recite nam sve, tada ćete shvatiti da sam ja vaš brat i da želim samo ono što je dobro za vas. Vani ima tako mnogo dobrih ljudi koji vas vole i posreduju za vas. Radi vas bi sve učinili.”

“Ne želim postati ministar. Takav scenarij mi nikada nije padao na pamet i nema izgleda da će se to sada desiti. Što se tiče Grupe žena muslimanki i njenog časopisa, to sam prepustila Allahu. Muslimanima nije neophodno da rade pod okriljem grupe ili časopisa, jer mi radimo pod zastavom ‘nema božanstva osim Allaha i Muhammed je Njegov poslanik’.”

“Pa zašto ste onda planirali obnoviti rad Muslimanske braće, gospođo Zejneb?”

“Naša poimanja se po svim pitanjima razlikuju. Ja npr. ne mislim da je Grupa žena muslimanki koju sam osnovala, raspuštena. Ali Naser smatra da je rasturio konfiskujući njeno vlasništvo i svojinu. Muslimani su svoj bajrak prepustili Allahu, a onaj bajrak koji Uzvišeni Allah učini da se uzdigne, nikada čovjek ne može spustiti. Isti je slučaj i sa Muslimanskom braćom, ni oni nisu raspušteni, kao što vi mislite. Da’va Allahu se nastavlja kao i ranije a riječi istine dominiraju. Naser i njegov režim će nestat, a Allahova riječ će opstati. Kada prođe naš život i susretnemo Uzvišenog, nasilnici će saznati šta su zaslužili. Allahova vjera će opstati i uvijek će biti grupa pripadnika ummeta koji će promovirati istinu, braniti je i boriti se na Allahovom putu. Ovoj grupi neće naškoditi oni koji im se suprotstave dok Allah ne sprovede Svoju volju. Molim Allaha da budem od onih koji se promoviraju i naređuju dobro i zabranjuju zlo, ukazujući ljudima na put koji vodi do Allaha. Jer oni koji naređuju dobro i zabranjuju zlo su sljedbenici Poslanika, s.a.v.s., i obnovitelji ove vjere.

Uspostavljanje grupe Muslimanska braća nije bila slučajna odluka Hasana el-Bennaa već sprovođenje Allahove naredbe, kako bi se obnovile stvari vjere kroz uspostavu države koja bi prakticirala Njegov šerijat. Zato Naser i ne može raspustiti Muslimansku braću.” To sam kazala i ušutjela.

“Tako mi Allaha, vi ste govornik. Ali ja ipak nisam došao da mi držite lekciju o Muslimanskoj braći i da me uvjerite da postanem njihov pripadnik. Došao sam da nađem izlaz iz nevolje u koju ste se uvukli. Članovi Muslimanske braće su svu krivicu svalili na vas. Abdulfetah Ismail kaže da ste ga vi regrutovali. El-Hudajbi je oprao ruke od vas i svu krivicu svalio na vaša ramena. Kaže da ste vi osnovali organizaciju. Sejjid Kutb takođe krivi vas. Vi ste ili previše fini ili ludi. Zato vas Naser želi spasiti. Naser, u čijim rukama počiva budućnost čitave zemlje, želi da vas pomiluje i da okrenete novu stranicu. Zna da ste dobar govornik koji ima utjecaja na ljude i neko koga narod voli. Vaša popularnost ogromna. Zejneb, zaista ste patetični, vaš je dobitni listić. Zar postoji iko drugi koga Naser želi privući tako blizu sebi a on to ipak odbija? Nemojte mi zamjeriti što ovako govorim ali vi ste zaista ludi. Ovo govorim jer vam samo želi dobro. Kroz život ste radili dobre stvari i podizali siročad, da vas Allah poživi. Pogledajte, budite razumni hadžinice i poslušajte me, razmislite o svom interesu!”

“Zar niste dovoljno rekli?”, rekla sam.

“Recite mi jednu veoma jednostavnu stvar i nakon toga ćete vidjeti mnogo dobra. Dajte mi imena Muslimanske braće koji su dolazili u vašu kuću, način na koji su željeli ubiti Nasera i kada ste dobili naredbe od El-Hudajbija da to uradite. Također želimo znati stav Sejjida Kutba o ovome, pune detalje plana i način na koji je razrađen. S moje strane, kunem vam se, u Naserovo ime, ako mi kažete sve večeras ćete izaći iz zatvora i bit ćete postavljeni za ministra za socijalna pitanja. Ovo je prilika kakva se ne propušta! Kunem vam se mojom i predsjednikovom časti, budite razumni i razmislite dobro o svom interesu. Svi članovi Muslimanske braće sada misle samo na sebe.”

