IslamBosna.ba- Jedno od moćnih sredstava pomoću kojeg Kur’an širi svoje učenje je dijalog. U velikom broju sura u Kur’anu, Allah, te’ala, nam prikazuje razgovor između: Allaha, te’ala, i meleka, Ibrahima, a.s., i njegovog oca, Musaa i Hidra, dvojice muškaraca (sura Kehf) i Musaa, a.s., i faraona.

Ljepota ovih dijaloga leži u saznanju da nam je Allah, azze ve džell, mogao ispričati šta se dogodilo i bez njih, a umjesto toga On, te’ala, je odlučio da nam to prenese u obliku dijaloga.

Jedna od potkategorija dijaloga u Kur’anu je ideja tranzicije. U Kur’anu, Allah, te’ala, prikazuje tranziciju koja nam  pomaže da vizualiziramo scenu.

Nevjerojatan primjer dijaloga i tranzicije je u suri eš-Šu’ara (10-11 ajet), priča o Musau, a.s., i faraonu:

Allah, azze ve džel, kaze Musa’u, a.s.,

أن ائت القوم الظالمين قوم فرعون ألا يتقون

 Idi narodu koji se preme sebi ogriješio, narodu faraonovu, ne bi li se Allaha pobojao (10-11. ajet)

On odgovara Allahu, te’ala:

إني أخاف أن يكذبون

Gospodaru moj, bojim se da me oni u laž ne utjeraju. (12. ajet)

Musa, a.s., spominje još jedan vlastiti strah u narednim ajetima, da će ga ubiti zbog njegovog zločina, ali prvi strah koji spominje je da će ga u laž utjerati. On se više boji propasti misije koju mu je Allah, te’ala, dao nego za vlastitu sigurnost.

Onda on, a.s., govori o svojim nedostacima:

ويضيق صدري ولا ينطلق لساني فأرسل إلى هارون

…da mi ne postane teško u duši i da mi se jezik ne saplete; zato podaj poslanstvo i Harunu (13. ajet).

Musa, a.s, je bio poznat po svom temperamentu a kada neko ima takav temperament, to dovodi do toga da mu se grudi stegnu. On, a.s., je rekao sljedeće: Ukoliko ne uspijem u svojoj misiji, onda mi barem pošalji Haruna, a.s., da mi pomogne.

Ono što je Musa, a.s., imao na umu je da ispuni misiju – zbog toga svoju zabrinutost objašnjava Allahu, azze ve džel. Zatim on spominje

ولهم علي ذنب فأخاف أن يقتلون

…a ja sam kod njih optužen, pa se plašim da me ne ubiju. (14. ajet)

Musa, a.s, spominje nenamjerno ubistvo Egipćanina – ukoliko ga ubiju i on ne ispuni misiju, Harun, a.s., je može nastaviti.

Allah, azze ve džel, mu odgovara:

كلا Neće! فاذهبا بآياتنا Idite obojica sa dokazima Našim,

Allah, te’ala nije odgovorio Musi, a.s.: Harun će biti glasnik, već  je Allahov govor jezgrovit, On, te’ala, je rekao:

فاذهبا –

obojica idite!

إنا معكم مستمعون

Mi ćemo biti s Vama i pažljivo slušati! (15. ajet)

Dijalog koji se vodi između Musa’a, a.s.,i faraona je toliko važan da ga moramo pažljivo slušati. Zašto? Jer je Allah, azze ve džel, rekao da će On, te’ala,  مستمعون slušati pažljivo. On, te’ala, nije čak ni rekao musmi’un; onaj ko sluša; već مُسْتَمِعُونَ  – Onaj Koji pažljivo sluša.

Allah, azze ve džel, ih podučava:

فأتيا فرعون فقولا إنا رسول رب العالمين

I kada dođete obojica kod faraona, recite: Mi smo poslanik (izaslanstvo) Gospodara svjetova. (16. ajet)

Resul je jednina jer oni predstavljaju jedan entitet, oni su neodvojivi.

