Katastrofalna ekonomsko-politička situacija u našoj zemlji i veoma komplicirana i preskupa administracija najveći su razlozi zbog kojih Bosna i Hercegovina godišnje gubi više od milijardu maraka direktnih stranih investicija!

BiH je možda jedina država na svijetu koja ima čak 14 različitih vlada s ukupno 170 ministara. Golemi birokratski aparat treba nekako hraniti, pa su izdvajanja iz plaća zaposlenih jako velika. U Federaciji BiH ona iznose blizu 70 posto, a u RS nešto manje, 52 posto.

Pravna nesigurnost

Fiskalna neujednačenost između entiteta te činjenica da strane kompanije koje žele poslovati na području BiH moraju osnovati dvije različite podružnice dodatno otežavaju ulazak stranog kapitala u našu zemlju.Nedovoljan stepen provedenih političkih reformi koči daljnju privatizaciju pa uprkos činjenici da je privatizacija bankarskog sektora provedena, veći dio privrednih subjekata u državnom vlasništvu još nije privatiziran. Svemu tome treba pridodati i pravnu nesigurnost zbog koje se potrebne dozvole ili saglasnosti čekaju više i od godinu.

O kakvim se problemima radi najbolje pokazuje projekt Svjetske banke o poslovnom ambijentu „Doing Business 2010“, koji je našu zemlju svrstao na 116. mjesto od 183 svjetske ekonomije. Iza nas su ostale jedino neke afričke zemlje kao što je Zimbabve i Tanzanija, dok su sve države iz našeg regiona daleko ispred nas.

Ovakvo pozicioniranje govori da su poslovno okruženje, zakoni, administracija, finansijski sektor, porezi, lakoća investiranja i drugi ekonomski indikator više nego katastrofalni. Zbog toga je u Bosnu i Hercegovinu u prvoj polovini ove godine investiran 121 milion eura, što je za 41 posto manje u odnosu na isti period lani, pokazuju podaci Agencije za unapređenje stranih investicija BiH (FIPA).

Prema projektu „Doing Business 2010“, samo za početak poslovanja u našoj zemlji potrebno je proći 12 procedura, koje traju najmanje 60 dana. S druge strane, dobivanje građevinske dozvole ide u 16 koraka koji traju nevjerovatnih 255 dana.Za registraciju imovine potrebno je proći sedam procedura u trajanju od 84 dana, a troškovi te registracije investitoru iz džepa izvuku 5,2 posto vrijednosti te imovine.

Zamislimo da neki investitor želi registrirati imovinu vrijednu deset miliona maraka. Registracija te imovine koštat će 520.000 maraka.Da bi ukazali domaćim političarima da moraju više raditi kako bi poboljšali poslovnu klimu u Bosni i Hercegovini, Vijeće stranih investitora (VSI) godišnje objavljuje Bijelu knjigu čija je svrha vlastima naše zemlje predočiti program prioritetnih reformi koje bi pomogle u otklanjanju ključnih prepreka ulaganji- ma i pružila podrška BiH na njenom putu ka Evropskoj uniji.

Iako su se mnogi nadali da će potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SAA) s Evropskom unijom ubrzati ekonomske reforme u zemlji, to se nije dogodilo. Sveukupno, vlastima u Bosni i Hercegovini nedostaje usklađena politika prema privredi i jasna vizija kako postaviti prioritete te upravljati i provoditi reforme.
Uprkos činjenici da su međunarodne finansijske institucije odobrile značajna sredstva za BiH, vlasti ne poduzimaju potrebne korake da ispune dogovorene uvjete koje su prihvatile da će implementirati.

Iako se finansijska sredstva za ove projekte mogu vrlo brzo mobilizirati i biti korištena za podršku lokalnoj privredi, nažalost, to se ne dešava.  Da bi pokazale stranim biznismenima i potencijalnim investitorima da nešto rade, entitetske vlade pokrenule su takozvanu giljotinu propisa, projekt kojim je predviđena izmjena 34 zakonska akta koji imaju za cilj poboljšanje poslovnog ambijenta, ohrabrenje investitora i stimuliranje razvoja poduzetništva.
Nažalost, to je za sada samo mrtvo slovo na papiru.

Bez propisa

Kako je Vijeće stranih investitora navelo u Bijeloj knjizi, glavni nedostaci za povoljniji poslovni ambijent koji će privući strani kapital u našu zemlju su veliki broj institucija na različitim nivoima uključenim u registraciju, neusaglašena entitetska regulativa koja regulira registraciju, nedosljednost u provođenju zakona i neujednačena praksa državnih službenika, neefikasnost državnih službenika koja rezultira kašnjenjem u obradi zahtjeva, neprihvatanje validnih dokumenata za registraciju (naprimjer elektronskih bankovnih uplatnica), nepostojanje službi za informiranje zainteresiranih investitora i nepostojanje informacija na jednom mjestu u elektronskoj formi.
Jedan od primjera je i nedostupnost kantonalnih propisa koji nisu objavljeni na stranicama kantonalnih vlada, a ni službene novine ne čuvaju u arhivi sve objavljene propise. Također, trenutno na njeb-stranicama pojedinih sudova mogu se naći uputstva vezana za prijavu registracije, ali ona nisu standardizirana za sve sudove.

Komplicirano i sa plaćanjem poreza

Kada su u pitanju porezi koje strani investitori moraju plaćati nakon što se izbore sa silnom administracijom i registriraju neki pravni subjekat, i tu je situacija veoma komplicirana.U BiH su potpuno nejasne zakonske odredbe poreza na dohodak i doprinosa za socijalno osiguranje. Zaposlenici koji žive u RS, a zaposleni su u FBiH, imaju nejednak porezni tretman jer nemaju pravo na odbitak poreznih rashoda i plaćaju porez na dohodak na veću osnovicu nego njihove radne kolege koji imaju prebivalište u FBiH.
Strani investitori svakodnevno se susreću s problemima brzine obrade pristiglih zahtjeva i tretman investitora koji se razlikuje od općine do općine, a ta razlika je posebno izražena između razvijenih i nerazvijenih općina. U nerazvijenim službenici su spremniji pružiti podršku investitoru, dok se u razvijenim općinama, zbog većeg priliva zahtjeva, duže čeka na dozvole.

Avaz

Leave a Reply

*

captcha *