IslamBosna.ba- Čovjek, iako vjeruje u Allaha, veoma često izgubi svijest o Allahovoj sveprisutnosti i Njegovoj kontroli. Uzvišeni Allah nas u prvom ajetu sure en-Nisa upozorava na to, pa kaže: O ljudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas od jednog čovjeka stvara, a o njega je i drugu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. I Allah se bojte – s imenom čijim jedni druge molite – i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vam bdi.

Da bi čovjek očistio svoju  nutrinu, svoje srce i uljepšao svoj odnos prema Uzvišenom Allahu, nužno je da u svakom trenutku bude svjestan činjenice da Uzvišeni Allah poznaje svaki čovjekov uzdah, poznaje i ono što kola između čovjekovog uma i srca, između razuma i emocija, i najtanahnije dubine srca…

Postavlja se pitanje kako postići stanje da u svakom trenutku budemo svjesni Allahovog prisustva. Evo nekoliko praktičnih savjeta:

1. Svakodnevno imaj na umu da je jedno od Allahovih imena er-Rekib, Onaj koji nadzire, koji nad tobom uvijek bdije. Uzvišeni Allah je er-Rekib, onaj koji i pored mnoštva Svojih robova zna šta radi svako od Njegovih stvorenja.  Nastoj ponavljati svakodnevno riječi: „Allah me vidi, Allah kontroliše i zna ono što radim.“ Knjige islamske historije bilježe slučaj jednog mladića koji je živio u vrijeme tatarske najezde na muslimanski svijet. Ovaj mladić je želio biti ustrajan u vjeri, ali nije mogao uspijeti, te ode jednom učenjaku i reče mu: „Čuo sam da je neki čovjek otišao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i upitao ga: „Uputi me na riječi o islamu, nakon čega neći pitati nikog drugog.“ Pa mu je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Reci: ‘Vjerujem u Allaha’, a zatim ustraj.“ Mladić upita učenjaka: „Kako da to postignem?“ učenjak mu nije dao nikakav teorijski govor, već ga je uputio na prektičnu stvar: „Kada legneš u postelju da spavaš, ponavljaj sve dok ne zaspeš: „Allah me vidi, Allah nadamnom bdi, Allah je svjedok onoga što radim.“ Isto tako, te riječi ponavljaj i kada se probudiš, sve dok ne izađeš iz svoje kuće.“

Ovaj učenjak želio je da značenje ovih riječi ukorijeni u umu ovog mladića i da one tu budu prisutne danonoćno. Zatim mu učenjak reče: „Ponavljaj ove riječi što više možeš, pa mi dođi za godinu dana da mi kažeš šta si uradio.“

Mladić se nije vratio učenjaku nakon godine. Ali, nakon susreta sa njim, stvari se promijeniše. Mladić kaže: „Kada bih naumio učiniti kakvo loše djelo ponovio bih: „Allah me vidi, Allah nada mnom bdi, Allah je svjedok onoga što radim.“ Isto tako, kada bih krenuo uraditi kakvo dobro djelo, rekao bih: „Allah me vidi, Allah nada mnom bdi, Allah je svjedok onoga što radim.“ Mijenjao sam se iz dana u dan. Prošla je godina, a mladić se nije vraćao učenjaku. Stupio je u vojsku i počeo napredovati u vojnoj karijeri. Jednom je usnio san kako je bio izgubljen u pustinji. Sjeo je na jednu stijenu i počeo plakati. U tom trenutku ugledao je odred konjanika i na njihovom čelu lijepog i svijetlog čovjeka. Kada ga vidje kako plače, konjanik sjaha, dohvati mladića i prigrli ga na svoje grudi, govoreći mu: „Ustani, ,mladiću, ovo je put prema Egiptu. Ti ćeš ovladati Egiptom i pobijedit ćeš Tatare.“

Ovaj mladić bio je Kutz koji je, nakon ovog sna, ustao i otišao kod plemenitog Alima El-Izza ibn Abdus-Selama. Učenjak mu reče: „Tvoj san će izaći na dobro, akobogda.“ I njegov san se i ostvario, a njegove riječi sa kojim je počeo bile su: „Allah me vidi, Allah nadamnom bdi, Allah je svjedok onoga što radim.“

2. Prije svakog postupka razmisli da li bi Uzvišeni Allah i Njegov Poslanik, s.a.v.s., bili zadovoljni time što činiš. Zamisli, cijenjeni brate i sestro, da te Allahov Poslanik, s.a.v.s., gleda, Allahov Poslanik za koga toliko tvrdiš da te voli… Zamisli da te on gleda dok činiš grijeh, dok lažeš, dok varaš, dok ogovaraš… Kako bi se ponašao/la da je u sobi u kojoj ispijaš kahve i ogovaraš Allahov Poslanik i sluša te šta pričaš. Kada pokušavaš uraditi grijeh sjeti se da je Uzvišeni Allah tu, da te posmatra. Da vidi svaki tvoj postupak, da zna ono što se u grudima tvojim krije, i tvoje najskrivenije misli. Zar ne znaš da Allah zna što je na nebesima i što je na Zemlji? Nema tajnih razgovora među trojicom, a da On nije četvrti, niti među petoricom a da On nije šesti, ni kad ih je manje ni kad ih je više, a da On nije s njima gdje god oni bili; On će ih na Sudnjem danu obavijestiti o onome što su radili, jer Allah sve dobro zna.