Pogledajmo pobliže situaciju: Musa, a.s., je u njihovim očima bjegunac, Harun, a.s., je od ljudi koji su u očima faraona građani drugog reda. Onda oni moraju otići faraonu, direktno u njegovu palatu i reći mu da su oni vjerovjesnici Gospodara svjetova. Faraon je već tvrdio i mislio da je on gospodar! … Ovo je već velika uvreda za faraona!

Zatim on kaže:

أن أرسل معنا بني إسرائيل

…pošalji s nama sinove Israilove! (17.ajet)

To je kao da oni kažu faraonu: ‘Za tvoju informaciju, postoji drugi Rabb, Pravi Rabb, a kao drugo, pošalji sa nama one koje si porobio….’ Čini se da je ovo VELIKI zahtjev za nekog poput faraona!

U narednom ajetu javlja se pomak. Prethodni dijalog je bio između Allaha, te’ala, i Musaa, a.s, a zatim Allah, te’ala, prebacuje scenu u kojoj oni već razgovaraju sa faraonom.

Kako faraon reaguje na njihove tvrdnje? On kaže:

ألم نربك فينا وليدا ولبثت فينا من عمرك سنين

 Zar te među nama nismo odgajali dok si dijete bio i zar među nama tolike godine života svoga nisi proveo? (18. ajet)

Musa, a.s, reče: Mi smo glasnici Rabb el-Alemina i pošalji sa nama Beni Isra’il. Faraon nije čak ni odgovorio na njihove zahtjeve, već se direktno obraća Musa’u, a.s., i napada njegov karakter i odanost.

Faraon je političar, on priča o svemu drugom osim o problemu.

Onda on kaže:

وفعلت فعلتك التي فعلت وأنت من الكافرين

…i uradio si nedjelo koje si uradio i još si nezahvalnik? (19. ajet)

Faraon je sarkastičan jer koristi riječ ‘fa’alta, on čak i ne kaže ubio si čovjeka jer podriva i prijeti Musa’u, a.s.. Dakle, faraon, umjesto da odgovori na zahtjeve Musa’a, a.s.,on preispituje njegovu odanost (zar te nismo odgojili?!) i ukazuje na to da je zločinac.

U ovom trenutku dijaloga čini se da faraon ima prednost. Ali Musa, a.s., je genije, on se osvrće na ono što je faraon rekao ali ide po važnosti:

  1. فَعَلْتُهَا إِذًا وَأَنَا مِنَ الضَّالِّينَ  Ja sam onda ono uradio nehotice (20. ajet) ovo je posljednje na sta se faraon osvrnuo ali je bilo najvažnije za Musa’a, a.s., jer to nije bilo namjerno već greška.
  1. ففررت منكم لما خفتكم  – Od vas sam pobjegao onda kada sam vas se bojao (21. ajet) Pogledajte hrabrost Musa’a, a.s., on kaže faraonu, u njegovoj palati pred svim njegovim glavešinama لما خفتكم  – kada sam vas se bojao – sa porukom: ‘Ne bojim te se više’.
  2. فوهب لي ربي حكما وجعلني من المرسلين …pa mi je Gospodar moj mudrost darovao i poslanikom me učinio. (21.ajet) Primjetite da Musa, a.s., stalno spominje Gospodara, nijednom nije čak rekao Allah. Prisjetite se da se Musa, a.s., u razgovoru sa Allahom, te’ala, plašio da neće ispuniti misiju? Ovdje, spominjanjem Gospodara, on nije skrenuo sa plana prenošenja poruke da je on poslanik Gospodara svijetova.
  3. وَتِلْكَ نِعْمَةٌ تَمُنُّهَا عَلَيَّ – …dobročinstvo koje mi prebacuješ (22. ajet) Musa, a.s., priznaje dobročinstvo koje mu je faraon dao dozvolivši da ostane u njegovoj blizini.
  4. ALI: نْ عَبَّدْتَ بَنِي إِسْرَائِيلَ  -( da li je to razlog) zbog kojeg si sinove Isra’ila robljem učinio? (22. ajet) Musa, a.s, kaže: Samo zbog toga što si me odgojio u svom domu da li ti je to dalo pravo da cijeli Beni Isra’il porobiš, cijelu naciju? Ili da li je razlog da to što si me odgojio ne mogu tražiti njihovo oslobađanje? Postoji šupljina u faraonovim argumentima i Musa, a.s, ne skreće sa svog plana.

