Ubistvo su, prema njegovom iskazu, počinili pripadnici srpskih snaga  predvođeni Jadrankom Palijom i Nenadom Kaurinom. Palija je pred Sudom  BiH 2008. osuđen na 28 godina zatvora zbog zločina počinjenih na  području Sanskog Mosta.

Begić je posvjedočio da je prije zločina na mostu, na putu od zaseoka  Veliki Begići, Palija ubio četvoricu Bošnjaka, među kojima su bili 70-godišnji Miralem Cerić, koji nije mogao da hoda i njegov sin Enes.

Na mostu je zarobljenicima bilo naređeno da se svuku, a zatim su ih vojnici tukli.
“Neko je onda pitao: ‘Ko zna lijepo da pliva?’, a srpski vojnik je  rekao da zna Mithet Cerić, Miralemov sin. Nenad Kaurin je zatim naredio Mithetu da skoči u vodu, s uzvodne strane. Kako ga je voda pronijela  ispod mosta na drugu stranu, četiri vojnika su rafalno pucala na njega.

 Onda su rekli: ‘Sljedeći’”, ispričao je svjedok, dodajući da je mogao da vidi beživotno tijelo na površini vode.

Prema njegovom iskazu, isto se ponovilo nekoliko puta, s tim što je Palija  ubio najmlađeg, 16-godišnjeg zarobljenika, hicem u glavu na ogradi mosta, a zatim njegovo tijelo bacio u rijeku.

“Kada su meni rekli da skočim, skočio sam. Voda je bila plitka, pa sam  udario u dno i razbio glavu. Preronio sam ispod mosta i izronio kod  stuba. Čuo sam ih gore kako čekaju da isplivam. Neko je rekao: ‘Zapeo je  za stub, sad će’. Nisam htio da plivam, da budem laka meta, odlučio sam  da ronim. Skinuo sam majicu i bacio je u rijeku, a ja sam zaronio dva  metra iza nje.

Zapucali su na majicu rafalno, vidio sam metke. Nekom  srećom, izbjegao sam ih i preronio do obale, 50-60 metara”, prisjetio se  Begić.

Kazao je da se kod obale sakrio u žbunu, odakle je vidio kako još  “dva-tri tijela” padaju u vodu. Svjedok je rekao da je tri dana proveo na ušću Sanice i Sane, dok se nije odvažio da ode u svoje selo i potraži  pomoć kod srpskih kumova.

Na spisku žrtava zločina počinjenih na mostu, koji je tužilac prikazao  u sudnici, deset je članova familije Begić, petorica Dizdarevića i četvorica Cerića.

Mladića, bivšeg komandanta Vojske Republike Srpske (VRS), optužnica  tereti za genocid počinjen nad Bošnjacima i Hrvatima u sedam opština u  BiH, uključujući Sanski Most, te za genocid počinjen u Srebrenici i  druge zločine.

Dok ga je unakrsno ispitivao Mladićev branilac Branko Lukić, svjedok  Begić je potvrdio da počinioci zločina “nisu bili pripadnici redovnih vojnih jedinica” i da je među njima bilo rezervnih policajaca i  “četnika”.

Iskaz o prebijanju, maltretiranju i ubijanju Bošnjaka koje je u  pritvoru držala VRS dao je svjedok Šefik Hurko iz Rogatice, koji je bio  pritvoren od avgusta 1992. do oktobra 1994. godine

Hurko je rekao da je 15. avgusta 1992. u okolini sela Kosovo vidio kako  ljudi komandanta Rogatičke brigade VRS-a Rajka Kušića odvoze grupu  Bošnjaka mini-busom. Iz tog pravca se zatim začula paljba, a srpski  vojnik je u povratku rekao: “Pobili smo balije”.

Narednih 20 mjeseci, Hurko i njegov otac proveli su u zarobljeničkom  logoru Rasadnik, gdje su pritvoreni redovno bili prebijani i  Seksualno  zlostavljani. Prema svjedokovom iskazu, u kancelariji upravnika pritvora Vinka Bojića  nekoliko zarobljenika bilo je ubijeno hicima ili je na smrt prebijeno. Hurko je posvjedočio da je većinu vremena provodio na prinudnom radu,  kopajući rovove i noseći municiju za srpsku vojsku.

U aprilu 1993. u okolini Goražda general Mladić je, kako je rekao  svjedok, pritvorenicima na prinudnom radu kazao da će “Goražde  skoro  biti srpski grad”.

“Rekao nam je još: ‘Vi koji želite ostati ovdje, moraćete se pokrstiti,  a koji ne želi, prebacićemo ga u Alijinu državu’”, ispričao je Hurko.

Unakrsno ispitivanje svjedoka biće nastavljeno sutra.

(uskportal.ba)

Leave a Reply

*

captcha *