Divković je u intervjuu za BIRN rekao da je, prema podacima do kojih su došli Centar i pojedine nevladine organizacije, u toku rata oko dva miliona ljudi na određeni način bilo protjerano, dok približno 50.000 čeka povratak.

On je naveo da je izuzetno veliki broj aktivnih istraga o ratnim zločinima i da je dinamika rada na tim predmetima dobra, napominjući da osnovne poteškoće u radu predstavljaju veliki protok vremena, nedostupnost svjedoka i osumnjičenih, te nepristupačnost mjesta na kojima su počinjeni zločini.

Centar je od 2005. godine saslušao oko 8.300 svjedoka, a podneseno je skoro 300 izvještaja o počinjenim zločinima, te prijavljeno više od 1.000 osumnjičenih.

Prema riječima Divkovića, Centar ima dovoljno istražitelja koji rade u šest timova i broje od dvoje do šest ljudi.

Govoreći o nedostupnost osumnjičenih, Divković je rekao da su oni uglavnom u Crnoj Gori, Srbiji, Hrvatskoj, ali i u drugim zemljama.

Direktor Centra za istraživanje ratnih zločina SIPA-e istakao je da postoje određene poteškoće, u nekim sredinama gdje se počinioci smatraju čak i herojima.

“Aktivnosti na pronalasku traju već 20 godina, a postoje situacije kada ta saradnja nije na najvišem nivou i treba uložiti dodatnu energiju da se zadatak ispuni”, naglasio je Divković.

Kada je riječ o zaštiti svjedoka Divković je, između ostalog, rekao da je taj mehanizam do sada korišten u više od 600 slučajeva, napominjući da se taj institut zaštite nije odnosio samo na predmete ratnih zločina.

On je podsjetio da su Vijeće ministara BiH i institucije sistema sačinili Državnu strategiju za rasvjetljavanje ratnih zločina kojom je predviđeno da u periodu od 15 godina u najvećem broju budu riješeni ovi predmeti, dok je sedam godina rok za rješavanje prioritetnih i složenih slučajeva ratnih zločina.

Divković smatra da SIPA preduzima sve što je u njenoj moći da zadaci budu ispunjeni u uskoj saradnji sa Tužilaštvom BiH.

(monitorhr)

Leave a Reply

*

captcha *