U tom trenutku nas je prekinula ogromna osoba u čijim sam očima vidjela samo đavola: “Pukovniče”, zovnuo je, “pripremili smo sve snimke koje smo napravili u njenim kućama u Ez-Zejtun i Novom Egiptu od 1958. Ako želite, donijet ćemo vam ih da ih preslušate.”

“Možeš sada ići, Rijade,”  rekao je.

Pukovnik se ponovo okrenuo meni: “Gledaj Zejneb! Znam da je tvoj muž dobar čovjek, i želim ti pomoći i radi njega i radi tebe. Štaviše, neki od tvoje braće su moji dragi prijatelji. Želim ti pomoći i predsjednik bi volio da postigneš dogovor s nama. I on ti želi pomoći. Kunem ti se svojom i predsjednikovom čašću da ću, ako se dogovorimo, spaliti te kasete ovdje pred tobom. Želimo te izvući iz ovog nereda u koji si se uvukla. Tako mi Allaha, mi smo bolji muslimani od njih. Jer šta je islam? Islam je da svome bratu ne nanosiš zlo.”

Sarkastično sam odgovorila: “Šta je sa stvarima koje vidite ovdje? Zar ovo nije nanošenje zla braći i svim ljudskim bićima?”

“Tako mi Allaha”, glupo je odgovorio, “mi smo fini ljudi. Samo se dogovorite s nama i sami ćete se uvjeriti.”

“Molim Allaha da vam oprosti i učini vas muslimanima,”  rekla sam.

Tog trena je podigao olovku i uzeo neke papire iz ladice njegovog radnog stola: “Gospođo Zejneb, recite mi imena svih ljudi koji su dolazili u vašu kuću.”

“Ne sjećam se, ne pamtim imena a i ne pitam za njih,” odgovorila sam.

On reče: “Pa, onda ćemo zasad ostaviti ovu temu, vratićemo se na nju kasnije. Porazgovarajmo sada o Hasanu El-Hudajbiju i Sejjidu Kutbu.”

“O čemu u vezi s njima?” upitala sam.

“O njihovom pokušaju Naserovog ubistva i preuzmu vlast,” rekao je.

“Gospodine! Stvar je mnogo krupnija od Naserovog ubitstva  i preuzimanja vlasti. Ubistvo Nasera je banalna stvar, koja muslimane ne interesuje. Pravo pitanje je pitanje islama. Islam trenutno nije vodeći u državi. Radimo na tome da to promijenimo, da ponovo uspostavimo islam i da našu omladinu odgojimo za to. Ako se Naser bori protiv islama u ime muslimana i poriče primjenu Šerijata tvrdeći da nas ono vodi nazadovanju, fanatizmu i degradaciji, onda nas nije briga,” rekla sam.

On je povikao: “Vi ste ludi! Opasno je to što govorite. Zar ne znate da ako vas ubiju i zakopaju ovdje niko neće za to saznati. Izgleda da zaslužujete to kroz šta prolazite. Ako vas ostavim ovdje, kroz sat vremena će vas ubiti.”

Na to sam rekla: “Allah radi ono što On hoće i što On izabere.” Kada je pukovnik čuo ove riječi, pretvorio se u pobješnjelo čudovište. Histerisao je, psovao, proklinjao, vrtio se. Pozvao je Rijada Ibrahima. Ostavi kasete sudu, ona je luda. Radi s njom šta hoćeš i pozovi Sa’da ti pomogne.” On je otišao, a došao je Sa’d, vojnik, koji je potvrđivao: “Da, paša.”

On mu reče: “Izbičuj je, Sa’de.”

“Koliko bičeva, paša?” , upitao je Sa’d.

Na to mu je ovaj odgovorio: “Petsto udarca batinom, vraćam se ubrzo.” Sa’d me je počeo udarati po rukama, stopalima, leđima, po čitavom tijelu. Nakon sesije me je sat vremena ostavio okrenutu prema zidu a zatim se vratio da nastavi sa mučenjem.

Onda su uveli grupu Muslimanske braće i počeli ih batinati, tražeći od njih sve vrijeme da mi govore najodvratnije psovke. Braća su odbijala pa bi naredna runda mučenja bila još žešća. Među onima koje su ovako udarali bio je pilot, Dija et-Tuvebidži, koga su, ako se sjećate, uhapsili na dan njegovog vjenčanja.

Zejneb el-Gazali el-Džubejli

IslamBosna.ba

Faraonov  povratak- Uvod

Džemal Abdel-Naser: Mržnja i osveta (I – dio)

Džemal Abdel-Naser: Mržnja i osveta (II- dio)

Zakletva na vjernost

Zavjera i hapšenje

U ćeliji 24

Ali Allah ih je ujedinio

Izaslanik predsjednika Republike

Hrana je ibadet