Kao odgovor, faraon pokušava da se povrati nakon što je satjeran u ćošak:

وَمَا رَبُّ الْعَالَمِينَ 

 Šta je Gospodar svjetova? (23. ajet)

Faraon namjerno kaže ما Šta je, umjesto من (men-ko je). ‘Ma’ je nešto što može biti zamišljena ideja, nešto što nije stvarno nešto što je izuzetno snishodljivo.

Musa, a.s., je sačuvao prisebnost i odgovorio kratko i jezgrovito:

رَبُّ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ وَمَا بَيْنَهُمَا

 Gospodar nebesa i zemlje i onoga što je između njih (24. ajet)

Narod faraona je mislio za sebe da su potomci ‘Boga sunca, ali Musa, a.s, im to poništava i napada njihova vjerska uvjerenja sljedećom izjavom: Moj Gospodar je Rab vašeg navodnog Boga (faraona) ove zemlje.

Onda se on okreće okupljenima- zamislite koliko je tu bilo njih bilo pristuno u tom trenutku, i kaže:

ان كُنْتُمْ مُوقِنِينَ  

ako ste uvjereni u to (24. ajet)

Sada faraon postaje jako nervozan jer osjeća jačinu odgovora. Pa, šta je on uradio? On se obraća svojim glavešinama i onima oko sebe:

أَلَا تَسْتَمِعُونَ

 Čujete li? (25. ajet)

u pokušaju da ismije Musa’a, a.s.,među sebi bliskim ljudima. Kada vladar gubi najbliže ljude oko sebe onda on gubi sve, tako se faraon iz svoje nervoze prestaje obraćati Musa’u, a.s., i okreće se svojim glavešinama: shvatate li šta on to govori, ismijavajući to što slušaju Musa’a, a.s., umjesto njega.

Kako Musa, a.s, odgovara? On ne skreće sa svog plana!

رَبُّكُمْ وَرَبُّ آبَائِكُمُ الْأَوَّلِينَ

 Gospodar vaš i Gospodar vaših davnih predaka (26. ajet)

Moj Gospodar je Rabb čak i prvim faronima!

Kada neko raspravlja i kada drži političke govore, najbolja stvar koju može uraditi jeste da krene s uništavanjem ugleda. To je zapravo i ono što faraon radi. On kaže:

إِنَّ رَسُولَكُمُ الَّذِي أُرْسِلَ إِلَيْكُمْ لَمَجْنُونٌ

Poslanik koji vam je poslan, uistinu, je lud (27. ajet)

Faraon napada poruku napadajući glasnika. Nakon što uništiš ugled poslanika, ljudi se više ne obaziru na poruku. Kao muslimani, mi vjerujemo u suprotno, Kao što je to  Alija, r.a, rekao: ‘Osudite izjavu prije nego što osudite govornika.’ Međutim, u prirodi ljudi je da osuđuju.

Faraon misli da će tvrdnjom da je lud stati u kraj Musa’u, a.s., ali on, a.s., nastavlja:

Gospodar istoka i zapada i onoga što je između njih,

إإِنْ كُنْتُمْ تَعْقِلُونَ

Ako pameti imate (28. ajet)

Musa, a.s., tvrdi: Ako sam lud, zbog čega bih rekao nešto pametno što ima smisla? Osim toga, Musa, a.s., kaže Allah je Gospodar istoka i zapada, zašto je to toliko značajno? Zbog toga što je faraonov narod obožavao Sunce, Musa, a.s., im prenosi: ‘Moj Rabb je Rabb onoga gdje sunce izlazi i zalazi!’

