U članku objavljenom u lokalnim novinama “Nürnberger Zeitung”, autor objašnjava razliku između grafita kao forme umjetnosti i izraza vandalizma. Između ostalog Zawodsky piše:

“… tim prije jer većina njih [sprejera] nije u stanju da napiše ‘tag’ – kaligrafični potpis – nego jednostavno napišu svoje ime. Kao što je Acab, tursko muško ime. Očigledno da turska omladina ima potrebu da pojača predrasude i da nadolijevaju ulje na vatru koju je Sarrazin potpalio”

Thilo Sarrazin je bivši ministar finansija grada/pokrajine Berlina i bivši menadžer Njemačke federalne banke. Prošlog ljeta je napisao antimuslimanski pamflet u kojem otvoreno govori o urođenoj debilnosti muslimana i da je Njemačka na putu ka samoistrebljenju jer u njoj živi isuviše mnogo muslimana. Od tada ne jenjava diskusija o muslimanima koja svakim danom doprinosi tome da autohtoni Nijemci otvoreno iskazuju svoj rasizam koji se u međuvremenu manifestuje i napadanjem na muslimanske objekte i nasrtajima na živote muslimana. Impliciranje da škrabanje svog imena škodi cijeloj naciji kojoj vandal pripada ne govori ništa o vandalu, ali mnogo toga o ljudima koji tako misle.

Ali prava prašina se digla oko famoznog turskog sprejera “Acaba” koji ne samo da vandalizira u Magnusovoj mahali, nego je aktivan po cijelom dunjaluku; natpis “A.C.A.B.” možete naći u svakom većem gradu Zapada. A.C.A.B. je, zapravo, akronim od “All Cops Are Bastards” i popularan je među pripadnicima raznih pop-subkultura koje pokrivaju čitav politički spektar: od skinheadsa i huligana do autonomnih radikala i pankera. Među zatvorenicima Engleske A.C.A.B. je bio popularan krajem ’70-ih i početkom ’80-ih godina.

Transformacija jednog grafiti “taga” u turski (a samim tim i islamski) odraz nepoštivanja njemačke kulture, u glavi autora Nürnberger Zeitunga je fenomen kojem se ni on ne može oduprijeti (ukoliko ga i sam kao novinar ne generira); – a to je osjećaj većinskog stanovništva da su muslimani krivi za svaku lošu stvar koja se dešava u Njemačkoj. A da je tako potvrđuje i pokušaj opravdanja istog novinara u svom blogu kad nakon brojnih reakcija piše:

“Zbog čega oni vrište? Jer ne mogu da vjeruju da ne znam da ACAB znači “All Cops Are Bastards”. To nisam znao i zbog toga sam prilikom šetnje sa svojim psom u parku o tome pitao jednu poznanicu koja je učiteljica. “To ne znate?”, pitala me je, “To je jedno tursko ime!” To mi je zvučalo uvjerljivo… s dubljom pretragom počinjete tek kada vam se jedna izjava ne čini uvjerljivom.”

Još dublje od izvornog teksta, ovo opravdanje otkriva autorov mentalni sklop. Kako njega, tako i osobe koja mu je tutnula (dez)informaciju da je ACAB Turčin.
Novinarski profesionalni etos vam nalaže da svaku informaciju, prije nego je objavite, dobro provjerite. U današnjem vremenu interneta ovo je mnogo lakše nego u vremenu kad ste morali kopati po arhivima i leksikonima. Ali kad na vaš ksenofobni mentalni sklop naiđe informacija da Turčin “ACAB” švrlja po njemačkim zidovima, onda vam se ovo čini sasvim uvjerljivo i ne iziskuje nikakvu potrebu za daljim istraživanjem učiteljicine izjave – self-fulfilling prophecy.

Njemački historičar Wolfgang Benz koji pri Univerzitetu u Berlinu od 1990. do danas drži katedru “Centra o studijama o antisemitizmu” početkom prošle godine je u njemačku javnost izašao s izjavom da

“Antisemiti 19. stoljeća i ‘kritičari islama’ 21. stljeća operiraju sličnim sredstvima protiv svojih neprijatelja”

I zbog toga ga je njemačka javnost žestoko kritikovala. Zanimljivo je da su ga samo Jevreji podržali. Ali bacimo pogled nazad u historiju; kako je “antisemitizam” 19. stoljeća na kojeg Benz aludira ugledao svjetlo dana? Radilo se o jednom eseju historičara Heinricha von Treitschkea iz 1879. godine pod naslovom “Unsere Aussichten” (naši pogledi) u kojem govori o konsenzusu svih stranaka tadašnje Prusije da su “Jevreji naša nesreća” i da je krajnje vrijeme da se njihov utjecaj na njemačko društvo suzbije. Treitschke u njemačkoj historiji slovi za oca modernog antisemitizma i šlagvort da su “Jevreji naša nesreća” su preuzeli nacisti 60 godina kasnije.

Realnost Benzu daje za pravo, “muslimani su naša nesreća” je parola koju u raznim formama danas možete čuti u njemačkom društvu i to ne samo na marginama. Ovaj rasistički stav je općeprihvatljiv i danas u Njemačkoj je islamofobija jedina forma rasizma koja je neovisna o stepenu obrazovanja ljudi koji je zastupaju.

“Muslimani su naša nesreća”: Pored toga što su razapeli Isusa, započeli Drugi svjetski rat i izazvali cunami u Japanu, drznuli su se da uništavaju fasade na arijevskim građevinama.

A.J.A.I.

Leave a Reply

*

captcha *