Omer, r.a., je imao običaj obilaziti svoje podanike. Često puta nije bio prepoznat od njih. Jednom dok je hodio pustinjom susreo je mladića koji je čuvao ovce, te mu se Omer, r.a., obrati: „Dječače, želim od tebe kupiti ovu ovcu.“

„One nisu moje, to su ovce moga gospodara“ – odgovori dječak.

Omer, ponovo reče: „Dobro, ti mi prodaj ovcu, a svome gospodaru kaži da je pojeo vuk.“

Tada mu obični i prosti čobanin odgovori: „Allahu ekber! A gdje je Allah!“

Omer, r.a., zaplaka i reče: „Da, tako mi Allaha, gdje je Allah!“

Ovaj mladić je bio svjestan Allahovog prisustva, znao je da ga Uzvišeni Allah posmatra, iako ga njegov vlasnik ne vidi. Čistota njegove duše, svjesne Allaha, nije mu dozvolila da zgriješi, da zanemari Allaha. Uljepšao je svoju suštinu, pa je Allah uljepšao i njegovu vanštinu. Omer ga je otkupio i oslobodio.

3. Ispuni ovaj uvjet ako želiš učiniti grijeh!

Spominje se da je neki mladić došao kod jednog pobožnjaka i alima i zatražio od njega dozvolu da učini grijeh. Na to mu učenjak kaza: „Dobro, čini grijehe, ali prije toga ispuni četiri uvjeta.“

„Koji su to uvjeti“ – upita mladić.

Učenjak mu reče: „Griješi, ali nemoj griješiti na Allahovoj teritoriji.“

„Pa, gdje onda da griješim, kada je čitav Kosmos u Njegovoj vlasti“ – upita mladić.

Učenjak mu odgovori: „Zar te nije stid da griješiš prema Allahu na Njegovoj zemlji?!“ Zatim nastavi: „Drugi uvjet ti je ako već griješiš, onda čini grijeh na mjestu na kojem te Allah ne vidi.“

„Pa, gdje onda da odem da ućinim grijeh kada me On vidi svugdje“ – upita mladić.

„Pa, zar se ne stidiš da činiš grijeh dok te Allah gleda“ – odgovori mu učenjak.

Mladić upita: „Koji je treći uvjet?“

„Ako hoćeš da griješiš prema Allahu, nemoj jesti Njegovu opskrbu“ – odgovori mu učenjak.

„Šta, onda, da jedem“ – upita mladić.

Učenjak mu reče: „Zar se ne stidiš?“

„Koji je četvrti uvjet“ – ponovo upita mladić.

„Ako već hoćeš da činiš grijeh reci melekima koji su sa tvoje desne i lijeve strane: ‘Idite od mene dok ne završim sa grijehom, pa poslije dođite“ – reče učenjak.

Mladić mu se obrati: „Ismijavaš li se ti to sa mnom?“

„Ne, već se ti ismijavaš sa sobom“ – odgovori mu učenjak.

I doista, ukoliko se ovih stvari sjetimo kad krenemo uraditi grijeh, stid će ispuniti naše srce i dušu. Allahova milost prema nama je velika, opskrbio nas je, podario nam zdravlje, odlikovao nad većinom Svojih robova, dao nam je da uživamo u Njegovim blagodatim, a i pored toga mi te blagodati koristimo u nepokornosti Njemu.

Hasan el-Basri je upita za tajnu njegove skrušenosti i skromnosti na dunjaluku, pa je rekao: „Shvatio sam da moju nafaku ne može niko uzeti, pa se moje srce smirilo. Shvatio sam da moj posao ne može uraditi niko drugi, pa sam prionuo raditi. Shvatio sam da me Allah vidi uvijek i svakada pa sam se postidio činiti grijeh i shvatio sam da me smrt čeka pa sam pripremio opskrbu za dan susreta sa Uzvišenim.“

4. Budi zahvalan Allahu na blagodatima koje posjeduješ – a da bi istinski bio zahvalan onda ih ne smiješ koristiti u haramu. Kada tvoje oko krene ka haramu, podsjeti ga da je mnogo onih koji nemaju blagodati vida, kada tvoja ruka krene ka haramu, podsjeti je da je mnogo ljudi koji nemaju ruku… kada tvoja noga krene ka haramu podsjeti je da je mnogo onih koji nemaju nogu. Budi svjestan mnoštva Allahovih blagodati i zahvali se Allahu na njima. Koristi ih samo u onome u čemu je Allahovo zadovoljstvo. Hasan el-Basri je upitan jednom o svojoj pobožnosti pa je kazao: „Nikada nisam prekoračio niti jedan korak, niti pružio ruku prema nečemu a da se nisam zapitao da li je Uzvišeni Allah time zadovoljan ili nije.“

Nemoj zaboraviti da podijeliš hair!

IslamBosna.ba