Sada zamislite faraonov bijes! Okupljeni su definitivno očarani onime što je Musa, a.s., rekao. Dakle, faraon pribjegava prijetnjama:

لَئِنِ اتَّخَذْتَ إِلَـٰهًا غَيْرِي لَأَجْعَلَنَّكَ مِنَ الْمَسْجُونِينَ

Ako uzmeš božanstvo mimo mene, sigurno ću te među zatvorenike baciti. (29. ajet)

Način na koji je faraon formulisao ovu izjavu nam pokazuje da već postoje zatvorenici. Ukoliko misliš drugačije ili si protiv njega, onda završiš u zatvoru. Faraon, kao što je to ranije spomenuto, je potpuni političar i čitanje njegove izjave je kao da učite Politics 101 (opaska: vodič o političkim pitanjima SAD). Što vam je više politike potrebno da biste upravljali državom to je slabija vaša vlada. Ukoliko faraon svaku osobu koja se s njim ne slaže šalje u zatvor, onda to pokazuje koliko je nemoćan, on nema ništa.

Musa, a.s., još uvijek nije nervozan, pa on kaže:

أَوَلَوْ جِئْتُكَ بِشَيْءٍ مُبِينٍ

 Zar i onda kad ti budem očigledan dokaz donio? (30. ajet)

Sada faraon ne može odbiti ovaj zahtjev jer je Musa već zaintrigirao njegov narod, i oni će zahtijevati da vide ovaj očigledan dokaz, a u isto vrijeme, možda je faraon mislio da on može nastaviti sa tvrdnjom da je Musa, a.s., lud ukoliko predoči slab dokaz… Šta god da je razlog, faraon se složio

فَأْتِ بِهِ إِنْ كُنْتَ مِنَ الصَّادِقِينَ

 Pa daj ga, ako istinu govoriš! (31. ajet)

Zatim idu dva ajeta o Musa, a.s.,:

فَأَلْقَىٰ عَصَاهُ فَإِذَا هِيَ ثُعْبَانٌ مُبِينٌ وَنَزَعَ يَدَهُ فَإِذَا هِيَ بَيْضَاءُ لِلنَّاظِرِينَ

I Musa baci štap svoj, kad on – zmija prava, a onda izvadi ruku iz njedara, kad ona, onima koji su gledali – bijela. (31-32.ajet)

Faraon, nastavlja sa napadima govoreći glavešinama oko sebe- vidite koliko su opčinjeni i impresionirani ovim moćnim ajetom:

إِنَّ هَـٰذَا لَسَاحِرٌ عَلِيمٌ

 Ovaj je zaista vješt čarobnjak(34. ajet)

Sada je ovaj napad u suprotnosti sa tvrdnjom da je Musa, a.s., lud… Kako može biti u isto vrijeme inteligentni čarobnjak i lud? Faraon, iz svoje slabosti, shvatio je da argument o ludosti ne prolazi pa se okrenuo čarobnjaštvu.

Onda se on poziva na patriotizam glavešina:

 يُرِيدُ أَنْ يُخْرِجَكُمْ مِنْ أَرْضِكُمْ بِسِحْرِهِ فَمَاذَا تَأْمُرُونَ“  

Hoće da vas čarolijom svojom iz zemlje vaše izvede. Pa šta savjetujete?” ” (35.ajet)

Najbolji način da se suprotstavite nekome ko donosi neku novinu u društvo jeste da ga prikažete kao prijetnju nacionalnoj sigurnosti. Faraon kaže da je on prijetnja njihovom nacionalnom integritetu. Da bi ujedinio glavešine protiv Musa, a.s., on ih ujedinjuje na nacionalizmu. Pogledajte ovu faraonovu spletku, Musa, a.s., nije kazao da želi njih izvesti, već je daj nam Beni Isra’il tako da mi možemo otići!.

