Srbija nikada nije osuđena za genocid, ali ne zbog toga što u njemu nije učestvovala, nego zbog odluke zapadnih vlada da tužilaštvu u Haagu ne dostavi sve što zna o srpskom genocidu u Bosni te zbog njihovog pritiska na tužioce u Haagu da ne traže od vlasti u Beogradu zapise s Vojnog savjeta Jugoslavije u vrijeme agresije, kao što navodi Florence Hartmann, savjetnica Carle del Ponte.

Zapadnim vladama to nije odgovaralo, prije svega, zato što bi se otkrivanjem učešća Srbije i Crne Gore u genocidu otkrilo i da su zapadne zemlje na vrijeme bile obaviještene o genocidnim namjerama naših komšija, a nisu ništa poduzele protiv toga, nego su nas pustile da na miru iskrvarimo.

Srbiji je i dalje jasno da je njena uloga u krvoproliću u Bosni i Hercegovini sasvim dokaziva, a to je jasno i Amerikancima,  koji su incijatori posljednjeg sastanka u Butmiru, kojim se trebaju riješiti problemi nastali frankeštajnskom konstrukcijom Dejtonskog sporazuma. No, prije svega, Dodik, Karadžićev nasljednik u RS-u, ne želi ni da čuje za promjene, jer promjene bi se, prije svega, trebale odnositi na ustrojstvo RS-a, genocidne tvorevine koja koči svaki napredak u postratnoj Bosni i Hercegovini.

Nakon što je Dodik automatski odbio bilo kakvo mijenjanje Dejtona, već smo imali priliku čuti i njegovu izjavu gdje kaže da se o promjenama Dejtona može raspraviti samo i sa svim potpisnicama Dejtona, u koje spada i Srbija, te je žurno spakovao kofere i sa svojom svitom požurio u Beograd.

U Beogradu, međutim, neće vidjeti samo predsjednika Tadića nego i Stephena Rappa, američkog izaslanika za istragu ratnih zločina, ranijeg glavnog tužioca međunarodnog suda za Sierra Leone.  Zvanično, on je tu da se susretne s Rasimom Ljajićem, s kojim želi da razgovara o predaji ratnih zločinaca Ratka Mladića i Gorana Hadžića.

Da se to dešava upravo u vrijeme aktuelnih pregovora o ustavu Bosne i Hercegovine i istovremeno s posjetom političara iz RS-a, je malo više od slučajnosti.

Svoja saznanja o srpskim ratnim zločinima i umiješanost Srbije u njih Amerikanci su već i ranije znali iskoristiti.

Ali ne treba se zavaravati. Tjeranje Srba na pregovore ne znači automatski da će Bosni biti bolje. Srbi su bili natjerani na pregovore i na njihovo potpisivanje i u Dejtonu, kad je napravljena ta kuća od slame, koju će vuk lahko da opuše. Da li je Zapadu ovaj put u interesu da se napravi kuća od cigle, vidjet ćemo u predstojećim danima.

Ali bez obzira na to kakvu kuću će neko drugi da nam napravi, dok sami ne obučemo radno odijelo i ne počnemo graditi, svanuti neće.

Napisao: Halil Senusija, halil.senusija@gmail.com

IslamBosna.ba

 

Leave a Reply

*

captcha *