Kampus se nalazi u Rakovici kod Sarajeva, a namijenjen je za smještaj muških ovisnika. U Sarajevu i BiH nema kampusa ili terapijske zajednice za smještaj žena i maloljetnih ovisnika.

Terapijsku zajednicu Kampus je osnovao Kanton Sarajevo 2003. godine, a 2007. su prvi korisnici ušli u program oporavka od ovisnosti. Najmlađi ovisnici koji su prošli kroz ovu zajednicu imali su 15 i 16 godina. Od osnivanja Kampusa pomoć je zatražilo oko 350 do 400 mladih osoba, a kroz program Kampusa do sada je prošlo oko 180 klijenata.

– Od ovog broja 40-50 posto njih se vratilo drogi, a polovina klijenta je kvalitetno uspostavila apstinenciju, mnogi od njih su uspjeli naći pravi put, zaposliti se, oženiti, dobiti djecu, dobiti novi i sretniji smisao u svom životu i mi smo na to ponosni – kazao je u razgovoru za Agenciju FENA Šahim Kahrimanović, šef Službe za stručno-terapijske poslove i naučno istraživački rad Terapijske zajednice Kampus Sarajevo.

On kaže da Terapijska zajednica Kampus primjenjuje inovativni pristup u radu i trenutno se radi s 28 klijenata, a pored tog broja s njih 15-ak provodi se program reintegracije u društvu.

Među osobama koje su se prijavile za program u Terapijskoj zajednici Kampus više od 75 posto njih je imalo počinjeno krivično djelo, prije navršene 18-te godine, a više od 85 posto klijenata je počelo da konzumira drogu prije navršene 15. ili 16. godine.

– Taj podatak govori o kakvom alarmantnom problemu se radi – naglasio je Kahrimanović.

Veliki problem i u Sarajevu i u BiH je smještaj ženske populacije i maloljetnih ovisnika.

– Nama se ženske osobe koje imaju problem ovisnosti javljaju na neku vrstu savjetovališta, i mi ih pokušavamo držati pod nekakvom kontrolom – kazao je Kahrimanović i dodao kako Kampus inicira pitanje tretmana žena, ali da nažalost do sada nije bilo pomaka da se ženska kuća izgradi u Kampusu.

Terapijske zajednice Kampus ima sofisticran i stručan tim koji je spreman da prihvati i žene.

Kapacitet mjesta u Kampusu je 20, međutim u Terapijskoj zajednici nekad bude i više od 40 klijenata.

– Uvijek postoji određeni broj osoba koji su na nekom pripremno prijemnom programu – koji se javljaju i čim se ukaže slobodno mjesto oni budu primljeni. Iako smo bili prebukirani, često smo bivali u situaciji da primamo nove ovisnike jer ne možete dopustiti da mlada osoba od 20 godina u kojoj se stvorila ta želja za oporavkom ostane napolju, a znamo šta se može desiti u tako labilnom stanju i opasnoj vanjskoj situaciji po ovisnika – kazao je Kahrimanović.

Period oporavka u Kampusu je godinu dana, ali ovisnost je cjeloživotna bolest, cjeloživotni poremećaj i toga su svjesni oni koji rade u ovakvim ustanovama, odnosno toga su svjesni i ovisnici i njihove porodice i niko ne može uraditi ništa sam.

– Ne postoji čarobni štapić ili tableta i da neko ko je 20 godina proveo u ovisnosti da za godinu ili dvije može napraviti neko čudo- kazao je Kahrimanović.

Nakon jednogodišnjeg boravka kontakt s Terapijskom zajednicom treba ostati još četiri godine, da bi se nakon tih pet godina napravila procjena šta se uradilo na oporavku jedne osobe.

Pojašnjava da postoje jaki, s čvrstom voljom koji su uspijevali odolijevati i poslije ne tako dugog vremena se uspiju pribrati i shvatiti da su u problemu. Nažalost, postoji i ona druga grupa klijenata koji po završetku programa ponovo se vraćaju starom načinu života.

Kahrimanović kaže da statistike pokazuju da se između 30-40 posto osoba koje konzumiraju drogu jave na neki od tretmana, a da njih više od 60 posto nikad ne traži pomoć u specijaliziranim ustanovama.

U Kampusu su uposleni sociolozi, psiholozi, socijalni radnici, pedagozi, sportsko i medicinsko osoblje, radno-okupacioni terapeuti.

– Terapijska zajednica Kampus radi 24 sata bez prekida, jer je ovisnost kompleksan poremećaj pogotovo za osobe koje ulaze tek u program, koje nisu prošle detoksikacije i onda se ovisnici skidaju „na suho“. To znači narednih sedam dana nespavanja, nervoze, razdražljivosti, povišene temperature i svih pratećih pojava, i mi to zajedno prolazimo ovdje. Sa svakim novim momkom prolazimo sve te faze, da se adaptira na život u zajednici – pojašnjava Kahrimanović.

Upozorava da često roditelji koji žive s ovisnicima prvi saznaju da neko uzima drogu, a posljednji priznaju.

– Svi drugi počnu pričati da postoji takav problem u njihovoj porodici, oni to sve guraju pod tepih i govori „ne dešava se to meni“. Ali potrebno je priznati problem i početi ga rješavati – savjetuje Kahrimanović.

Kampus je 2010. godine proglašen za najuspješniju ustanovu u KS i dobitnik je Plakete KS kao najbolja ustanova koja je dala veliki doprinos na polju društvenih nauka i na rehabilitaciji ovisnika.

– Promoviramo naučno istraživački rad, uvezali smo se s univerzitetima u Sarajevu, Zenici i Istočnom Sarajevu, gdje studenti fakulteta koji mogu raditi ovakvu vrstu posla dolaze kod nas na obavljanje prakse, čime se trudimo da doprinesemo kompletnom obrazovnom sistemu – kazao je Kahrimanović.

Značajan doprinos Terapijske zajednice Kampus jeste na polju primarne odnosno univerzalne prevencije gdje zajedno s Ministarstvom obrazovanja s više od 45 škola imaju uspostavljen kontakt i kroz programe vršnjačkih edukatora rade na podizanju svijesti o zloupotrebi droga i upotrebi duhana i sličnih materija.

(FENA)

Leave a Reply

*

captcha *