Dakle, šta su glavešine savjetovale?

 أَرْجِهْ وَأَخَاهُ وَابْعَثْ فِي الْمَدَائِنِ حَاشِرِينَ يَأْتُوكَ بِكُلِّ سَحَّارٍ عَلِيمٍ

 Ostavi njega i brata njegova! – rekoše – a u gradove pošalji da sakupljaju, sve čarobnjake vješte će ti dovesti.” (36-37. ajet)

Glavešine, vidjevši jasne i očigledne dokaze Musa’a, a.s., savjetovaše faraona ne samo da dovede sahira (čarobnjaka) već سَحَّارٍ ‘sahhar’,  vještog i starog čarobnjaka, koji zna šta radi, stručnjaka.

فَجُمِعَ السَّحَرَةُ لِمِيقَاتِ يَوْمٍ مَعْلُومٍ

 I čarobnjaci se u određeno vrijeme i označenog dana sabraše (38. ajet)

Sada vidimo tranziciju u dijalogu, koja se pokreće sa faraonove palete u drugi dan.

Rasprava između Musa’a, a.s, i čarobnjaka je na dan nacionalnog praznika i stanovnici su pozvani da dođu i podrže svoj narod. A narodu bi rečeno:

وَقِيلَلِلنَّاسِهَلْأَنْتُمْمُجْتَمِعُونَ لَعَلَّنَانَتَّبِعُالسَّحَرَةَإِنْكَانُواهُمُالْغَالِبِينَ

 Hoćete li se iskupiti da budemo uz čarobnjake, ako oni budu pobjednici (39-40. ajet)

Bila je to čitava povorka čarobnjaka i Musa, a.s., je prikazan kao izdajnik, a čarobnjaci kao narodni heroji.

Čarobnjake je naravno unajmio faraon, a oni su tvrdili da se takmiče sa Musaom, a.s, za svoju naciju, za svoj narod i faraona, ali povlađivanje koje rade u javnosti je drugačije od onog što rade privatno, a ovdje se javlja druga tranzicija i razgovor između faraona i čarobnjaka:

أَئِنَّلَنَالَأَجْرًاإِنْكُنَّانَحْنُالْغَالِبِينَ

 Da li će nama, doista, pripasti nagrada ako mi budemo pobjednici? (41. ajet)

 Allah, te’ala, nam daje uvid u njihov privatan govor: ‘Bit ćemo plaćeni, zar ne?’ Faraon odgovara da će im platiti i dati visoke položaje:

نَعَمْوَإِنَّكُمْإِذًالَمِنَالْمُقَرَّبِينَ 

Hoće – odgovori on -bićete tada sigurno meni veoma bliski.(42. ajet)

U privatnom razgovoru je kapitalizam, ali su svi ostali uvjereni da se rad o nacionalizmu…. pohlepa je glavni faktor.

Možda mislite da je to nešto slično što gledate na FTV ili vijestima, ali ovo je iz Kur’ana! Allah, te’ala nam pokazuje kako su ljudi zastranili… To je medij svih vremena.

Iz ovog danas smo naučili da nije dovoljno pažnje posvećeno dijalogu u Kur’anu da ovi dijalozi nam daju uvid u to kako društvo funkcioniše. Ovo je jednostavan primjer koji sadrži puno toga za naučiti!

deco-line-2

Nemoj zaboraviti da podijeliš hair!

Povezani tekstovi:

  1. Milost i oprost
  2. Velij i Mevla
  3. Zakletve u Kur’anu
  4. Sintaksa Kur’ana
  5. Precizan ‘izbor’
  6. Čudesni ajet
  7. Bratske veze
  8. Težak zadatak

Autor: Numan Ali Kan

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba